Još malo o istoriji

wukadin RSS / 05.10.2009. u 11:18

Popularna tema na ovim blogovima, ovoga puta na osnovu teksta Olivere Milosavljević na sajtu Peščanika.

Što više nemuštog govora, to više sramnog izvrtanja činjenica: „Dragiša Cvetković nije potpisao pristupanje Trojnom paktu nego protokol o pristupanju" (ili kako zavarati prostotu); „Drugi svetski rat nije počeo napadom Nemačke na Poljsku nego napadom Sovjetskog Saveza i Nemačke na Poljsku" (dr Predrag Marković bi za ovo genijalno „istorijsko otkriće" trebalo da dobije Nobelovu nagradu, kada bi takva postojala, samo prethodno da objasni jednu sitnicu, zašto su bezobrazne Velika Britanija i Francuska 3. septembra objavile rat samo Nemačkoj, a ne i Sovjetskom Savezu); „između Ljotića i Nedića je ogrooooomna razlika" (u čemu?); partizani su bili kolaboracionisti kao i četnici (kako smo samo ovo dobro smislili!)... I desetine i desetine sličnih bedastoća.

Bedastoće ili samo pokušaji da se drugačije tumači. Pa ajmo redom

1. Cvetkovićev potpis? Pa kao naše vlasti što nisu potpisale pristup NATO, ali jesu SOFA sporazum.

2. Uvertira je bio pakt Ribentrop-Molotov. Zaista je u Nemačkoj tih dana (kraj avgusta 1939.) bilo primetno olakšanje. SSSR nije napao Poljsku istog dana iz taktičko-mudrih razloga. Što bi ulazili u rat i sa Francuskom i Engleskom? Pravo pitanje (koje se retko postavlja) je što Englezi i Fancuzi nisu objavili rat i SSSR-u. Odgovor je prost - što da imaju još jednog neprijatelja!? Ali moralne komponente tu nema. Ništa od "antifašizma koji je u osnovi EU". Tako da Predrag Marković baš i nije mnogo lupio.

3. Nije bila ogromna razlika, ali je razlike bilo. Prvi je imao svoju ideologiju i pre rata, drugi nije (kao oficir nije ni mogao biti stranačka ličnost). A što se tiče nevoljnosti, kasnije pominjane, pa Nedić je jedva pristao.

4. Partizani su imali neke dogovore sa Nemcima, to se zna. I sa ustašama.

A sad malo duži pasus, gde se izigrava neko učenje istorije koje nije crno belo...

Počinjaće otprilike onako kako su ga prikazivali i kolaboracionisti 1941: „Gospodin Adolf Hitler je organizovao Trojni pakt za borbu protiv zločinačkog komunizma. Onda je gospodin Dragiša Cvetković da bi spasao srpski narod (koji Jugosloveni?) vodio politiku približavanja gospodinu Hitleru pa ga je ovaj 1940. odlikovao visokim nacističkim ordenom što je on primio nevoljno. Gospodin Cvetković je zatim nevoljno potpisao neke antisemitske uredbe ali i to je uradio da bi spasao narod. Onda je nevoljno potpisao i protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu što nije isto što i pristupanje, već malo drugačije, ali i to je uradio da bi spasao narod, a i gospodin Hitler, čije je držanje date reči bilo na daleko poznato, obećao mu je neke lepe stvari u izgled.

Onda je gospodin Nedić da bi spasao srpski narod nevoljno sarađivao sa nacistima ali to nije isto što i kolaboracija, a gospodin Ljotić koji je bio dobar hrišćanin je, iako nevoljno, malo naginjao fašizmu ali ni to nije bilo isto što i fašizam. Sve je to deco jako komplikovano.

Onda su došli Rusi i (ne)voljno (posle 20. oktobra ćemo znati da li je bilo voljno ili nevoljno) oslobodili Beograd. Ali tada su na scenu stupili komunistički okupatori koji su tvrdili da su pobedili četničke domaćine, ali ni ti četnici nisu bili isto što i Jugoslovenska vojska u otadžbini koja bi voljno pobedila u ratu samo da je dao Čerčil, ali nije dao, pa se naljutila i na njega. I to je deco jako komplikovano. Onda je počeo voljni komunistički teror koji je u totalitarnom društvu trajao šezdeset godina i ako saberemo sve njegove procenjene žrtve u čitavoj zemlji možemo zaključiti da je komunistička škola sigurno lagala samo još nismo sigurni koja je laž prava: ili je lagala da je uopšte bilo žrtava fašizma, sve su to bile žrtve komunističkog terora, ili je lagala da Jugoslavija nije imala bar trideset miliona stanovnika, jer bi samo u tu brojku mogle da se uguraju sve procenjene žrtve. To je deco jako prosta računica. Onda je 5. oktobra 2000. sinulo sunce slobode i demokratije, nastavilo se tamo gde su stali heroji Cvetković, Nedić i Mihajlović, ispravljene su sve zablude i nepravde zločinačke komunističke ideologije, heroji su dobili svoje ulice, zločinci su izgubili svoje. I svi su živeli srećno i veselo u nacionalnom pomirenju."

A kao jednosavno je? Pa izvolite onda, objasnite!

A mogu podsetiti na jedan zamišljeni razgovor (anegdota) dva američka nadležna službenika kad su saznali krajem 1941. da su u ratu sa Mađarskom (nemačkim saveznikom). Bilo bi poučno, ako ima zainteresovanih...



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 12:11 05.10.2009

Evo ja sam zainteresovana:)

Nisam ljubitelj istorije, baš zbog radi silnih manipulacija i izvrtanja, interpretiranja itd itd... ali sam radoznala i volim da čujem.
wukadin wukadin 14:30 05.10.2009

Re: Evo ja sam zainteresovana:)

Ono za Mađarsku?
Pa evo ovako. Kad su Ameri saznali da ratuju i sa njima (podsetiti se one mape kako Ameri vide svet), a kao praktični ludi, da vide o čemu je tu reč. Razgovor ide otprilike ovako:
- Vidim u ratu smo sa Mađarskom, zbog čega?
- Oni ratuju zajedno sa Nemcima protiv Rusije
- A šta je ta zemlja, monarhija ili republika?
- Oni su monarhija, ali na vlasti nije kralj nego admiral.
- Znači imaju jaku mornaricu...
- Ne, Mađarska nema izlaz na more.
- Aha, onda ratuju sa Rusijom da bi tamo dobili izlaz na more?
- Ne, oni žele teritorije da uzmu od Rumunije.
- A Rumunija je ruski saveznik?
- Ne, Rumunija isto ratuje protiv Rusije, na strani Nemaca.
- E sad mi ništa nije jasno...

To je ispričao Lane Gutović u svom kabareu na FOX-u. Uz potpitanje: Ne podseća li vas ovo na našu situaciju?
margos margos 14:55 05.10.2009

Re: Evo ja sam zainteresovana:)

Hvala ti:)))
Stvarno, kako da im bude jasno?
Blade Runner Blade Runner 17:20 05.10.2009

Prosto je wukadine

svi su fašisti osim peščanista
Imao sam dugu raspravu o tome kod Karagaćana, a i ti si bio tamo pa neću da se ponavljam. Preporuka za tekst.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana