Životinjke, filozofija, čemu (II)?

Dopada mi se njegova izjava...i onda nastavak u pravom mizantropskom stilu ..."zato izbegavam ljude"

I ja verujem da je šala ali je baš prava

Pakao, to su drugi (L'enfer, c'est les autres, Hell is other people), Žan Pol Sartr

ima i ona, cini mi se Krlezina, manje mizantropska: medj' ljudima je toplo, ali smrdi.

A zašto sam ja Simonine reče istrgao iz konteksta? Sme li se i može li se tako?

ako se pita srpsko pravosudje, ne moze.

Odgovor obicno lezi u samom pitanju......

Ljubav je samo visi oblik mrznje ili mrznja je samo visi oblik ljubavi...:)

Ko je rekao a ne sta je rekao.....

Hmmmmm....:) smesno i ozbiljno....:)

I ja sam zaljubljena u Sartra pri cemu obozavam Biljanu Srbljanovic....

Amfilohije je dobar prijatelj mog dobrog prijatelja ..... ja bih Amfilohija vise volela kad bi bio na celu povorke ponosa 20. septembra.... iako nemam nista protiv sto moj prijatelj prijateljuje sa Amfilohijem .... Amfilohija nikada nisam upoznala, osim preko njegovih odvratnih stavova u javnim glasilima, zbog cega ga uopste ne volim.....ponekad mislim da me moj prijatelj ne voli zbog toga a ponekad takodje mislim da ja ne volim mog prijatelja skroz na skroz zbog Amfilohija....
Onda se pitam da li moj prijatelj vise voli Amfilohija nego mene ...pa se pitam da li moj prijatelj vise voli muskarce ili zene....da li on uopste voli ljude...ako ih ne voli onda verovatno ne voli ni mene....o Amfilohiju da i ne pricam.....on recimo voli ljude koji vole zivotinje...recimo macke...ali ne voli ljude koji vole druge ljude....pri cemu veruje i voli boga koji kaze da zivotinje nemaju dusu.....da su beznacajne....kao stavri.......on verovatno ne voli nikog pa ni samog sebe...a veruje u boga koji je coveka stvorio po svom oblicju....Sad sam se skroz zbunila....ako ja ne volim Amfilohija...da li volim svog prijatelja, sebe, macke...pse, ptice.....
Pogledam se u ogledalo i ne volim se tamo gde licim na Amfilohija....pri tom primecujem da su zivotinje sastavni deo moje duse sasvim prirodno.....fascinantno.....medju tim zivotinjama ima i mnogo ljudi.....Ah, kako volim sebe....:) a nisam biljka ...mislim narcis i ja sam zivotinja kao i sve druge....:)

...pocepane čarape i pijana glava filozofije onda je to logika koja je u temelje čvrsto ugradila i izreke, kao ovu Sartrovu, na primer

Izreke imaju prenaglašenu crlo-belu notu i u mirnijim trenucima, a o burnoj koloritnosti jednog dana, godine, života, pa uvezanog društvanceta, da ne pričamo.

Izreke bi samo trebale da skreću pažnju, podsećaju.

Izreke bi prema filozofiji u najbolju ruku trebale da budu slično kao što su i saobraćajni znakovi prema putu, čak i ako pretpostavimo da su uvek čitljivi.

Naravno da ih treba koristiti i ok je kad nam je toplo oko srca kad se setimo dobre izreke. Deo posla im je i da zabave, tako često namerno ili insiktivno ugrađujemo kontradikcije u izreke. Nije u redu kad ih i široko i preozbiljno shvatamo, naročito kad merimo duge ili naše poverenje uz izreke kao pomagala.

Izreka isceđena iz jednog konteksta, a nabubrela u nekom drugom ume da bude opasna. Bez obzira da li je polazni kontekst širi, uži ili odvojen od završnog. Pošto ne postoje dve identične slike proizvoljno uske realnosti ne postoje ni dva identična konteksta.

Ja mislim da u onim redovima oko seksa i filozofije fale klinci, hrana, TV, aktivne i pasivne utakmice, Internet itd

prethodnom blogu rekoh : da ne volim ljude koji vole životinje radi sebe. Dodao bih da to kod životinja ne može da se dogodi.

Saint Genet?

«Ljubi bližnjeg svog više nego samog sebe»

Pospana sam i mrzi me da tražim dokaz, ali mi je sumnjiv ovaj citat - mislim da glasi 'kao sebe samog'.
To 'više' mi se čini kao podmetanje (ne tvoje, naravno) koje ruku pod ruku ide uz žrtvovanja i trpljenja.

prosto se divim vašoj zamišljenosti nad ovom temom.

Ovo:

Da rezimiram. Ja smatram da postoje ljudi koji ne vole životinje baš kao što postoje ljudi koji vole životinje.

me podsetilo na jos jednog velikog mislioca - Daglasa Adamsa (Douglas Adams), koji, u svom Autostoperskom vodiču kroz galaksiju (The Hitch Hiker s Guide To The Galaxy, Polaris, Beograd 1996), reče: Ljudi neobično vole da izgovaraju očigledne stvari.


Što me podseti i na originalnu viziju budućnosti životinjskog sveta ovog velikana pisane reči, koju je dao u Knjizi drugoj: Restoran na kraju vaseljene, a u okviru pomenutog Vodiča...

Hvala na ovom opuštanju od Velikih Tema.

"Kažu da je američki pisac Henri Miler (Henry Miller), koji važi za jednog od rušilaca gradjanskih seksualnih tabua u književnosti, imao poseban pristup u svojim romanima: on daje 'red seksa, red filozofije'."

Ako ćemo o redu seksa, redu filozofije, nema ničeg boljeg od "Filozofije u budoaru" Markiza de Sada.

Uživajte!

"Razvratnik, pošto se malo razgalio izgledom lijepe stražnjice koja mu se podmeće, potapšao je, opipao, ponekad išibao, ištipao, izgrizao, ovlažit će ustima onu slatku rupu koju će nabiti i pripremiti uvlačenjem vrhom jezika; isto tako će navlažiti svoju spravu pljuvačkom ili kremom i prinijeti je lagano rupici koju namjerava da nabije; jednom rukom ga vodi, a drugom razmiče one obline svog uživanja; čim osjeti da mu je ud prodro, treba da ga silovito gurne, čuvajući se dobro da ne izgubi tlo pod nogama; ako je nova i mlada, ženu tada može zaboliti; ali bez posebnog obraćanja na njezine bolove, koji će se uskoro pretvoriti u uživanje, jebač treba nabiti duboko kurac s postupnim pojačavanjem, dok najzad ne dostigne cilj, to jest, dok se dlake njegove sprave ne počnu trljati točno ivicom čmara objekta koji jebe zguza.

VITEZ: Gospodin Dolmanse je doznao preko jednog mog prijatelja kakav strašan ud imam, kao što i sama znaš: angažirao je markiza de V… da mi ugovori ponoćnu večeru s njim. Kad sam već bio tamo, trebalo je da pokažem što imam. Izgleda da je u početku jedini podstrijek bila ljubopitljivost; veoma primamljiva stražnjica koju mi je podmetnuo i za koju me je preklinjao da je nabijem, ubrzo mi je dokazala da je pri ovoj probi sudjelovalo isključivo uživanje. Upozorih Dolmansea na sve teškoće poduhvata; ništa ga nije zastrašilo. “Na meti sam ratnom ovnu da položi ispit – reče mi, – a vi čak nećete ponijeti slavu da ste najstrašniji čovjek koji je nabio stražnjicu koju vam podmećem!” Markiz bješe tu; hrabrio nas je pipkajući, hvatajući rukama i ljubeći sve što smo obojica iznijeli na vidjelo. Pokažem se… hoću bar malo uvoda: “Čuvajte se dobro toga! – reče mi markiz. – Oduzeli biste polovinu uživanja što ga Dolmanse očekuje od vas; on hoće da ga rasturite…”

“Bit će zadovoljan!” – rekoh i uronih slijepo u ambis. I misliš, možda, da sam nešto naučio?… Ni govora; moj kurac, ovakav ogroman, iščezne, no ja se ne pokolebah i dotakoh mu dno utrobe, a peder kao da baš ništa nije osjetio. Postupao sam s Dolmanseom prijateljski; prevelika slast koju je okusio, njegovo migoljenje i koprcanje, omamljujuće riječi, sve to ubrzo i mene tako uzbudi da ga poplavih. Tek što ga izvukoh napolje, kada će Dolmanse, okrenuvši se k meni, razbarušene kose i sav zajapuren: “Vidiš li stanje u koje si me doveo, mili viteže?” – reče mi, pa ću, pružajući mi suh i uzjogunjen kurac, predugačak i bar šest palaca širok: “Hajde, preklinjem te, ljubavi moja! budi mi ženka pošto si mi bio ljubavnik, da mogu reći da sam u tvom božanskom naručju okusio sve slasti one strasti koju tako silno ljubim.” Kako mi ni jedno ni drugo ne padaše teško, pristadoh; a markiz, pošto je na moje oči svukao hlače, stade me preklinjati da pristanem i još malo budem mužjak s njim, dok sam njegovom prijatelju ženka; nataknem ti ga kao i Dolmansea, koji mi opet, vraćajući stostruko ono tucanje kojim sam obarao markiza, sruči duboko u stražnjicu onu čarobnu tekućinu kojom gotovo istodobno i ja ovlažih zadnjicu markiza de V…

MADAM DE SENT-ANŽ: Mora da si osjetio najveću slast, između njih dvojice; kažu da je to bajno.

VITEZ: Sasvim je sigurno, anđele moj, to najbolje mjesto; ali ma što se o tome pričalo, sve su to nastranosti koje nikada neću pretpostaviti slasti općenja sa ženama.

MADAM DE SANT-ANŽ: E pa, mila moja ljubavi, da bih danas nagradila tvoju pažljivu predusretljivost, podvešću tvom žaru jednu nevinu djevojku, ljepšu od Amora. Sasvim je sigurno da ništa neću štedjeti da bih je uvukla u razvrat, da bih omalovažila i srušila u njoj sva lažna moralna načela kojima su je već zaludjeli; hoću u dvije lekcije da je učinim isto toliko nevaljalom koliko sam i ja… isto toliko bezbožnom… toliko raskalašenom. Upozori Dolmansea, uputi ga u stvar čim bude došao, da bi otrov njegovog razvrata, strujeći u toj mladoj duši s otrovom koji ću ja u nju ubrizgati, uspio u trenutku iskorijeniti svako zrnce vrline, koje bi u njemu bez nas moglo proklijati.

DOLMANSE (dotiče redom na gospođi de Sent-Anž sve dijelove koje prikazuje): Počinjem. Neću uopće govoriti o ovim jedrim loptama: znate, koliko i ja, Eženi, da ih nazivaju podjednako njedra, grudi, dojke, cice; njihovo učešće je od velikog značaja pri uživanju; ljubavnik ih ima pred očima u ljubavnom zanosu; miluje ih, igra se njima, neki čak od njih čine mjesto uživanja i ud uvuku između dva Venerina brijega, a žena ih steže i gnječi ud, tako da već poslije nekoliko pokreta neki ljudi uspijevaju proliti onaj slatki melem života, čije izlijevanje čini svu sreću bludnika… Ali zar ne bi bio pravi trenutak, gospo, da o ovom udu, o kome bi trebalo neprestano stručno raspravljati, pružite objašnjenje našoj učenici?

MADAM DE SENT-ANŽ: Pristajem na ovo, čak smatram da je to korisno, a svakako ćete, za vrijeme te radnje, željeti gledati i moju zadnjicu, Dolmanse?

DOLMANSE: Možete li sumnjati, gospo, u uživanje s kojim ću joj iskazati svoju najslađu poštu?

MADAM DE SENT-ANŽ (pokazujući mu guzu): E pa, smatrate li da sam se ovako zgodno namjestila?

DOLMANSE: Divno! Na ovaj način mogu vam savršeno pružiti one iste usluge koje su toliko prijale Eženi. Namjestite se sada, ludice, s glavom dobro nabijenom među noge vaše prijateljice, i svojim lijepim jezikom pružite joj one iste slasti koje ste maloprije od nje dobili. Eto tako! U ovom položaju ću moći da imam obje vaše guze, slatko ću nadraživati Eženino dupence, i istovremeno sladiti guzu njene lijepe prijateljice. Tu… dobro… Vidite kako smo zajedno!

MADAM DE SENT-ANŽ (gubeći se): Umirem, gospode bože! Dolmanse, što volim dirati tvoj divni kurac dok svršavam! Htjela bih da me oblije spermom!… Gurnite mi ga!… ližite me… Ah, što volim kada me tako zalije sjeme… gotovo je… ne mogu više… Oborili ste me oboje… Vjerujem da u životu nisam doživjela toliko uživanja.

MADAM DE SENT-ANŽ: Djevojka se nikad ne izlaže opasnosti da rodi, osim ako pusti da joj uđe u pičku. Neka brižljivo izbjegava taj način uživanja, neka umjesto nje ponudi, bez izuzetka, svoju šaku, usta, sise ili otvor na guzi. Ovo posljednje mjesto pružit će joj mnogo više uživanja, čak mnogo više, nego drugdje; na drugim mjestima, ona će biti ta koja će davati.

Na prvi od ovih načina, hoću reći na način s rukom, postupa se, kao što si vidjela maloprije, Eženi; rukom se povlači gore-dolje, kao kad se sisa ud svog prijatelja; poslije nekoliko pokreta, sjeme šikne; čovjek vas ljubi, miluje za to vrijeme i poliva tom tekućinom onaj dio vašeg tijela koji mu se najviše sviđa. Hoćete li ga zavući među grudi? Opružite se na krevetu, stavite ud muškarca između bradavica, tu ga stežete i poslije nekoliko pokreta, ljubavnik svršava tako da vam poplavi sise, a ponekad i lice. Ovaj način pruža najmanje naslade od svih i može odgovarati samo ženama čije su već razgrađene grudi stekle dovoljno gipkosti da stegnu muškarcu ud, nabijajući se na njega. Uživanje u ustima je beskrajno ugodnije kako za muškarca, tako i za ženu.

Najbolji način da se on okusi je da se žena pruži u suprotnom pravcu od tijela svog jebača; on vam stavi kitu u usta, a kako mu je glava među vašim butinama, uzvraća vam ono što mu radite, uvlačeći vam jezik u picu ili nadražajući dražicu. Pri ovom položaju treba da poduhvatite jedno drugo, da zgrabite polutke, pa da uzajamno nadražujete onu rupicu na guzi jer je ta dopuna uvijek potrebna kao dodatak nasladi. Vatreni i veoma maštoviti ljubavnici gutaju tada sjeme koje im se izlijeva u usta i tako se silno naslađuju sladostrasnim uživanjem što unose jedno u drugo tu dragocjenu tekućinu, nevaljalo oduzetu od njene uobičajene namjene.

DOLMANSE: Najuobičajeniji položaj za ženu u ovom uživanju je da legne potrbuške na ivicu kreveta, dobro razmaknutih polutki, s glavom oborenom što je moguće niže. Razvratnik, pošto se malo razgalio izgledom lijepe stražnjice koja mu se podmeće, potapšao je, opipao, ponekad išibao, ištipao, izgrizao, ovlažit će ustima onu slatku rupu koju će nabiti i pripremiti uvlačenjem vrhom jezika; isto tako će navlažiti svoju spravu pljuvačkom ili kremom i prinijeti je lagano rupici koju namjerava da nabije; jednom rukom ga vodi, a drugom razmiče one obline svog uživanja; čim osjeti da mu je ud prodro, treba da ga silovito gurne, čuvajući se dobro da ne izgubi tlo pod nogama; ako je nova i mlada, ženu tada može zaboliti; ali bez posebnog obraćanja na njezine bolove, koji će se uskoro pretvoriti u uživanje, jebač treba nabiti duboko kurac s postupnim pojačavanjem, dok najzad ne dostigne cilj, to jest, dok se dlake njegove sprave ne počnu trljati točno ivicom čmara objekta koji jebe zguza.

Neka onda hitro nastavi put, sve trnje je uklonjeno; ostaju samo ruže. Da bi dovršio preobraćanje u zadovoljstvo onih ostataka bola koje njegov objekt još osjeća, ukoliko je posrijedi mlad momak, neka mu zgrabi kurac i dobro ga nadrka; ako je to djevojka, neka joj protrlja dražicu; ovo nadraživanje će, zadovoljstvom koje je tako izazvano, nevjerojatnim stezanjem čmara pasivnog, udvostručiti uživanja aktivnog i on će uskoro, na vrhuncu blaženstva i slasti, pljusnuti u dubinu guzice svog uživanja koliko obilnu, toliko gustu spermu, što su je izazvale tako razvratne pojedinosti."