bez vize za izrael.
velika stvar. mali korak za srbiju, ali veliki korak za mene. ;)
interesantan detalj je da se to dogodilo pod najdesničarskijom vladom izraela u poslednjih par decenija. ali dobro... važno je da mi možemo da putujemo. tojest vi, tojest ja s vama.
zanimljive teze je izneo vuk liberman tokom protokola:
Sporazum o ukidanju viza trebalo bi da doprinese još boljim političkim i ekonomskim odnosima Srbije i Izraela. Sada, kako kaže izraelski šef diplomatije, više nema prepreka za srpske poslovne ljude pa i turiste da dođu u Izrael. Ta zemlja pruža pordšku Srbiji po pitanju Kosova i ume da se nosi sa pritscima Zapada.
"Lično smatram da je nemoguće nametanje mira, mir morate stvarati i naše iskustvo sa Bliskog istoka pokazuje da je najbolji način da se do trajnog rešenja dođe direktnim pregovorima dve strane. A što se pritisaka tiče, pa mi smo, znate, pod stalnim pritiscima još od 1948. godine i znamo kako da se sa njima nosimo", kaže Liberman.
"Prava pretnja za palestinske vlasti nije Izrael nego Hamas i džihad, prava pretnja za vlast u Libanu nije Izrael nego Hezbolah, i najveća pretnja za Egipat nije Izrael nego radikalne muslimanske grupacije. I najveća pretnja za NATO trupe u Avganistanu su Talibani i ne samo za mir u Avganistanu nego i za Pakistan, a ne Izrael", kaže Liberman.
Libi je poznat kao politčar koji je zdušno pomagao srpsko pitanje. kao desna ruka Benjamina Netanjahua (desna da desnija ne mož' biti) izborio je neutralnost pozicije Izraela tokom Klintonove vazdušne kampanje nad našim prostorima 90-ih, iako je Izrael bio pod strašnim pritiscima tadašnje američke administracije da bezuslovno podrži Klintonovu poziciju pred savetom bezbednosti UN.
kako god, Libi je oduvek umeo da nekako premosti svoje oštre političke stavove i kroz manevrisanje otvori odlične prostore za izraelsku investiciono-privrednu relevantnost.
šta je da je, političar ne baš po ukusu Levice, ali pojedinačni potezi, da li diplomatski da li privredni, svakako vredni pažnje, neka barem i kontroverzne.