On i stado

Ninoslav Randjelovic RSS / 26.10.2009. u 03:55

On sedi sa pesmom na usnama,

zuri u stado sto pase u

usamljenom beskraju gde besni vetrovi

divljaju.

 

On peva citavog dana, a svet se lepi

za njegov promukli glas.

Cudna neka tuga plovi ovim morem od trave

i tek ponekad je nadpeva vetar sto zavija.

Njegovi dlakavi prijatelji, klate se polako napred

ka svezim pasnjacima - hrapave vlati trave

ipak su dovoljno slatke da ih zasite do sutona.

 

Ovde nema ptica, niti mirisa ljudi,

samo stada koja pasu.

Kao ostrva na mirnom moru,

umrljana bojama zivota,

sto pozdravljaju usamljenog putnika

zbunjenog u bespucu.

 

A onda, kada dan vec nestaje, a

 vetar postaje hladan,

on polako skuplja stado.

Radosnim, vucijim zovom... (Pocinje klanica....)

 

A, onda polako nestaju svi,

i on i stado,

pod onim satorom u daljini

koji odmorom okrepljuje

i njega i stado.

I leci sve muke teskog dana.

(Gyalpo Tsering) 



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 10:32 26.10.2009

...

Kao ostrva na mirnom moru,

umrljana bojama zivota,

I čovek je samo " umrljan bojama života " i dok razazna boje....
shumska shumska 11:58 26.10.2009

post za prošli blog

lepa pesma.
Ninoslave, nakon onog dugačkog posta sa tvog prethodnog bloga, mene bilo stid (ne umem da izbalansiram mešavinu opširnosti introvertnosti i blagih napada ekstrovertnosti) - pu, bem ti ove šuplje psihologičarske izraze.
elem, hvala ti puno.
puuuuno
za svaku reč o Z. V.
a tek što si mi otkrio da je Nemanja Mitrović u Bg!!! :)))
a svuda po njegovim knjigama piše da živi u Parizu, šta su ti dezinformacije....
kako si me obradovao, a onih dana nisam imala hrabrosti da se vratim na blog, tako ti je to - pomisliš da si rekao previše, pa se povučeš u kućicu k'o puž.
nema veze, sad sam srećna ko malo dete.

trol off, nastavite o Tseringu


Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 18:06 26.10.2009

Re: post za prošli blog

elem, hvala ti puno.
puuuuno
za svaku reč o Z. V.

hvala tebi
bocvena bocvena 11:57 26.10.2009

Mene je ovo zbunilo...

on polako skuplja stado.

Radosnim, vucijim zovom... (Pocinje klanica....)

Mislim, ko pita ne skita...Kako se ovi stihovi slažu sa poslednjom strofom?
A, onda polako nestaju svi,

i on i stado,

pod onim satorom u daljini

koji odmorom okrepljuje

i njega i stado.

I leci sve muke teskog dana.

Imam neku ideju, ali šta ti misliš?
antioksidant antioksidant 12:05 26.10.2009

Re: Mene je ovo zbunilo...

hajde ja da se umesam

da nije ... valhalla?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 15:27 26.10.2009

Re: Mene je ovo zbunilo...

Imam neku ideju, ali šta ti misliš?

hajde ja da se umesam


I mene je zbunilo....
I nisam imao nijednu ideju...
Samo osecaj... tog nekog mesta koje
je nigde...
ili je tamo gde da ga je AO osetio
da mozda jeste...
bocvena bocvena 20:55 26.10.2009

Hm, vidiš, odlično razmišljanje AO!

Meni to nije ni palo na pamet:)
Mrzi me da guglujem pesnika, a svašta nešto sam u ovoj pesmi videla.

Smrt kao put u spokojstvo?
Muka živa.

Al' da ne mračim, samo veselo...
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 21:43 26.10.2009

Re: Hm, vidiš, odlično razmišljanje AO!

Mrzi me da guglujem pesnika,


Poet, completed his schooling from the prestigious Dr. Graham’s Homes in Kalimpong. In 1973 he left his teaching job at the Tibetan Children’s Village school to join the Tibetan resistance – then operating from Mustang, in western Nepal. Later he also worked at the Information and Publicity Office of H. H. the Dalai Lama (now the Department of Information and International Relations, DIIR). Gyalpo has now settled in Canada.


Evo je jos jedna njegova pesma...., o stadu:

My palatial penthouse has been occupied,
And my herds all scattered.
In my desolate paradise nuclear sludge
Simmers like a witches lethal potion.
Where are my Bas; yak-folds that contained
Tsampa bags, tea kettle and my humble dreams.
Where are the words to melancholic strains?
I chorused with the cold tundra winds?

In a perpetual trance I’ve been flung
Far from my familiar ambiance
Across the great oceans, from Tibet
To Canada’s snow cloaked spaces.
Worlds apart, scared Zen dreams crumble
Wind whipped ashes in ember less hearth,
Like cold emotionless faces on the subway;
And the butter lamp lies empty on the mantel!

Beneath maple leaves and turquoise rooftops,
Steel yaks belch poison fumes;
These hoof less forms seize spare spaces
Hurtle through the milieu of lost time.
They cannot feed or clothe you;
Frigid icons adorned with superficial motifs
And worshipped like gods on emerald plains.

The yak in High Park snorts at his small harem;
His quintessence locked in a few square yards.
Beneath his shaggy complacency lie somber thoughts.
But for now he must bear the insults,
And be called a cow by an innocent stranger.
Is it only I that hear his summer song?
"I am not a creature of enclosed spaces,
I am the invincible spirit of the Changthang".

Like my herds I have become stateless.
The bonds forged on barren meadows
Lie shattered on hard concrete floors;
Will we ever return to those sweet pastures?
Deep in the highlands where we sang
Melancholic summer songs once more!
Will the sun shine once more on emerald plains?

30 August 2004

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana