Franjo Kluz

gorran2 RSS / 14.09.2009. u 23:03

Kluz_Franjo.jpgNa današnji dan pre 65 godina, 14. IX 1944. poginuo je Franjo Kluz, narodni heroj, pilot Prve eskadrile NOVJ.

Rođen je u Potkozarju, u Jošiku kod Bosanske Dubice, 18. septembra 1912. godine. U vazduhoplovstvu kraljevine Jugoslavije bio je pilot izviđačke eskadrile.

Nakon mobilizacije u vazduhoplovstvo NDH, uspostavio je veze sa terenskom organizacijom NOVJ u Banjaluci. Organizacija je u strogoj tajnosti pripremala njegov izlazak na slobodnu teritoriju.

Najveći problem predstavljalo je uređenje poletno-sletne staze. Ovaj problem rešen je kad su jedinice Glavnog štaba za Bosansku Krajinu 16/17. V 1942. zauzele Prijedor i Ljubiju. Već posle nekoliko dana, 23. maja 1942. godine, avionom "Potez XXV" sletio na sletilište Urije kod Prijedora. Istog dana, u Prijedor se spustio i pilot Rudi Čajavec s mehaničarom Milutinom Jazbecom.

Kluz je sa svojim avionom, koristeći Prijedorsko i još neka improvizovana uzletišta, svojim avionom izveo 11 borbenih letova. Strelac na avionu bio je njegov stari poznanik iz vazduhoplovstva Ivica Mitračić. Ovi letovi privukli su pažnju neprijatelja.

Načelnik Glavnog stožera domobranstva general Laxa u svom dnevnom izveštaju od 8. juna ovako ocenio operativnu situaciju:
"Aktivnost pobunjenika u oblasti Kozare planine i Korduna sve je veća. Upotrebljavajući i zrakoplov za bacanje promidžbenih letaka, kao i za bombardiranje iz zraka naših mjesta, pobunjenici vjerovatno žele ovim načinom stvoriti zabunu u redovima našeg domobranstva i kod stanovništva. Vlastite namjere operativne prirode:
Radi sve veće aktivnosti pobunjeničkog zrakoplovstva izdat je nalog zapovjedništvu zračnih snaga da poduzme potrebne mjere za uništenje ovog zrakoplova."

7. juna 1942. Kluz je podneo izveštaj Glavnom štabu Krajine:

"Let sam izvršio na itinereru Dubica, Kostajnica i Bos. Novi.
Nad Bos. i Hrv. Dubicom bacili smo letke. Naročita koncentracija ili neka priprema vojske nije se primelila.
U Kostajnici smo bacili letke i nije se primetilo ništa naročito. Izvideli smo put Kostajnica - Bosanski Novi i na njemu nije bilo kretanja neprijateljske vojske.
Nad Bos. Novim i Dvorom izvršili smo sledeće: Dvor smo bombardovali sa tri bombe pošto su istakli dve zastave sa kukastim krslom i po tome smo zaključili da su Njemci ili kulturbundovci. Bombardovanjem videla se velika panika kako kod vojske tako i kod stanovništva. Kod Bos. Novog bacili smo isto 3 bombe od kojih je jedna pogodila kuću, a druge dve su pale medu vojnička postrojenja. Panika je isto nastala medu vojskom i stanovništvom. Otvorili su paljbu na naš avion iz mitraljeza i pogodili nas sa dva pogotka, jedan u krilo a drugi u rep. Aeroplanu ova dva pogotka ne predstavljaju nikakvu štetu. Poslije bombardovanja bacili smo letke. Naš strelac Ivica ispalio je nekoliko metaka iz mitraljeza na postroje u gradu.
Izveštavamo, ako je moguće, da nam se dodeli još jedan član posade. U 1. udarnom bataljonu nalazi se partizan Alagić Husejin koji je više puta letio za vrijeme Jugoslavije te bi nam mogao koristiti kao mehaničar slrelac. Uz drugarski pozdrav
Smrt fašizmu - Sloboda narodu!
Avijatičar Kluz Franjo."

Kluz i Mitračić izveli su u neverovatnim okolnostima potpune dominacije neprijatelja i gotovo stalnog prisustva neprijateljskih aviona u vazduhu 11 letova. Konačno, nakon 45 dana igre skrivača, nemački Foke-Vulf 6. jula je otkrio njihov avion na uzletištu kod Lušci Palanke, gde je bio maskiran, i zapalio ga mitraljeskom vatrom. General Štal, komandant 714. nemačke divizije, koji je ujedno bio i komandant Kampfgruppe Westbosnien, odmah je odlikovao Zeleznim trolistom IV stepena pilota, poručnika Pumba.

10420m.jpg

General Štal sa četničkim vojvodom Radićem

Nakon gubitka aviona, Kluz je postao borac u jedinicama Bosanskokrajiškog korpusa - kasnije Trećeg korpusa NOVJ - i istakao se u napadu na Tuzlu septembra / oktobra 1943.

Nakon formiranja Prve vazduhoplovne baze NOVJ u Livnu novembra 1943, Kluz se ponovo vratio u avijaciju. Februara 1944. baza je prebačena u Italiju, gde su u okviru RAF-a formirane dve vazduhoplovne eskadrile NOVJ. Kluz je bio jedan od 23 pilota Prve eskadrile NOVJ.

20462.jpg 

Nedeljko Pajić, komandir "B" flajta u Prvoj eskadrili, sa svojim 'spitfajerom'

16327.jpg 

Pilot 2. eskadrile NOVJ, Tugomir Prebeg, na Visu 1944. godine nakon akcije razgleda oštećenja od PA vatre na svom "Harikenu".

8916.jpg 

Pripadnici 1. jugoslovenske vazduhoplovne eskadrilu Benini (Afrika), 22.aprila 1944. polažu zakletvu

Dve eskadrile NOVJ letele u u sastavu savezničke formacije Balkan Air Force koja je sadejstvovala sa snagama NOVJ u Jugoslaviji.

14. septembra 1944. počeo je napad delova 26. divizije NOVJ ojačane savezničkom artiljerijom na nemačko uporište Sumartin na Braču. Ovo utvrđenje predstavlja poslednju odbranu Splitskog kanala - plovnog puta koji je u tom trenutku bio od velikog značaja, pa su ga Nemci odsudno branili.

Saveznički avioni iz sastava BAF-a u toku poslepodneva u više naleta napadali su ciljeve u Sumartinu, kao i položaje nemačke obalske artiljerije na kopnu u okolini Omiša.

U jednom od tih naleta četvorka spitfajera pod vodstvom Kluza uočila je nemačku kolonu u blizini Omiša. Komandir Kluz naredio je napad, i spitfajeri su krenuli u pikiranje kroz gostu protivavionsku vatru. Iz ovog pikiranja Kluzov avion se nije vratio. Pogođen PA vatrom, njegov avion srušio se u brda iznad Omiša

Tako je poginuo prvi partizanski avijatičar, četiri dana pre 32. rođendana.

Nakon rata njegovi su podvizi slavljeni. Kluz je 18. maja 1948. godine proglašen narodnim herojem. Datum njegovog spuštanja na prijedorski aerodrom je (doduše pogrešno izračunat kao 21. maj) proglašen Danom vazduhoplovstva.

Sa dolaskom devedesetih ova tradicija je prekinuta. Kluz je svima bio nepogodan - hrvatskim nacionalistima kao partizan, a srpskim kao Hrvat.

Tako je danas u muzeju na njegovoj Kozari prilaz do njegovih slika i slika njegovih drugova pregrađen panoima na koje su nalepljene slike heroja "novog doba" - nedićevog ministra Tome Maksimovića.

20455.jpg 



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Karagaća Milan Karagaća 00:58 15.09.2009

značka

uros_vozdovac uros_vozdovac 08:16 15.09.2009

Potez 25

gorran2 gorran2 10:21 15.09.2009

Izlazak u partizane

Vlasti NDH su za potrebe svog vazduhoplovstva mobilisale sve vazduhoplovce o kojima nisu imali politički kompromitujuće podatke. Tako se u njihovom vazduhoplovstvu našao znatan broj simpatizera NOVJ. Jedan broj je, u dramatičnim okolnostima i po cenu životne opasnosti, uspostavio vezu sa ilegalnim organima NOVJ. U tim krugovima nastao je plan o prebegavanju u partizane sa avionom.

Prva grupa vazduhoplovaca koja je trebala da prebegne nalazila se na sarajevskom aerodromu Rajlovac. Za ovu potrebu, partizani Romanijskog NOP odreda pripremili su imporvizovanu pistu u Luburić-polju kod Sokolca.

Ove planove međutim prekinula su hapšenja u Rajlovcu decembra 1941. i nemačka ofanziva 15. januara 1942.

Banjalučka grupa dobila je priliku nakon zauzimanja Prijedora 16/17. V 1942.

U stvari, radilo se o dve nezavisne grupe. Jednu je sačinjavao Kluz, a drugu rezervni avijatičar Rudi Čajavec i mehaničar Milutin Jazbec. Banjalučka ilegalna organizacija ih je povezala i napravljen je zajednički plan.

U subotu 23. maja, na banjalučkom aerodromu vladala je uobičajena užurbanost. Avioni su uzletali na određene zadatke - uglavnom izviđanja, napada na snage NOVJ i pomoći opkoljenim garnizonima. "Potez XXV", natovaren sa 37 pušaka i municijom, bio je spreman za let u Sanski Most. Pošto su natporučnik Knez i častnički namesnik Franjo Kluz ušli u kabinu, avion je uzleteo i, napravivši krug nad uzletištem, odleteo u pravcu zapada.

Nakon što je u Sanskom Mostu iskrcan teret, Kluz je predložio Knezu (koji nije bio u toku) da ostane u Sanskom Mostu, kako bi on sledećim letom mogao doneti još više opreme. Nakon toga Kluz se vratio u Banjaluku, napravio tri kruga iznad Ureda za kolonizaciju (ugovoreni znak za Čajavca i Jazbeca), i sleteo na aerodrom.

U 9,30 časova Kluz je seo u svoj "Potez", u kome je već bilo 7 pušaka, 2 sanduka municije i veće količine konzervi, digao se u vazduh i odleteo za Prijedor.

Čim je dobio znak, Čajavec je zatražio odobrenje za let. Dobio je "Brege" i upućen u Gornju Sanicu sa pošiljkom municije i hrane. Nekoliko minuta nakon Kluza, sa aerodroma Zalužani uzleteo je "Brege" sa Čajavcem mehaničarom Jazbecom, i umesto u Gornju Sanicu, uputio se u Prijedor.
gorran2 gorran2 10:41 15.09.2009

Partizanska avijacija

Prvi su preleteli F. Kluz i R. Čajavec 23. maja 1942. sa "Potezom 25" i "Bregeom".
Na teritoriju koju je kontrolisala 13. proleterska brigada "Rade Končar" preleteo jedan pilot sa školskim avionom tipa 'biker jungman' 9. oktobra 1943. Iz vazduhoplovstva NDH je, 29. oktobra 1943, prebegao lakim avionom za osnovnu obuku F. L. 3 u Bugojno i pukovnik France Pirc. Avion je ušao u sastav 1. vazduhoplovne baze, ali ga je naše ljudstvo, prilikom napada neprijatelja na Glamoč i Livno, zapalilo kako ga neprijatelj ne bi ponovo koristio.



F. L. 3 kojim je pukovnik Pirc preleteo u Bugojno 9. X 1943.

31. oktobra na saveznički aerodrom Tortorella, kod Fođe, preletela posada pilota Josipu Klokočovnika avionom C 311 bis, 'kaproni'.
U nameri da okupi što veći broj vazduhoplovaca Vrhovni štab NOV i POJ je preko svog Radio-biltena, 2. novembra 1943, uputio i sledeći poziv:
"Svim avijatičarima bivše jugoslavenske vojske, koji se nalaze u Pavelićevoj vojsci, četnicima Draže Mihailovića ili ma gde drugo, da se odmah jave Vrhovnom štabu narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije preko najbliže partizanske jedinice. Isto tako pozivaju se i vazduhoplovci svih kategorija, inženjeri i mehaničari, vazduhoplovci raznih pomoćnih struka, kao meteorolozi, radio-telegrafisti, radio-mehaničari i drugi.
Svima, koji se budu odazivali ovom pozivu, garantuju se činovi, koje su imali u bivšoj jugoslovenskoj vojsci"

Desetak dana posle poziva, tačnije 13. novembra 1943. na aerodrom Livno sleteo je još jedan avion, Do-17 'dornie' sa sedam članova posade. Ovim avionom trebalo je 27. novembra da odleti u Kairo prva Vojna misija NOVJ, s Lolom Ribarom, na čelu.



Maskirani Dornie DO 17 u Livanjskom polju novembra 1943.

Vrhovni štab NOV i POJ je još jednom naredio Glavnom štabu NOV i PO Hrvatske da prenese poziv pukovnika Franca Pirca avijatičarima domobranskog vazduhoplovstva "da sa što više aviona i stručnog osoblja preleću na naše aerodrome kod Otočca, Udbine, Glamoča i Plevlja"
U 1943. godini Vazduhoplovstvo NOVJ je raspolagalo, pored dva školska i jednog lakog bombardera, i izvesnim brojem aviona koji su kao ratni plen zadobijeni posle vojne kapitulacije Italije - na riječkom aerodromu (Grobničko polje), aerodromu Gorica, zatim u hidrobazi u Divuljama.
U 1944. nastavljaju se preleti iz vazduhoplovstva NDH u jedinice NOVJ, ukupno šest - jedan laki bombarder Ca 311 sa rajlovačkog aerodroma, početkom septembra; jedan lovac G. 50 bis 'fiaf iz Zračne luke vazduhoplovstva NDH, 2. septembra ; četiri školska: 'biker bestman' u drugoj polovini 1944, prelazni F.P.2, takođe, sredinom godine i dva tipa 'sajman'.
20. septembra 1944, preletala dva aviona 'meseršmit', Bf 109 G-10, na sovjetsku stranu. Bili su to piloti iz tzv. Hrvatske zračne legije, odnosno jedinice koja se borila na strani Nemaca protiv Sovjeta na nemačko-sovjetskom frontu.
Četrnaestog jula na aerodrom Monopoli u Italiji sletela je, takode, jedna posada iz vazduhoplovstva NDH, a avion je korišćen za naše potrebe.
Tokom Druge banjalučke operacije 5. korpus NOVJ, zaplenio je 22. IX 1944. na banjalučkom aerodromu Zalužani ukupno 22 neispravna i 11 ispravnih aviona, od kojih je formirana eskadrila 5. korpusa.

U razdoblju od 23. maja 1942. do 9. maja 1945. iz NDH, zajedno sa ostalim avionima koje su zaplenjeni iz italijanskog, nemačkog i bugarskog vazduhoplovstva kao ratni plen, ili ih pronalazili, pa popravljali na oslobođenoj teritoriji (kao u slučaju aviona na mostarskom aerodromu, kasnije u sastavu Mostarske eskadrile), u jedinicama Vazduhoplovstva NOVJ (JA) bilo je oko 120 aviona raznih tipova.

Naravno, pravi preokret i najveću snagu na jugoslovenskom nebu donelo je uspostavljanje saradnje sa saveznicima. Njihovim zalaganjem na proleće 1944. formirane su Prva (opremljena spitfajerima) i Druga eskadrila NOVJ (opremljena harikenima).

Početkom 1945. uz pomoć sovjeta formirane su 11. i 42. vazduhoplovna divizija, što je već predstavljalo stvarnu i respektabilnu vazdušnu snagu.
Milan Karagaća Milan Karagaća 10:46 15.09.2009

Ulica Partizanske avijacije

Video sam na Beanijskoj kosi postoji ulica "Partiyanske avijacije".
Hvala svima onima koji nisu doyvolili da se menja ime a i onima koji se nisu setili da ga menjaju.
Inače, i današnjoj vojsci Srbije nema više nikakvih sećanja na Franju Kluza i Rudija Čajevca a i 21.maj kao Dan RViPVO je promenjen.
Doduše, u Skoplju postoji ulica Rudi Čajevca.
gorran2 gorran2 11:55 15.09.2009

Napad na Sumartin

"...
Tog dana (14. IX) na položaju prema Sumartinu nalazili su se: tri bataljona i tri baterije (dva bataljona 1. brigade, jedan bataljon 12. brigde, dvije savezničke i jedna baterija iz sastava artiljerije 26. divizije).
Poslije podne tog dana saveznički avioni dva puta su vršili napad na neprijateljsko uporište Sumartin (prvi put pet, a drugi put tri aviona). Artiljerijska priprema trajala je od 17 do 19 časova. Po prenosu artiljerijske vatre u dubinu neprijateljske odbrane bataljoni su otpočeli sa napadom uz izvjesno zakašnjenje uslijed teško prohodnog zemljišta. Bataljoni 1. brigade napadali su sa sjeverne i sjeverozapadne strane na uporište Sv. Nikola. Prvi bataljon 12. brigade napadao je sa zapadne strane na naselje Sumartin. Napad jedinica trajao je do 23 časa. I pored podrške artiljerije i minobacača i nekoliko izvršenih juriša, u nastojanju bataljona da prodru u neprijateljsko uporište, uspjeh nije postignut. Neprijatelj je uz podršku artiljerije i minobacača, a naročito mitraljeskom vatrom iz utvrđenja, odbijao juriše dalmatinskih bataljona. Neprijateljska artiljerijska vatra iz rejona Dubci obrazovala je vatrenu zavjesu ispred položaja odbrane. Žičane prepreke i minska polja, posebno su pričinjavali teškoće jedinicama prilikom napada. Pronaći i očistiti minska polja koja je neprijatelj postavio u velikom broju, bilo je nemoguće. Mada su inžinjerci ulagali krajnje napore, nisu mogli da više pomognu jedinicama, a pogotovu noću i pod mitraljeskom vatrom neprijatelja. Djejstvo artiljerije i bombardovanje aviona nisu poremetili neprijateljsku odbranu. Poslije neuspjelog napada, bataljoni su se povukli na polazne položaje.
Prvi i 2. bataljon 1. dalmatinske brigade prebačeni su brodovima Mornarice NOVJ sa Visa na Brač noću između 14. i 15. septembra. Bataljoni su se iskrcali u luci Bol i izvršili pokret preko Gornjeg Humca na položaj prema Sumartinu i preuzeli položaje 3. i 4. bataljona. Treći bataljon povučen je u bngadnu rezervu, a 4. bataljon i dalje je ostao na položaju na Brdu (kota 199) i Gračišće (kota 219). Njegov je zadatak bio ds vrši obezbjeđenje istočne i sjeveroistočne obale ostrva Brač, a naročitc luke Povlja, od eventualnog pokušaja iskrcavanja neprijatelja na torr dijelu obale.
U toku 15. septembra 1. i 2. bataljon 1. brigade i 1. bataljon 12. brigade vršili su pripreme za napad na neprijateljsko upotrište Sv. Nikola i Sumartin. Artiljerijska priprema trajala je oko jednog sata. Sva tri bataljona otpočela su napad u 21 čas. Prvi bataljon napadao je sa polaznog položaja Veliko brdo na kotu 82, a 2. bataljon sa polaznog položaja Zečeva kotu 160.
Prvi bataljon 12. brigade uz podršku artiljerije i minobacača sa napadom je počeo u isto vrijeme na pravcu kao i prethodne noći. Prvi i 2 bataljon 1. brigade i 1. bataljon 12. brigade izvršili su nekoliko juriša ali nisu uspjeli da slome otpor neprijatelja, te su se povukli na polazne položaje, iako su u napad uvedena dva svježa bataljona 1. brigade.
Za vrijeme napada jedan bataljon je morao biti na obezbjeđenju a jedan u rezervi. Bolje je bilo što svi bataljoni nisu jednovremenc učestvovali u borbi, sigurno bi imali mnogo veće gubitke, a rezultati ne bi bili bolji.
U toku noći prilikom povlačenja bataljona na polazne položaje, 1. bataljon i 4. bataljon 1. brigade došli su u međusobni sukob. Borba između ta dva bataljona trajala je skoro 20 minuta, i u sukobu je bilo gubitaka. Do sukoba bataljona je došlo stoga što kad se 1. bataljon brigade povlačio iz borbe na polazni položaj, istovremeno su neprijateljski brodovi pokušali da uplove u luku Povlja. Četvrti bataljon koji se nalazio na obezbeđenju otvorio je vatru na brodove i nije im dozvolio da uplove u luku. Prvi bataljon shvatio je da se neprijatelj iskrcao i da se probija prema uporišti na Sv. Nikoli i otvorio vatru da bi mu sprečio prodor prema uporištu Sumartin. Medutim, 4. bataljon je shvatio da se neprijatelj povlači iz uporišta i da se želi probiti do luke Povlja radi ukrcavanja na brodove, koji su pokušali da uplove u luku. U stvari, neprijatelj je htio da u luci Povlja iskrca upućeno pojačanje uporištu Sumartin — jedan ekskadron - četu izviđačkog odjeljenja 118 lovačke divizije. Pošto je 4. bataljon odbio brodove i nije im dozvolio da uplove u luku Povlja, neprijateljski brodovi otplovili su za luku Sumartin, gdje su i iskrcali upućeno pojačanje.
Noćni napadi na neprijateljsko uporište planirani su zbog toga što se znalo da je neprijatelj jako utvrdio uporište Sumartin i da je uporište opasano žičanim i minskim preprekama. Pored toga, neprijatelj je sve tc branio dobro isplaniranom mitraljeskom, minobacačkom i artiljerijskom vatrom. Zbog toga se računalo da bi u napadu po danu trpjeli mnogo veće gubitke, a da se noćnim napadom postigne koliko-toliko iznenađenje Međutim, u dva prethodna noćna napada pokazalo se da to nije tako, jer su i noćni napadi bili neuspješni i sa gubicima. U prethodna dva napada učestvovala su po tri bataljona uz podršku artiljerije i minobacača, i rezultati tih napada bili su neuspješni, zbog čega je došlo do nervoze i zabrinutosti u štabu brigade. Postavilo se pitanje šta dalje raditi i šta preduzeti da se postigne uspjeh. Svaki manevar je bio ograničen, jer se odbrana neprijatelja oslanjala na more i na lijevom i desnom krilu, s frontalni napad na tako jako neprijateljsko uporište nije obećavao nikakav uspjeh, a zahtijevao je velike žrtve. Brigada je dovedena u iskušenje jer se pred nju postavilo pitanje izvršenja zadatka.
Štab brigade je odlučio da održi savjetovanje sa štabovima bataljona i komandama prištabskih jedinica. Na tom savjetovanju su analizirani uzroci prethodna dva neuspjela napada i saslušana mišljenja i prijedlozi šta bi dalje trebalo preduzeti.
Savjetovanje je počelo 16. u 9 časova. Svi učesnici su se složili sa tim da se noćnim napadom ne može postići uspjeh. Na osnovu mišljenja i predloga učesmka savjetovanja, štab brigade je odlučio da sa slijedećim napadom otpočne 17. septembra u zoru, i to: 1. bataljon da izvrši napad na Sv. Nikolu sa sjeveroistočne strane, jedna četa 3. bataljona da napada sa sjeverozapadne strane, a 1. bataljon 12. brigade da napada na naselje Sumartin sa zapadne strane. Zadatak jedinica koje su određene da napadaju je bio da što snažnijim napadom na Sv. Nikolu i naselje Sumartin vežu snage neprijatelja, jakim pritiskom sa fronta na uporište, naročito na Sv. Nikolu, i na taj način i pod zaštitom mraka omoguće ubacivanje 2. i 4. bataljona istočnim podnožjem kote Sv. Nikola duž same morske obale i izbiju u pozadinu neprijatelja, tj. u pravcu Sv. Roka i naselja Sumartin. Cilj infiltriranja ta dva bataljona je bio da se postigne iznenađenje i odsjecanje glavnog neprijateljskog uporišta na Sv. Nikoli od njegove pozadine, tj. od obale, i na taj način da se razdvoje njegove snage i prekine svaka veza sa Makarskom. Ovaj manevar bio je rizičan i opasan, a mogao se ostvariti samo pod uslovom da se uspješno izvrši ubacivanje bataljona i da po ubacivanju bataljoni energičnim napadom ovladaju Sv. Rokom i naseljem Sumartin gdje su se nalazili položaji neprijateljske artiljerije. Uspjeh se mogao postići samo krajnjom upornošću i zalaganjem svih jedinica, tako da se ne dozvoli nikakav manevar neprijatelja unutar uporišta. Treći bataljon, bez jedne čete, nalazio se u brigadnoj rezervi s zadatkom da interveniše u slučaju iskrcavanja neprijatelja na istočno i sjeveroistočnoj obali Brača. Odluka i plan napada štaba brigade su bili skopčani sa opasnostima i sa velikom odgovornošću. U slučaju neuspjelog napada i nelikvidiranja neprijateljskih položaja kod kapele Sv. Rok i Sumartinu i protivnapadom neprijatelja sa Sv. Nikole i presjecanja odstupnice, ubačenim bataljonima bi bilo dovedeno u pitanje izvlačenje i prijetila bi im velika opasnost. Odluka je bila smjela i rizična, ali drugo izbora nije bilo. To je bila jedina mogućnost za izvođenje manevra koji bi mogao dovesti do uspjeha. S obzirom na vrlo težak i složen zadatak koji je trebalo da izvrše 2. i 4. bataljon, bilo je odlučeno da sa njima pođe načelnik štaba brigade Vaso Đapić radi usklađivanja djejstva bataljona.
Odlučan napad 1. bataljona 1. brigade i 1. bataljona 12. brigade u 4 časa 17. septembra podržan je snažnom vatrom artiljerije i minobacača, što je omogućilo ubacivanje 2. i 4. bataljona 1. brigade tik uz obalni rub hridi Rudinica, istočno od Sv. Nikole. Prvo se pod zaštitom mraka infiltrirao 4. a zatim 2. bataljon, skoro u koloni po jedan. Po ubacivanju 4. bataljon orijentisao se desno i sa južne strane vršio napad na neprijateljsko uporište. Bataljon je upornim napadom uspjeo da zauzme dio položaja u uporištu. I pored toga što su se bataljoni uklinili u neprijateljski raspored, neprijateljska artiljerija od Dubaca usmjeravana sa Sv. Nikole žestoko je tukla položaje bataljona, a naročito 4. bataljon. Drugi bataljon je vodio odlučnu borbu u rejonu kapelice Sv. Rok. Tu se posebno istakao Tulio Stipčević, borac 2. čete 2. bataljona, koji potiče iz brojne porodice iz sela Arbanasi. Neprijatelj je tukao 2. i 4. bataljon ubitačnom vatrom na čistom prostoru iz neposredne blizine. Bilo je neophodno brzo i energično likvidirati vatrene tačke. Koristeći se mrakom, Tulio se privukao puzeći do neprijateljskih položaja i zasuo ih ručnim bombama, uništio vatrene tačke i omogućio izvršenje juriša i zauzimanje neprijateljskih položaja. Dok su ta dva bataljona vodila žestoke borbe za Sv. Nikolu i Sv. Rok, 1. bataljonu 12. brigade uspjelo je da prodre u naselje Sumartin, gdje je vodio ulične borbe. Žestoka borba vodila se do 10.30 časova. U to vrijeme 2. bataljon ovladao je rejonom Sv. Rok i zaplijenio neprijateljsku artiljeriju. Naročito se istakao iz 2. bataljona Nikola Majić iz sela Velikog Drvenika, kao puškomitraljezac a i kao vođa bombaške grupe, koji je sa svojom grupom otvorio prolaz kroz žičane prepreke, likvidirao vatrene tačke u neprijateljskoj odbrani i na taj način omogućio dijelovima bataljona da izvrše silovit juriš i zauzmu neprijateljsko uporište Sv. Rok. Zato je i pohvaljen od štaba 26. divizije. Prvi bataljon 12. brigade zauzeo je naselje Sumartin, dok je 4. bataljon i dalje vodio borbu za neprijateljsko uporište na Sv. Nikoli. Ovim uspjehom 2. i 4. bataljona i 1. bataljona 12. brigade glavno neprijateljsko uporište na Sv. Nikoli bilo je odsječeno od obale, a time i od Makarske. Osjećajući punu odgovornost, borci i starješine uložili su maksimalnu preduzimljivost i odlučnost i do kraja uspješno izvršili zadatak. U borbama u rejonu Sv. Rok i u Sumartinu bilo je zarobljeno oko 350 neprijateljskih oficira i vojnika. Ostale jedinice neprijatelja nalazile su se blokirane u uporištu na Sv. Nikoli.130) Jedna manja grupa neprijateljskih vojnika je pokušala da prepliva do Baške Vode, ali je to uspjeo samo mali broj, a ostali su se podavili. Prema pričanju građana u Baškoj Vodi preplivala su tri-četiri vojnika.
S obzirom na to da je 4. bataljon pretrpio osjetne gubitke u borbi za neprijateljsko uporište na koti 160 (Sv. Nikola) od nagaznih mina i artiljerijske vatre, štab brigade je odlučio da ga izvuče u brigadnu rezervu. Njega su smjenili djelovi 1. bataljona 1. brigade. Po smjenjivanju 4. bataljon je prebačen na položaj Zečevo, sa zadatkom da vrši obezbjeđenje od luke Povlja, od eventualnog iskrcavanja neprijateljskih snaga.
Snagama neprijatelja u uporištu Sv. Nikola, koje su bile blokirane i našle se u bezizlaznoj situaciji, ponuđeno je da se predaju, uz garanciju za život. U toku dana njima je bio upućen jedan zarobljeni njemački oficir sa još naša dva druga da upoznaju njemačku komandu uporišta sa uslovima za predaju. Međutim, Nijemci nisu ništa odgovorili do pada mraka.
U međuvremenu komandant njemačkog bataljona dobio je naređenje od štaba 5. SS brdskog armijskog korpusa da će u toku noći 17/18. septembra brodovima i pomoću nekih jedinica sa obale biti podržan i povučen na kopno. Oko 18 časova oni su odgovorili da se neće predati nego da će se boriti do poslednjeg čovjeka i do poslednjeg metka.131) Po odbijanju Nijemaca da se predaju naša i saveznička artiljerija otpočele su sa artiljerijskom pripremom, a zatim su bataljoni pošli u napad, ali napad je bio obustavljen. Štab brigade, procjenjujući situaciju, došao je do zaključka da neprijatelj neće moći dugo ostati u okruženju i da u toku te noći mora nešto preduzeti, a jurišem zauzeti dobro utvrđeno uporište na Sv. Nikoli, veoma je teško. Za osvajanje tog uporišta morale su se dati velike žrtve. Na osnovu takve procjene štab brigade je odlučio da bataljone izvuče iz borbe i da ih postavi u takav raspored kako bi i dalje čvrsto držali neprijatelja u okruženju i onemogućili mu svaki pokušaj proboja bilo u kom pravcu ka obali. Raspored bataljona, po prekidu napada je bio slijedeći:
4. bataljon već se ranije nalazio na položaju kota 229 (Zečevo) i 219 (Gračišće), 1. bataljon 1. brigade držao je položaj jugoistočno i istočno od uporišta, isključno Sumartin i isključno kota 82, jedna četa 3. bataljona držala je položaj prema koti 160 (Sv. Nikola) sa sjeverozapadne strane, 3. bataljon, bez jedne čete, izvršio je smjenu 1. bataljona 12. brigade na položaju sjeverne ivice Sumartina povezujući se desno sa 1. bataljonom. Po izvršenoj smjeni 1. bataljon 12. brigade izvučen je u brigadnu rezervu u rejon kote 233 (Bunjice).
Oko pola noći neprijatelj je pokušao da se probije prema obali kod Sumartina, ali je naišao na jak otpor 3. bataljona. Bataljon je snažnim protivnapadom odbacio neprijatelja prema Sv. Nikoli i uspjeo da ovlada izvjesnim položajima u uporištu. Naime, napad neprijatelja u pravcu Sumartina izvršen je zato da privuče pažnju napadača na tu stranu kaka bi olakšao izvlačenje glavnine u pravcu luke Povlja. Poslije fingiranog napada u pravcu Sumartina neprijatelj je napustio uporište, koristeći prolaze kroz minska polja i pod zaštitom mraka pokušao da se probije prema luci Povlja. Istovremeno su se pojavili neprijateljski brodovi iz Splita u Bračkom kanalu i plovili prema luci Povlja sa namjerom da prihvate snage koje su se probijale iz uporišta prema Povljima.
Koristeći noć i sopstvene prolaze kroz minska polja, lišavajući se teškog naoružanja i balasta, neprijatelj je uspjeo da se neopaženo povuče prema luci Povlja, i pred zoru izbije ispred položaja 4. bataljona jugoistočno od Povlja. Medutim, te jedinice neprijatelja naišle su na 4. bataljon u rejonu Zečeva i Gračišća. Energičnim napadom, u kratkoj ali oštroj borbi, 4. bataljonu je uspjelo da razbije neprijatelja i da ga prisili na predaju. Neprijateljski brodovi, čim su izgubili radio-vezu sa jedinicama koje su se probijale u pravcu luke Povlja, dalje nisu pokušavali da uplove u luku Povlja, već su se povukli za Split.
Likvidiranjem neprijateljskog uporišta Sumartin Brač je konačno oslobođen. Plovidba kroz Brački kanal za neprijatelja je bila prekinuta. Drugi bataljon 738. pješadijskog puka 118 njemačke lovačke divizije i 1 četa 118. izviđačkog odjeljenja bili su djelom uništeni a djelom zarobljeni Njegovi gubici bili su: 105 mrtvih, i pronađeno je još 8 utopljenih vojnika tj. svega 113 mrtvih. Zarobljeno je 526 vojnika i 13 oficira. Zaplenjena su dva protivkolska topa 55 mm tri protivkolska topa 28 mm, četiri minobacača 81 mm, jedan laki bacac četiri postolja sa nišanskim spravama, i sedam rnšanskih sprava za mino bacače 81 mm, 50 mitraljeza (šaraca), tri PA mitraljeza, 500 pušaka, 2: automata, 12 radio-stanica, tri telefonske centrale, 12 telefona, 10 km kabla, dva kamiona, bataljonska zastava i 53 razna pištolja, 23 dvogleda druga ratna oprema, oko jedan vagon hrane, što je dato NOO, kao i veće količine municije i drugog ratnog materijala.132)
Uništena su četiri topa 90 mm, dve haubice 100 mm, jedna haubica 75 mm, jedan protivkolski top 28 mm, četiri minobacača 81 mm, jedno skladište municije i druga oprema.
Gubici 1. dalmatinske brigade i 1. bataljona 12. brigade su iznosili 53 pogmula i 197 ranjenih. Među poginulim bio je i komandant 1 bataljona 12. brigade Marko Đapić.
U borbama za likvidiranje neprijateljskog uporišta Sumartin koje je bilo jako utvrđeno, i za konačno oslobođenje ostrva Brač, sve jedinice brigade i borci istakli su se neustrašivošću, odlučnošću i upornošću. Moral boraca i rukovodilaca bio je na visokom nivou. Za postignute uspjehe u toj borbi, kao i u dvogodišnjim borbama brigade, Vrhovni komandant, u znak priznanja 1. dalmatmskoj NOU brigadi 19. septembra dodijelio je naziv proleterske. Za postignute uspjehe u borbama na ostrvu Brač Vrhovni komandant je pohvalio 1. dalmatinsku brigadu i 1 bataljon 12. dalmatinske brigade."

Mirko Novović, Prva dalmatinska proleterska brigada
gorran2 gorran2 17:06 16.09.2009

Piloti Prve i Druge eskadrile

čin - ime i prezime - broj borbenih letova - primedba

ppor. Mehmedalija Lošić - 87
ppor. Živorad Gavrilović - 86
ppor. Radovan Radulović - 85
zast. Husein Okanović - 80
major Đuro Ivanišević - 79
zast. Marjan Semolič - 79
por. Milan Srdanović - 78
kap. Nedeljko Pajić - 76
por. Hinko Šoić - 73
por. Šime Fabjanović - 66
ppor. Nikola Vlahov - 64
kap. Aleksandar Cenić - 62 - Poginuo 3. V. 1945.
kap. Miloš Marinović - 62
zast. Ljubomir Dvorski - 62
ppor. Ruđi Luiđi - 62 - Poginuo 31. III 1945.
por. Branivoj Majcen - 61
ppor. Ciril Vrabič - 58
ppor. Đuro Tomšić - 58
ppor. Bogomil Pepel - 58
zast. Mirko Kovačić - 57
zast. Ernest Završnik - 57
zast. VladoPavičič - 56
zast. Janez Antončič - 56
kap. FranjoJež - 53
zast. Nenad Krsnik - 55
ppor. Dragan Ratkovčić - 50
zast. Josip Klokočovnik - 50
zast. Dragoslav Todorović - 49
por. Milan Delić - 48
zast. Tugomir Prebeg - 45
kap. Kirilo Zdrajevski - . 37
major Branko Kraus - 28
por. Ljubomir Frankl - 27
major Mileta Protić - 23 - Poginuo 19. XII 1944.
major Ratko Jovanović - 22 - Poginuo 4. X 1944.
major Arkadije Popov - 23 - Poginuo 16. X 1944
major Franjo Kluz - 12 - Poginuo 14. IX 1944
kap. Ankon Leopold - 8 - Poginuo 25.IX 1944.
kap. Milan Karić - 8 - Iskočio padobranom 4. XI 1944.
por. NikolaVemić - 5 - Poginuo 5. IV 1945.
ppor. Stanislav Vouk 4 - Poginuo 20. X 1944
ppor. Luka Purić 3 - Povređen 31. X 1944.
zast. Aleksandar Vuković 3 - Poginuo 31. XII 1944.
zast. Jovan Pešić - 1 - Poginuo 9.X 1944.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana