Evo promiche mi pored prozora u padu lagane zavese, kao naivno i nesigurno, a znamo se mi dobro,kada krene jednom ovde, do maja ne odustaje i samo lepi novu glazuru na prostirku, koja u debelom sloju obavija sve, slepljeno k'o zauvek da ce ostati, bez paranja.
Neumoljive su zime na ovom kontinentu, surove u svom minusu i agresivne u svom vetru, a tako shkrte u svom suncu. Teshko je to savladati jedan na jedan, kad izadjesh napolje, pa ochi u ochi kada se pogledate, ti odmah vidish da nemash shanse, ma shta da si na sebe natuk'o,unterciger, gace sa rol kragnom, 3 potkoshulje, dzemper, postavljene pantalne, specijalne jakne, ona prodje kroz tebe kako god i josh se meshkolji, kao da joj je tu mesto za ostajanje. A nije! Pa jesi li ti normalna, ja treba da budem 36,4, ali u plusu!
Takva nas je jedna bez srca dochekala kada smo prvi put stigli, samo nas je umorne od puta presrela na izlazu iz aerodroma i presekla svojm iglichavim vetrom bez upozorenja, rasfronclala nas na zamrznute rezance, potom zagrlila snazno da overi svu zaostalu toplotu i zbunjene ugurala u kola.Pa je l to To- jeste! Pa bash OVAKO- pa da! Josh se nisam oporavila posle svih ovih godina, inficirana u trenutku.
Sada pochinje vreme podzemlja- kr(t)itichno doba, podzemni prolazi, podzemni parkinzi, podzemna zeleznica, podzemni shopinzi, ( u onim molovima sa svim brendovima od beskonachnih hodnika , gde gomile poslushno mile i kupuju, bez vazduha i prirodnog svetla i tako satima, dok ne orobe karticu dovoljno da utole dnevnu frustraciju, iako su u svim buticima svi modeli u sezoni isti i u istim bojama), podzemno pijenje kafe- Tim Hortons model, to je ona shto smrdi na iskuvane krpe, a i tako izgleda). Jeste malo bez satisfakcije, ali bar nije hladno.
Ovdashnji, a i svi doshljaci za njima, tokom zime klizaju na ledu, ili treniraju hokej, ili im deca treniraju, a svakako svi gledaju utakmice. Posle se- za praznike i raspust ide na skijanje, a josh posle se na mailing listu shalju fotografije zaledjenih, ali bash nekako radosnih faca- dodushe teshko prepoznatljivih od neprirodne modre boje, al' glavno da se vidi uzivanje.
Kad prodju praznici, onda stize vreme depresije iz prostog razloga shto je sve vec bilo, sve ste odradili, a ona- zima je josh tu, a bice josh dugo. Kada pridje april, iako znash da nema shanse-iskustveno, svaki dan gledash, da li se bar deo belila pomerio, je l neshto viri, je l se mrda bilo hsta, neka oshamucena bubica barem, jer se prerachunala-al' nishta. Sve stoji, hladno, zakoreno, k'o da joj vera ne dozvoljava da ode malo ranije.
I da, secam se onog cirkularnog maila koji je kruzio sredinom devedesetih, kada je vec mnogo nashih otishlo u Kanadau, znate onaj sa grtalicom- e bash smo se svi smejali, kad ono- pa nishta u tom mailu nije fazon, sve je istina skroz.