Život danas juri nevidjenom brzinom. Sve više radimo, sve više komuniciramo, sve više putujemo, obilazimo, a kad se osvrnemo, sve manje vremena imamo. Život traje sve duže, a sve ga je manje. Nekako migolji, nekako nikako da stignemo da sve uradimo.
Ja sam već u godinama kada mi brzina nije neka posebna želja (sem kada sednem u auto). Valjda sa iskustvom, a pogotovo kada pogledam iza sebe i vidim šta sve jesam ili nisam uradio i ispred sebe i zamislim šta bih sve voleo još da uradim (a znam koliko mi je otprilike još ostalo), počeo sam da razmišljam kako da svoje vreme organizujem. Kako da ne dozvolim da mi vreme pobegne, već da u životu uživam.
Shvatio sam da ne vredi da jurim život. Ne mogu ga stići. Brži je, mnogo. Onda, preostaje mi da uradim nešto sasvim suprotno. Da život usporim.
Počeo sam da razmišljam kako je život izgledao dok je bio spor, i da probam da nešto od toga usvojim i koristim. Evo nekih sporih, jednostavnih stvari koje volim da radim ili za koje sam čuo od drugih ljudi:
- Kafa, ratluk, rakija, čaša vode i novine za dobro jutro
- Ispeći svoju rakiju
- Imati svoje džemove, paradajz u flaši, turšiju, ajvar...
- Partija preferansa sa redovnim saigračima jednom u dve nedelje
- Partija lore (remija, kanaste) sa ženom i kućnim prijateljima jednom mesečno
- Subotnji odlazak na pijac, a zatim spremanje ručka za porodicu
- Roštilj kod majke i brata sa našim porodicama, barem jednom mesečno
- Roštilj u proleće sa prijateljima, komšijama, svom našom decom
- Nedeljna jutarnja šetnja Zemunskim kejom
- Riblja čorba i kečiga u Radeckom ili sličnoj opuštenoj atmosferi sa prijateljima, onako iznebuha, ali barem jednom mesečno
- Pićence u kafani dok žena i kćerka obilaze prodavnice
- Jedna knjiga mesečno
- Sat vremena slušanja muzike i ničeg drugog
- Prolećno okopavanje bašte na placu
- Manje vremena provedenog ispred kompjutera
- Ne propustiti nijedan koncert omiljene grupe, pogotovo iz mladosti
- Sat vremena šetnje dnevno, barem sat trčanja nedeljno
Imate li vi neki predlog za mene?