Drugari, ja već pisao o situaciji u vezi sa lekarskom komisijom u Pančevu, ali, čini se, stvari iz nedelje u nedelju ne mirišu ništa lepše.... Evo, ovo pišu naše lokalne novine "Pančevački press"....
http://www.pancevackipres.com/sh/89/10/3707/
Grehota, kolika sramota!
03. novembar 2009. Autor: Radmila Vukelić i Marija Andrić
Prvostepena lekarska komisija uskratila, a drugostepena odobrila Luki banju
Vest da je Prvostepena lekarska komisija glatko odbila zahtev za banjsku rehabilitaciju Luki Cvetkovskom, koji je 10. juna, na Železničkoj stanici „Pančevo Varoš", stradao od strujnog udara napona 25.000 volti uzburkala je pančevačku javnost. Dečakova majka Snežana šokirana odlukom lekarske komisije prigovor je podnela Drugostepenoj lekarskoj komisiji i pomoć zatražila od Tigrana Kiša, predsednika gradske Skupštine.
Luka Cvetkovski je nakon nesreće lečen na Univerzitetskoj dečjoj klinici u Beogradu, gde su se lekari borili i izborili za njegov život. Ovaj četrnaestogodišnjak operisan je čak devet puta, a u bolničkom krevetu proveo je tri meseca. Zbog velikog interesovanja naših sugrađana, pratili smo tok njegovog lečenja i uključili se u akciju za prikupljanje pomoći neophodne za Lukino lečenje koje će još dugo potrajati. Začudo to nije taklo Lekarsku komisiju, jer se ona strogo vodi procedurama, zakonskim odredbama, šiframa. S obzirom na to da se novinarima spočitava da sebi daju za pravo da se na žalbe osiguranika, kako ispade, neopravdano upuštaju u odluke Komisije, pa i uz opasku da novinari ne mogu biti treća dimenzija ovog državnog organa, nećemo se upuštati u komentar odluke o Lukinom lečenju. Prepustili smo to onima koji su po svojoj funkciji, ako se Komisiji tako više sviđa, možda pozvaniji od nas.
Snežana Cvetkovska, Lukina majka:
- Luka ima šifru opekotine trupa trećeg stepena, šifru opekotine od 50 do 59 odsto tela, i šifru posledice od opekotina, i ako to nije bilo dovoljno da on dobije banjsko lečenje, onda se pitam ko može da ga dobije.
Tigran Kiš:
- Ako dete koje ima samo 14 godina a preživelo je teške povrede ne ispunjava neke kriterijume, smatram da kriterijumi nisu dobri. Lukin slučaj nije jedini jer se na Lekarsku komisiju žali više ljudi, pogotovo zato što im se, isto kao i meni, čini da su šifre vidljivije od njihovih zdravstvenih tegoba.
Dr Đorđe Nedeljković, član tima lekara u Tiršovoj, koji je predano brinuo o Luki:
- Lekari i osoblje Univerzitetske dečje klinike svojski su se potrudili da malom Luki pre svega spasu život a onda da mu omoguće da na svojim nogama napusti bolnicu. Nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg lečenja, predložili smo banjsku rehabilitaciju koja, nažalost, nije u našoj nadležnosti već nekih drugih struktura. Neophodnost rehabilitacije je u tome da se sve teške povrede i opekotine koje je preživeo, svedu na najmanji mogući nivo. Da se što pre smanje kontrakture i ožiljci, i što pre Luki omogući funkcionisanje mišića ruku i nogu. Dečak u ovoj fazi ne bi čak smeo da nosi ni svoju đačku torbu. Smatram da je rehabilitacija u banjskom lečilištu ono što je najbolje za njegovo stanje.
Dr Milena Jauković, koja je osam godina bila sekretar Etičkog komiteta Srpskog lekarskog društva, uvek je spremna da otvoreno komentariše pravo i pravdu, bilo da je reč o lekarima bilo o pacijentima.
- Veoma sam iznenađena i kao čovek i kao lekar. Iako je činjenica da ljudi u komisijama zaista moraju da se pridržavaju zakonskih pravila, ipak nijedan zakon nije uzeo u obzir sve situacije. Meni je u ovom slučaju to potpuno nezamislivo i mislim da je učinjena velika greška, a naročito zbog toga što su lekari koji su banjsko lečenje indikovali, to učinili s medicinskim razlogom. Dakle, trenutna odluka komisije po paragrafu možda zakonski jeste u redu, ali je s moralnog i etičkog aspekta neprihvatljiva, ali je i promenljiva. Ako se dođe do krajnje instance, do direktora Fonda za zdravstvo, sigurna sam da bi ta odluka bila poništena.
Rade Barjaktarović, direktor Osnovne škole „Đura Jakšić":
- Svi u školi smo ogorčeni. Ne možemo da shvatimo da su procedura i administracija važnije od života jednog deteta. Posle Lukine povrede, u gradu, našoj i drugim školama, organizovane su brojne akcije za pomoć, u koje su se uključili humani ljudi i lokalna samouprava, a saznajemo da on neće dobiti banjsko lečenje koje mu je neophodno. Pa onda neka se zatvore sve banje! Pa ne mogu da verujem da je moguć takav odnos prema detetu o kojem brine samohrana majka! Čini se da je najlakše Luku zatvoriti u sobu.
Na prigovor majke Snežane upućen Drugostepenoj lekarskoj komisiji, srećom, odlučeno je da Luka ipak ima pravo na banjsko klimatsko lečenje u trajanju od 30 dana i to uz pratioca. Na pitanje na osnovu kojih kriterijuma je Drugostepena komisija naprasno preinačila odluku prvostepenog organa, odgovorila je dr Kasenija Krehov-Radović, direktorka pančevačke Filijale za zdravstveno osiguranje.
- S obzirom na to da je Prvostepena lekarska komisija preopterećena velikim brojem zahteva za lečenje u drugim centrima, klimatskim lečilištima i zahtevima za ortopedska pomagala, u slučaju Luke Cvetkovskog došlo je samo do previda, koji je uočila Drugostepena komisija i donela pozitivno rešenje. To bi se sigurno dogodilo i da nije bilo uključivanja medija i javnosti u ovaj slučaj. Treba imati u vidu da se Komisiji dnevno obraća čak do 120 osiguranika i ono što je još važnije jeste da će svako od njih ostvariti pravo koje mu zakonski pripada - ustvrdila je direktorka.
Ukoliko oporavak Luke Cvetkovskog na rehabilitaciji bude dao dobre efekte, ima nade da će izbeći i desetu operaciju.
Kažete, jednom se desilo, neće se ponoviti, ali VARATE SE!
Svaki dan ljudi su odbijeni, i ne mogu da se leče..... Šta da radi oni koji nemaju podršku lokalnih političara?
Evo šta Pančevci misle o radu iste, takođe u istom izdanju nedeljnika...
http://www.pancevackipres.com/sh/89/10/3715/
Atak na psihu
03. novembar 2009. Autor: Marijana Marić
Šta mislite o radu lekarske komisije?
Pritužbe na rad Prvostepene lekarske komisije mnogobrojne su i svakodnevne.
Zoran Pavlović, elektrotehničar:
- Gužva je strašna, dođete ujutru u šest, pa vam kažu da dođete u sedam sati. Vraćaju vas zbog jednog potpisa ili pečata, kao da ovde dolaze potpuno zdravi ili besposleni ljudi, koji mogu ceo dan da posvete iščekivanju njihove odluke.
Svetlana Jagić, penzioner:
- Pola prepodneva smo proveli u ovoj čekaonici, a onda su nam rekli da se vratimo u 14.30. Pa gde misle da provedemo to vreme i šta je sa ljudima koji žive u naseljenim mestima, a ne u Pančevu? Ovo je već treći put da dolazim zbog overe uputa. Prvi put su me vratili jer sam navodno zakasnila, drugi put jer mi dokumentacija nije potpuna, stvarno ne znam šta će sada da izmisle.
Sava Jagić, penzioner:
- Potpuno sam nezadovoljan njihovim radom. Ne mogu da verujem da tolika količina drskosti, neprofesionalnosti i nehumanosti može da postoji na jednom mestu, i to odevena u bele mantile.
Jasmina Menljikov, bankarka:
- Došla sam ovde zbog svoje prijateljice koja boluje od prilično agresivnog oblika karcinoma i prošle godine je operisana. Konzilijum lekara u Beogradu predložio je hemioterapiju u trajanju od godinu dana. Svakih 20 dana, kako bi dobila potreban uput, ona prolazi kroz isti haos, koji podrazumeva odlazak kod onkologa, pa kod lekara opšte prakse, a onda dolazi ovde gde je situacija najgora. Jutros sam u sedam došla da bih dobila jedan od pedeset brojeva i kad sam stigla, bila sam već 38. po redu. Čekali smo u mrklom mraku, jer valjda ni osvetljenje ne zaslužujemo. Prethodni put nisu overili uput, jer nisu bili sigurni da je ona prošla devet ciklusa terapije, pa sam morala da donosim original dokumentaciju, kao da neko overava upute za hemioterapiju iz zabave. Trudim se da joj kao prijateljica pomognem i pri tom čim završi s jednom fazom lečenja, ja već sutradan počinjem da prikupljam papire. Rad ove lekarske komisije ne mogu da opišem drugačije nego kao atak na psihu i zdrav razum.
Stojka Aleksić, domaćica:
- U pančevačkom zdravstvenom sistemu, na svu sreću, još uvek ima ljubaznih lekara koji vode računa o svojim pacijentima, ali oni koji rade u lekarskoj komisiji definitivno ne spadaju u tu grupu. Drski su, bezobrazni i neljubazni.
Elek Komnen, penzioner:
- Nijednu lepu reč ne mogu da kažem o njihovom radu. Niko ovde nije došao iz obesti ili da bi prevario Fond i državu, već da bi pokušao da dobije pravo na odgovarajuću terapiju za sebe ili svoje najmilije. Maltretiraju bolesne ljude, zaštićeni rešetkama i obezbeđenjem.
Mislim da je sasvim normalno da se svaki Pančevac oseća ugroženo......NE, OVO NIJE PARANOJA!
Zašto se ovo dešava, i kome ovo odgovara???