Dragi …,
Bili u Bodrumu. Šta da ti kažem? Atmosfera na ovaj dan nenasilja krajnje napeta. Horde turista, najčešće u trojkama, često u većim grupama, a nikad manje od dvoje, naoružane devizama, najnovijim modelima digitalnih foto-aparata i kamerama su potpuno preuzele ulice.
Domaći se povlače u lokalne čajdžinice, a oni hrabriji ostaju u svojim dućanima. Jednostavno strašno! Atmosferu straha ćeš svakako osetiti i na fotografijama. Fu i ja smo, prerušeni u turiste, uspeli da preživimo dva sata na ulici bez posledica, ali sam svojim očima video grupu beskrupuloznih stranaca kako je pod pretnjom ne-kupovine iscenjkala lokalni ćilim na manje od polovine naznačene cene, ostavivši trgovca da se previja od bolova na podu radnje. Bili su to Nemci i jedna od njih je osim već pomenutog naoružanja imala i štap koji joj je omogućio da se brže udalji sa mesta zločina.
No, ti nemački penzioneri su, ruku na srce, mila majka naspram sredovečnih Engleza koji sa sve konzervama piva u rukama šetaju svoj bledi ten, štiteći ga mestimično, pajz provokacije, dresovima Mančester junajteda ili čak reprezentacije.
Verovao ili ne, video sam par devojaka od kojih je jedna na levoj mišici (da, mišici) imala istetoviranu zastavu duginih boja ispod koje je pisalo "PARADE". Nisam se usudio da je fotografišem, jer bih se otkrio kao lokalac. Eeeeej, niko je nije ni mrko pogledao, toliko su domoroci utronjani. Totalni teror stranaca, jebo te, ponašaju se kao kod kuće!!! Ma šta pričam!? Gore, mnogo gore, domoroci su u totalnom povlačenju.
Možeš misliti kako je kad ni Alibaba i njen vlasnik nisu parkirani tamo ispred tvrđave. Ne znam dokle ovo može da traje, ali neće na dobro izaći...
Jedina ostrva otpora su uličice blizu fudbalskog igrališta. Tamo gde su smešteni automehaničari, limari, kovači i slične delatnosti. Tamo se mogu videti anti-imperijalisitčki grafiti tipa Turska Turcima, ali to je daleko od očiju ove razuzdane gomile turista.
Država ne preduzima ništa, a ima glasina da čini sve da ohrabri ove turističke horde. Ne znam, to mi malo liči na teoriju zavere.
U svakom slučaju živu glavu izvukli smo i vratili se u naše selo malo.
Najsrdačniji pozdrav od Fu i mene.
******************
Beleška na margini
Ovo sam stvarno zamislio da pošaljem kao pismo koje sam počeo da koncipiram u glavi čekajući Fu da obavi nešto kod notara koji se nalazio odmah do Zlatnog kasapina. Onda sam to zapisao čekajući Fu u kolima ispred samousluge. Kad sam joj pročitao rekla je da objavim to kao blog, jer će se onaj kome je prvobitno namenjeno ionako prepoznati. Dakle, ovo ste pročitali zahvaljujući Fu.