OPASNA PRICA

rembo RSS / 18.10.2009. u 21:45

 

 

 

   Ima prica koje moraju da budu ispricane.Cak i onda kada je to opasno.Za bilo koga.Mozda,cak,i za citaoca.Jer,sa tim se nije saliti.Sa tim,ili sa njima.A ko su to Oni ne bih vam smeo ni u snu kazati.Mnogo je opasno!

   Elem,glavni junak ove istinite price je moj drugar.Bilo bi bas opasno za njega ako bih vam rekao kako se zove.Iako je on,taj moj drugar,potpuno bezopasan tip.Eto,tek tako dospeo je u cudnu,opasnu situaciju.Tamo negde,u jednoj zemlji na Zapadu.Zbog mnogo cega on i ne bi smeo licno da vam ovo isprica.Nije smeo ni meni,ali,eto,otelo mu se,onako,uz pice i meze,na balkonu moga stana na Banovom brdu.

   On tamo vise nece da se vraca.Iako tamo ima sve sto mu treba.Osim onoga sto ima ovde.Slobodu,prijateljstvo,ljubav,zdravu hranu i bezbrizan zivot.Iako ovde nema mnogo toga sto ima tamo.Istina,tamo ima toliko toga sto coveku uopste ne treba,ili ga cak,sta vise,toliko pritiska i obavezuje da se ne moze disati.

   Da ne filozofiram previse-tamo ima vise para,a ovde vise duse!One pare tamo ostavljaju ljude bez duse,a ovde sto je manje para u dzepu,sve je vise duse u ljudima.I,kako god okrenes i obrnes,ovde je zivot kvalitetniji.Zato moj bezimeni drug,bezimen u ovoj prici,ostaje ovde.Stan,kuca,deca,ako hoce,ostaju tamo,da cekaju da se jednog lepog dana vrati.Ako se vrati.

  Taj moj drug je sasvim obican dasa.Prosecan Beogradjanin.Vec peto koleno u ovom gradu.U mnogo cemu je kao drugi,osim u jednom.Tu je na svog dedu Savu.Taj ne moze da bude sa nekom zenom,mislim onako u krevetu i tako to,ako nije u braku.Tu je oduvek bio potpuno de mode.Tako se i dogodilo da se zeni pet puta.Sa prvom zenom zenio se dva puta,tako da mu je ona prva i treca zena.

  Ovo je prica o sestoj zeni.Nju ovde nisam racunao kao jednu od njegovih zena sa kojima se vencao.Iako to jeste uradio.Ali,ni on nije znao da mi kaze da li je to bilo odistinski,ili tek tako.Iako je forma,kako god da se uzme ta veza,bila u potpunosti ispunjena.A bilo je i onoga sto ide posle vencanja i u svakom pravom braku,ispunjavanja bracnih obaveza.Taj brak sklopljen je u jednoj tamosnjoj opstini,tamo u tom njegovom inostranstvu,u kome je ziveo tridesetak godina.

  U kom gradu,to vam ne mogu ni za zivu glavu reci,jer sve bi odmah svima bilo jasno.A sto bi to bilo opasno,ne mozete ni da zamislite.Mada,gledano sa strane,sve je to jedna lepa,bezazlena prica,istina nesvakidasnja,ali lepa da lepsa ne moze biti.Cak toliko,da bih i ja pozeleo da se meni desi ta njegova Tanjusa.Njegova sesta zena.

 Naravno,nije se ona zvala Tanjusa,ali kada bi je nazvao njenim imenom i ja bih debelo nagrabusio.Jer,opasno je.

 Elem,taj moj bezazleni drug,Beogradjanin,zivi tamo negde decenijama.I radi,naravno da radi,tamo moras da radis da bi mogao da zivis.Radi razne poslove,valjda legalne poslove.Radio je i za neke nase bogate ljude.I za one koji su imali poslove na sve strane sveta.Pa i u nekim zemljama bivseg Sovjetskog Saveza.

 Prilikom jednog takvog njegovog angazmana,u taj grad u kome je ziveo,stize gradonacelnik jednog velikog grada u jednoj zemlji koja je bila u sastavu SSSR.Ne,nemojte da trazite da vam kazem koji je to gradonacelnik i koji je njegov grad ili,ne daj boze,zemlja.Jer,kada bih vam to rekao,i vi biste bili u opasnosti.Iako ce vam sve do samog kraja ove price,pa i posle nje,sve delovati bezazleno i potpuno bezopasno,po bilo koga.

 Moj prijatelj radi,dakle,za jednog naseg baju koji u goste u tom stranom gradu prima tog velikog baju iz te tamo velike drzave.Nista neobicno,tih godina na toj relaciji sklapali su se samo takvi,ogromni poslovi,za veliku lovu.Ni mom prijatelju nije bilo lose.Otuda mu onaj stan i kuca tamo,jaguar i tako to.

 Uz onog velikog baju ide i velika svita.Razni tipovi,a svi kao stancovani.Krupni,kockasti,kratko podsisani,cutljivi,reklo bi se bas opasni.I za posao i za svasta drugo.

 Mom prijatelju mesto je sa njima,u nekom drugom ili desetom redu.Iako on nije tako misicav,kockast i kratko podsisan.Naravno,razmenili su vizit karte,ali vremenom i nesto reci,jer to njihovo druzenje bas je potrajalo.Veliki poslovi bili su u pitanju.Kakvi,nije mi govorio,a bilo je glupo da ga i pitam.Kada on vec o tome cuti.Mora da je i to bilo nesto opasno,pa zasto da ga uvaljujem u jos vecu opasnost.I ono sto mi je rekao,i vise je nego dovoljno.

 Zasta dovoljno?Kao da je meni ta njegova prica bila potrebna.Samo me je opteretio obavezom da vam je ja ispricam.Jer,vec rekoh,to je takva prica da se mora ispricati.

 No,malo sam se umorio.Moracu ovde da prekinem,pa cu sutra.Ne,nemojte da mislite da sam se uplasio i da se necu vratiti.Vracam se sigurno,samo malo da predahnem.

 Naravno,samo ako ne izdahnem!

 Hej,salio sam se!Nemojte odmah da pomislite tamo nesto.Cekajte me tu,ako se niste i od ovoga vec uplasili.

 E,da nastavim tamo gde sam sinoc stao.

 Bila ta delegacija,posle nekoliko dana posao obavljen,ugovori potpisani,onaj baja i sva ona njegova raja, otisli ca,vratili se u onu tamo zemlju.U svoju bogatu zemlju.Da,bogatu,jer kad imas sve to-naftu,drago kamenje,rude,sume,silnu vojsku,puno pametnih ljudi,onda si bas bogat.

 Prodje neko vreme od te posete,moj prijatelj poceo polako i da zaboravlja sve to sto se tamo tih dana radilo i pozavrsavalo,kad zvoni mobilni.Vasilij.Koji sad Vasilij?Pa,jedan od onih.I on bejase neki sef,ali ne onako veliki kao onaj glavni.Kad je u pitanju bila organizacija,prevoz,odlazak na sastanke,obezbedjenje i slicno,taj je komandovao.

 Lepo je pozdravio mog drugara,izvinio se sto se i pre nije javio,da pita kako je i da li mu nesto treba.I sve tako,po redu,kako i dolici i starim i novim prijateljima.Po tonu njegovog glasa,moglo bi se zakljuciti da su sada upravo to-prijatelji,a ne vise samo poznanici.

 Imao je taj novi prijatelj iz daleka,a javljao se sa krajnjeg severa te njegove velike zemlje na Istoku,jednu molbu.U grad u kome zivi moj bezazleni,dobri i posteni prijatelj,stize Tanjusa.Lepa,dobra i pametna devojka.Sa nepunih dvadeset pet godina ona je vec doktor nauka!Kako je Vasilij objasnio,u njenom rodnom gradu gotovo svi stanovnici su doktori bar jednih nauka.I svi vredno rade u specijalnim naucnim ustanovama,koje su,uglavnom pod zemljom.

 Bi mom prijatelju sve to pomalo cudno,ali ne upita nista,uostalom sta se to njega i tice.Molba je da saceka Tanjusu na aerodromu,da je odveze do lepog i skupog hotela u centru grada i da joj se nadje pri ruci ako zatreba.

 Naravno da je prihvatio molbu.Pa,i svako od nas bi.Zar ne?Zasto da se devojka oseca nesigurno u potpuno nepoznatom stranom gradu,u kome nema nikoga svoga.Jer,ovo je njen prvi odlazak u inostranstvo.Nije ni to cudno,uprkos njenim godinama,kada se zna kolike je sve silne skole i nauke izucila.

 I tako,stigla Tanjusa.Prelepa!Visoka,sa dugom plavom kosom,prekrasnim plavim ocima,ljupkim osmehom.Takva,da je zanemeo kad je ugledao.Prisla mu je,dok je stajao medju svim onim ljudima koji su nekoga iscekivali,sa natpisom Tanjusa,u rukama.Docekao je kako i prilici,sa buketom lepih crvenih ruza.Pitao da li je umorna,gladna,da li zeli prvo u hotel ili hoce na neki laki rucak,negde,u nekom restoranu na obali reke.

 Odmah je primetio kako se nekako smotao,sto ga je strasno nerviralo.Dobro,jeste zaista  bila toliko lepa da se to recima ne moze iskazati,ali ipak je on stariji od nje i vise od trideset godina.Zasto je odjednom tako smeten,nesiguran,bojazljiv?Ta,ovo je samo jedan od milion njegovih doceka na tom istom aerodromu.Pa,i ranije su dolazile zanosne kcerke i gospodje njegovih poslodavaca,pa nista se slicno nije dogodilo.

 Ali,nema veze,ubrzo se pribrao i krenuli su,kako je ona i htela,ka hotelu.Usli su u lobi,prisli recepciji i taman kada je on hteo da se obrati recepcioneru i nosacima u livreji,koji su se vec dograbili njenog prtljaga,sa namerom da ga ponesu ka apartmanu,ona prva progovori.I to na perfektnom jeziku te zemlje.Tolike godine je on tu,i mislio je da je njegov izgovor odlican,kad eto ti nje,prvi put u inostranstvu,a govori kao da je tamo rodjena i odrasla.

 Bi mu to veoma cudno,ali sta da radi,tako je kako je.Samo malo,u neverici, podize uvis levu obrvu i na nasem ote mu se - Opa!

 

 Sve to tu,na recepciji potraja kratko.Rezervacija je uradjena kako treba.Moj prijatelj insistirao je da je otprati do apartmana na petom spratu,da se licno uveri da je sve u redu.Tako je uvek radio.Na rastanku on krenu da joj da svoju vizit kartu sa svim svojim telefonima,ali ona se samo ljupko nasmesi i rece da vec ima i da ne brine.Ako zatreba,ona ce ga vec naci.U bilo koje doba dana.U znak zahvalnosti,cvrsto mu steze ruku i nezno poljubi u obraz.

 Narednih dana nije se javljala.A on je bas iscekivao da se javi.Tako je zeleo da ponovo vidi to ljupko lice,da sedne sa njom u neki bolji pab i popiju kafu,sok,hladno pivo ili mozda nesto zestoko,neki konjak,da i njoj i njemu bude prijatno.No,nje ne bese.To je i razumljivo.Prvi put u onakvom gradu!Ne zna covek kud bi pre,a kamo li mlada dama!Ko ce da misli na njega u takvim okolnostima?Vec je poceo i da pomislja da je veliko pitanje da li ce je ikada vise videti.

 Sto je vise o tome razmisljao,sve vise je zeleo da je ponovo vidi.Ali sto pre.Ne,nije se zaljubio,samo mu je sve to sa njom i oko nje bilo vrlo zanimljivo.I otkuda da tako lepo,savrseno,govori jezik koji joj nije maternji?

 A svih tih dana bas je imao puno slobodnog vremena.Posla nesto i nije bilo.Poslednja,peta zena,koju je pre petnaestak godina doveo iz Beograda,napustila ga je zbog nekog bogatog biznismena,a oko dece nije bas imao mnogo brige.Sto zbog njihovih godina,sto zbog vec uhodanih obaveza i rituala koji su svakodnevni.Znate ono,odlazak u skolu skolskim autobusom,za ove mladje,i tako to.A Dve kcerke vec su velike devojke.Svaka otisla na svoju stranu.Sinove ionako vidja samo uvece,kad se vrate iz skole.Uhvatio je par puta sebe kako,u stvari,svo vreme ceka da se ona javi.Tanjusa.

 Ali,sta je tu je.Iskusan je to lovac.a iskusan lovac ne ide tragom za medvedom,nego ga ceka u ceki!I tako,on se ulogovio i povazdan ceka.Pobogu,nije se valjda zaljubio?!Ne daj boze,jer ovde nema ni jedan jedini promil sanse.Uostalom,kad sve saberete,to je i vama jasno.Iako je on,istina davno,bio pravi macan.

 Jasno je i da on sebi postavlja to pitanje i tesi se da je u pitanju ipak nesto drugo.A ne zanesenost,ljubav.Jednostavno receno,njemu je dosadno,a ona je vrlo,vrlo zanimljiva osoba.Eto,neka tako i ostane.To nije opasno.

 Opasno tek dolazi.A mozda i nije sve to,sto cu vam dalje ispricati,tako opasno,mozda se meni samo ucinilo da jeste,posle onog naseg,mog i njegovog, razgovora,na mom balkonu na Banovom brdu.Jer,ucinilo mi se da se na kraju price on nekako cudno uozbiljio.

Ili,mozda sam se ja samo uplasio onako,bez veze.

 Jednog jutra,tek sto je izasao iz kupatila i bacio jedan osmeh kroz prozor,u izmaglicu,zazvoni mobilni.Vasilij!

 Moj prijatelj se uplasi.Sta ako zapita kako je Tanjusa,a on nema pojma.Nije je ni video ni cuo otkako je stigla.Uostalom,nema ni broj njenog  mobilnog telefona,a bilo mu je nekako glupo da je zove u hotel,ili da ide tamo.Ko zna sta bi pomislila?

 No,Vasilij je znao da je Tanjusa dobro,cak odlicno.Odusevljena je gradom,muzejima sopingom,pozorisnim predstavama.Cak toliko da je vec pozelela da zauvek ostane tu.Lepo,i nije bas neuobicajeno.Ko zna kako je tamo u tom njenom gradu,na nekom mracnom Istoku.Na kraju sveta.Gde se radi ispod zemlje ceo boziji radni vek.

 Tanjusa ima turisticku vizu koja traje tri meseca.A vec je proslo prvih petnaest dana.Treba naci nekoga za koga ce devojka fiktivno da se uda,da bi mogla da zivi u tom gradu,u toj zemlji,i posle ta tri meseca.I  Vasilij moli mog prijatelja,a sada i njegovog prijatelja,da joj sve to organizuje.Da nadje odgovarajuceg mladozenju,da organizuje vencanje i sve kako prilici.Vasilij ne moze Tanjusi da odbije ispunjenje te zelje,a novac nije nikakav prolem.Bice placeno,i to dobro,sve sto treba.I njemu,mom prijatelju,jer Vasilij zna da ce on to da zavrsi na najbolji nacin,a to mora da se nagradi kako i prilici.

 E,sad vi mislite da je moj prijatelj pao u nesvest.Nije,jer radio je on to vec nekoliko puta.Nije bas tako lako kako se na prvi pogled cini,ali nije ni toliko tesko.Naravno,ako imate novac.

 Vasilij zahvali na razumevanju,uputi jos nekoliko ljubaznih reci,pita za decu i vreme tamo u tom gradu,pozali se da je kod njega na Istoku  snezna mecava i ode.A moj drugar ostade da se ceska po glavi.Jer vreme je strasno kratko.Sve treba obaviti za manje od dva i po meseca.I to sve sa dolazecim praznicima i neradnim danima! 

 U tom,prvom trenutku,a i mnogo kasnije,uopste mu nije palo na pamet da je on razveden,da ima sve potrebne papire,drzavljanstvo te zemlje,njihov pasos i da bi on mogao da bude mladozenja iz nuzde.Kako to?Pa,lako,kako mi je objasnio.Kao da je predosetio da se tu krije neka opasnost po njega,a i ona je bila tako prokleto mlada i zanosna da on,onakav,nije smeo ni da sanja o tome.

 No,vreme je za kaficu! 

 Istog dana,a bio je to bas grozan dan,magla,kisa,pa opet magla.Mogao si tu maglu,cinilo mu se,da seces na kriske.Tako je bila gusta.Dok je koracao prepunim ulicama i trgovima osecao je kao da tu groznu maglu nosi na ledjima.Onako sluzavu,lepljivu,tesku.Okrenuo je ko zna koliko telefona,popusio tri paklice CAMEL-a,popio desetak kafa,ko zna koliko piva,sve razmisljajuci kako da nadje mladozenju za Tanjusu.I da li da je pozove,da je pita ima li ona nekih zelj?.Kako treba da izgleda taj dasa?Jeste da je to sve fals i privremeno,ali onakva devojka ne moze da se uda za bilo koga!Ni kobajagi.

 I bas zato on ima tako veliki problem.Grofovi i princevi uglavnom imaju vec sve unapred dogovoreno,jos od rodjenja.A njoj bi pristajao bas neki takav,princ,otmen,plave krvi.Jer,Tanjusa i jeste princeza!

 I da ne duzim,proslo je otad desetak dana.Nasao je on neke ozbiljne kandidate.Nije bilo lako,naprotiv.Ali dvojica su se cinila kao najbolji izbor.I za jednog i za drugog skupljao je sve papire.Naravno,skupljali su oni,ali moj prijatelj bio je stalno uz njih.Ne,nije to bilo istovremeno.Prvo je radio sa jednim,a onda,iz nuzde,sa drugim.Ispostavilo je da se prvi poslednji put nije razveo kako treba,a za onog drugog da je u ranoj mladosti  pocinio neko kriminalno delo,koje je ostao zapisano u njegovom dosijeu u policiji.I to se otkrilo tek na samom kraju,kada je vec sve bilo dogovoreno,kada je vec ugovoren i datum vencanja u jednoj tamosnjoj opstini.

 Moj prijatelj bio je ocajan!Shvatio je da po prvi put nece moci da izvrsi zadatak!Recicete,nista strasno.Pa i nije vam zameriti.Vi nikada niste videli strasnog Vasilija.I svu onu strasnu bulumentu ljudi sa kojima ga je vidjao moj prijatelj.Za takve ljude nema nemogucih misija!

 I to je strasno.Da strasnije ne moze biti!Moze da ode i glava,ej,bre!A glava mog drugara,kako se njemu samom cinilo,vec odavno bila je kao da federu,kao u onog kuceta - igracke koje se nekada  drzalo na polici ispred zadnjeg stakla u automobilu.

 Tih dana,primetio je i da ubrzano sedi,da ima tik na onoj levoj obrvi,koju je onda,pri  Tanjusinom prvom obracanju  recepcionaru u hotelu,nehajno podigao u cudu.I sta da kaze Vasiliju kad se opet jav?A svaki put kad telefon zazvoni strahuje da je to bas on!

 - Slusaj,Vasilij,stvar je takva i takva,moramo sve to da odlozimo.Uradicemo drugi put,kad Tanjusa opet dodje ovde.Recimo,dogodine.

 - Tanjusa ostaje!Obecao sam i njoj i njenim roditeljima.A kad Vasilij nesto obeca....

 - Znam,znam,ali ja to ne mogu sada!

 - Mozes!

 - Ne mogu,kad ti kazem!

 - Ti mozes!

 - Ne mogu!

 - Pa,ti mozes da budes taj mladozenja!To tii govorim.

 - Jel' smem?

 - A sto ne bi smeo?Razveden si,imas sve sto treba,ti si,bre,taj!Kako ti to odmah nije bilo jasno?Jasno?

 

   Tako se.moj prijatelj,po prvi put vencao na silu.Taj sesti put.Ne,nije njemu to tesko palo,cak se iz njegove price moglo i naslutiti da je to,negde u podsvesti, i prizeljkivao.Mada,svo ono vreme odbijao je da o tome ozbiljno porazmisli.Razumljivo.Tja,vidi kakav je on,a kakva je ona.Vila,a ne devojka! 

 

 No,tu nije kraj.Prica u stvari tek pocinje.Odnosno,onaj njen najzanimljiviji deo.Mada,bojim se da sam vas vec pomalo umorio.Zato cu nastojati da malo skratim i ubrzam.A vi nemojte da se plasite,vama nece da fali ni dlaka sa glave. 

 Posle zvanicne ceremonije vencanja,iz opstine su,kao sto je i red,otisli na rucak,u otmen hotel.Ali sami.Moj prijatelj i Tanjusa.Kumovi su isplaceni i otisli su dalje,svojim putem.

 Auuu,kako je njemu bilo neprijatno!U oci nije smeo da joj pogleda.Ko zna sta misle ovi gosti hotela okolo u dvorani?Odmah se vidi da su mladenci.Onako svecano obuceni,ona sa onolikim buketom cveca,bidermajerom.Nije ga bacila tamo ispred opstine,kao sto se to cini,jer kome da ga baci?Svedoci na vencanju smugnuli su cim im je kradom tutnuo dogovorenu lovu.I tako,eto ih tu,na svecanom rucku,takve.On,otac moze da joj bude!A ona,moze da upre prst u najzgodnijeg muskarca na svetu i kaze-Ti si moj!I da tako bude,dok ona to hoce.

 Tanjusa je zaista bila divna devojka.Sve je ona shvatila.I sta se njemu vrzma po glavi i sta treba ciniti.Za one okolo nije marila.Oni ionako nisu bitni u njenom zivotu.Zato je odmah presla na stvar.Govorila je samo o svojim obavezama prema njemu i njihovom domu.Znala je da sa njim zive njegovi sinovi,decaci od 1o i 12 godina.Sve to rekao joj je Vasilij.Valjda.On nije,jer nikada nije ni bilo prilike.Nisu se cak ni jednom videli do danasnjeg dana,od onda kada je smestio u hotel.

 Ona,Tanjusa,ce da bude kao prava supruga sledecih godinu dana.Ali tacno godinu dana.Radice sve ono sto treba,sto ona misli da je potrebno,ili ono sto joj on kaze.A bracne duznosti,seks i tako to,obavljace samo petkom.Svakog petka.Ona ce ga u bracnoj postelji cekati svakog petka od sedam do devet uvece.A on dosao ne dosao.Njegovo vreme za to su ta dva sata.Ni manje,ni vise.Ali mora da bude tacan.Moze da dodje posle sedam,ali ne moze da ostane posle devet.

 E,na to bas nije ni pomislio!Na seks sa Tanjusom.Da li odmah da joj kaze da to ne dolazi u obzir,ili da to bas i nije obavezno,da se nekako ogradi,jer vrlo mu je neprijatno.Guzva salvetu kao skolarac  uhvacen u necemu ruznom,koji ceka da ga uciteljica svaki cas posalje u cosak! 

 Dobro,kada je prosao taj prvi sok,prihvatio je,naravno.Pa,ko ne bi?!On jeste bio dosta stariji od nje,ali bio je strejt tip i u najboljim godinama,kako se to,za utehu,kaze.Uostalom,sto da ne.Sve je stvar glave.Ako imas dobar motiv,imaces i sve ostalo.

 E,sad,ovo moze da zazvuci ruzno,jer sve je bilo zaista kao u bajci.Bar za njega.I svih tih 365 dana nadalje bili su kao bajka.

 Takvu harmoniju,takvu neznost,takvu predusretljivost izmedju dvoje ljudi,i dece jednog od njih,svako bi pozeleo.Cesto su zajedno isli u pozoriste i operu,obilazili muzeje,svaki petak ujutro na pijacu,Tanjusa je kuvala savrseno,cak se i ugojio,sto mu je lepo stajalo,on koji ima istu kilazu jos od gimnazije!Sta da vam pricam,sve je bilo savrseno.Savrseno!

 Znam da vas kopka onaj petak uvece.Od sedam do devet.E,tu je bio bas redovan.Nikada mu se nije desilo da promasi.Sve svoje dnevne i nedeljne obaveze odredjivao je i odradjivao je tako da je taj petak vece postao svetinja.Bogu se zbog tog petka dodatno klanjao,zahvaljivao i molio svake nedelje ujutro u nasoj pravoslavnoj crkvi.Tanjusa je i tu uvek bila sa njim.

 Sad mi dozvolite da malo predahnem,opet.Ko zna mozda mi tesko pao taj njegov petak vece?!

 Za tih trisatasezdesetpet dana saznao je mnogo toga o Tanjusi.Stalno se iznova iznenadjivao.Odnosno,divio.Govorila je savrseno sve svetske jezike,sporazumevala se cak i na kineskom i japanskom.Govorila da je to vrlo lako.Divno je svirala klavir.Morao je da kupi jedan,bas skup.Dugo je birala i na kraju rekla - taj,bas taj.Naravno,novac nije bio problem.Vasilij je odmah poslao i vise nego sto je bilo potrebno,a onda je slao jos i jos.

