Ritam je univerzalni jezik.
Svako ga razume. Ako nikako
drugačije ono po tome kako mu srce kuca.
Sve se može reći ritmom. Svakome.
A još ako imaš nešto lepo da kažeš,
i ako hoćeš da te neograničeni broj ljudi razume...
Ritam je najbolji način.
Luk Kresvel i Stiven Meknikols to odavno znaju.
Zajedno sa još šestoro prijatelja i istomišljenika
početkom osamdesetih godina kreirali su prvi nastup
STOMP za Festival u Edinburgu.
Udružili su talente i znanja.
Veliki individualci i svako pojedinačno odličan u svom poslu,
pronašli su univerzalni jezik ritma u kome
su sve njihove individualne lepote mogle da se saberu.
Njihov beskrajno duhovit, inovativan,
precizan skoro do savršenstva a krajnje opušten
nastup nije mogao da prodje nezapaženo.
Njihovi instrumenti su kante, bicikli, lopte
flaše, konzerve, pesak, voda...šibice
kuhinjski aparati, metle....i sve ono što
živom čoveku može da dodje pod ruku.
Posle nekoliko reklama i kratkih filmova
(jedan je nominovan za oskara za kratki film 1996)
i velikog broja nastupa po Evropi
postali su institucija.
Verujem da je san svakog mladog perkusioniste
da pokuša da postane jedan od njih.
Više od sto ljudi je do sada učestvovalo
u STOMP produkcijama širom sveta.
Redovno prave audicije u Njujorku i Londonu.
Okupljaju novi mladi, veseli svet.
Nastupi su im jednako dobro posećeni
i oduševljeno dočekani na svakom kutku ovog kamena.
Trenutno postoje tri ekipe u Evropi
i tri u Americi.
One se medjusobom razlikuju koliko se
razlikuju ljudi u njima...ali osnovna postavka je jedna.
Ritam i radost.
Ne znam koja od grupa dolazi za par dana u Beograd.
Ali mislim da to i nije mnogo važno.
Odličan potez orgnizatora Bemusa. O dli čan!
(Mulatu Astatke za kraj Belefa, STOMP za kraj Bemusa,
Beograd je stvarno svet:))))
P.S. Re, Nic nemoj da bude posle da vam nisam rekla na vreme!
15. 16. 17. oktobar...Sava centar.
Ovo se ne propušta.