evo mene opet!dosadno mi je...da li sam vam pricao o svom poslu?naravno da nisam.nemam kad.ali ajde,napravicu izuzetak,pa cu to uraditi sada.radim kao obezbedjenje u jednoj drzavnoj ustanovi,nije bitno kojoj.mislim,za pricu nije bitno.bitno je da sam to sto jesam.obezbedjenje.neko bi rekao,interesantno...akcija,pucnjava,samaranje neprijatelja i pljuvanje istom u lice.ispijanje kafe sa nik sloterom,a popodne sedenje na praznoj plazi u drustvu cetrdesetak golisavih devojaka.moracu da vas razocaram,uopste nije tako!znam,i ja nisam mogao da poverujem kada sam dosao na posao prvi dan.a sve to o cemu sam vam malopre pricao mi je moj sef rekao dan pre nego sto cu da pocnem da radim!opstim mu sa majkom,ala me je zajebao!u pocetku sam ustajao sat vremena pre pocetka pola.cirka 6 sati ujutru.ono,laganica pijem kaficu,cigarica,da sumiram utiske od predjasnjeg dana...pa onda lagano na posao.zaboravio sam onaj deo kada kasljem jedno pola sata od cigareta.i tako je bilo u pocetku.sada,nekih osam meseci kasnije,ustajem u pet do sedam,i sve radim ultra brzo,samo da bi jos koji sekund duze spavao.i onda krece posao.vucem se kao prebijena macka ka zgradi,i dok ulazim unutra ,jako prizeljkujem da mi neki zalutali metak prosvira mozak na ulazu...al nikako da me usere.ljudi!vi niste ni svesni koji je to pakao od posla!neko bi rekao,blago tebi,sedis ceo dan.a surova istina je da ja stvarno maltene sedim ceo dan(imam nekih dvadesetak minuta kada stojim,pisanje i slicno)ali ima jedna kvacica.po ceo dan moram da komuniciram sa ljudima!alo!!!ljudima!!!!!!!i to ne bilo kojim.uglavnom su to penzioneri, i jos gora varijanta,penzioneri seljaci(bez da vredjam ikoga)koji postavljaju takva pitanja i zahteve ,da ja vise ne znam gde cu sa sobom?izvinite molim vas?jel ja trebam kao obezbedjenje nekog tamo trezora da znam zasto steona krava ne moze da izbaci tele sama,ako pre toga nije imala masazu unutrasnje strane zida vagine?ma vi ne mozete da zamislite cime oni mene sve smaraju.i jos su nekako ubedjeni da je moj posao da stanu pored mene,i da mi pricaju svoje zivotne price.iste,svaki dan...iznova i iznova...i ajde sad?zasto me nema ovde i zasto nisam kreativan?
ma zna se ko je kreativan,onaj ko ne radi nista!sto ne dolaze ovde rudari da pisu?ne zato sto ne znaju ili ne vole,nego nemaju snage...a ja...ja sam na ivici da se samoubijem!i zapamtite samo jedno,nikada ne padajte na price kakoje rad stvorio coveka!naprotiv!rad je stvorio majmuna.ili se samo ja tako osecam na kraju svakog meseca kada vidim u banci kolika mi je plata....