...sto je usled tehnickih problema doslo do prekida programa.....moralo se....zivot ponekad ume na cudan nacin da ti skrene paznju da je vreme da usporis i da malo odmoris....tako je i mene stigao neki virus.....gripa....e sad nisam proveravao dali je pticiji ili praseci....spanski ili kineski.....uvozni ili domaci....al me je lepo sastavio....
Imao sam par dana vremena da se lepo ispricam sam sa sobom.....oprostim od voljenih....napisem testament.....zvuci poznato ?
Zanimljivo kako jaci pol reaguje na cinjenicu da je zaradio neku sasvim bezazlenu bolest.....znam da mi (muskarci) pripadnici slabijeg pola reagujemo kao da je u pitanju boj na Kosovu sa sve zapletom,izdajnicima,logorovanjem pred bitku.....
Prva reakcija na bolest je obicno odmahivanje glavom i pokusaj da nastavimo zivot kao da nam se za cipelu zalepio neki suskavi papir od bombone.....koracamo normalno i pokusavamo da se pravimo da je sve ok,ali povremeno stanemo i pokusavamo da elegantno koristeci drugu nogu nekako skinemo taj lepljivi suskavi papir.....sve se vise nerviramo.....da bi nas na kraju doveo do mahnitog plesa i bujice psovki koje smo tokom svih ovih godina culi i pravili se da smo ih zaboravili......na srecu imamo dobro pamcenje...za takve stvari...naravno.....
Kada konacno stanemo sa svim aktivnostima jer je bolest uzela maha pocinjemo da se prisecamo svih babskih lekova i recepata....misleci da cemo ipak uspeti da za par sati anuliramo eonima staro iskustvo majke prirode i nadmudrimo ta jednocelijska stvorenja ili vec sta su......pa nisu oni pametniji od nas....mi smo muskarci....isteracemo ih pendrekom napolje ako treba.....
Par sati kasnije...dok teturamo kroz kucu nakon sto smo popili sve sto nam je palo pod ruku....od rakije ,preko cajeva,belog,crnog luka,sirupa,aspirina,acetisala,fervexa do jogurta....pokusavamo da mucninu u stomaku pripisemo bolesti....opakoj i podmukloj...uz tiho stenjanje i povremeno podsecanje starih kocijaskih psovki......
Konacno priznajemo da je sve ovo jako ozbiljno i da moramo da prilegnemo....jer ovaj oblik kijavice je (kako nam je zena u prolazu dosapnula) vec uzeo gomile zivota ....
Pocinju bolovi u ledjima.....koji naravno prestaju posle desetak minuta.....jer smo shvatili da lezimo na daljinskom.....bolovi u zeludcu (kako i ne bi posle svega pojedenog i popijenog).....i na kraju pocetak kraja....pocinje da curi nos....naslagane rolne wc papira pored kreveta....toplomer.....koji redovno koristimo svakih 15 minuta.....i na koji sumnjamo jer nikako da predje onih 37.....ma uzas.....
Jaci pol bolest dozivljava u dva koraka.....prvi je :"Dragi,evo rucak je gotov....ja nesto nisam gladna." i par dana kasnije kada vam prebaci da je red na vas da konacno izbacite djubre jer je ona zadnjih 5 dana bila bolesna pa je ipak to radila umesto vas.....
Naravno izmedju ta dva koraka mi kao tipicni muskarci nismo primetili nista cudno....i obicno onda krecemo sa odbranom "Pa sto nisi rekla da si bolesna? ".....i tu naravno bivamo docekani ledenim pogledom i jos hladnijom supom narednih par dana....
Ja sam svoju skolu izucio....navikao sam se na hladnu supu....i redovno joj merim temperaturu kako ne bih propustio opet ...priliku da joj makar caj skuvam....
A vi ....?