Na danasnji dan, 6. oktobar 2000. godine...

scout033 RSS / 06.10.2009. u 12:15

Ljudi moji, kako taj oktobar izgleda daleko.... Sinoc pre nego sto me je pred sabah uhvati san, prodje mi kroz glavu secanje na taj meni vazan dan. I za Srbiju... Pre nekoliko oktobara sam pisao o ovome. Hocu da podelim sa svim ljudima koji daju paznju slicnim dogadjajima u njihovim zivotima...

Dakle,

"6. Oktobar 2000. god" u mom zivotu...

"Taj dan je bio znacajan za sve ljude u Srbiji. A za mene je bio dan kojeg cu uvek pamtiti po njoj. Dosao sam iz skole sav vazan sa bedzom OTPORA koji se vise nije morao skrivati, kao i sa odlukom da joj veceras na mitingu pridjem. Pa kada je narod uspeo da obori onu budalu posle 10 godina diktature i stradanja, vala cu i ja uspeti da nju veceras oborim sa nogu.

Odlucio sam kako, napisacu veliki transparent "_ _ _ ja te volim" i rasiricu ga u najvecoj guzvi medju 10 hiljada ljudi. Dok se on tako viori prici joj sa ledja i prekriti rukama, pa neka odluci. Vec jedanaest puta me je odbila, ali veceras nece. Nece jer su sve dobre vile veceras na mojoj strani. Na nasoj strani. Ljubav...

Prisao sam joj, pokrio oci i molio Boga da oseti ubrazane otkucaje srca, koje ce joj reci puno vise nego sto bih tada recima znao. Pogodila je sa osmehom i tako neocekivano i otvoreno rekla: "hajmo iz ove guzve". Meni se cinolo da tek upadam u guzvu.... Uzeo sam je za ruku i krenuo niz ulicu, neka sitna jesenja kisa se prosipala, bas ko da je htela da ostane upamcena. Svaki Boziji potez tu noc je ostao upamcen u meni. Setali smo tako sto smo zajedno drzali kisobran, svojom rukom sam prekrio njenu. Setali smo pun krug oko grada, od opstine prema Zebinovcu, pa Dom kulture... Razgovarali smo o puno stvari, mada iskreno, vise sam gledao u pokrete njene gornje usne.. Govorio sam joj sve onako kao da odgovaram za ocenu, a ne da je muvam. Preplicali su se osecaj straha, pozude i zelje da je poljubim. Ali nista nije moglo da se poredi sa osecajem da je dobijam. Znao sam da ce biti moja dugo, jer tako sam je i hteo. Hteo i dobio. Prvi put poljubio... Eh...." Hocu da ponovo imam 14 godina!!!

Evo i sada posle 9 godina zivota, promena i razocarenja, srece i tuge, raznih kontinenata, sve u meni slavi ovaj dan. Samo secanje na taj prvi poljubac i setnju, mi neda da 6. oktobar samo onako prodje kao neki obican oktobarski dan. I necu da ga zaboravim, jer u tom danu sam osetio ono sto me je napravilo ovakvim, kakav god da sam. Urezalo je u meni oziljak srece, hvala Bogu, toliko duboko da me vadi od svega negativnog sto je bilo posle tog Oktobra... i necu da ga slavim sa nekim drugim, ovaj dan je posvecen njoj i nasem prvom poljupcu... Gde god da si... znas!

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana