A što ja imam snaju.....

baka Evdokija i unuka Djina RSS / 25.09.2009. u 22:16

Za nju neću da pričam, neću!! Za tuj gluvu kuju nesoljenu, nekopitnu, za tuj ludaču, bre, neću! Toj, da je moj sin malko manje glumio princa na belom konju, konj ispo, ne bi ga take muke snašle, nego sve kod njega mora naopako....

A, za Anđu oću, e, ta žena je men treća ćerka....

Ajde, ajd i to da se kaže, kad već oćeš....

Moj se Dragor oženio prvi put sa dvajes godina i neću ništa da pričam za nju, biće posle laže baba, al ene ti ga Negovan, živ i zdrav pa nek ti on i njegova žena kažu kaka je Irena.....

Jeste, oženio se, došo i reko, majka, ona il nijedna, vidimo svi mi da nije djevojka čitava u glavu, al on zapo, a radio i ona imala neku kućicu u Zemun od svoje babe nasleđenu, pa se to venčalo i otišlo.... Ja samo kazala, nemoj sine sad da prekidaš fakultet, do sad si radio i učio, pa vidi ako moš i dalje, valjalo bi....

Uh, nisam mogla da je očima gledam, kad bre svi vide da nije kako treba! Što samo moj sin ćorav!

Bila sam fina ko tri metra svile, sve sam je milila i dragala, ama jok, što ja bolja ona gora, a što je muštrala Dragora, e, to je bilo strašno....

Dođu tu kod nas, a ona krene da ga kudi, vaki je, naki, ne valja, pa na njega, ti si najgori, mogla sam ja bolje... Ja se odma sklonim kad počmu, ne mogu, em mi se srce cepa em se bojim da ne kažem što nije do mene...

Malo prošlo, kad mi javlja da je trudna... Ej, kuku, sinko, mislim se, de si se ti zakopo, al ajde, mislim, ima i kad žena malko pošašavi kad nosi, mož biti je zato taka...

Opet, i pre je bila luda, i kad nije nosila....

I tačno na godinu od venčanja im se rodio Negovan. A ona.. još gore. Svako malo eto ga Dragor, ajde majka čuvaj Negovana, mora Irena nešto da radi.. A ja posle svatim da mora kod drugarice na kafu, kod majke na kafu, kod frizera, tam-vam....

A svađali se, ustvari, ona viče a Dragor ćuti, ko najgori...

Jedared, ona tu, na moje oči krene da ga lupa u grudi i viče jel ti mene čuješ, ja se ustanem i kažem, djeco, vi u vaša četri zida kako oćete, al u ovu kuću se lepo vladajte il da vas moje oči ne vide!

I tebe snajka i tebe sine, isto.

Odoše, i tri mi mjeseca nije Dragor dolazio u kuću... javljao se, ponekad, al nije dolazio..

Maleni je imo devet mjeseci, kad me zove Dragor i kaže, majka ja rešio da se razvedem.. Ja ga pitam, jesi rešio skroz, nemo ko trgovački putnik tamo amo da se šetkaš....

Smeje se on, kaže, rešio, jesam, ja sam majka našao drugu ženu...

Kad me nije kap drmnula, neće nikad!

Šta reče, sinko?

Eto, ja sam upozno jednu ženu, zavoleo, pa sad ostavljam Irenu....

Spustim ja telefon, kao pijana.. Sednem, pa se mislim. Dal je do mene? Čitala sam ja u novine, mnogo je do majke, dal ga nisam volela kolko je trebalo, Divna mi je bila bolešljiva ko beba, pa sam više oko nje trčala.. Dal mu nisam pričala, dal sam trebala nešto drugojače..

Dignem ruke i pomislim, ja ću po duši, pa kako bude..

Doveo mi je Anđu s proleća 60te, ja je gledam, lepuškasta, nako, tanka, ali ova je zmajče, a Dragora samo gladi i tepa mu..

Dve su godine bili u kiriju u grad, i svašta smo preživeli od lude Irene za toj vreme, dolazila i kod nas na vrata, njemu išla na poso, joj, baš bilo teško.. A posle dve godine, rešila da se uda i smeta joj Negovan, donela ga, njega i kuferče i ostavila kod mene...

Ja zovnem Dragora, on doleti i uvati se za glavu, joj majka, a meni Anđa trudna, kako sad da joj dam i dete na brigu....Pa kažem, nek ostane ovde neki dan, pa ćemo da vidimo... Došla Anđa posle par dana, veli, majka, ja moram da ležim, rekli lekari, a ne bi da je mali u tuđu kuću, ipak da je uz oca... Pa se dogovorimo, da im dozidamo na brzu ruku još sobu, kupatilo i kujnu i ulaz odostrag, pa da imaju svoje pola kuće, a da su mi tu u isto dvorište, pa da ih ja oboje pripazim..

Anđa mi je tu trudnoću i sledeću mnogo teško nosila, sirota se sa životom rastavljala.. Ja sam i kuvala i prala i peglala, Dragor je sve radio oko kuće i šesettreće se rodio Vuk.

Tad sam ja Anđu i zavolela. Kaka taka, ima ta žena dušu i srce ko nebo veliku, za svakog toplu reč i blagoslov, al valjda taki i najviše stradaju...

Pušti me da plačem ako mniš da ti ispričam što do sad i nijesi čula....

Kad je Vuk imo dvije godine, opet je Anđa trudna, al sad smo već svikli, i sve smo opet ko prvi put, ja čuvam po vas dan Negu i Vuka, a ona leži i stenje i rodila je Nebojšu....

Lepo smo živeli, tako, svi zajedno, da ti kaže baba, nije to uvek do svekrve ili snajke kad se ne vole, al ja kolko videh u svoj vek, veće je na svekrvi krivica nego na snaji, al ja sam se sa mojima mnogo lepo sklopila..

Anđa je volela i voli i danas da kuva, pa sam je puštala kad gođ oće da kuva i nama, zajedno smo spremale zimnicu, i slavu i rođendane i nikad nije dala da Nega oseti da mu nije mati, no je uvek prvo njega gurala i spremala...

Posle mal manje od tri godine od Vuka, rodila je Nebojšu, šesetšeste, i to jedva, lekar reko ovo ti je zadnje, Anđo, svaki put glava na panj, a ona sretna i vesela..

Maleni je , joj, majko moja, bio lepo dete, ko anđeo, plav i loknav, a oči garave, nit plače nit guče, samo se smeje...Majko moja mila....

Imao je dvije godine kad se razboleo, vruć, neće ni vodu da pije, pa ga odma odvedu lekaru, da vide što je.. A ja sam malo panična, djete, na svaku dečju boljku, ti znaš da mi je sin umro pedestreće od šarlaha....

Jesje, moj je Crni umro u treću godinu, odnio ga šarlah, uzo mi ga višnji da ga anđeli čuvaju....

Došli su tu noć od lekara, kaže, nije ništa, malo grlo upaljeno, ima sirup....

Okupa ga Anđa i dade mu lek a mali zaspa, a Dragor pređe kod mene da obiđe Negu i Vuka, jer sam ih ja uzela kod mene da se ne infekciraju, kad posle pola sata, tek sam turila kavu, kriknu Anđa kao ranjena ptica, kriknu žena a ja pado, znam taj krik, tako sam i ja kad je moje djete...

Dragor odlete, ja ne mogu na noge, sve znam, sve mi pred očima moj sin i bjeli kovčeg i povorka, ne mogu al moram, dokobeljam do njih, Dragor već pali kola a ja pogledam, maleni sav u pečatima, obamro, gasi se...

Odjuriše u bolnicu, ja probudim Mitra i padnem... Kako sam znala, ne znam ni danas, znala sam, pusti me da plačem, da mi je višnji uzo i ovo....

Pred jutro došo Dragor, crn ko crna zemlja, kazo samo, alergija na penicilin, nema ga majka, a Anđa je u bolnicu, nesvesna, dalo joj lekovi da spava....

Višnji nek te sačuva da nikad ne znaš, kako je kad spremaš saranu za djete što si nosila pod srcem, prala, grlila i dušu mu dala, višnji nikad nikom ne dao...

A meni je dao da je spremam dvared u moju kuću, drugi put bjeli kovčeg i svileni pokrov, drugi put maleni kovčeg, da pored njega legnem u raku i vikem zatrpavaj me s njim....

Sve sam nekako spremila, došle i komšike i sva rodbina, tad mi je Vida snajka život spasila, tri dana je mesila i kuvala i sve spremila jer sam ja ko luda išla okolo i nijesam znala za sebe... A Anđa, jadno moje, prelomila se ko jasika na pola, nema šta da je vidiš...

I dođe i taj dan, sarana, kovčeg nije dao Dragor da se otvori, samo je mene pustio u kapelu pre nego ga zakuju da ga vidim... Maleno moje, zaspalo, plakala sam, a suza više nije bilo, Djina moja, daće višnji nikad ne znala.....

Iznesemo ga, do groba ga je četrdeset muških iz familije nosilo, po četri, maleni kovčeg pa samo četri ručke, svaki je teo bar metar da ponese, i nijedan nije oka sušio, a kad je zakukala Anđa za djetetom, nebo se, čini mi se rasplakalo s njom, žalna je bila tolko, da su sa drugih sarana prilazili i plakali sa nama....

Nisam ja posle valjala. Danima nisam mogla na noge, pa me odvedu u bolnicu i tamo sam bila tri dana, sipalo ni pune kese nečega u vene....

Dragor me trgo. Majka, sina nemam, žena mi kopni, majka mi umire od tuge, šta ću ja? Ustaj majka, ti trebaš i meni i Anđi i djeci...

Tri godine sam nosila crninu, a Anđi nismo dali nego godinu.

Kad prošla godina, Dragor se malo popriča sa ljekarima, nije se Anđa ni smijala više, ni kuću radila, samo po vascjeli dan na groblju.

Pa nas sakupi i veli, vako, majka i oco, ovu kuću rušim i pravim novu, da ne ništa ne sjeti na malenog, ajde vi u selo kod ujke Svetozara, a ja osta s majstorima!

Dognemo kredit i on i Mitar moj i za tri i po mjeseca ovu novu kuću dignemo, sve sam se pitala što će nam tolke sobe, dva ulaza, pa letnje kujne, garaže, al, sad kad pogledam, sve su to moja djeca napunila svojom djecom.....

Prošla još godina i reše oni da usvoje djete, tad bilo lakše no sad, uznu Ružicu, posle godinu dopane im i Srđan.

Maleni su bili, Ruška dve i po a Srle tri kad su ih doveli, al sam ja bila sretna, kad gledam moju Anđu kako se opet smije i igra sa djecom...

Tako su mi, nji šestoro bili tu, na oko, pa je i men bilo lakše da ne mislim na ona dva groba dječija, al sam sanjala bjeli kovčeg dugo, i danas mi se nekad jave u san, obojica, poljube me i kažu, čekamo te baba....

Plačem, ćerko, kako da ne plačem?

Rodila sam, gajila, i saranila, jedno moje djete jedno unuče, od mene dosta, da sam mogla mjesto nji ja u grob, legla bi, bez da klecnem, legla bi nasmejana mjesto nji, al nije tako bilo suđeno...

Eto, sad će im i pomen, oboma u oktobru...

I da bude pravda i ovo da kažem, što ja imam snaju nema niko, dobra i pametna i lepa, svaka joj zlatna i sve ume i može...

I preživela što retko koja može....

Laka im zemlja, dečacima mojim, anđelima.....

 

Beograd, Surčin

septembar 2009



Komentari (115)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 22:18 25.09.2009

Mili moji...

Znam sve, pročitate, lupite preporuku, a ne zaboravite barem mali komentarčić...

Ljube vas

Evdokija i Djina
selica_nena selica_nena 22:23 25.09.2009

Re: Mile naše...

Poljubac i odoh da čitam.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:41 25.09.2009

Re: Mile naše...

sta reci kad ovo procitam? Oktobar mi je odneo majku...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 22:50 25.09.2009

SELICA NENA

Ajd, kad pročitaš, javi se...
Poljubac

Djina
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 22:51 25.09.2009

DUŠANOVAIIVANOVAMAMA

Žao mi je lutko...
Laka joj crna zemlja...

Djina
leopold_lady leopold_lady 22:35 25.09.2009

Ne mogu da stanem....

Eto,ne mogu da stanem .... Jednostavno - ne mogu da stanem....

Dokazano je - da majka ne mora da rodi decu - da bi im bila majka (ili otac) .... Dovoljno je da ih voli i da bude uz njih,da im pomaže i da ih vaspitava .....

Nije ni čudo - na koga imaš veliko srce .... Ljubim baku i tebe .....

P. S. Laka im zemljica ....
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 22:58 25.09.2009

Re: Ne mogu da stanem....

Hvala Lady....

I tvoje je malo uvećano....

Djina
selica_nena selica_nena 22:51 25.09.2009

Tišina

Da ne remetimo san anđelima.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 23:20 25.09.2009

Re: Tišina

ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠšššššššššššššššššš...............

Poštovanje

Djina
galebrija galebrija 23:17 25.09.2009

Tuzno, lepo,

potresno... Ne znam da li cu opet moci da kazem da je oktobar najlepsi mesec u godini...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 23:19 25.09.2009

Re: Tuzno, lepo,

U mojoj porodici nije....
Još od 1953.....

Djina
sesili sesili 14:05 26.09.2009

Re: Tuzno, lepo,

Pročitala sam bez daha. Kakva je lavica baba Evdokija, zasližila je tak'u snajku. Moram na put, a javljam se posle.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:14 26.09.2009

Re: Tuzno, lepo,

Čekamo te!!!

Djina
miloradkakmar miloradkakmar 23:53 25.09.2009

Hteo

sam na pola da prekinem sa čitanjem.
Jaka žena baka Evdokija.
Poštovanje njoj i njenim anđelima.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:10 26.09.2009

Re: Hteo

Hvala, svašta je preživela....
Pozdrav i poštovanje i tebi...

Djina
razmisljam razmisljam 01:22 26.09.2009

ПРОЧИТАЛА...


Ћутала...
Ћутала...
Ћутала...
Кнедла у грлу...
Мог тату је однео септембар, једанаести, ОНЕ године.
Али кад умиру деца...
И толико љубави...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 08:05 26.09.2009

Re: ПРОЧИТАЛА...

Sad ću da zvučim ko santa leda, ali kad su starci, odrasli, koji su život i proživeli, i radost osetili i tugu, ostavili potomstvo i neki trag, nekako je lakše, ali deca, mladi.... Uh.

Hvala.
Djina
kiselkasta kiselkasta 04:45 26.09.2009

...

kako da napisem smislen komentar na ovu tugu...
divim se baka Evdi i Andji, na snazi i hrabrosti u zivotu
odoh da nastavim da placem...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 08:05 26.09.2009

Re: ...

Eh, suze tu ne pomažu, vidim po ujni...
Hvala devojko

Djina
lenamur lenamur 05:42 26.09.2009

Jaoo

sto ne rece da spremim maramice...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 08:07 26.09.2009

Re: Jaoo

Po meni, ovo je, pored priče o Mari ličanki... Nešto što sam htela da preskočim, ali ne da Evda da se preskače, sve mora da se priča, i sreća i tuga, a počinje oktobar...

Djina
deandrej deandrej 09:49 26.09.2009

Mile moje

Placem dok pisem.Dok sam bila mala uvek mi je bilo krivo sto moja mama ne jede jagode.Kod nas postoji obicaj da majke kojima su umirala deca ne jedu jagode do Petrovdana.Veruje se da svaku jagodu koju majka pojede na ovom svetu dete na onom za toliko dobije manje.Ja bih uvek kad jedem jagode ostavljala deo u zamrzivac da mama ima posle Petrovdana.Tek sada kad imam svoju decu mogu da razumem njeno odricanje od jagoda.Moj brat je bio rodjen pre mene i umro je sa 6 meseci.Nas Gordan.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:03 26.09.2009

Re: Mile moje

Eh, za to nisam čula...
Kod nas je običaj da se za Božić, Uskrs i slavu odvoji po malo od svakog jela, napravi se paketić za svako umrlo dete i ostavi se na groblju, plus što se izlazi na zadušnice, pobusani ponedeljak i pomene.
Laka zemlja i tvom Gordanu.

Djina
jesyblesy jesyblesy 09:53 26.09.2009

ma znala sam

Cim sam se probudila od jutros me nesto tera da otvorim blog ma tacno sam znala i sad cu ceo dan da budem smrcava, tuzna prica al i to je zivot POZDRAV BAKI I UNUCI:)
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:04 26.09.2009

Re: ma znala sam

"Nije ljudski vjek ovčiji smjes", u smislu, sve to čovek može i mora da preživi...

Pozdrav

Djina
mamatrisina mamatrisina 10:19 26.09.2009

Oktobar

Pozdrav za baku, za njenu plemenitost, iskrenost i dobrotu! Dirljivo je što je sa nama podelila uspomenu na tužni oktobar. Neka anđeli čuvaju vaše dečake.

Đina, za vas - hvala na istrajnosti, priče me uvek obraduju, nestrpljivo ih čekam.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:38 26.09.2009

Re: Oktobar

Za nju je on bio i ostao njen Crni, ime mu od 1953 nije izgovorila.
A svaki oktobar je težak...
Nema na čemu, ja volim ovo moje daktilografisanje...

Djina
arianans arianans 10:30 26.09.2009

skrhana...

moja baka (pok. od 1993) sahranila je sina, mog ujaka, tri godine pre nego sto sam se ja rodila. umro je iznenada u 30 godini, bez poroda i zene. nosila je crno ali pred nama nikad nije plakala za Ujkom ili ga pominjala. Umrla je s osmehom na usnama...
dirljiva prica ...
za maramice...
pozdrav, Ariana
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:40 26.09.2009

Re: skrhana...

Ti onda znaš kako je njoj bilo kad se približi taj datum...

Hvala lutko!

Djina
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 11:44 26.09.2009

i srce mi place...

...sa vama! Isplaka se sinoc, isplaka se jutros na ovu pricu. Sinoc nisam imala snage da pisem, a jutros sam malo hrabrija. Tezak je svaki gubitak dragih osoba a najteze kad roditelj sahrani dete.
Stamena je baka Evda, snazna i hrabra! Svaka joj cast sta je sve prezivela, a ljudskost i toplinu nije izgubila.
Moja tetka po ocu sahranila je dva sina (oba na tragican nacin umrla), mislim da je jos sa prvim i ona umrla i pregorela, od tad samo kao avet okolo hoda. I srce je iz grudi iscupala, jer ne moze ni da ga slusa ni njegov teret da kroz zivot nosi.
Zato baka Evdu cenim jos vise. Leka za tu bol nema, a ja joj porucujum da sam srcem i dusom uz nju i da cu se kroz ceo ovaj period boli koji joj nosi oktobar i njegov dolazak moliti za nju i sa njom za njene andjele kojih vise nema.
Puno, puno poljubaca za vas obe!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:32 26.09.2009

Re: i srce mi place...

Daće višnji, nikad ne znala!
I pomoli se ponekad i za nas, što preživesmo...

Hvala lutko!

Djina
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 17:16 26.09.2009

Re: i srce mi place...

I pomoli se ponekad i za nas, što preživesmo...

Svim srcem i dusom i za vas sto preziveste! Bog vam svaku srecu i radost dao.
Puno poljubaca!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
dikosava dikosava 11:46 26.09.2009

...

Čoveka u životu stignu i velike nesreće i velike sreće, a samo neko ko ima veliko srce može dostojanstveno da iztrpi i jedno i drugo!

za baku i za Djinu.

Dikosava
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:33 26.09.2009

Re: ...

I to je tačno, moraš da voliš život da takve tuge pregoriš i preživiš...

Hvala i čitamo se....

Djina
mariopan mariopan 13:36 26.09.2009

Re: ...

Srce mi se steglo, suze u očima.

Drago mi je da se trgla, da je tu dečicu usvojila, eto sreće i njoj i njima a i svima vama. I jeste div žena ta snajka, niko je nema takvu, i ja bih se ponosila da je moja.

Pozdrav
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:03 26.09.2009

Re: ...

Usvojila? Ko usvojio? Ne, ona je njihova mama, samo ih nije fizički rodila, to smo tako svi apsolvirali u porodici.
Doduše, Ružica je kasnije pronašla svoje biološke roditelje i izjavila kako bolje da ih nije ni tražila, toliko se pokajala, a Srletu je, kad je imao dvadesetak godina stiglo pismo od žene koja se predstavila kao njegova majka, u kojem kaže da ga je povremeno obilazila i gledala iz daleka kad se igra u školskom dvorištu. Njegova reakcija je bila, ja imam moju majku, moju kvočku koja me othranila, a ta biološka kokoška me ne zanima ko ni crno pod noktom. I odbio je svaki kontakt sa njom, mada je morao da čuje priču iz dosijea kad je napunio 18, takva su pravila. Ali, i oni su kao i ja Evdini unučići, to što nam se geni baš ne slažu, niko ne mari...
Iste smo batine dobijali za neke veće grehe i iste istacke čokolade za nagrade....

Oni se prezivaju Bjelopavlić...
Djina
sesili sesili 15:50 26.09.2009

Re: ..Tuga.

Eh, moja Evdokija, tri puta samdanas pokušavala da ti pošaljem koju reč utehe, za ono zaša utehe nema. Ali, nedadoše žice. Pucaju čim stisnem "pošalji". Ali, daće Bog. Nekako su tvoja i moja sudbina slične. Kad danas pročitah i za Srleta, totalno se uverih. A bila sam kod muža, koji je 16 godina šlogiran. Osam godina sam ga čuvala ja, dok je malo mogao uz moju pomoć. Posle toga je i Domu, gde ga paze i neguju, ali... nije u svojoj kući. A ja ovde sama. Obilazim ga jedared nedeljno, nekad i dvared, kad mogu. Ali, to nije ni blizu tvom bolu. Kad sam rekla za sudbine, mislila sam na imena. I ja imam Mitra mog lepog, Srđana, Katarinu - slatku opasnicu, Danu, Gordanu... Neko je tu umešao prste. A moja draga pokojna mama, do Petrovdana nije kušala jabuke. A onda, prvo nekome "nameni" poda deci. Ni ostalo voće kada je stizalo, nikad nije jela, a da nije "namenila". A meni je sestrica umrla sa šest meseci. Anđe mi je žao. Ne postoji veći bol od gubitka deteta. Pa mi majke znamo nkako nam je i kad je bolesno, ali ovo... Ali je velika žena kad je drugoj deci pružila ljubav. Cenim te puno i čestitam na hrabrosti, uprkos svemu.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:55 26.09.2009

Re: ..Tuga.

U Evdino ime, hvala....
Poštovanje, draga, tvoj život treba izdržati!

Djina
mariopan mariopan 22:19 26.09.2009

Re: ...

baka Evdokija i unuka Djina
Usvojila? Ko usvojio? Ne, ona je njihova mama, samo ih nije fizički rodila, to smo tako svi apsolvirali u porodici.
Doduše, Ružica je kasnije pronašla svoje biološke roditelje i izjavila kako bolje da ih nije ni tražila, toliko se pokajala, a Srletu je, kad je imao dvadesetak godina stiglo pismo od žene koja se predstavila kao njegova majka, u kojem kaže da ga je povremeno obilazila i gledala iz daleka kad se igra u školskom dvorištu. Njegova reakcija je bila, ja imam moju majku, moju kvočku koja me othranila, a ta biološka kokoška me ne zanima ko ni crno pod noktom. I odbio je svaki kontakt sa njom, mada je morao da čuje priču iz dosijea kad je napunio 18, takva su pravila. Ali, i oni su kao i ja Evdini unučići, to što nam se geni baš ne slažu, niko ne mari...
Iste smo batine dobijali za neke veće grehe i iste istacke čokolade za nagrade....

Oni se prezivaju Bjelopavlić...
Djina

Baš to je divno. Znam tu decu koja tako odrastu pa ih se sete "majke" koje su ih odbacile...nikada se ta deca njih neće setiti, samo svoje prave majke.
Ima i obratnih primera, sestra od tetke mog muža koju je tetka usvojila kao bebu danas traga za svojom majkom samo da je pita zašto je ostavila u vozu tek rođenu..a ne zato što se uželela majke, ima ona majku i brata koji je rođen i najrođeniji mada se geni baš ne slažu kao što kažeš, srca se slažu stoposto.
A znam i kako je deci koja silno žele da ih neko uzme iz domova gde odrastaju bez da ih neko zagrli ikada, bila sam u jednom takvom domu desetak godina.. znam čega ih je spasla, to može samo div žena.
Pozdrav
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:11 27.09.2009

Re: ...

O toj deci ne smem da mislim...
Kad pomislim na 20 krevetaca u jednoj prostoriji a meni 11 soba prazno zvrji.....
Muka.
Ali sem povremenih donacija, odeće koja nam se po kući omalila a još je dobra ne mogu ništa više da ponudim...
Uh.

Djina
teodorakaze teodorakaze 13:40 26.09.2009

Poljubac

i pozdrav tebi i baka Evdi
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:04 26.09.2009

Re: Poljubac

Hvala devojko, da notiramo da nas nisi napustila....

Djina
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:15 26.09.2009

Pozdravi Evdu,

reci joj da ja bih o ovom, ali snage nemam.
ljub
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:28 26.09.2009

Re: Pozdravi Evdu,

Znam, sve sam shvatila, hvala na poseti!!

Ljubimo te obe

Djina
saphira saphira 16:00 26.09.2009

Djina moja...

ne znam sta da kazem....
sve sto probam da napisem mi je malo, neprimereno, beznacajno...

Veliko svima vama!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 17:22 26.09.2009

Re: Djina moja...

Hvala, lepa zmajice!!


Čitamo se!!

Djina
maricacarica maricacarica 17:12 26.09.2009

Rasplaka ti mene,

po običaju... Mnogo je teško kad sahraniš dete.... Moja baba moju tetku, a to je nešto, što nikome ne želim... Nego, da se okrenemo budućem, Djina, radi na budućem!!!!!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 17:25 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene,

Pa... radimo!!
Ako budemo radili malo prilježnije, iseliće me komšije, ne iz ulice, iz grada!
Ionako već pokidasmo.... podlogu....

Djina
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 17:32 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

Ako budemo radili malo prilježnije, iseliće me komšije, ne iz ulice, iz grada!
Ionako već pokidasmo.... podlogu....

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 17:39 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

Pa, jeeesteee, kad sad ove dušeke prave ko flis papir, ko bre da su od kartona...
A ja, pa obe ste me videle uživo, metar osamdeset, ima me na sve strane, a moj Žmu nije ni on za bacanje i on metar osamdeset i nešto i osamdeset kila čistih mišića, pa šta da ti kažem...
Nešto se mislim, sestro slatka, da naručim krevet kod kovača, čisto kovano gvožđe, da mi više na škripi!
Svaki bre proškripi za nedelju dana!

Eto, moram nekom da se požalim...

Djina
maricacarica maricacarica 17:58 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

Kovano gvožđe je uvek u trendu, tj klasika je uvek u modi.... Baci ti bre, dva jogija na pod, nema da škripi, a što kičma boli posle....uh,uh.... važno da se radi...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 18:03 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

Ama, vidi je, ja se ozbiljno žalim a ona me zahebava!

Probali i to pa nam se razleteli jogiji, jedan osto uza zid a drugi pobegao pola na patos!
Ajde, daj bolju ideju!!
Nekad, bre, jedan krevet trajao i haj, po petoro dece, sad, ja za jedno promehih već tri!!

Djina
maricacarica maricacarica 18:34 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

od bukovog drveta... starinske... a madrac koji daš, mada bez dunja ništa...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 18:35 26.09.2009

Re: Rasplaka ti mene

Reče žena koja na tu temu zna šta priča....

Biće probaTo!!

Djina
bocvena bocvena 18:32 26.09.2009

Znam da je sve to život,

da ljudi boluju i umiru, ali deca...Nikako to zaista da prihvatim. Svaku vrstu gubitka mogu da racionalizujem i preživim, ali ovo ne mogu. Razbija me na parčiće i kad samo pročitam, a tek da se to dogodi nekom meni bliskom...ili meni...Otuda je moje divljenje za žene kao što su baka Evda i Andja zaista ogromno. Sastaviti se posle takvog gubitka i imati snage da radost preneseš i nekoj drugoj deci...to je, bre, herojski.
Ljudi se često žale za gluposti i čini im se da je život neizdrživ. Ha, think again.

Tebi Djina bilo srećno i dugovečno, a baki Evdi - naklon.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 18:37 26.09.2009

Re: Znam da je sve to život,

Hvala devojko i mogla bi da nas počastiš i nekom svojom pričicom, dokle ćeš da glumiš podzemnog reportera?

Djina
tompinchns tompinchns 19:13 26.09.2009

Laku noc...

..., slatki prince, i neka te jata andjela pesmom isprate na pocinak.

To pise na grobu mog bratanca, kako sam uvek govorila, mog prvog deteta.
Nije stigao 16. da napuni.
I moj brat i moja snaja su divovi od ljudi, i da mogu da im malo tereta skinem s duse, rado bih to uradila, ali to tako ne ide. Svoj krst i svoju tugu nose do kraja zivota, i zato je Evda u pravu:

Maleno moje, zaspalo, plakala sam, a suza više nije bilo, Djina moja, daće višnji nikad ne znala.....


Da moze visnji da da tako da niko nikad ne zna.....

Eto, samo sam za to imala snage da kazem, ostalo znam!

Ljubi Evdi ruke.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:14 27.09.2009

Re: Laku noc...

Njima je malo o gore nego mojima, ipak, verujem da jeste, oni su svog sina upoznali, voleli, imao je svoju ličnost i život, a naši su se maleni ugasili pre početka...

Laka im svima zemlja...

Djina
tija08 tija08 20:19 26.09.2009

sve bakine

priče čitam zajedno sa komentarima ali ovu ne mogu, pročitala sam pre pola sata ovu
i plakala...
Reči utehe nemam.. moje poštovanje i divljene
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:15 27.09.2009

Re: sve bakine

Nema, davno ne postoji uteha, samo taj bol koji se vidi, ne može se sakriti...

Hvala na lepim rečima i čitamo se uskoro sa nekom malo veselijom pričom.

Djina
rajce1 rajce1 20:56 26.09.2009

sta sad..

..da kazem.. jedva sam docekala novu pricu a sada sam mnogo tuzna..

Znate da imam veliku familiju sa tatine strane. Tatina najstarija sestra je imala desetoro dece sest sinova i cetiri kceri.

Kazem imala, zato sto joj je jedan sin nastradao kad je imao negde dvadesetpet ili sest godina, ne znam tacno jer sam

ja bila klinka ali znam da je bilo strasno.

Ali i moja tetka je bila, (umrla je devedesetpete) kao i Evda, zmaj zena!

Znala je da mora da nastavi da se bori i da zivi, zenila je sinove udavala kceri, docekivala unucice i bila najpametnija

zena koju sam ikad upoznala.

Da, ovo sam htela da kazem, koliko ima dal' glupih ili zlih ljudi ili sve to zajedno, koji se nadju da komentarisu u

takvim situacijama, nikad necu zaboraviti mnogo kasnije kada mi je pricala najgori komentar koji sam cula je glasio

odprilike ovako .. ma dobro, eto strasno je to sto se desilo, ali ima ona jos devetoro, lako ce preboleti! Zamislite to

cudo!!! A ona mi kaze, Rajce, jesam ih rodila desetoro ali svako je zauzelo svoje mesto, svako ima deo mog srca i

nikad niko to ne moze nadoknaditi, zalicu ga dok sam ziva..

Oduzih, a mislila sam da necu moci ni rec da napisem pa makar me Djina nakrpila... cudo je zivot..

Ljubi vas vasa

Rajce





baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:17 27.09.2009

Re: sta sad..

Neće Djina nikog da nakrpi, Rajče, pa svako ima temu koja je previše mučna i bolna...

Hvala što si se javila, devojko!!

Djina
bjes bjes 20:59 26.09.2009

...

докле год деца сахрањују своје родитеље - добро је

најгоре је када родитељи сахрањују своју децу - не дао Бог никоме
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:18 27.09.2009

Re: ...

Baš tako, ne dao nikome!!

Djina
jecullence jecullence 21:27 26.09.2009

...

Oktobar... ja sam rođena oktobra meseca, a tačno na moj peti rođendan je mami umro otac...Kako li je ona samo detetu svake godine spremala tortu za rođendan, ne mogu da pojmim...Pozdrav za baku...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:19 27.09.2009

Re: ...

Eh, to je ona snaga koju samo majke imaju, ja imam ćerku, ali mislim da još nemam tu vrstu majčinske snage, to valjda ide i sa godinama....

Djina
lucidalina lucidalina 21:38 26.09.2009

ma kakav crni komentar

jao pa sto ne najavis makar da ce biti tuzno.

svaki dobar pripovedac ima tu sposobnost da te natera da zelis da budes deo njegove price.

evo ja sam se npr nadala da si ti Djina plavusa, jer sam negde htela da ti budem bliza, i ja sam plavusa. ili da neko iz porodice ima krive zube i pegice jer ih imam ja. ili da imate dete koje se zove kao moje.

moj mali je bas takav kao evdino unuce, nit guguce nit place samo se smeje i mazi... i bas sam pomislila, eto nase slicnosti, kad ono...

aj sto sam se isplakala nego sto se neki i bes javio, ko zna zasto i odakle... valjda ce mi biti jasnije ujutro. ne znam

"i danas mi se nekad jave u san, obojica, poljube me i kažu, čekamo te baba...."

sta reci? strasno, tuzno, lepo, ljudski. kao i sama prica

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:27 27.09.2009

Re: ma kakav crni komentar

Tačno znam na koji bes i ljutnju misliš!
To je onaj osećaj da bih sad uhvatila i prebila nekog krivca za nešto, ali ne mogu ni da nađem ni da pojmim ko bi mogao biti kriv...
A vidiš, meni je taj slučaj sa ujakovim malim spasio život, ja imam jaku alergiju na penicilin, jednom sam se izmazala nekom kremom na bazi penicilina, izgrebala se i namažem se bez da pogledam sastav, oteklo mi grlo i intubirali me na radnom mestu, samo sam pala pod sto.
Srećom, nosim narukvicu sa upozorenjem da sam alergična, pa su istog trena znali šta je.
Meni je kosa svetla, ali se farbam u crvenkasto, odaju me obrve, plavkaste, oči imam jevrejske, kafene i kriv nos na jevreje, noge mi malo nesrazmerno dugačke i ruke isto, nikad ne mogu da nađem jakne i dukseve iz cuga, sve mi rukavi i nogavice kratke.
Ne želiš da ličimo, veruj!!

Djina
lucidalina lucidalina 12:18 28.09.2009

Re: ma kakav crni komentar

ma nisam bukvalno mislila, sve ok...

nije lako ni biti ja, jer izgledam mnogo mladje nego sto bi trebalo, ako zelim da me ozbiljno shvate. koliko puta sam u zivotu dogovarala neki sastanak preko telefona, i ljudi skroz normalno razgovaraju sa mnom, a kad dodju u firmu i sekretarica ih uvede, ne mogu da sakriju nevericu. sad sam se vec navikla, a verovatno ce se manje i desavati kako budem dobijala bore na licu...

tuzna prica, jos sam pod utiskom...
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:35 28.09.2009

Re: ma kakav crni komentar

Kod mene sličan problem....
U kompaniji od oko 30 000 ljudi, ima 21 moja pozicija, radno mesto, i to 20 muškaraca i ja jedino žensko, a kako se retko komunicira telefonom, sve preko maila, svi misle da sam Mr DeLucca, jer se potpisujem samo prezimenom, bez titule, tako svi radimo.
E, kad me vide uživo, prvo pitaju gde je Mr DeLucca, a kad im kažem u Srbiji u penziji, lekar je i nema veze sa našim poslom, ali ako vam baš treba moj otac, nije problem.. Nasmeju se.
Onda misle da sam ja svoja sekretarica, pa sede i mirno čekaju Mr da dođe i zgranu se kad shvate da sam to ja..
A na kraju su najređi oni koji smesta zovu predsednika upravnog odbora da ga pitaju jel normalan i da li zna da sam ja žensko.
Srećom, šefovi su ludi skroz, pa na žalbe tipa, ona je žensko, onaj je crnac ovaj je ovakav ili onakav, obično kažu, da, tačno je a sad da razmotrimo svrsishodnost dalje saradnje sa vašom firmom....
I nemoj da se izboraš, zar nije slatko kad ti za ćerku kažu kako ti sestrica mnogo liči na tebe?

Djina
elizabetha elizabetha 21:42 26.09.2009

...

... ne postoje reči utehe koje mogu umanjiti žal za izgubljenim detetom...

Dok je nas , oni koji su napustili ovozemaljski život, živeće i dalje u našim pričama, mislima i sećanjima...

Neka ih anđeli čuvaju ....
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:29 27.09.2009

Re: ...

Baš tako, doh ih pamtimo dotle postoje, zato Evda i priča, stalno nam priča o ljudima kojih nema...

Djina
4krofnica 4krofnica 22:48 26.09.2009

*

uf.
ne znam sta da kazem.
mnogo me je pogodila prica.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:33 27.09.2009

Re: *

Ja je slušam godinama i svaki put me pogodi...


Djina
caricamajka caricamajka 22:49 26.09.2009

Drage moje, sta reci ...

knedla u grlu me gusi i nikako se ne smanjuje. Zao mi je sto je Evda morala i tako teske stvari da prozivi... Bez obzira koliko je tesko i ona je dokaz da je zivot cudo i da traje i posle takvih tragedija.
I u nasoj porodici je oktobar nekako crni. Muzu su u oktobru umrli baba, deda, stric, teca i tetka a iza njih su ostali sin od 4 godine i kcerka od 2 godine. Danas su odrasli ljudi, imaju svoje porodice i sve je dobro, ali nekako ne volim kad se priblizi oktobar, iako znam da u svakom mesecu mogu biti i tuge, meni je moja mamika umrla u maju...
Pozdrav vama dvema, a andjelima laka zemlja i pokoj dusi. Marija.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 00:35 27.09.2009

Re: Drage moje, sta reci ...

Hvala vam na lepim rečima, Marija.
Nama je nekako oktobar taj najgori mesec, svaki čas je neki pomen, a malima obojici umrli dan u sedam dana razmaka.

Uh!
Sledeći put ću da je nateram na neku veseliju priču!!
Djina
iris.davidovich iris.davidovich 05:02 27.09.2009

Za sledeci tekst

molim te stavi neku napomenu za nas preosetljive koji lako zaplacemo. jer ja necu moci vise da citam ako ovako nastavis. ovaj sam dugo zaobilazila, i povuce me (pride sam i povodljiva)
sreca moja sto me ne vidite

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 09:15 27.09.2009

Re: Za sledeci tekst

Iris, draga, imaš kod Dušanoveiivan.. Ma imaš kod Ksenije jedan lep recept za sladoled, da te oraspoloži...

Sve je to život.
I kad nam se rodila Eva (joj kako miriše na bebu) pa su pljuštale čestitke i kad....
Sve niti iste tkanine....

Pozdrav i sledeći put ću da tražim nešto veselo da priča!

Djina
erikamerika erikamerika 05:38 27.09.2009

Uh...

Subota uvece, devojke izasle, muz izasao a ja sedoh da citam vasu pricu i da uzivam...odavno se nisam ovako rasplakala.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 09:16 27.09.2009

Re: Uh...

Rasterala viškove i uživa sama za sebe!!
Poljubac za Eriku!!

Djina
ruzzo_dusho ruzzo_dusho 10:45 27.09.2009

..bem ti život!

A ko kaže da su žene slabiji pol?
Đina, prvi put komentarišem tvoje (baka Evdine) priče. Ova me totalno pomerila. Verovatno zato što je i u mojoj porodici (i po maminoj i po tatinoj ,,liniji" u daljoj i, na žalost, bližoj prošlosti bilo kao i u ovoj baka Evdinoj priči. Nema ništa gore u nego da roditelji sahrane sopstveno dete.
Hvala ti što deliš sa nama baka Evdokijine priče. Pozdrav - Voja
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:06 27.09.2009

Re: ..bem ti život!

Vidi se da pratiš (na blogu je persiranje zabranjeno) Evdine priče, mi se ovde pomalo družimo kao porodica, grupa prijatelja, i svi u nekom trenutku se predstave, zaista i jeste nezgodno obraćati se nekom ko se potpisuje sa, npr staradobravremena...

Hvala na komentaru i komplimentima, volim kad se svako ko čita bar ponekad javi, verujem da, pričajući o našim porodicama, mukama i radostima lakše preživljavamo sve ono što nam život donese.
A možda iz tuđih iskustava ponešto i naučimo.

Pozdrav, Vojo, i čitamo se i dalje!!

Djina
margos margos 12:25 27.09.2009

Tačno sam znala

da ne treba da čitam ovu priču....
Jedna baka sahranila jednog, druga baka trojicu sinova, a moj otac, uverena sam, umro pre svog vremena, samo da ne bi kvario red - mlađi brat ode dvaes' dana za njim.

Ipak, kad god pomislim da mi je nešto teško, setim se prijateljice koja je za manje od šest meseci ostala bez deteta, muža i oca - stvorenje koje te uvek s osmehom dočeka i isprati... Za divljenje baš.

Hvala tebi i Evdi:)

baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:38 27.09.2009

Re: Tačno sam znala

Auh, ima i mnogo gore nego ono što je Evda preživela...
Ne znam, ali meni takve sudbine, kad čujem, daju neku dozu radosti i zahvalnosti što to nisam ja... I odmah je život za nijansu lakši i lepši..

Djina
margos margos 14:16 27.09.2009

Re: Tačno sam znala

Da... uvek ima gore. Ne znamo koliko jakih ljudi oko nas na kojima se to čak i ne vidi... deluju obično.
Često kažem da nemamo pojma koliko smo srećni što smo uopšte živi. A poludim kad pred nekim ko je tako nešto preživeo - neko drugi priča o svojoj bubuljici na nosu, očekujući pažnju i saosećanje za 'problem'. Život :)
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 12:39 28.09.2009

Re: Tačno sam znala

Haaaah!!!
Znam!
Jaaaaoooo, imam prooooblemmmmm!!!
Imam večeras sudar sa jednim mnooogo slatkim dečkom a ne znam šta da obučem a i kosa mi ima loš daaaan.... UBIĆU SEEEEE!!!

Obično kažem, da, sasvim si u pravu, i treba da se ubiješ, to su nerešivi problemi, za razliku od gladnih Afrike i žrtava rata, ti ZAISTA imaš problem.

Djina
margos margos 19:38 28.09.2009

Re: Tačno sam znala

ti ZAISTA imaš problem.

Uh.... baš! ! !
Uvek se setim kako sam se sekirala hoće li drugarica na neku operaciju ili ne... i zove me ujutru u 7 - budi, naravno, da mi kaže da je doktor (čuveni Stanojević) ipak odlučio da probaju terapiju medikamentima pa ako treba za tri meseca operacija. Ja srećna kao malo dete (elem, rešeno je bilo lekovima).

Uveče me zove i zakukava kako joj je dosadno... kako nema društveni život... i ja poludim i kažem joj da je eto, propustila priliku da joj to veče bude super organizovan društveni život na klinici u osmokrevetnoj sobi. I zapitam je, da l je moguće da je već zaboravila na taj 'detalj'?

I dalje je ista... al je meni fitilj sve kraći...
barlou barlou 13:40 27.09.2009

Za Andjin osmeh..ponovo

Kakav divan tekst.... Osecanje tuge me obuzelo..I mog taju je uzeo Bog jednog februara..Otada mrzim februar :((
Ali jaki ljudi sve prezive..
"al sam ja bila sretna, kad gledam moju Anđu kako se opet smije i igra sa djecom..."

Pozdrav veliki za divnu baku, svekrvu i podrsku Evdokiju..!!!
Djina..ti si pravo blago na ovom blogu:))
Cuvajte se obe:))!!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:15 27.09.2009

Re: Za Andjin osmeh..ponovo

Onda razumeš zašto se kod nas preskače oktobar...

Hvala na komplimentima, draga, ali blago je Evda, ja sam samo dobrovoljni davalac kr... ne, ušiju i neveštih za kucanje prstiju, ali učim, ide nekako...

Hvala i čitamo se....

Djina
lakrima lakrima 14:06 27.09.2009

Suze


Oh, Evdo moja dobra. Veliki pozdrav.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 14:17 27.09.2009

Re: Suze

Pa već sam počela da listam novine, da nije neki pad interneta u severnoj Italiji pa te nema..

Svrati na blog kod dusanovaiivanovamama, ne umem da linkujem, pa mi malo pomozi sa receptima!!

Djina
margos margos 14:27 27.09.2009

Re: Suze

Evo LINAK
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 15:17 27.09.2009

Re: Suze

Eto, vidi se ko jeste a ko nije gloopson!!
Uprkos preciznim uputstvima od strane više blogera, i dalje ne kapiram to linkovanje, najdalje me doterao Hansel sa objašnjenjem kako da postavim sličicu!!
Jedino to umem, al samo na moj tekst, ne i u komentar.

I biću dobra i neću da vadim majonez na svečani sto, samo nam i dalje postavljaj linkove, draga Margita!!

Djina
margos margos 18:52 27.09.2009

Re: Suze

I biću dobra i neću da vadim majonez na svečani sto,

Ma možeš sada... pregorela sam onomad...

tompinchns tompinchns 08:15 28.09.2009

Re: Suze

Eto, vidi se ko jeste a ko nije gloopson!!
Uprkos preciznim uputstvima... i dalje ne kapiram to linkovanje, najdalje me doterao Hansel sa objašnjenjem kako da postavim sličicu!!
Jedino to umem, al samo na moj tekst, ne i u komentar.


Prepoznala sam svoj mentalni sklop!!! Kad sve naucis, molim te da i meni objasnis, od tebe cu moci da ukapiram. Probala ja nesto nekoliko puta, pa brisala. Ako ce ti biti lakse, ja se tucem i sa smajlicima, ni to ne mogu uvek da ubodem.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:16 28.09.2009

Re: Suze

Draga, kad su u pitanju programi koje koristim na poslu, tu sam haker svetske klase, ali u ovome... Toopson!!

Ako ikad ukapiram, javljam...

Djina
Vera Johnson Vera Johnson 03:31 28.09.2009

e, ovaj put

se nisam rasplkala. naucila sam da citam majka evdine price. mali andjeli otisli u raj, a andja zbavila sebi druga dva andjela. mozda ce mnogima ovo zvucati kao da sam bez srca, ali nije tako.

zivot je takav, chupav i dlakav. jesen je i za mene tuzna.

djino, neko ti je na nekom ranijem blogu predlozio da pises svoje memoare. molim te, nemoj. daj nam sada majka evdine price, svoje memoare za trideset, cetrdeset ili pedeset godina
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:27 28.09.2009

Re: e, ovaj put

Ne pada mi napamet da se blamiram sa svojim memoarima bar još pola veka, nameravam da ih diktiram nekoj mojoj unuki tamo oko 2059....

I niste bez srca, život je baš takav...
Pozdrav, gospa Vera!!

Djina
milenanenad milenanenad 10:44 28.09.2009

Tuga

Nesto sam i inace sva bezveze ovih dana, oboje mi dece bolesno, jos kad procitah ovu pricu...oci sam isplakala...
Neka andjeli cuvaju male andjele...
Moja prabaka koja je imala cetvoro dece (dve cerke i dva sina) je obe cerke sahranila, obe su vec i same bile bake kada su umrle. Kada je baba Sejka (Evica joj je ime, ali su je svi zvali Sejka) umrla 1978. imala sam 3 godine. Pamtim samo da su me odveli kod tetke na nekoliko dana. Kada je umrla baba Kekica (ona je bila najmladja, Smilja joj je ime) bila je 1991. godina, sedmi oktobar. Secam se moje Bakune, lepa je jesen bila, sedi na terasi na prepravljenoj narandzastoj fotelji, koju je bas baba Kekica ekspedovala kod nas i samo tiho ponavlja: Smiljo moja, Smiljo moja. Kako mi je tad bilo zao moje Bakune. Umrla je na Bozic 1992.
Tek sada kada i sama imam decu mogu da shvatim da za roditelja nema goreg bola nego kad izgubi dete.
Mamina ujna je sahranila i sina i cerku, sin poginuo u saobracajnoj nesreci, a cerka umrla od srcanog udara na sred ulice. Ostala da zivi sa dvoje unucadi od cerke (sin se nije zenio). Kad god smo isli u posetu ja sam bila u nekom cudnom osecanju prema toj baki, mesavini tuge i postovanja.


Ljubi baka Evdi ruke i prenesi joj moje najdublje postovanje.

Mirjana
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:31 28.09.2009

Re: Tuga

Prvo, izljubi decu i iskoristi priliku da ih maksimalno razmaziš, moja divljakuša ide sama kod lekara i na svaku moju brigu se čudi i otkači me sa dve reči, ajde, majko, nije to ništa....
Šmrccc....
Nedostaje mi ono kad je bila manja pa se umusi pa je bojjessna i treba joj maženje, sad je ljuta kad se prehladi i nervira je titranje...

Ima teških i bolnih uspomena u svakoj porodici, te jake i hrabre ljude treba pamtiti i pominjati...

Imaš lepo ime, Mirjana...

Djina

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana