1829 nepovratnih veza

gorran2 RSS / 03.10.2009. u 22:34

M_MaliIz02_Big.jpg

Šta povezuje ove dve slike?

20470.jpg

Ovo je priča o tome kako je Vilma Dunatov sa mesta na slici 1 dospela do mesta na slici 2, zajedno sa sotoinjak svojih meštana. I kako je kaštelanka Ivanka Vrtlar naučila neke tajne ishrane u prirodi. I još nekim uzgrednim stvarima.

Mesto na slici 1 zove se Mali Iž, Evo gde se nalazi:

mali_iz.jpg

S leve strane je Dugi otok, a s desne, istočne, Ugljan, i, dalje, Zadar. Ključni element veze je na ovoj slici:

8506.jpg

Ona prikazuje detalj sa jednog mesta između. U Uništima na Dinari na današnji dan pre 67 godina, 3. X 1942, formiranja je Druga dalmatinska brigada.

Digresija

(Malo "obaveznog programa".) U sastav brigade ušli su do tada postojeći bataljoni:

1. bataljon "Branko Vladušić" iz Severnodalmatinskog NOP odreda
2. bataljon "Jerko Ivančić" (Dinarski)
3. bataljon "Nikola Vrančić" (Vaganjski)
4. bataljon "Živko Peran" (Primorsko-ižanski)

Svečanim proglašenjem formiranje brigade nije okončano. Ukupno brojno stanje brigade, prema sačuvanom pregledu brojnog stanja brigade, na dan 14. oktobra 1942. godine (11 dana posle formiranja) bilo je 836 ljudi. Uskoro je u sastav brigade primljena grupa od 72 nova borca iz Šibenika i okoline i jedna grupa bolničarki s kursa u Glamoču.
U decembarske borbe za Livno protiv 5. ustaškog stajaćeg zdruga (tzv. "Crne legije", "Bobanovaca"), brigada je ušla sa nešto preko 1.200 ljudi.

Nas će prvenstveno zanimati ovaj četvrti bataljon, ali pre toga još malo digresije:

Brigada

Ne radi se samo o tome da se prikupi određen broj ljudi. Brigada je samostalna formacija koja mora imati svoju strukturu. I nešto još važnije: unutrašnju koheziju.

Partizanske brigade, osim što su bile borbeni sastavi, bile su u pravilu takođe i neobično čvrsti kolektivi koje je povezivao zajednički cil, uzajamno poverenje i podrška. Zajednički život i borba pod iznimnim naporima, u situaciji kad je važio imperativ solidarnosti, ali i efikasnosi, stvarao je snažne međusobne ljudske veze. Zabeleženo je mnogo slučajeva u kojima su borci koji su silom događaja bivali odvojeni od svoje brigade, ulagali neverovatne napore da joj se ponovo priključe.

Pod tako teškim uslovima života i borbe, to je bilo neophodno. Zato nije bilo moguće formirati brigadu naprečac. Ona je formirana postepeno. Najpre su formirani samostalni bataljoni, pa kad bi oni ovladali borbenom veštinom i učvrstili se kao borbeni kolektivi, od više bataljona bilo je moguće formirati brigadu.

Što je opet davalo novi identitet i novi element jedinstva celom kolektivu.S obzirom da partizani dugo nisu raspolagali savremenim sredstvima veze, taj osećaj zajedništva bio je vitalan. Svaki borac je bio svestan da ne može propustiti neprijatelja kroz svoj položaj i time eventualno dovesti susednu jedinicu u situaciju da joj se neprijatelj iznenada pojavi iza leđa.

Tako je formirana posebna borbena etika.

Tako je nastala najbolja poznata vojska za kombinovani partizanski oblik ratovanja.

Druga dalmatinska je to toj jakoj konkurenciji bila na samom vrhu. Prva dalmatinska, formirana nepun mesec dana ranije, prikupila je gomilu trofeja i pohvala, kako od komandi NOVJ, tako i od savezničkog komandanta Sredozemlja. A implicitno i priznanja nemačkih komandi.

Druga ni po čemu nije zaostajala. Upravo ona je 6/7. marta 1943. forsirala Neretvu i otvorila prolaz bolnici. Ona je 6. aprila 1943. uspešno forsirala Drinu protiv jakih italijanskih i četničkih snaga, i zaslužila javnu pohvalu Vrhovnog štaba "hrabrim sinovima plavog Jadrana". Upravo ona je zaslužna za legendarnu izjavu, obećanje i zakletvu:

"Računajte na nas kao da smo u punom sastavu!"

datu u trenutku kad su bataljoni spali na pedesetak ljudi, i kad je od brigade zavisilo izvlačenje preko deset hiljada saboraca iz obruča na Sutjesci.

Na Sutjesci je zauvek ostalo 715 boraca brigade, a tokom celog rata poginulo ih je 1829. Preživeo je tek svaki četvrti iz stroja u Uništima.

Ali, vreme je da se vratimo na Mali Iž.

Naše malo misto

Poput svih primorskih mesta tog vremena, izgubljeno negde između mediteranske idile, poeme sunca, mora i bezbrižnosti s jedne, i nemaštine, teškog rada i egzistencijalne ugroženosti s druge strane. Naizgled potpuno zagledano u svoje unutrašnje događaje - ljubavi, svadbe i sahrane, vernosti i sitne prevare. Čovek bi se zakleo, sasvim nesvesno postojanja spoljašnjeg sveta.

Ali, ako malo misto nije mislilo na svet, svet je mislio na malo misto. Najveća infekcija dvadesetog veka, fašizam, pojavila se jednog dana sa svojim brodovima i topovima u mirnoj luci. Rastrčali su se da prete, oduzimaju, teraju i organizuju. Odredili su norme, spremili skladišta, i naredili prikupljanje svega što im treba.

Tada se pokazalo da je i malo misto itekako svesno sveta, stvarnosti i epohe. Otpor je bio instinktivan i jednodušan, ali ga je materijalizovala omladina: skojevska organizacija porazbijala je okupatorska skladišta i uništila zalihe.

Odgovor je usledio vrlo brzo. 26. VII 1942. u luci su se iskrcali karabinjeri, zašli po kućama, i prikupili preko sto omladinaca koje su ukrcali na brod, sa namerom da ih teraju u logor.

Međutim, nedugo nakon što je brod isplovio, došlo je do pobune. Iznenadnim zajedničkim udarom zarobljenici su savladali karabinjere i zavladali brodom. Nakon što su iskrcali karabinjere, nekoliko nedelja krili su se po ostrvima, dok nisu uhvatili na vezu i prebacili se na kopno.

Ižanski omladinci i omladinke bili su prilično neobična partizanska "četa". Vrlo malo njih je prošlo vojnu obuku, i bili su nevešti čak i u rukovanju oružjem. Od karabinjera su oteli dva pištolja, jednu ispravnu i jednu neispravnu pušku. Ovoj "neispravnoj" karabinjer je izvadio zatvarač, a naši "stručnjaci" su pri pokušaju vraćanja uspeli tako da ga zaglave da je puška bila neupotrebljiva.

Ižane je na kupnu prihvatila Primorska četa. To je jedna legendarna gerilska formacija sa Zatonsko-Vodičkog područja o kojoj ću možda nešto posebno napisati. Uglavnom, Ižani su integrisani u jedinicu koja je sa dolaskom novih regruta preformirana u bataljon. Novajlije su tokom nekoliko nedelja stekle kakvu-takvu borbenu obuku i prošli vatreno krštenje. Primorska četa je zadržala jezgro na terenu, a ovako formiran bataljon, kao više puta pre i posle toga, poslat je u brigadu. Ovaj put, Drugu dalmatinsku.

Ipak, kad je početkom oktobra stigao na Dinaru, Primorsko-ižanski bataljon je sa svojih 200 boraca i samo 60 pušaka, i sa svojim skromnim borbenim znanjem i iskustvom, veoma zaostajao po snazi za ostalim delovima brigade.

A nesreća naravno niked ne ide sama.

Prvi zadatak Brigade bio je u okviru napada na italijansko-četnički garnizon u Bosanskom Grahovu. Četvrti bataljon razmešten je u oblasti sela Peulje. Tu su ih 9. X pred zoru, uz pomoć domaćih, uspeli iznenaditi dinarski četnici. Sve čete bataljona i sam štab bile su iznenada napadnute iz neposredne blizine. 

"zbog ostvarenog iznenađenja, nesnalaženja i neiskustva boraca ovaj je bataljon pretrpio osjetne gubitke. Devet drugova i drugarica je poginulo, a njihove leševe četnici su zvjerski masakrirali. Sedam je drugova nestalo, a među njima i komandir 1. čete 4. bataljona Bruno Mezić. Vjerojatno su zarobljeni i odvedeni u Bosansko Grahovo. Pred 3. četom 2. bataljona koju je Štab brigade poslao u pomoć 4. bataljonu, četnici su se brzo povukli u Bosansko Grahovo. Istraga, koju je vodio Štab brigade, u povodu ovog slučaja, kretala se u dva pravca, i to: da ustanovi veze četnika u D. Peulju i lica koja su im oružjem pomogla razbiti 4. bataljon i da se utvrde greške od strane 4. bataljona, iz toga izvuku iskustva i to kroz prikladne forme, i obuku prenese na cjelokupan sastav brigade." (Bruno Vuletić)

Ovaj neuspeh je još poljuljao krhko samopouzdanje bataljona.

A onda imamo kvantni skok.

Isti taj bataljon koji je 9. X 1942. pretrpeo neuspeh u borbi sa dinarskom četničkom bratijom, sedam meseci kasnije nalazimo u sudaru sa najboljom armijom sveta.

4. VI 1943. brigada je preuzela položaj na planini Tovarnici, koja sa juga zatvara prilaz srednjem toku Sutjeske. Istovremeno, Nemci su baš tu formirali pod komandom potpukovnika Anakera napadnu grupu koja treba da se probije i zaposedne Sutjesku.

Pored svog 2. bataljona 738. puka, potpukovnik Anaker je zbog važnosti ovog presudnog zadatka dobio gomilu pojačanja: 1. bataljon (Vagner) 14. SS puka, 659. inžinjerijski bataljon, 4. puk "Brandenburg", 118. izviđački bataljon. Artiljerijsku podršku daje 7. SS brdski artiljerijski puk.

Svaka od ovih formacija brojčano je jača od cele brigade, a još treba uzeti u obzir nadmoćnost u oružju. Neiscrpne zalihe materijala i municije. Preko 300 aviona koji koriste svaki trenutak lepog vremena i prosto vise nad glavama.

Linija odbrane je duga oko 5 kilometara. Sa nekoliko stotina ljudi sposobnih za borbu, štab brigade ne može ni sanjati o nekoj rezervi, o ešaloniranju odbrane, o prihvatnim položajima. Prinuđen je da sve borce rasporedi u jednostruku liniju. Sa istoka na zapad ističu se bregovi Tovarnice: Planinica, Ardov, Dobra, Boščija glava, Uglješin vrh. Prvi, Četvrti, Treći, Drugi bataljon. Četvrti "duži" Ardov u centru položaja Brigade.

20466.jpg

Pogled na jezero na Gornjim Barama i vrh Dobra. Njega su od početka držali Nemci, i sa njega napadali na položaj 3. bataljona.

20469.jpg 

Pogled preko Gornjih Bara prema Ardovu. Ovako su Nemci videli položaj 4. bataljona pred sobom.

Brigada nema rezervu, ni prihvatni položaj. Nema snabdevanje municijom. Nema snabdevanje hranom. Ima samo jedno: obavezu da izdrži.

Nemci napadaju sa više odlučnosti i rešenosti nego ikad pre ili posle. Da bi izmorili odbranu, čak pribegavaju i sredstvu koje inače nerado koriste: noćnom napadu.

Neprekidna tučena artiljerijom i avijacijom, Brigada je znatno proređena. Ima mesta gde jedan borac drži položaj na kome bi trebalo da bude čitava četa. Komandant je ranjen. Komesar je ranjen. Vlada glad.

Ipak, Brigada je izdržala. Nakon svakog juriša, partizani su kontrajurišom odbacivali napadača nazad. Za pet dana napada, Nemci su uspeli da se pomere nekih 500 metara. Brigada je uspela da spreči njihovo izbijanje u srednji tok Sutjeske i zatvaranje obruča. Glavnina operativne grupe izvukla se na Zelengoru.

Brigada je konačno 9. VI u 12:00 dobila naređenje da se pod sopstvenom zaštitom odvoji od neprijatelja i krene za glavninom. Sat kasnije, formirala se kolona u kojoj nije bilo ni 200 ljudi.

Ipak, bila je to velika pobeda. I oni koji su preživeli, i oni koji su ostali, svi zajedno stvorili su simbol otpora i nesalomljive volje.

Simbol slobode.

Devojke i mladići iz Malog Iža postalisu večni i nepobedivi.

20467.jpg 

RAČUNAJTE NA NAS KAO DA SMO U PUNOM SASTAVU.

 20468.jpg



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gorran2 gorran2 00:59 04.10.2009

Spiskovi

Ovaj spisak boraca priredio je Marijan Žuljan. Sadrži 5550 imena boraca Brigade (numeracija ide do 5548, ali imaju dva umetnuta zapisa). Sigurno je nekompletan, ali za toliko boraca su prikupljeni podaci. Od tog proja poginulo ih je 1829.

Podsećam na ovaj spisak poginulih boraca Prve dalmatinske, i na ovaj Treće krajiške, a tu su i spiskovi žrtava u Bukovici, Boljanićima i Meljaku, kao i veliki broj manjih.

Reći ćete kako je to izuzetno suvoparna literatura - gotovo kao da čitaš telefonski imenik. Naravno, neću se protiviti.

Ipak, uprkos opasnosti da budem proglašen uvrnutim, priznaću nešto: S vremena na vreme događa mi se da ove, i još neke spiskove, čitam kao detektivske romane, ili kao romane-hronike, ili kao jedan sasvim poseban epski žanr.

Naravno, ne preporučujem nikome (daleko bilo)
gorran2 gorran2 01:15 04.10.2009

Borbeni put

Devetog januara 1944. u 23:00 počeo je napad Druge proleterske divizije na Bugarsko-nemačko-nedićevski garnizon u Ivanjici. U napadu je ključnu ulogu imala Druga dalmatinska To je bila najistočnija tačka borbenog puta Brigade.



Najzapadnija je kod Ilirske Bistrice, gde je brigada učestvovala u uništavanju nemačkog 97. armijskog korpusa, koji se predao 7. maja 1945.
gorran2 gorran2 01:21 04.10.2009

Mali Iž

Prema članku koji sam čitao, Mali Iž imao je 1941. oko 1200 stanovnika. 301 meštanin borio se u NOVJ, a 179 ih je poginulo u borbi.
Ako ima neko mesto sa većim procentualnim učešćem u borbi protiv fašizma, tipujem na neko mesto sa Kozare, ili neko drugo iz Dalmacije: na primer, Žrnovnicu kod Splita, Zaton, Bilice, Tribunj ili Dubravu kod Šibenika...

Popis palih boraca i žrtava fašizma iz 1964. sadrži imena 181 osobe rođene u Malom Ižu:

prezime - ime - godište

DRAŽIĆ - MARIJAN - 1908
DUMIĆ - DINKO - 1923
DUMIĆ - GABRIJEL - 1925
DUMIĆ - MARIJAN - 1924
DUMIĆ - MARIJAN - 1921
DUMIĆ - PAŠKO - 1911
DUMIĆ - ŠIME - 1923
DUMIĆ - VILIM - 1914
DUMIĆ - VLADIMIR - 1920
DUNATOV - BERTA - 1906
DUNATOV - BOŽE - 1877
DUNATOV - DRAGUTIN - 1910
DUNATOV - JAKOV - 1879
DUNATOV - MARIJAN - 1922
DUNATOV - MARIJAN - 1915
DUNATOV - MARIJAN - 1921
DUNATOV - SLAVKA - 1923
DUNATOV - STANKO - 1920
DUNATOV - VILMO - 1924
GAĆINA - BOŽE - 1900
GAĆINA - VLADIMIR - 1913
GAČINA - MARIJAN - 1925
GAČINA - ŠIME - 1872
GOVORČIN - ALBERT - 1926
GOVORČIN - ANĐELO - 1924
GOVORČIN - IZAK - 1920
GOVORČIN - JOSO - 1923
GOVORČIN - MARIJAN - 1919
GOVORČIN - SPASOJE - 1923
GOVORČIN - ŠIME - 1923
GOVORČIN - VILMO - 1920
JELIĆ - ADAM - 1943
JELIĆ - BRANIMIR - 1920
JELIĆ - HRVOJE - 1923
JELIĆ - JOSIP - 1904
JELIĆ - MATE - 1924
JELIĆ - MAURICIJ - 1910
JELIĆ - MIKELA - 1884
JELIĆ - MILA - 1925
JELIĆ - PAVAO - 1910
JELIĆ - SREĆKO - 1904
JELIĆ - ŠIME - 1898
JELIĆ - ŠIME - 1923
JELIĆ - ŠIME - 1920
JELIĆ - VILIM - 1923
JELIĆ - ZORKA - 1922
JELIĆ - ZORKA - 1925
LOVRIN - BRANKO - 1922
LOVRIN - KAŽIMIR - 1925
LOVRIN - LJUBOMIR - 1923
LOVRIN - LJUBO - 1911
LOVRIN - MARIJA - 1896
LOVRIN - MIŠKO - 1923
LOVRIN - ŠIME - 1919
LOVRIN - TOME - 1921
LUKIN - ANTE - 1892
LUKIN - BOŽE - 1924
LUKIN - BRANIMIR - 1922
LUKIN - IVE - 1922
LUKIN - JANJA - 1924
LUKIN - JOSIP - 1925
LUKIN - JOSIP - 1911
LUKIN - MARIJA - 1922
LUKIN - MARIJAN - 1920
LUKIN - MARIJAN - 1921
LUKIN - MARIJAN - 1916
LUKIN - MILKA - 1923
LUKIN - NEĐELJKO - 1924
LUKIN - ŠIME - 1903
LUKIN - VJEKOSLAV - 1921
LUKIN - VLADIMIR - 1919
LUKIN - ZORKA - 1923
MARELIĆ - AUGUSTIN - 1913
MARELIĆ - BOŽO - 1923
MARELIĆ - BOŽO - 1920
MARELIĆ - BRANIMIR - 1923
MARELIĆ - IVAN - 1921
MARELIĆ - IVO - 1919
MARELIĆ - JOSIP - 1908
MARELIĆ - JOSO - 1925
MARELIĆ - KUZMA - 1912
MARELIĆ - MARIJA - 1920
MARELIĆ - MARIJAN - 1922
MARELIĆ - MILEVA - 1923
MARELIĆ - NENAD - 1923
MARELIĆ - RATKO - 1944
MARELIĆ - RUDOLF - 1925
MARELIĆ - SILVESTAR - 1924
MARELIĆ - STANISLAV - 1923
MARELIĆ - ŠIME - 1925
MARELIĆ - ŽELJKO - 1922
MARTINOVIĆ - ANĐELO - 1909
MARTINOVIĆ - AUGUST - 1919
MARTINOVIĆ - BOŽO - 1920
MARTINOVIĆ - DINKO - 1924
MARTINOVIĆ - LIBERO - 1909
MARTINOVIĆ - MARIJAN - 1921
MARTINOVIĆ - MARKO - 1920
MARTINOVIĆ - ŠIME - 1880
MARTINOVIĆ - ŠIME - 1913
MARTINOVIĆ - VLADIMIR - 1912
MEDANIĆ - BOŽO - 1919
MEDANIĆ - IVO - 1914
MEDANIĆ - KRSTE - 1873
MEDANIĆ - MARCELO - 1907
MEDANIĆ - MARIJA - 1922
MEDANIĆ - ROMAN - 1910
MEDANIĆ - STANISLAV - 1938
MEDANIĆ - STANISLAV - 1926
MEDANIĆ - VINKO - 1924
MEZIĆ - ANA - 1925
MEZIĆ - BRUNO - 1924
MEZIĆ - DINKA - 1926
MEZIĆ - JAKOMA - 1922
MEZIĆ - JOSICA - 1924
MEZIĆ - JOSIP - 1904
MEZIĆ - JOSIP - 1923
MEZIĆ - MARCEL - 1920
MEZIĆ - MARIJAN - 1923
MEZIĆ - MATE - 1888
MEZIĆ - MILJENKO - 1921
MEZIĆ - RADE - 1928
MEZIĆ - ŠIME - 1883
OROVIĆ - ANKA - 1923
OROVIĆ - ELIZABETA - 1925
OROVIĆ - MILA - 1925
OROVIĆ - ŠIME - 1912
PANOVIĆ - BOŽO - 1907
PANOVIĆ - IGOR - 1942
PANOVIĆ - LUKA - 1897
PANOVIĆ - MILAN - 1921
PETRCA - MARINKO - -
PETRIČIĆ - ALEKSANDAR - 1922
PETRIČIĆ - ANA - 1923
PETRIČIĆ - ANKA - 1922
PETRIČIĆ - ANTONA - 1873
PETRIČIĆ - ASJA - 1932
PETRIČIĆ - BOŽE - 1924
PETRIČIĆ - BOŽO - 1924
PETRIČIĆ - DUŠAN - 1925
PETRIČIĆ - JOSIP - 1921
PETRIČIĆ - JOSIP - 1904
PETRIČIĆ - JULIO - 1912
PETRIČIĆ - MARKO - 1914
PETRIČIĆ - MATE - 1888
PETRIČIĆ - MILAN - 1919
PETRIČIĆ - MILENA - 1920
PETRIČIĆ - MILOJKO - 1928
PETRIČIĆ - NADA - 1926
PETRIČIĆ - RAJKA - 1912
PETRIČIĆ - VINKO - 1919
PETRIČIĆ - ŽARKO - 1922
RAVKIN - MARIJAN - 1925
RAVKIN - MILENKA - 1922
RAVKIN - STANISLAV - 1915
RAVKIN - TOMICA - 1920
RAVKIN - VELJKO - 1908
ROKOV - ANĐELO - 1927
ROKOV - KAŽIMIR - 1923
ROKOV - MARIJAN - 1922
ROKOV - METOD - 1925
ROKOV - MILJENKO - 1921
ROKOV - ŠANTO - 1920
SUTLOVIĆ - ALBERT - 1911
SUTLOVIĆ - ŠANTA - 1876
ŠEGIĆ - ANĐELO - 1906
ŠEGIĆ - IVE - 1899
ŠEGIĆ - IVE - 1869
ŠEGIĆ - MARIJA - 1925
ŠEGIĆ - MARIJAN - 1925
ŠEGIĆ - MARIJAN - 1926
ŠVORINIĆ - JEROLIM - 1921
TOMAN - BOŽE - 1919
TOMAN - DUŠAN - 1922
TOMAN - IVE - 1921
TOMAN - JEROLIM - 1920
TOMAN - JOSIP - 1912
TOMAN - MAKSIM - 1943
TOMAN - MILA - 1914
TOMAN - OLIVERA - 1941
TOMAN - PAŠKO - 1896
gorran2 gorran2 03:19 04.10.2009

muzika



Pljevlja, 10. X 1943. (u sredini kompozitor Silvije Bombardelli)
gorran2 gorran2 03:37 04.10.2009

jači pol

Grupa autorki i jedan autor: ŽENE - BORCI BRIGADE

... Milka Borić iz Brista sa sedamnaest je godine borac. Odličan je borac, nišandžija na puškomitraljezu i bombaš u četi. Sa tri druga kod Kokina Broda (Srbija) na Novu 1944. godinu ručnim bombama učinila je takav podvig da je omogućila bataljonu da se organizirano izvuče iz neravne borbe s Nijemcima, a 1945. godine osobno je zarobila višeg njemačkog oficira. Jolanda Lovrin s Iža, bila je zadnja u zaštitnici bataljona kada se on po izvršenom zadatku na Barama (Sutjeska) povlačio u sastav glavnine brigade. Mileva Marelić s Iža uvijek je bila precizan strijelac, ručnu bumbu mogla je baciti daleko. Hrabro je poginula s puškumitraljezom u ruci, u decembru 1943. godine na Jabuci, zajedno s Marijom Knežević...



Borci II dalmatinske brigade oko Vilusa. u Crnoj Gori, leto 1944.
gorran2 gorran2 10:45 04.10.2009

Vilma, Dora i Ivanka na Ardovu

i pod Dobrom



Bolničarka 3. čete 2. bataljona, Ivanka Vrtlar
, prisjeća se tih momenata, pa kaže:
»Bare su sočni pašnjaci, tu i tamo, stoljetne bukve, nekoliko pustih čobanskih koliba, a u podnožju Uglješina vrha nekoliko malih bistrih jezera, oko njih crijemuša, puževi - i to krupni ... Ne tako daleko planinski visovi i litice stravične Tovarnice i na njima Nijemci... Prva i druga četa, isturene su prema njima, a naša treća, nešto je pozadi, usmjerena Halugama i Boščijoj glavi.
Prva noć relativno je prošla mirno, a sutradan, po izlasku sunca i kada se magla razišla, s litica i uzvišenja, s njemačkih položaja otvorena je po našima paklena mitraljeska, minobacačka i puščana vatra. Uslijedili su juriši i protivjuriši, borba prsa u prsa, koja je pred noć nešto jenjala ... Tada se popravi poneki zaklon..., malo se odmorilo, pokušalo se nabaviti trave crijemuše, jer je preko dana to opasno, nalazila se između nas i Nijemaca .. . Četa se prorijedila, lakši ranjenici ostaju u streljačkom stroju, bore se dok mogu ... Borci nestaju u jurišu ... Ranjen je i politički komesar Oblak..., nestao je Bajić s pomoćnikom i »šarcem« raznesoše ih topovske granate ... Tko zna koliko to sve traje? ... Hrane dugo nema, usta se osušila. Sreća, što oko nas ima vode i bobica na bukovom lišću ... A tko ima džepni nož prolazi bogovski: oljušti bukovu koru i pošteno se naliže njenog soka ... Šapatom se pronose vijesti, sada znamo tko je ranjen, tko poginuo, a znamo i našu situaciju ... Hrabrimo se. Važno je izdržati ... Drugog dana, Nijemci nisu prošli u dolinu Sutjeske.«
...
Pored ostalih tu je poginuo i Ante Musić, iz Zatona, referent saniteta 3. bataljona.
Bolničarka, Dora Filipi, o tome kaže:
»Čim smo iz doline Sutjeske izašli na Gornje Bare, naš bataljon odmah se sukobio s Nijemcima. U toku noći devet puta smo ih napadali, a sutradan u kraćem predahu, u jednoj dolini, oko vatre okupili su se članovi Štaba bataljona. I ja sam bila s njima... S neprijateljske strane iz svih oružja grmila je paljba... Jedna minobacačka granata, pala je ispred nas u vatru. .. Tom prilikom poginuo je Ante Musić, bataljonski referent saniteta... Komadi eksplodirane granate, odnijeli su mu cijelu lijevu stranu tijela... Pao je preko mene i komandanta Bruna Vuletića, za minutu izdahnuvši... Kada sam vidjela da mu nema spasa s njega sam skinula sanitetsku torbicu i odmah pristupila previjanju ostalih ranjenika, među kojima je bio i Ivica Skračić iz Murtera. U momentu njegovog previjanja s neprijateljske strane dolet-jelo je tane, prostrijelivši Ivici srce, tako da je i on izdahnuo na mojim rukama.
Isto tako, u jednom predahu, našla sam se u susjednom 2. bataljonu... Jeli smo travu cremušu. Komandant, Branko Mirković, imao je malo soli zamotane u krajić maramice. Podijelio je svakom po dva-tri zrna, i tako smo posoljenu travu jeli kao poslasticu... Najednom nas Nijemci opet zasuše mitraljeskom i minobacačkom vatrom, ranivši nam nekoliko boraca... U glavu su ranili i mene... Bila sam u nesvijesti, neshvaćajući što se oko mene zbiva... Naišao je komandant Vuletić, vidjevši me ranjenu, naredio je dvjema bolničarkama da me previju i prenesu u zaklon... U bolnicu nisam išla, već sam i dalje ostala na položaju.
U tim oštrim borbenim okršajima, Nijemce je na položajima Gornjih Bara, s municijom i drugim potrebama, pomoću padobrana, snabdijevala avijacija... Dva padobrana pala su između našeg i neprijateljskog položaja... Nekoliko nas je potrčalo da ih osvojimo, veseleći se da ćemo u njima naći hrane. Međutim, kada smo ih otvorili u njima smo našli minobacačke granate... Istina, da smo i njih korisno upotrijebili, ali su nas ipak razočarali. Mnogo radije bi ih prihvatili, da je u njima bio kruh... I ovo smo platili sa životom dvojice-trojice boraca...«

Vilma Dunatov, iz Malog Iža, bolničarka 4. bataljona, prisjeća se tih
okršaja, pa kaže:
»Početkom mjeseca juna, naš ižanski bataljon, maršujući po lošem vremenu od Mratinja i Vučeva, pred noć se spustio u dolinu Sutjeske. Drugog dana, preko brvna uz veliki strah i napore prešli smo rijeku, a zatim uskom stazom, kroz gustu šumu, poslije par sati hoda, izbili smo na jednu poljanu. Rekli su nam, da su to Donje Bare. Poslije kraćeg zastanka krenuli smo uz neko brdo na jugozapad. Ni danas ne znam kako sam se uz okomite strane uspentrala na položaj Gornje Bare, a zatim smo se po četama rasporedili u streljački stroj. Rajon je mjestimično pošumljen gustim bukvama, ispresjecan kamenjarom, kojeg smo koristili za zaklon.
Čim je svanulo, sudarili smo se s Nijemcima, koji su pod zaštitom guste magle sa suprotne strane preko velikih stijena izbili neposredno pred naš položaj. Osuli su nas mitraljeskim rafalima. U prvom momentu poginulo nam je nekoliko drugova. To je za trenutak izazvalo kolebanje kod ponekih boraca, i oni su počeli da odstupaju. Martinović Marijan-Ćiro, zamjenik političkog komesara čete, povikao je: »Drugovi, nema odstupanja«! A komandir je komandovao: »Naprijed! Juriš«! Onih nekoliko su se povratili, i tako smo juriše Nijemaca odbili. S neznatnom promjenom na položaju borba je vođena cijeli dan. Sutradan, bila je kiša i hladno, zbog blizine neprijatelja, vatru na položaju nismo ložili. I pored toga, i s jedne i s druge strane izvodili su se napadi i protivnapadi. U jednom momentu među mitraljesce pala je minobacačka granata. Pored ostalih, poginula je i Ankica Belamarić, referent saniteta bataljona, a ja sam ranjena u nogu. Moja mještanka, Mila Jelić, koja je iz stojećeg stava bacala bombe na Nijemce, pokošena je protivničkim mitraljeskim rafalom. Imali smo mnogo mrtvih i ranjenih. Poginuo je i Martinović Marijan. Gornje Bare su grobnica našeg bataljona...«
gorran2 gorran2 11:15 04.10.2009

Opismenjavanje, avijacija,

rotacija i revolucija

Cela Čabo - Cinotti: KULTURNO-PROSVJETNI RAD U BRIGADI

... Još prije ulaska u sastav brigade bataljoni su se bavili obrazovnim radom. Iz ratnih zabilježaka i sjećanja boraca doznaje se da se obrazovni rad počeo gajiti još početkom 1942. U četama Dinarskog bataljona, koji je ušao u sastav ove brigade kao 2. bataljon, čitala su se književna djela: »Mati« (Maksim Gorki), »Pauci« (Ivo Ćipiko), »Jazavac« (Petar Kočić) i druga. Poslije pročitanih pasusa i poglavlja redovno se raspravljalo o tom djelu. Na sličan način radilo se i u ostalim bataljonama...

... u januaru 1943. godine, održano nekoliko obrazovnih predavanja. Predavali su omladinci-studenti i gimnazijalci u bataljonima i četama kad bi se za to ukazala ma kakva mogućnost. Teme - postanak Zemlje i postanak čovjeka bile su nadasve zanimljive i često su razrađivane među borcima uz vrlo uspješne diskusije.
Nešto kasnije, sačuvani brigadni list iz Foče daje autentične podatke o probuđenoj iskonskoj želji i potrebi za znanjem:
... »Poslije prelaza Drine u Foči borci željni znanja htjeli bi slušati predavanje, ali ih stalno ometa avijacija pa znaju u šali reći: „Za nas se sviće oko 18 sati, bar tada možemo nešto raditi i naučiti" ... Poslije obaveznih dnevnih poslova održava se predavanje o prirodnim pojavama. Pojedini drugovi uzimaju učešća i daju mišljenje o postanku grada, rose, snijega itd.. .«
U članku »Omladina naše brigade«, između ostalog kaže se: »Omladina je čvrsto dograbila pušku u ruke, a zajedno s puškom dograbila je i knjigu svjesna da samo tako može pobijediti. Lakše je boriti se s puškom, mnogo teže sa znanjem, ali hrabri omladinci savlađuju i knjigu, jer znaju da to od njih traže novi borci koji pristižu u brigade, to od njih traže opustošena polja i zgarišta Dalmacije«...

... Održavanjem predavanja iz ovog programa kao i obnavljanjem tema koje su ranije prorađivane, podizan je kulturni vidokrug boraca i suzbijane razne predrasude. Predavanje o evoluciji živih bića pobuđivalo je kod boraca veliko interesiranje - te razmišljajući o tome mnogi su u sebi dovelu u sumnju vjersku dogmu o stvaranju života na zemlji i prihvaćali naučno tumačenje o razvoju nižih vrsta u više do pojave čovjeka.
Predavanje o postanku Zemlje u sunčevom sistemu, borci su pratili s velikim zanimanjem, mnogi su aktivno sudjelovali u diskusiji.
Ova predavanja održavali su po bataljonima omladinci-đaci i studenti kao i članovi Kulturno-prosvjetnog odbora brigade zaduženi za predavanja.
Upoznavanjem geografskih pojmova lakše su shvaćene vojničke vještine koje su se u brigadnim jedinicama intenzivno proučavale.
Tema »Ekonomski razvitak društva« (po Segalu) podijeljen je u nekoliko predavanja, prema društvenim formacijama. Predavalo se u svim jedinicama brigade. Kapitalizam, tada aktualna tema, ako je predavač bio dobar, pobuđivala je živo, interesiranje, a u diskusiji je bilo uspoređenja s prilikama u staroj Jugoslaviji. Treba napomenuti da se ekonomski razvitak društva počeo obrađivati još u Duvnu 1943, i nakon gotovo godinu i po prekida nastavlja se u proljetnim i ljetnim mjesecima 1944. godine. Tada se intenzivno obrađuju i druge obrazovne teme iz raznih oblasti. Sve jedinice dobivale su predavanja iz Štaba brigade, pisali su ih članovi Kulturno-prosvjetnog odbora brigade, a umnažala Tehnika brigade...

... »Prateća četa II dalm. prol. NOU brigade 16. marta, Badanj. Poslije podne održano je kulturno predavanje o postanku Zemlje«...
adam weisphaut adam weisphaut 12:06 04.10.2009

Hvala Gorrane,

što podsećaš na deo istorije koji bi mnogi da najradije falsifijuju, sakriju, skrajnu i zaborave...
BigBadWolf BigBadWolf 19:06 10.10.2009

Bravo

Sa zakasnjenjem. Vrlo lepo i citko napisano.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana