On je moj ...
Da,nisam mislila pisati o njemu... Neko vreme... Ali,činjenica da je moj i dalje mi je toliko bitna - da moram da je podelim sa svetom....
O njemu ne mogu da pišem mnogo.... Sve stane u par reči i ta ljubav koju osećam prema njemu vremenom se menja,ali ne bledi.... Odrasta,sazreva,menja se,postaje skoro sestrinska....
Imali smo periode ćutnje,ne pričanja,periode patnji,tuga,smeha,sreće.... I ostajemo jedni uz drugo - u sva vremena i u svim situacijama....
Danas je retkost imati takvog prijatelja - kao što je on ... I zato sam jako srećna i ponosna što je deo mog života,kao što sam i ja deo njegovog života....
Hvala ti što me nikada nisi ostavio,izneverio,što i kad si odlazio,uvek si se vraćao,što me nisi zaboravio i što i dalje tvoje lice krasi osmeh koji sam zavolela,tvoja tvrdoglavost,koja me opčinila i to što si bez obzira na sve - uvek samo svoj....Iako si i naš....
Uskoro ćemo te deliti sa još jednim malim bićem i znam - bićeš savršen otac.... I Mala će biti savršena majka....
Obožavam vas - svo troje :))) !!!