Ovih dana se osećam superbezbedno.
Sinoć na vratima zgrade mi stoji: "Obaveštavaju se stanari da sutra, 20.10., od xy.yz - xw.yz" (ne pišem satnicu da mi neko ne spočitne da narušavam bezbednost, ili još gore da me moderator ne kiluje:-)) "po nalogu MUPa moraju držati prozore zatvorenim. Takođe se zabranjuje stajanje pored prozora."
Dao sam savet starijem sinu da zalegne ispod visine simsa, tako da mu se glava ne vidi, u narečeno vreme. Ne znam kako će to izvesti, visok je 180 cm (ljubi ga ćale!!!). I da krene podosta ranije u školu, ko zna kojim putevima će morati da se probija.
A jutros me jedna žena, očito komšinica (u zgradi ima više od 80 stanova, gomilu ljudi i ne znam), pita na ulici: "Je l ste i Vi i iz ove zgrade?" "Da." "Je l i Vi tražite gde Vam je auto?" "Ne, ja sam ga sklonio ranije." Ode žena dalje u potragu. MUP joj je sa parkinga, bez prethodnog upozorenja, uklonio auto iz bezbednosnih razloga.
Cela ulica ka školi očišćena od parkiranih automobila. Deca konačno na putu do škole mogu normalno da hodaju ne izlazeći na kolovoz. Čak sam uspeo da mlađeg sina, đaka prvaka, otpratim pogledom skroz do škole, parkirana kola mi nisu ometala vidik. (Skoro je krenuo sam da ide do škole, a ja kao brižni roditelj ga pratim pogledom niz ulicu dok mogu da ga vidim, a on se osvrće i maše mi).
A duž iste ulice, momci i poneka devojka u plavom na svakih 10-15 metara. Kraj mi je sad definitivno sigurno mesto za život.