Ranije u razumnijim vremenima deca su u školu polazila u sedmoj godini života, koji način ponašanja je zamenjen suludim opterećenjim dece sa predškolskom nastavom, kako u EU tako i u drugim hm., državama koje su ovaj način divljanja nad dečijom slobodom prihvatile.
Ono što se krije iza ovog načina prodaje školstva (kao obaveze učenja o poslušnosti autoritativnim sistemima i ljudima) je upravo ovo što je "ograđeno" namera da se korumpira što mlađe dete kako bi isto skoro u povojima bilo naučeno na autoritet "društva" čitaj onih koje njim vladaju, i da se u mladim godinama kod dece potpuno usmrti volja za samostalnošću a osobito individualnošću.
Da u ovakvoj "školskoj obavezi" (pojam Prosveta namerno izostavljen) prednjače liberalni slojevi društva nije iznenađujuće jer je veoma dobro poznato da liberali nikada nisu bili promoteri individualnosti a ni zdravog razuma oslobođenog od konformiranja sa društvenim ideologijama a osobito njihovom vlastitom.
Pošto se u tzv. zapadnom društvu ova "obaveza" zakonski deli na obavezu školovanja schule pflicht i obavezu učenja lehrpflicht (obaveza učenja) zavisno od države u pitanju (između ostalih Belgijsko zakonodavstvo recimo poznaje samo lehrpflicht a ne i obavezu pohađanja škole (schulpflicht), postavlja se i pitanje koji od ova dva sistema(potpuno opozitni) je za budućnost deteta bolji?
Školski sistem na (s,h,b,cg-i) podrazumeva od strane građana prihvaćenu a od strane države nasilno nametnutu, obavezu pohađanja školske nastave ma koliko ista bila glupava, beskorisna ili štetna po samo dete, koje se naravno i ne pita.
Na drugoj strani sistem lehrpflicht (isti sada podrazumeva i tzv. life long lerning, u sebi ne sadrži obavezu pohađanja ustanova poput škole, jer za to ne postoji nasilna zakonom propisana obaveza.
Da je današnji školski sistem u potpunoj propasti nije niti novo niti neočekivano. Obaveza pohađanja škole je ustanovljena od strane države kako bi u ono vreme (pre oko 200 g.) užasavajuće glupava populacija prilagodila zahtevima industrijskog društva, samo to ni manje ni više. Skok iz naturalne u industrijsku proizvodnju je zahtevao promenu ponašanja elite koja je i pored prvobitnog straha od "pametnih" građana našla svoj interes u nasilnom školovanju. Da ova sumanutost još uvek nepotrebno opterećuje ljudsku zajednicu nije potrebno dokazivati, kao što nije potrebno dokazivati da informatičko društvo ne postoji bez ravijene kompjuterske tehnologije, kao i da su očekivanja potpunog ukidanja školstva (školstvo nije prosveta) kao nepotrebnog društvenog relikta industrijskog društva, sasvim realna. Da je školi kakvu je mi znamo sa sve ministrima za školstvo došao kraj je svakom ko hoće da misli, svakodnevno vidljivo.
Oni koji se nepotrebno zalažu za održavanje ovog društvenog relikta, su skloni da tvrde da škola pruža znanje kako deci tako i mladima, pri tome zaboravljajući da moderno informacijsko društvo ne zahteva znanje već visoko brzinski protok informacija, čija posledica može ali i ne mora da bude znanje.
Vaš kompjuter nezana osim protokola i nekoliko drugih radnji apsolutno ništa (još uvek nije osposobljen da misli) pa ipak funkcioniše u mnogim stvarima bolje od vrhunskih naučnika. Ovim zadnjim (naučnicima) i njihovim neverovatnim društvenim privilegijama je takođe došao kraj, a slobodno se može reći i njihovim idiotskim titulama koje stiču na kraju školovanja, posle koga diplome, magistrate i doktorate mogu da dodaju svojim imenima čak i ako su u potpunosti čak i funkcionalno nepismeni (što mnogi i jesu).
Ukratko vreme Pametnih je prošlost a već dve dekade vlada vreme informisanih mada je najveći deo onih "pametnih" propustio da ovu promenu primeti, dok su oni koji su to primetili namah stali u odbranu sistema tupavosti i kloniranja iste putem relikta prošlih vremena zvanog škola, koji je u ovom momentu razvoja ljudske zajednice jedna od najvećih smetnji daljeg progresa.
Bilo koji manager će vam zakukati na mlade inženjerčine koje nisu naučile šta je šraf (uprošćeno kako bi se bolje razumelo) ili vam podrobno objasniti zašto se na recimo Ekonomskom fakultetu ( i drugim) proizvode potpune neznalice koje su u procesu za koji su se specijalizovali zreli za magareće klupe.
Ako pogledamo ponašanje ljudi kada su vučne životinje u pitanju, videćemo da zemljoradnici ne uprežu telad u kola. Isti to ne rade zbog toga što tele ili ždrebe nezana da vuče kola, već zato što bi taj postupak doveo do fizičkog zakržljanja premlade ali dovoljno snažne životinje
Anologno tome je i "uprezanje" dece u (napunjena truležom) školska kola dovodi do mentalnog zakržljavanja dece a kasnije odraslih ljudi.
Fakultetske profesorčine koje insistiraju na "svojim" udžbenicima (onim koje su sami napisali?) bi već odavno trebali da se nalaze u institutima za mentalno obolele umesto da predaju čitaj: isteruju svoje privilegije po vrhunskim ustanovama na kojima se osim zastarelog znanja (minimalno 3 do 5 i više godina zastarelo) malo drugog može naučiti.
Pošto je kloniranje ljudi već zabranjeno trebalo je isto i dosadašnju praksu kloniranja ljudske gluposti (predhodnih generacija) odmah zabraniti i sa obaveznog nasilja školske obaveze preći na sistem budućnosti koji podrazumeva obavezu učenja (vanškolsko obrazovanje) a škole kao kovačnice glupavosti širokih masa i nepoželjne po dečije zdravlje ukinuti.
Posle završene škole najveći broj dece je toliko satrven da u daljnjem životu od bilo kakve knjige beži kao đavo od krsta a osim po potrebi, telefonsog imenika, drugu informativnu literaturu gleda sa gađenjem.
Da "prepametnim" samoimenovanim polit liderima demokratije odgovara neverovatan stepen tupavosti "subjekata" čitaj birača u njihovom vlasništvu, nije za čuđenje kad se ima u vidu narodna "u carstvu slepih je jednook' kralj."
Da su deca koja pohađaju školu na prisilnom nečovečnom radu je odavno jasno, kao i činjenica da se isti obavlja em nasilno em još nije ama baš nikako nagrađen. A nagrađen je samo diplomama za jednokratnu upotrebu sa kojima posle ove upotrebe nije moguće ni brisati dupe zbog prljavštine. Naravno dete će naučiti da bude korumpirano od strane sistema i ljudi, kako roditelja tako i od cveća za učiteljicin rođendan, a insistiranje na lojalnosti ovom nakardnom sistemu će dobiti svojom u svakoj prilici iskazanoj poslušnosti autoritetu i nasilju glupavosti nad zdravim razumom.
Društva koja isistiraju da se nastavi sa praksom školske obaveze će svakako u bližoj budućnosti biti sukobljena sa činjenicom da ovo nehumano i zločinačko ponašanje (prema vlastitoj deci) dođe do svog kraja a da bivša deca za vreme provedeno na prisilnom školskom gulagu zahtevaju naknadu kao za vreme provedeno na radu, što isti i jeste. Posle toga naravno dolaze i naknade koje će buduće društvo morati da plati zlostavljanoj deci u vidu odštete za nasilje i naravno za obavljeni rad, koji se sada još ne plaća i ne računa u penziju.
dragan7557 cerski