Kada god nešto pišem i beležim o društvenim događanjima, postavljam razna pitanja na koja baš i nemam neki odgovor, niti ga sredina daje. I još se od toga nisam umorio, ja još uvek postavljam razna pitanja. Sumnjam da ću na njih dobiti odgovor, ali barem se ne osećam zatupljeno i istrošeno. Izgleda mi kao da se naše društvo umorilo od pitanja, da postadosmo jedna zatvorena i ogrubela sredina, nikada naviknuta na različitost, toleranciju, upornost, nikada dovoljno istrajni u stvarima sa kojima se suočavamo. Pa dobro... ne mora društvo da reaguje, ja ću reagovati, makar i ovako. Izabrao sam način, naći ću sredstva usput, jer ih trenutno nemam. Ali ne dozvoljavam da otupim. Mogao bih, čini mi se, sate trošiti komentarišući okolnosti i sredinu u kojoj živim, ali ne dozvoljavam ni to. Ne dozvoljavam da me se uvuče u svaku pojedinost, pa da zaboravim kuda zapravo idem.