 Tanjusa nikada nista nije placala.On je i za to bio glava kuce.Da li je ona imala neki svoj dzeparac i koliki,nikada nije saznao,a ni pitao.Sigurno da jeste,jer cesto se vracala iz kupovine sa gomilom kesa,a kad god bi joj on,kao dobar muz,ponudio novac za dzeparac,ona bi samo ljupko zahvalila i rekla da ne treba,da je sve i onako vec placeno.Ko i kako,nije smeo da pita.

 Po ulicama tog visemilionskog grada vozila je svoj Mini Moris kao Fandjo,ili sto bi se danas reklo,Sumaher.Imala je dozvole za pilotiranje helikopterom i avionom.I sta da vam dalje pricam-Barbika,a Modesti Blejz!Kako je samo jednom prebila neke dripce koji su hteli da ih opljackaju tokom setnje,kada su neoprezno zasli u neki sumnjivi prolaz izmedju dve vazne ulice!To je bilo kao u americkom akcionom filmu!Mog prijatelja pojeo je zivi blam,koliko je bio bespomocan.

 Tristasezdesetcetvrtogdana,uveve,a bio je bas petak,onaj petak,ona je specijalno ukrasila bracnu postelju.Na stocicu ispred,sve je bilo postavljeno za svecanu veceru za dvoje.Najbolji sampanjac,vitke case,lepi tanjiri,srebrni escajg...Poceli su sa vecerom tacno u sedam.Negde oko osam,kada su zavrsavali sa glavnim jelom,ona mu je opet nazdravila,zahvalila se na svemu,rekla da nikada nece zaboraviti dane provedene sa njim i njegovim decacima u njihovoj kuci,da su mu deca divna,da su veoma talentovana za mnogo sta,da mladji vec lepo svira klavir,tako da ona investicija nece biti uzaludna....A onda se osmehnula,onako kako je to cesto cinila svih tih godinu dana, i rekla:

 Dragi,veceras nema ogranicenja do devet.Cela noc je tvoja!Samo tvoja!Ziveli!

 Nikada mu nije bilo teze u zivotu!Nije mi to rekao,dok smo pricali na mom balkonu na Banovom brdu,ali to mora da je bilo tako!Uostalom,osetio sam to i po njegovom glasu.Samo mi je rekao- I tako je Tanjusa otisla.

 Otisla je u ranu zoru.Sa svim papirima o razvodu.Imala je sve sto joj treba za zivot u tom gradu tamo,u toj zemlji,tamo na  tom Zapadu.Tog,tristotinesezdesetsestog dana od vencanja,pre odlaska,usla je tiho,na prstima,u njegovu sobu,poljubila ga nezno,najneznije.Tako da nije ni osetio.Samo je ujutro,kad je ustao,u ogledalu u kupatilu primetio otisak njenih usana na svom obrazu.Onaj njen purpurni karmin! 

 Kako je i koliko dugo posle njenog odlaska,tog,dana tumarao po pustoj kuci,ne znam,ali mogu da zamislim.I bi mi ga,na kraju,zao,ali on se onda uspravi i rece - Kako je ovde kod tebe lepo,pogledaj vidik,krovove kuca.Tamo,tamo ne moze da se sedi ovako bezbrizno,tamo nema ni ljubavi ni prijateljstva.Tamo je sve novac.Pasji zivot!Najezim se svaki put kad ovi nasi politicari kazu - Hocemo u Evropu!Sta oni znaju sta je Evropa?!

 Ovakav zivot nema niko!

 

 - Ma,pusti to!Sta je bilo na kraju?

 - Na kom kraju?Pa,to je kraj.Otisla Tanjusa,ja ostao sam!Kraj!Nema vise.

 - Jesi li je ikada vise video,cuo?

 - Nisam godinama.A onda jednom,sasvim slucajno,stavili mi lisice na tocak automobila.Parkirao se ja na nedozvoljenom mestu u centru grada,blizu zgrade Vlade.Ustvari,samo sam istrcao da kupim cigarete.Znas,kad je Tanjusa otisla,preterivao sam sa cigaretama.

 - Normalno.

 - Nije normalno.Nisam ja bio balavac.Uostalom,bio sam spreman na to da ce jednog dana da ode.Nego,godina brzo proleti!Majku mu!

 - I?

 - I ja trazim dezurnog pandura da platim kaznu,da mi oslobodi auto.Kad,utom nailazi poduza kolona crnih vozila.Kao neka delegacija.Zaustavljaju se ispred glavnog ulaza u Vladu.I tad je vidim!Tanjusa!Izlazi iz drugih kola.oko nje obezbedjenje,fotoreporteri,sevaju blicevi.Ucinilo mi se,u jednom trenutku,da me je spazila,cak i da mi se osmehnula,mahnula,ali ne bih smeo da se zakunem.Jer oni blicevi samo sevaju.Mozda mi se od nekog blica ucinilo da je sevnuo i njen osmeh ka meni.Oni njeni biserno beli zubi.Ko zna?

 - To je sve?

 - Nije.Naravno,nisam do kraja shvatio sta se dogadja.Sutradan ujutro,uz dorucak,na nasovnoj strani novina vidim nju,moju Tanjusu.I ostale,u pratnji.U potpisu slike pise - Povratak nase delegacije,na celu sa gospodjom An Mari, po zavrsetku istorijske posete Vasingtonu.Nesto o globalnoj bezbednosti i Hladnom ratu.

 - Nemoj da pricas?

 - Kad ti kazem!Ne pomakao se sa ovog mesta!Mada,ovde mi se,na ovom tvom balkonu,toliko svidja da se ne bih ni micao,pravo da ti kazem!

   Eto,to je ta opasna prica.Sad kad je ispricah,cini mi se da i nije nesto bas opasna.Ili bar ne onoliko koliko mi se cinilo na pocetku.Ali,tako je to uvek u svakodnevnom zivotu nekog obicnog coveka.Zar ne?

   U svakom slucaju,ovo nije moja prica,ovo je prica mog prijatelja,a vama hvala na paznji!Sami procenite da li cete je pricati dalje.Ako vam se ucinilo zanimljivim sve ovo sto vam prenesoh.

   I ako procenite da to nije bas opasno.

   Na kraju,na samom kraju,mozda treba pomenuti i to da se moj prijatelj nikada vise nije zenio.A i kako bi?Obzirom na to da je takav da ne moze da bude sa nekom zenom ako nisu u braku,onda je lako pretpostaviti da je i tu odustao.Mislim,od zena uopste.Nisam ga to pitao,naravno.Jer dzentlmeni o tome ne govore!

  Uostalom,njegova strast danas su konji i konjske trke.Mozda ga ovih dana i sretnete u nekom padoku na Beogradskom hipodromu.Ko zna?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sonja.m sonja.m 15:10 22.10.2009

ne verujem

Dragi kolega blogeru,
Izdrzala sam do kraja - procitala sam sve( da je bilo krace ,sazetije ,imao bi vise citalaca!) i ne verujem da je ova tvoja prica istinita. Eto, prosto ne verujem!!!
rembo rembo 22:25 24.10.2009

Re: ne verujem

Da,i ja sam bio sumnjicav pomalo dok sam slusao pricu mog prijatelja,no sve je ovo,uglavnom,istina.No,to i nije tako vazno,ova prica je ovde da zabavi citaoca,a to sto citalaca nema vise,mozda i zbog duzine price,moze i da bude dobro-manja je verovatnoca da ce do nje doci i oni kojima se ona bas ne bi svidela.Upravo zato sto verno prenosi ono sto je bilo.
arianna arianna 09:49 25.10.2009

verujem

Ne sumnjam da je priča realna... što ne bi bila!?

lepo je kad se dvoje pronađu i ulepšaju život jedan drugome, bez obzira na razliku u godinama i na način upoznavanja.
Šteta za tog tvog iskusnog prijatelja koji samo čeka u čeki, jer da je drugačiji- aktivniji, otvoreniji, bez predrasuda i sa izvesnom dozom poverenja ... moguće da bi imao i nastavak savršenog života.
Okrenuti se životinjama, u ovom slučaju, po priči-konjima, i žaliti za prošlim vremenima, deluje baš tužno.

Moguće je da tom tvom "prijatelju" nije više stalo, niti je željan , kako već reče: "savršenog života"

moja je jedna od preporuka za priču


sonja.m sonja.m 11:09 25.10.2009

Re: verujem

Arijana, draga ,i rembo , ja sam se samo malo salila, a i sad se salim;

Prica je bas lepa
i sva je za preporuku ...
toliko od mojih ruku.
A kad dodje zima
pojescemo zimnicu
i to onoliko
koliko ko ima
i sve ce biti lako
dok nas drzi rima
...............................
Pozdrav svima

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana