Lex III - Actioni contrariam semper et æqualem esse reactionem:
sive corporum duorum actiones in se mutuo semper esse
æquales et in partes contrarias dirigi.
Philosophiae Naturalis Principia matematica
Isaac Newton, London, 1687.
Ma u redu je sve, na nas je uticalo i utiče sve oko nas bla bla bla, rađamo se, rastemo, živimo i radimo pod tim uticajima, ali brate... Mi baš opasno preterujemo s tim! Navodimo fiziku na svoju vodenicu takoreći.
Meni je fizika lepa nauka, jasna, nacrtana, opipljiva, i uvek se potresem kad uprkos svoj njenoj logici i jednostavnosti mi izmišljamo kerefeke: pa on mene voli, pa što bih ja bila s tobom ako i sam kažeš da se sutra nećeš javiti, i sve tako neke gluposti... A fizika nas uči da se manji okreću oko većih i bivaju njima privučeni, bez da se veći mrdnu s mesta! No dobro to... Dok tražimo graviton, ovaj gore zakon svi kao pesmicu znamo, al da jeste - jeste... baš ga preterujemo! Poštujemo ga i kad treba i kad ne treba...
Od proleća mi to ne da mira. Dopisivao sam se tad sa jednim izvođačem, zidarom, iz SAD-a, kog sam našao zimus na internetu i taj razgovor prelio je čašu. Počelo je da me opseda to pitanje reakcije (zato sam ovde tako često uzdržan, ne šalim se baš sasvim... čak mislim da se uopšte ne šalim).
Elem, Lens ima firmu izvođačku, i kada ti zida kuću lepo potpišeš da on mora da odobri sve što se za kuću kupuje: ne možeš da kupiš ciglu ako na lokaciji ima zemlje od koje on može ciglu da ispeče, ne možeš da naručiš kamen koji se tebi ćefne nego samo onaj koji ima tu, u okolini, ne možeš da kupiš građu iz Kanade dok on ne pretrese okolne livade i napuštene ambare i preračuna koliko rogova i venčanica može da iskoristi, ne možeš bre ni cvet da zasadiš ako već ne raste tu u okolini! zašto? pa da ne bi morao da ga zalivaš i trošiš vodu... Ugovorom si vezan da ne može da ti se digne da kupiš i dovučeš u dvorište bilo šta što ne raste u krugu od trista kilometara. I slovima - tačka.
I na šta liči ta kuća? Pa stara kuća od 100 kvadrata koju oni rekonstruišu za novu porodicu i dozidaju još 400 troši isto struje koliko i ona stara, sa pet puta više kvadrata. Kako? Tako što u tako napravljenoj kući postoje KGH sistemi i prozori i softveri koji su kod nas ugrađeni možda samo kad je bila rekonstrukcija CK pa mu povećana energetska efikasnost za 70%.
I naravno, pita Lens mene, može li se kod nas završiti tako neki poslić, došao bi on. Kažem, onako, s iskrenim pomirenim osmehom: ma jok, mi smo ti Lens sad gde ste vi bili pre 20 godina - kad treba da se ubeđuješ sa čovekom da se njemu to isplati. A Lens mi na to pošalje najkraću poruku do tad:
- Trik je da uključiš elemente održivosti bez pominjanja bilo kome - a Mladen će na to: Doup.
Prevedeno na srpski: nema šta kome da pričaš, da se ubeđuješ ili dokazuješ, da reaguješ - samo radiš svoje onako kako treba da se radi, i kada ti to ne traže, i kada to baš i ne mora tako nego može kao i svi što rade. To je sve.
I onda celo leto vrtim po glavi pa krenem da pišem tekst za posao, da objasnim primenu ovog koncepta za našu građevinsku scenu, al ne vredi... Pa ugao investitora, pa projektanta, pa izvođača, pa profesora, pa distributera, pa studenta arhitekture, pa urbaniste... i na kraju, posle par nedelja, listam tekst od šest strana i pomislim - bre, misliće ljudi da imam pik na njih jer ako ću već tako da pričam što ne kažem onda i onom što studira bla bla, i onom što pravi bla bla, i što prodaje bla bla, pa tako sve redom, od novinara do skupštine (i da, sa malim s).
Pa na sve to doživljavam i ovde svako malo nekakve reakcije, i oću da umrem gutajući urlike samo da što dalje odem od te priče. Ovde, na Srbiju mislim, to je totalno zajebano... Još će mi trista godina trebati pa da naučim da sasvim iskuliram i kad pomislim da baš prevazilazim sebe.
Gorepomenuti, Zakon treći, i na srpskom kaže sledeće - Za svaku akciju na neko telo postoji i reakcija. Reakcija je iste veličine ali suprotnog smera.
Dakle, zakon nigde ne pominje da reakcija treba da postoji kada sila deluje ne telo pored tebe. OK, humani smo, samilosni, ovo smo ono smo, ljudi smo Mladene pobogu bre! i ne kažem, stoji to sve, ali da preterujemo preterujemo! Nije kao da se ubijam od gledanja TV-a, retke su zverke emisije koje nisu reakcije, ma bre svaka druga nam se zove na RE! O novinskim natpisima i vestima da ne pričam, prepucavanja pevačica, među stručnjacima svih fela, a tek da vam ne pričam koliko mi to ide na živce na forumima i blogovima! Na Internetu uopšte! Radiš negde nešto za pare i možeš da dođeš na Internet i da radiš ono što niko neće da ti plati a misliš da treba da se radi! To je lepo! I otkad ja uopšte govorim na živce?! jesus...
Jel se bavi bre neko nečim ovde? U Srbiji mislim. Nečim je ključno, ne bavi, dakle jednina. Hoću da čujem kako se muž ponaša kad je bolestan, hoću da čujem kako izgleda čas o Lazi, hoću da čujem kako izgleda kupovina patika... To hoću da čujem. OK je da se javiš ovim i onim povodom belosvetskim, imaš stav i dođe ti da vikneš kad ti prekipi... OK... Ali bre kad se svi ponašamo ko da je neko u ovaj ćumez , na Srbiju mislim, uneo ogledalo i dok mene nema u njemu to prosto nije to! Jedan dan ogledalo vako, jedan dan nako, a mi se ne smirujemo dok se svi u svakom ne ogledamo...
I da, ja se ovde sad samosažaljevam, i da, kukam, i da, reagujem ko dete, i da, virim u ogledalo, i da, ne pominjem sve izuzetke, i da, ni ja nemam snage da samo furam svoje, jer da, koliko god toga prećutao i pokušao da ispoštujem zakone fizike, ubijaju me besmislene replike, jer... mislim... ko je bre ikad u životu razmišljao o veličinama pičaka osim mene i mojih drugara?! ali da, kad neko levi to pomene nađe se hrpa njih da i o tome odjednom ima stav! ali isti dan! ne kao da se zapitao! i da, niko nije pisao o crtanju a to mu je jelte profesija, ali da, ima da kaže nešto kada ja o tome pišem, jer ne, ja nisam apolitičan, jer da, ja imam stav o ovom i onom, jer da, to su sve teme o kojima pričam sa prijateljima i inim, i jer da, znamo svi sve, ali da, hajde bre uzmi svoju priču i furaj je! Internet je prerija - zabodi svoju zastavicu, ogradi se i gaji svoje!
Lex III, apendix za Srbe - Ne doživljavati baš ceo celcati svet kao akciju na sebe i baviti se malo čime god, ali baviti se onako kako tim treba da se bavi - iz sve snage i bez obzira na medijske bombe koje pucaju okolo. Akcijaj, ne reaguj, na njih.
P.S. Zašto ne pišem o građevini ovde? Zato što mi na poslu niko ne smanjuje megafon pa ovde mogu na miru da se bavim oksimoronima. Zašto tek sad o ovome? Otputovala je jedna sjajna pa mi malo dosadno.