Jedna crtica iz kulture američke prestonice možda će vam biti zanimljiva - današnji naslov u rubrici "Stil" Vašington Posta - "Brighest Young Things dominiraju vašingtonskom blog scenom", podsetio nas je na prilog koji smo emitovali pre nekoliko meseci. To je priča o Svetlani Legetić, 29-godišnjoj Novosadjanki, arhitekti po zanimanju, čiji se blog sa My Space stranice pretvorio u Brightest Young Things - blog koji danas ima 100,000 čitalaca, i čiji autori više nisu samo posmatrači i komentatori vašingtonske kulturne scene već i jedni od njenih kreatora.
2006. godine, Svetlana je sa nekoliko prijatelja razvila sajt na kome su objavljivali fotografije i zapisesa gradskih žurki, izložbi, najave koncerata, kritike filmova, knjiga i muzičkih izdanja... Projekat koji je u početku bio hobi tri godine kasnije je "full-time-job" za Svetlanu i njene prijatelje -veb dizajnera Cale Charney-ja i Libby Ellsworth Kasch. Bright Young Things organizovali su niz uspešnih i posećenih gradskih "dogadjaja", izmedju ostalog zabavu na izbornu noć 4. novembra prošle godine, doček Nove godine, celodnevnu i celonoćnu žurku na dan inauguracije Baraka Obame u januaru, seriju tematskih zabava "Summer Camp", a ove nedelje realizovali su festival komedije "Bentzen Ball" i u prestonicu doveli popularnu (i fenomenalnu) komičarku Saru Silverman.
BYT blog danas ima više od 150 volontera- saradnika , pisaca i fotografa. Više se ne stvara u Svetlaninom stanu nego u kreativnom prostoru Affinity Lab.
Svetlana, Cale i Libby su napustili svoje stare poslove da bi se u potpunosti posvetili sajtu, koji se, kako primećuje V. Post, razvio u specifični medij koji povezuje najpopularnije blogere, di-džejeve, organizatore zabava i pokrovitelje umetnosti. Naravno, ne ide sve glatko. Svetlana i njeni prijatelji imaju brojne sledbenike ali i strastvene kritičare koji ih opisuju kao „površne, blazirane, mediokritete koji pokušavaju da budu u trendu". Organizacija festivala komedije ostavila ih je ove nedelje neispavane, iscrpljene, u finansijskom minusu... To im ne smeta da se razvijaju i dalje, sa planovima da jednog dana prave još veće zabave i manifestacije, plaćaju sve svoje saradnike, prošire se na druge gradove... U svakom slučaju, inspirativno je videti kako privatni zapisi iz nečije sobe (u ovom slučaju, sobe doseljenice iz Srbije koja još radi na svojoj zelenoj karti ) mogu da se, zahvaljujući Internetu, prošire u mrežu koja povezuje srodne ljude, i iz malog „projekta ljubavi" pretvore u full-time profitabilni posao, ni manje ni više nego u glavnom gradu Amerike.