Sutra ćemo imati priliku da se upoznamo sa najnovijim Godišnjim izveštajem Evropske komisije o Srbiji i drugim državama koje teže da postanu punopravne članice Evropske unije. To je, naravno, trenutak, da se države preispitaju. Mnogi ministri su optimistično predvideli da će ovo biti najpozitivniji izveštaj do sada. Postoje mnogi pozitivni signali koje ističu - do vizne liberalizacije će verovatno doći početkom 2010. godine, saradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju se značajno popravila od kada je na čelu ova Vlada, Srbija nastavlja sa jednostranom primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a Komitet za spoljne poslove Evropskog parlamenta je nedavno preporučio da se odblokira Prelazni sporazum u oblasti trgovine.
Naravno, ima još dosta posla. Sada je glavni zadatak usvojiti Acquis Communautaire, tj. "evropsku knjigu propisa" sa kojom sve članice i zemlje kandidati moraju da usklade svoje zakone i propise. Proces "aproksimacije" (usklađivanja) sa Acquis je dug i iscrpljujući i obično traje nekoliko godina. Dobre vesti su da Vlada Srbije ima značajnu prednost, jer je već doneto dosta zakona koji su u skladu sa evropskim.
Ipak, to ne znači da neće biti nekih izazova i frustracija dok idete tim putem. Proces aproksimacije je detaljan i zahtevan. U mnogim oblastima će biti neophodne korenite reforme načina funkcionisanja Srbije, a samim tim i promena u svakodnevnim životima. Iskustvo Velike Britanije i drugih članica pokazuje da taj proces ponekad može izgledati kao sitničavo mešanje nekih stranaca, ili kao zavera da se podrije nacionalna tradicija. Svako malo se, npr. pojavljuju zbunjujuće priče o "evropskim" pretnjama ljubljenoj britanskoj pinti (0,57 l) ili milji (1,61 km).
Slično tome, ovde ima povremenih priča o "pretnji" pečenju domaće rakije (u mnogim zemljama EU, destilacija vina ili piva jeste dozvoljena, ali "žestokih pića" nije). Pojaviće se i strašne priče o gubitku nezavisnosti i suvereniteta jer će Vlada Srbije preneti deo nadležnosti na Evropsku komisiju (u oblastima trgovine, zaštite životne sredine itd.).
Ali uprkos ovim strepnjama, vredi fokusirati se na „nagradi". Princip zajedničkog vršenja suvereniteta će pomoći Srbima da izvuku korist iz četiri osnovne „evropske" slobode - slobodnom kretanju ljudi, dobara, usluga i kapitala. Ove slobode dovode do značajnog, veoma pozitivnog pomaka u svakodnevnim životima građana EU. Srbija će zauzeti svoje mesto u „klubu" i moći će, iznutra, da vrši uticaj, ali i da izvlači korist iz pregovaračkih kapaciteta Unije. Imaće i pristup ogromnim fondovima pomoću kojih će moći da izgradi novu infrastrukturu i da poveća konkurentnost svoje ekonomije, koja će stvoriti nove mogućnosti i poslove. Evropska komisija već troši milione evra svake nedelje - a to je novac poreskih obveznika zemalja članica Unije - da bi podržala reforme koje Srbiju približavaju EU. Ovi fondovi predstavljaju poklon - ne moraju se vraćati - i značajno će se povećavati kako se Srbija približava članstvu.
Velika Britanija snažno podržava proširenje Evropske unije i cilj Srbije da postane punopravna članica. Zajedno sa Evropskom komisijom i ostalim članicama, Britanija podržava, i nastaviće da to čini, proces evropskih integracija u Srbiji. Ipak, najteži deo posla, u okviru velikog nacionalnog projekta, članstva u EU, moraće da urade građani Srbije i njihova Vlada. Ovogodišnji izveštaj o napretku će biti od pomoći jer će ukazati na put kojim treba ići.
Nick Groves
Ataše za ekonomska i pitanja EU