Bez naslova

StEtOc|nA RSS / 25.10.2009. u 01:12

Budi me zvonjava od spolja. Komšija, jedan od onih dosadnih. Viče: komšooo, odneše ti kola. Istrčavam na terasu u gaćama što očigledno dodatno zabavlja veoma principijalnog saobraćajca. Kaže: momak, auto je delimično parkiran u zoni pešačkog prelaza. To delimično je doduše stvar slobodne procene, kako moje da policajac nema ni tri razreda osnovne i da je jedva savladao reč delimično, tako i njegove. Pokušavam da se dogovorim na svoj neprevaziđeni šarm. Auto su odneli pre nego sam navukao farmerke.

Dan na poslu je teško sranje kao i obično. Besperspektivan posao, u odnosu na odgovornost slabo plaćen, klasičan srpski bizmismen gazda sa neponovljivim talentom da nanjusi tvoju nagrizenu džigericu na preko 2km. Doduše nova sekretarica šalje neke čudne signale tako da me u životu održava još samo moj švalerski ego (koji će naravno ubiti za jedno cca 10ak sati moja devojka koju volim toliko da bi je udavio). Održavamo neki sastanak, priča se o globalnoj krizi, smanjenju plata... Zamišljam za to vreme da radim u nekoj od posrnulih americkih banaka i pokušavam da bičem zauzdam globalnu krizu u obliku nekog lava. Eto šta knjigovodstvo uradi od čoveka.

Povratak kući, naravno peške. Sedim u lokalnom kafiću sa ekipom, svi nasmejani kao da im je neko pobio pola familije. Vrtimo neke priče kako je nekada bilo mnogo dobro (pritom nemamo po 60 godina nego ni 30, normalno da je bilo mnogo dobro na faksu i u srednjoj a da je sada sranje).

Na putu do kuće bih da podignem neki dinar sa bankomata, ali banka je iskoristila svoje diskreciono pravo da posle 2 meseca bez priliva ukine moju odobrenu pozajmicu. Sranje, ovaj slepac opet nije uplatio platu na račun, uštedeo je na meni jedno cca 100 EUR doprinosa (sada umesto 999900 EUR ima 1000000, ipak je lepše zaokruženo). Mislim da će auto morati da pričeka koji dan na parkingu.

Devojka je još pre mene stigla kući. Nemam živaca za njenu "jao jadna ja radim u američkoj firmi i plaćaju me kao roba 2000 EUR plus bonusi a američkog radnika bi morali bar 3 puta više" priču. Kada je završila sa jadikovkama prešla je na dnevno-političke teme tj. mene: ti bi morao malo da se zamisliš bla bla mislim ja stvarno ne znam šta ti uopšte očekuješ bla bla od mene bla bla ja moram da mislim na sebe bla bla a i kolega viši programer Pera bla bla me gleda bla bla sa nekim čudnim bla bla sjajem bla bla u očima bla. Ja u međuvremenu uključujem GTA na kompu. Devojka i dalje priča ali ja je sve manje čujem.

Zadremao sam za stolicom. Udobna je baš baš. Ali nešto mi ne da mira. Ne mogu bez mojih kola, mog jedinog načina za beg iz svog ovog sranja, moja jedina nada, uteha i spas koja svake godine sve više i više rđa. I tu mi je puko film. Ne dam nikome ništa svoje. To sam ja zaradio, i idem sad po svoje. 

Palim cigaru. Valjda se tako osećam opasnije. 4 sata ujutru mrkli mrak. Patrola policije. Sreca tu je pored kontejnera jedna štangla. Napadam patrolu bez najave. He he kako su ovi poštari slabi. Policajci leže u velikoj lokvi krvi, a u mojim rukama njihovi pištolji. Dobar osećaj.

Prilazim parking servisu. Gospodin koga plaćaju poreski obveznici ove zemlje drema, dok onaj isti saobraćajac od jutros priča na mobilni. Pucam bez upozorenja, 2 metka su bila dovoljna za obojcu. Vadim kanticu benzina (jbg sankcije navika) iz kola i posipam po kućici. Za takav ranojutarnji prizor spreman sam da žrtvujem svoj zipo upaljač. Vatra mi svom svojom veličanstvenošću i neukrotivošću razgaljuje srce.

Vozim se kolima, u dobro poznatom pravcu. Gazda biznismen živi u elitnom bg naselju. Spava. Znam šifru alarma i lagano ulazim. Pored njega poznata plavuša (ona ista sekretarica... fufa, a i meni je slala neke signale). Stavljam mu lagano pištolj u usta dok se on budi i pokušava nešto da kaže. Kroz glavu mi prolazi scena iz filma Rane, kad tip prepričava isti događaj i kaže liku da bi možda trebao da poseti logopeda). Pucam bez problema. Lepojka je budna i sedi onako lepa, gola, prestrašena. Neka je, za danas imam odlično prolazno vreme). Ionako ću se vratiti kasnije jer je ovo sada moja kuća.

Ulazim u banku. Ljubazni službenik mi se poradovao kao da je video deda mraza, pogotovo zato što treba da mi saopšti da sam zbog minusa na računu od 100 dinara dužan da platim zateznu kamatu i trošak opomene. Hvatam ga za kravatu i prebacujem preko stola. Lik iz obezbeđenja zabezeknuto gleda u moj pištolj uperen ka njemu. 2 šamara obojci i već idemo ka sefu. Pakuju mi novac u kese i pomažu da utovarim u auto. Pakujem i njih dvojcu u gepek, taoci uvek dobro dođu. 

Ulazim u firmu. Održavam kraći kolegijum na kome zbog krize smanjujem plate za još 10%. Šaljem devojci SMS poruku da smo raskinuli (neka je teši Pera programer). Vraćam se svojoj novoj kući i sekretarici. Zanosno izgleda. Počinje da me ljubi i odjednom me udara po glavi i kaže: MAGARČE OPET SI ZASPAO UZ JEBENU IGRICU! Ah to je bio samo san! Tužan sam i deprimiran. Moja dosadna devojka, užasan posao su tu. Kola opet nisu tu na mom parkingu...

Palim cigaru. Valjda se tako osećam opasnije. 4 sata ujutru mrkli mrak. Patrola policije, traže mi ličnu kartu... nemam je kod sebe

Atačmenti

Tagovi



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

duchesse duchesse 22:18 27.10.2009

Vrh!

Onako tužno-smešno... mada sam se više smejala.
I like your style.
partizanka.mira partizanka.mira 10:17 28.10.2009

Fenomenalno!

Slatko se nasmejah
StEtOc|nA StEtOc|nA 14:22 28.10.2009

Hvala

Hvala hvala, drago mi je da Vam se sviđa... nastavak uskoro :)
bogumilaf bogumilaf 22:25 28.10.2009

Doooobar si.....

Dobar si, kad "porasteš" eto nama novog Bukovskog ili Selindžera




natasavb natasavb 19:29 29.10.2009

:)

Šaljem devojci SMS poruku da smo raskinuli (neka je teši Pera programer).




Hvala hvala, drago mi je da Vam se sviđa... nastavak uskoro :)


nadam se .
ulepsa mi dan. :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana