Kažu da Nikolaj nije bio glup, i tu prestaje svaka sličnost sa Borisom Tadićem. Najava "Peščanika"
Ovaj pokušaj duhovitosti ne treba da iznenadi. Već duže vreme slušam od dve Cece, i si claro njihove družine, kako su Tadić i Jeremić glupi. Baš tako - GLUPI. Na površinu je izašao direktan epitet, nema više metafora tipa Forest Gamp, Ken i slično. Biljana Srbljanović je iskazala svoj strah kako će se Tadić i Jeremić menjati po ruskom modelu na mestu predsednika i to kratko opisala "glup - glup- glup - glup"...
Pa se sve nešto pitam - Može li biti glup neko ko rastura sve na političkoj sceni (nije da volim što je tako)? Može li biti glup neko ko je završio Harvard?
Što se Jeremića tiče argument Harvarda je dosta jak pa ne bih mnogo elaborirao. Zanimljiva mi je samo fiksacija čovekom čiji položaj formacijski nije ni u prva tri (a suštinski neka oni kažu). No, oni ga već vide kao budućeg premijera, pa i nekoga ko bi (formalno?) smenio Tadića ne mestu predsednika. Ne govori li to više o njima nego o Jeremiću?
Sa Tadićem je malo komplikovanije. Čini se da mesto predsednika republike nije garancija pameti, i neki bi izbunarili dokaze "u nas i u svetu" da nije. Pa ipak, može li se tek tako prenebregnuti, pa tvrditi kao neki veseljak u poslednjem "Peščaniku" da je Tadićev "vrh" bilo mesto profesora psihologije u Prvoj beogradskoj.*
Daću dva primera jedan američki i jedan naš.
Glavni dokaz da vlast ne znači pamet (valjda zato što pametniji popušta svetom vladaju budale) je Džordž Buš Mlađi. I pazi stvarno, on je reizabran, znači ostao je maksimalna dva mandata (za razliku od njegovog ćaleta koji je bio stvarno opasan lik). No, šta je on sve imao da mu olakša posao? Prvo zasićenost Klintonom, koja je blatila demokratskog protivkandidata - slično Mekejnu na poslednjim izborima. Drugo, "pobedio" je u krajnje sumnjivim okolnostima, uz verovatnu pomoć brata guvernera Floride a moguće da je i ćale bio umešan. Treće, korisni rat "protiv terora", posle napada 11.9. koji je došao kao kec na jedanaest. Četvrto, u vreme drugog izbora (2004.) problemi u Iraku su tek počeli, a u Avganistanu su bili dobro prikriveni, spolja gledano Ameri su makli dva režima i počeli da "uvode demokratiju". A ni Keri nije bio neki protivkandidat. Dakle, moguće je da se i neko glup provuče. Mada me slučaj Dabaje Buša više nagoni da razmislim o značaju genetike, pošto mu ćale sigurno nije bio glup.
Naš poznati primer - Slobodan Milošević. Isuviše opasan da bi bio smatran glupim, pa ipak je bilo dosta omalovažavanje tipa "aparatčik" i slično. No, nije li on imao sreće sa protivnicima, pre svega onim u Srbiji?! Što nas dovodi do ključnog pitanja: ako je on ograničenih sposobnosti, a vaši uzori ne mogu da ga skinu - kakvi su tek oni? Neću da imenujem ondašnje opozicionare, nego zapamtite to u vezi Tadića.
Da li je Tadić imao olakšavajućih okolnosti? Svakako da jeste. Glavni izborni rival Toma Nikolić je vukao hipoteku Vojvode od Haga, lako je bilo onda nadovezati se na "devedesete". Ponekad je i sam doprinosio tom imidžu. Glavni politički (kohabitantski) rival Koštunica se sam na kraju isključio nečim što lično zovem "kosovski autizam". Ali trebalo je izgurati do tog vremena. Sve ono što su zamerali Tadiću, i očekivali njegov krah nije ga uništilo nego ga je učinilo jačim - od priznavanja Bodruma, do dugačke saradnje sa Koštunicom (odnoso izbegavanja zatezanja situacije). I eto Tadića kao skoro apsolutnog vladara (ne i gospodara) u Srbiji.
Preskočio sam namerno ono najbitnije - kako je isplivao u samoj DS? Nije tako izgledalo u početku. Među "nosiocima kovčega" je nekako odudarao, izgledalo je kao da će ispasti iz kombinacije. I kako onda "glup" Tadić da ih sve nadmudri, posebno Čedu koga je politički ponizio!? Ako je Tadić glup, šta onda da kažemo o onima kojih se tako lako rešio?!?
Dakle(m) - glupost ali čija?!
Jer glupost je ipak neuništiva.
*Imam kolegu kome je Bota bio profesor. Kada je postao ministar (prvi put) pozvao je na ručak svoje đake. Ovaj nije hteo doći, a ko zna gde bi sad bio da jeste (što sam reče...)