Neckbone (diktatura dnevnika)

nistagmus RSS / 15.09.2009. u 17:14



                          Priču posvećujem niškom blues bendu NECKBONE i okorelom diktatoru, mom dnevniku.

 

Ustao sam oko podneva sa koskom u grlu. Moja kraljica bluza me je šutnula zbog mlitave afere koju sam imao sa njenom instruktorkom plesa. Na stolu zatekao sam kratku poruku koja se trudila da preraste u esej o moralu. Trebala je da me prodrma i nasadi mi osećaj krivice zbog nečeg što sam upropastio; nečeg što smo šetali nedeljom u parku i hranili fensi klopom u sterilnom ambijentu salata kafića pleasure...i to bez začina. Odustao sam od sažaljenja i utehu potražio u naraslom romanu; odlazim do NKC-a da obiđem čarobnjaka. Gospodin Magični uliće život u moje bluziranje na dvesta strana; u piskaranje od sedamdeset i četiri hiljada reči. Možda sam ga kupio na bluz.
Vrata su bila zaključana.

16. jul 2008. Svet se deli na feministe, šoviniste i pedere. Nije mi stalo do takvog sveta. Ja sam ga još uvek delio na prijatelje i neprijatelje. Tog jula nisam imao neprijatelje, sem te koske u grlu. Grcao sam od novog razočarenja i sa upeklim suncem na čelu otišao u laboratoriju. Sa projektom kasnimo zaglavljeni u nepouzdane translacije i rotacije teške gvožđurije. Ovog leta neću moći da podivljam, a jedna vatrena tridesetogodišnjakinja čekala me je kilometrima daleko sa sokom seksualne revolucije na bradavicama.
Oko sedmice odlazim na poslovnu večeru sa gopodinom Klausom i njegovim kapitalom. Ponudio mi je posao.
"Kakvi su vam planovi nakon diplomiranja?"
"PhD..." odgovaram, a u mojoj preporuci je pisalo: on bi svirao bluz. A ja bih zaista samo svirao bluz. Trebla mi je kinta za novu gitaru i čizme. Prihvatio sam posao.

Dobio sam posao. Poželeo sam da bešumnu radost podelim sa mojom kraljicom bluza, ali nisam smeo da je pozovem, ili nisam imao kredita. Odlazim na pivo kod Arčija, harizmatičnog kantautora koji je vešto baratao iglama i držao liturgiju nama, petom procentu kritične mase. On je nekom krimosu tetovirao Belog Anđela na bicepsu. Pušio sam prvu pljugu toga dana i sisao pivo dok sam stajao naslonjen o sto za masažu. Poželeo sam da istetoviram njeno ime, a umesto toga započeo sam priču o romanu; uvek sam se iz svega vadio pisanjem ili pričom o pisanju.
"Onog trenutka kada počnem pisati o pisanju prestaću da pišem.", kažem.
On je završavo oreol i namignuo mi brkom, novim simpatičnim stilskim detaljem.
"E, isfircao sam novu priču na onom jebenom sajtu...trash u Ničkovgradu...poslaću ti link."
On širi zenice. Da, Ničkovgrad nas je povezivao onim osećajem smrdljivih tabana koje imaš od prevelike želje da uspeš. Volim Arčija i volim taj čađavi grad; prepun sam ljubavi od kada me je kraljica šutnula. Cedio sam ljubav, a onda sam se napio i naduvao, a retko sam duvao. To nikako nisam mogao da kažem i za ono: napio.

Na kalendaru pisalo je: još jedan sledeći dan. Običan dan sa prelivom od jagoda pogledao sam pravo u oči. Razgazio sam okorelu žvaku od prošle noći i prstom oprao zube. Jezivo je kada bluz postane realnost. Užasnula me je senka prazne kupke i miris lažne prostitucije ispod mojih pazuha. Zapenio sam od pomisli da ću se tuširati sudomilom sa aromom limuna. U fioci nije bilo čistih gaća. Danas nisam želeo da radim na gvožđuriji, davila me je sputana kreativnost; danas bih mogao da pišem. Navlačim farmerice sa promajom na kolenima na golo dupe i pregrejale testise; oblačim košulju ukusnu kao sunčan dan; cedim izvetrelu reksonu i silazim pred zgradu da čekam. Običan dan sa prelivom od jagoda zamirisao je na rendani čelik.

Linije koda programa kucao sam kao haiku. Troma gvožđurija je promrdala. Odlazimo na poslovni ručak. Ja totalno izgladneo varim meni i čačkalice koje sam glođao za predjelo dok očekujem katunski sač da mi obraduje želudac. Sms od kraljice bluza me je prekinuo u ždranju. Zabolela me je ona kost u grlu, ona kost od jutra bez preliva od jagoda. Kraljica želi da se vidimo večeras na svirci u banji i razgovaramo. Želim i ja to isto; to je nekako bilo normalno nakon dva dana ignorisanja da je nešto nekada postojalo između nas.
Jedna stvar povezuje sve devojke koje sam voleo: moja samoživost. Tako su one okarakterisale moje sanjarenje o skromnoj jazz rupi na Mediteranu i impotentnom ribarskom brodiću; a to što njih, uz svu želju, nisam mogao da uklopim u celu priču, to je bila samo moja nemoć da se vežem za posesivnu ljubav kada znam da mogu da volim i u humanitarne svrhe.

17. jul 2008. rok scenu Nišvila delio sam na bendove mojih prijatelja i bendove muzičara koje ne poznajem. Vrištala su mi jaja za glamurozne koncerte u prestonici. Sve što sam zarađivao trošio sam na stan, klopu, pljuge, knjige i alkohol; možda bih mogao da pazarim nove pantalone.
Crvenom zastavom otvorene duše otpalio sam na svirku sa Noarom. Vozio nas je neki njegov ortak kog sam ja prozvao Taksista; imao je čudnu energiju u kukovima
i vozio je slušajući Hendriksa.
Bina je bila osvetljena pijanim crvenim svetlom. Neckbone su pržili dižući prašinu bitovima iscviljenim beskonačnom bluz petljom. Došlo mi je da vrištim od dvanaestotaktne jeze. Ludi taksista je valjao kolena ispred benda. Vudu Dark, gitarista s kim sam često rolao čajeve od prašine iz Delte, ložio ga je paklenim solo deonicama. Pera Bass njihao je četvorožičnu drvenu kitu ko osloboćeni crnački rob pred dugom baršunastom haljinom svoje doskorašnje gospodarice. Vampula je lomio palice o tvrdi neobrađeni kamen. Imao sam razlog da odlepim. Naležem na pivo i odlazim da se ogrebem za pljugu. Arči mi je bacio šibicu pokazujući mi brkovima na moju kraljicu. Stajala je pored šanka na autoputu 66 ka klonji. Kakav tajming, a baš mi se izbacuje pesak iz bubrega, krećem ka njoj.

17. jul 2008. u 23 časa: svet više nisam delio, on je rascepao mene. Raspomamljen bluz ritmom poželeo sam da odbluziram klinku u prvom redu sa flašicom tuborga u ruci, ali ipak okrnjenog ponosa odlazim da se poklonim kraljici bluza.
"Ima li nekog u veceu...?", pitam je.
"Nemam pojma...", odgovara kratko, a rado bi još dosta toga smestila u referat o veceu.
Otvaram vrata sačinjena od dva sloja šper ploče tako što čupam kvaku, kad tamo: gola riba u čudu sa ustreptalom burmom pita se da li da zavrišti ili sve iskulira, prekinuta u sređivanju stidne frizurice, nad zapuštenom wc šoljom na dopu. Gurnula je ostatak vrata i završila scenu.
"Baš ti se ne da, da ne ugledaš golotinju...kako to bre, da uvek tebi zapadne neka zjapeća ribetina...!?", po prvi put čujem ogrubeli glas moje kraljice.
Slegao sam ramenima i navrnuo pivo.
Naspram mog ćutanja ona je pričala o nama. Ja sam klimao glavom i govorio joj da je u pravu; bilo mi je stalo do nje i koliko god je ona sušila baricu u kojoj je moj brodić lovio, ja sam želeo da je volim, bar još koji dan. Razgovor smo završili pozitivno po našu ljubav. Otišao sam kući, a nisam smarao klinku sa flašicom tuborga.

Pokušavao sam nekom chill varijantom da se sredim. Ležao sam u svom krevetu i slušao grad, a onda sam urbanu tišinu zamenio albumom curtain grupe tinderstiks. Noćas ne mogu sam da zaspim, a debela ružna komšika ima novog jebača. Tavanica moje garsonjere dahće. Dugo sam razmišljao o impulsivno-kompulsivnoj koski u mom grlu. Dugo sam razmišljao kako da je se otarasim, a onda sam zaspao.
Tog drugog sledećeg dana probudio me je Mamurluk sa putnom torbom na leđima vrišteći kroz interfon; pali sa mojom bivšom ribom na more. Iz Nišvila je hvatao bus za Budvu. Dok smo pili kafu ja sam srkao sećanja na porno snimke sa mojom bivšom koje smo brisali odmah nakon seksa; jebote, razmišljam, ako je u Nišvilu bilo bi lepo da se javi...trenutno nemam koga da varam. Sam sam. Opet sam sam, sa barom i brodićem.

Narednih dana u nekoliko navrata imao sam seanse sa kraljicom bluza. Reanimirali smo poljupce čvrsto ćuteći o riziku kakve su: povampirene emocije. Govorio sam joj lepo oblikovane rečenice koje su kao donji veš nosile nelogičnost i kontradikciju. Ali nekako, uspeo sam da joj prenesem razloge mog posrnulog bluziranja. Kao i uvek, bio sam prestravljen obrascem ponašanja kog sam morao da se držim i jednoličnog džeziranja između posla i njenog zagrljaja. Rekao sam joj da sam sit njene vrckave zadnjice u mom bade mantilu; rekao sam joj da mi je potrebna promena, zbog nje same, zbog mene, zbog nas. Potpisali smo primirje ružnim ukusom vermuta koji nisam voleo. Ona je otišla sa zapovestima koje je diktirala noć. Volećemo se u pokušajima, zapisali smo na šakama.

Ovaj dan bio je plamen na zipo upaljaču. Niko nije mogao da ga ugasi. Pokušavao sam da pripitomim rozenkolisa, papagaja kog mi je kraljica poklonila za šestomesečnicu naše veze. Dok sam dnevniku podnosio raport posle ručka on je znatiželjan sletao i pio moj viski s kolom. Kučkin sin je imao dobar cug. Kod ortaka smo te večeri klopali zaostalu teglu ajvara. Onda smo zaustavljali Ibar dugmetarom i tukli litar šljive ranke. Ljigavi sms podsetio me je koliko ljubav zna da bude teško sranje, a moja jedina emocija bila je da vidim partizan u Ligi Šampiona.

Mrzim ponedeljak. Ponedeljkom ne radi mesto. Grad miriše na zagorelo mleko, a ja neopravdano kasnim na posao. Ponedeljkom sam mrzeo šljivu ranku. Osećao sam se pomalo izgubljenim u gradskoj vrevi. Gutao sam vruć burek na gradskom trgu u senci Konja. Sunce me je kucalo u glavu ko flešbekovi nakon amnezije. Jedna dugo barena misao napravila mi je plih na srcu. Posećivala me je svakoga dana kada sam se pitao gde toliko žurim. Da, opet sam žurio na posao. A, šta bi s onim mojim: born to be wild, a da, sveo sam to na domaće zadatke i ukusne otpatke.
Uveče sam se razoružao u amfiteatru na keju gorčinom nikšićkog u staklu. Mala plava brucoškinja odvela me je na pišanje. Sa duhovitijom devojkom nikada nisam
delio pivo. Bila je preslatka i puna tog Dostojevski sranja.
"Dobro de, znamo ko je genije.", reko bih joj kada bi me pitala zašto ne cenim epileptičare.
"Ko kaže da ne volim Dostojevskog?...samo sit sam mojih zločina, a kazne su suviše blage."
Smejala se ko zagrižena breskva, sočno. Mogao sam opet da se zaljubim. Ali nisam. Ponestalo nam je piva.

Nekoliko narednih meseci prespavao sam sanjajući na raznim programskim jezicima. Tog avgusta bilo mi je zima. A onda neki petak. Novembar mi se uvuko u gutljaj. Zajebo sam pivarenje. Prešao sam na kiselu vodu i tugu za kraljicom bluza. Dj Ilda je diplomirao na akustičnom gramofonu. Narokali smo se piroćanskim ćevapima i čačanskom šljivom pre ručka. Malter mi je tada spao s očiju. Mogao sam jasno da vidim šta se zidalo proteklih meseci. Moja kraljica bluza držala me je pod ruku i bili smo srećni. Samo ja to nisam osećao. Ja sam još uvek proživljavao svoju kaznu. Ali nikako nisam mogao da se setim ko me je to kaznio. Kod DJ-a se pušila jabuka na nargile. Jedna muzički obrazovana buca, preslatka, ko polarni medved pingvinima, napadala je nekog Džima Morisona kog je videla u mom liku. Moja kraljica bluza je tolerisala našu lažnu predigru.
"Nemam pojma ko su dorsi!", rekao sam mekanom toplom stomačetu.

"Ja ne znam kako da ti to objasnim, ali ja sam odmah videla...mislim, da li me razumeš, ne bih da se tvoja devojka ljuti, ali mislim da bih te svirala kao što...milujem čelo. Znaš ja sviram čelo...", novi dan se naduvao nakon ponoći.
"Može li na tome da se drnda bluz?"
"Ma nemoj pogrešno da me razumeš...", kezila se nekontrolisano nakon tri sprave u veceu.
Kraljica je sedela pored mene i pila crno vino od kog je dobijala napade emocija.
"Provali malu koliko se overila...e moram da upamtim šta blebeće, biće dobra stvar za neku priču.", kažem svojoj kraljici. Kada sam te noći rano ujutru u provetrenom stanu pisao dnevnik ničeg nisam mogao da se setim, sem zadaha simpatične čelistkinje.

Bolestan sam i umoran. Kao da sam tako jednostavno mogao da deklarišem moje duhovno rastrojstvo. Utroba mi je brujala ko proizvodni pogon ljute fabrike. Udovi omamljeni amnezijom levo su tražili na pogrešnoj strani. Mrzelo me je da živim, a ipak sam žvakao preklane životinje na raznim poslovnim nažderavanjima. Moj novi šef upoznaje nas sa svojom ćerkom. Nabio sam viljušku sebi u butinu da bih prevazišao njenu kratku suknju i čipkaste najlonke. Nisam više imao tog švalerskog kredita. Bojao sam se da me kraljica ne upita za ožiljak na butini.
Mladu i drusnu kćer mog šefa susreo sam u veceu nad lavaboom. U susednoj kabini tečno je žuborila na španskom. Ja sam seckao da je ne bih nadjačao. Opet smo se susreli kod lavaboa ispred ogromnog ogledala koje je mrljalo naše portrete. Nisam pridigao pogled ni na tren. Jasno sam zurio u pod ignorišući sebe. Sve dobre pizdarije desile su se u veceu. Oprao sam ruke, nakašljao od koske u grlu i odjurio u sarme koje su se hladile.

Dva dana kasnije zagazio sam u dubok sneg. Sneg je bio beo. I moje misli su bile bele. Bio sam pijan i uzrujan idejom: vreme je da se promenim. Stajali smo pred pekarom negde oko trojke. Kraljica bluza je nastojala PMS-om da me izludi. Bila je sva krhka i uplakana pod tim krznenim šeširićem. Ja nisam mogao da joj objasnim ono što i sam ne razumem. Prskali smo na mrazu. Njoj su kristalisale suze, a meni ledile sline. Sunce je granulo oko četvorke, kada je Zigi naleteo na nas vraćajući se kući posle subotnje terevenke. Poznavao sam ga tek koju nedelju, a upoznao uz jedan Arsenov stih na svirci moje kraljice...i njega i sebe.

Nedalju dana kasnije torpedo poljupcima navučen na razvrat celivao sam vrat jedne gradske kučke. U potpalublju Neckbone su svirali foxy lady. Davio sam se u ponovnu preljubu željan bičevanja po golim leđima. Zastao sam da ovlažim jezik, a onda sam prezreo sebe i rekao joj to prosto definisano: e, ne mogu. Ostavio sam je drugima sa blagom vrtoglavicom i tesnom kožom koja me je žuljala. Za šankom sam susreo Zigija. Vrteo je glavom pljujući moju amoralnu tendenciju da userem dobre stvari. Kupio mi je pivo i ponudio žitan. Od piva sam nabreko ko polovnjača pred novim frajerom. Vratio se taj moj zadrigli ego. Zigi mi je onda držao lekcije o muško-ženskim odnosima. I bilo je tu svih onih tabletica o odljubljivanju i zaljubljivanju muškarca, o nesigurnosti žena kada se osete nepoželjne, o potrebi da se osvaja osvojeno, o žici ispletenoj od poverenja, o laganju i serviranju prijatnih večeri da bi se veštački isprovocirala želja za upoznavanjem dobro poznatog nepoznatog. Bilo je tu svega što se pržilo na ključaloj masti jedne prigušene strasti. Rekao sam mu da je u pravu. Rekao sam mu da to sve znam. Rekao sam mu da zbog toga želim da putujem sam. Rekao je da mora do vecea. I otišao je. Ja sam ostao da ga čekam, a onda me uhvatio razgovor sa sisatom studentkinjom književnosti. I dejstvo Zigijevih tabletica poništilo je Bukovski vino. Stajala je pribijena uz moje kukove, a ja sam izvadio mobilni i počeo da kucam: promeniću se, želim da zauvek budem s tobom.

Kraljica bluza je primila poruku dok sam sa studentkinjom književnosti češljao po svetskoj književnoj baštini ispred Broda. Zadržavao sam se na njene grudi, a ona mi je sisala uvo.
„Da li imaš devojku?", pitala me je iznenada.
„Imam."
Onda je ona nežno moje prstenovane šake sklonila sa njenih grudi. Stali smo tek kod Džeka Londona, a o pravom pisaniju tek smo trebali da diskutujemo na mom sobnom klaviru. Možda mi je i bilo drago u tom trenutku, što neko nepoznat brine o mojim zločinima i kaznama. Možda mi je i bilo drago što su Zigijeve reči imale smisla barem kod nekog.
„Epa javi se kad budeš slobodan.", stavila je tačku na planetarna piskaranja.
I otišla. Seo sam na žardinjeru prljajuć svoj kaput u promrzlo cveće. Iza mojih leđa prikrala mi se poezija monolita u plastu sena.
„Gde si čovek!?", Bokerini, pesnik niških podočnjaka, me je potapšao po ramenu.
„Jesi bio unutra?"
„Aha, do jaja svirka."
„Ajmo na pivo!"
I otišao sam u nadi da će mi još jedno pivo pomoći da se promenim.



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

trener92 trener92 19:49 15.09.2009

Hej , čovek!


Sve to liči na .... , pa nek ide onda

angie01 angie01 20:53 15.09.2009

Bog te mazo, sine,

al' si se raspis'o- to moram sutra uz kaficu, natenane!
nistagmus nistagmus 13:56 16.09.2009

Re: Bog te mazo, sine,

uz veliku jaku crnu kafu...jeste da overavam na bluz, ali šteta je ovo čitati uz crnački znoj
angie01 angie01 16:28 16.09.2009

Re: Bog te mazo, sine,

e sine,..tebi bre jaja glavni lik!

nisi hrdjav, no malko da prochistish!

izbacish ponavljanja- tipa-prihavtio sam posao, dobio sam posao,npr,..pa onda mnoge sitnice, koje mozda ti ne primecujesh, jer si u drajvu, a ja dok chitam, posle drugog opetovanja, vec me grebu- ne znam da li me razumesh- pa onda preterujesh u davanju dramatike nekom opisu- pa ga ugushish- a sve krajnje originalno- sem shto nije lako ponoviti Bukovskog:))) i ima shtofa. I shto je najvaznije- zivi!

znam da nisi ovo trazio, nit me ko pit'o, al' eto, zainteresovao si me-pa sam se skoncentrisala.

Ja sad rizikovala najstrashniji napada- al sam najdobronamernije ovo rekla, jer mi se dopada to shto pishesh, imash nerv, pa bi da poravish ochigledno- shto ne remeti sve ostalo, pa sad kako razumesh.

udri, ako treba,
pozz,
angie

nistagmus nistagmus 21:20 17.09.2009

Re: Bog te mazo, sine,

ma Bukovski ovo nije radio...
Blade Runner Blade Runner 21:35 15.09.2009

To su oni jel da?

mashha mashha 00:52 16.09.2009

Re: To su oni jel da?

aha
nistagmus nistagmus 13:57 16.09.2009

Re: To su oni jel da?

o da............to su oni......oni su to.... pozdrav....
jesen92 jesen92 23:04 15.09.2009

u bre..

...ovaj blog postao rasadnik talenata....Svaka cast decko!!!... Za tebe i tvog "PR-a" Trenera......i

nistagmus nistagmus 13:58 16.09.2009

Re: u bre..

šta bih ja bez ličnog trenera....pozdrav....
Milan Novković Milan Novković 23:45 15.09.2009

Homo Ludens

...Nekoliko narednih meseci prespavao sam sanjajući na raznim programskim jezicima. Tog avgusta bilo mi je zima.

Cute language algorithmic blues

nistagmus nistagmus 14:02 16.09.2009

Re: Homo Ludens

do jaja....ovo sam trebao na omot romana...a knjižica koju čita baja je verovatno pisanije dotičnog Johana Huizinga...pozzzz
Milan Novković Milan Novković 14:53 16.09.2009

Re: Homo Ludens

nistagmus
do jaja....ovo sam trebao na omot romana...a knjižica koju čita baja je verovatno pisanije dotičnog Johana Huizinga...pozzzz

Verovatno. Ja sam fotku našao po Oleg Kuliku, fotografu. Tj znao sam za fotku. Možda kod njega prepoznaš blues brothera, samo na fotoaparatu umesto gitare :)

A onda golo dupe, programski jezici i blues vode, prirodno, do Cute Ass Algorithm samo je bilo nepristojno da se tako ponašam iznad fotke, pa sam počeo sa enkripcijom

Evo još jedne bučnije blues fotke od Kulika, meni jedne od omiljenijih, da se bar malo ogreju oni u Augustu, algoritamska ili ne (na ovaj bluz moja generacija odlično reaguje, mlađi danas imaju više izbora pa nisam siguran :)

(ako kvarim blog zezanjem samo namigni, meni je samo do zezanja, ničega više)

nistagmus nistagmus 15:58 16.09.2009

Re: Homo Ludens

(očigledno ovo nije namigivanje)....a što se tiče zezanja...keep on rolling...
mirelarado mirelarado 00:15 16.09.2009

Блуза никад доста

Кажу, Нистагмусе, да се човек непрестано мења. Променићеш се и ти, мада не баш сасвим својом вољом. Писање не мораш да мењаш, баш је добро.

П.С. Хвала, Тренеру, за ово откриће.

П.П.С. И једна давна краљица блуза:

nistagmus nistagmus 14:03 16.09.2009

Re: Блуза никад доста

hvala, hvala...nek su nam čile i vesele sve naše kraljice....
Черевићан Черевићан 10:55 16.09.2009

након

читања (и овогВам) поста утисак стичем, г nistagmus -е да је пропуст незнати да списатељски постојите.
АЛАЛ ВАМ!
nistagmus nistagmus 14:06 16.09.2009

Re: након

АЛАЛ МИ пропуст! поззззззз...
NNN NNN 17:31 18.09.2009

Svaka čast i alal vera :)

Volim kad nešto pročitam i imam 100 utisaka (al' numem da ih napišem ).

Ps. Terner je prepoznao sebe

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana