Danas je 17. decembar 2012.godine
Juče sam napunio 44.
Ovo pišem u nadi da mi ovo ipak nije poslednji blog.Čekamo katklizmu koja treba da se dogodi za 4 dana. Još se uzdam da će neko da preživi. Verujem da ćemo baš mi da preživimo.
Još samo nada…
Smejali smo se kada su neki pričali da će da se dogodi smak sveta. Pre pet godina je sve to izgledalo kao još jedna zavera protiv zdravog razuma.Ma da, majanski kalendar, Nibiru, ma baš će nama da se desi nešto što se dešava jednom u 240 miliona godina...Bolelo me uvo što će osa ne znam čega da bude pod uglom 27 stepeni i 1 minut. Zbir tih brojeva je navodno - ništa. Zabavljao nas je onaj glupi film sa Kjuzakom u glavnoj ulozi. Ionako je prošle godine umro od droge.
A onda, kako se TO približavalo, postali smo svesni da nešto ipak nije u redu.Od onog cunamija u Aziji, preko gripa koji je 2011 mutirao i dodatno pobio milione ljudi, do zemljotresa koji je sravnio Kaliforniju, shvatamo da nam Bog uzvraća udarac.Ili priroda, svejedno. Trenutno je u mnogim krajevima sveta užas. Besne tajfuni koji su jači nego ikad. Zemljina kora podrhtava i sve je više zemljotresa. Pošto se menja magnetno polje Zemlje sve su češći nestanci struje i interneta. Ljudi su u panici .Prestale su sa radom mnoge službe koje treba da očuvaju nekakav red. Ljudi beže sa porodicama u sela, ali ni tamo nije nikakva sigurnost.Očekuje se nagla promena polariteta planete i mogućnost da se polovi obrnu. Šta tada može da se desi , samo se nagađa. Neki kažu da ćemo svi da umremo, a neki da će sve da prođe sa lokalnim nepogodama.
Gde baš sad?
Taman je moja Zo posle deset godina počela da radi i taman smo počeli da planiramo gde da putujemo.
Zemlja je bila na pragu ulaska u EU.
Klinac je u Noletovoj akademiji , koju je ovaj izgradio prošle godine u KG, počeo da razbija starije od sebe. Da i Nole... Mučenik je tek sad, posle zlatne medalje na Olimpijadi u Londonu postao broj 1.
Pre dva meseca mi je na sajmu knjiga izašla druga knjiga. Knjiga pesama.
Prva, sa tekstovima sa bloga, mi je prošla sjajno!
Pa što baš sad?
Što baš mi?
Why?
Gledam ove moje klince…Ovo starije treba da napuni deset godina. Mlađe – četiri. Zar je moguće da ne mogu da ih zaštitim? Kome da se javim da ih zamenim? Ne mogu to da podnesem. Ne znam šta više da im odgovorim kad me pitaju da li ćemo svi … Gde da ih sklonim?
Treba da oženim naslednika
Princeza treba da se uda.
Moram da vidim unučiće
Moram
Ortak koji je ministar u gradskoj vladi kaže da neće ništa da se desi. Pričao je sa nekim facama iz Generaštaba. Ja mislim da oni ne smeju da kažu narodu istinu. Šatro, oni se ne sklanjaju pa i mi treba da budemo mirni. Fora je u tome što ni oni ne mogu da se sklone.
NEMA GDE!
Ako se ipak desi da ovo nekad neko pročita, neko ko preživi ili neka nova civilizacija koja bude naseljavala ovu divnu planetu koju smo ubijali i na kraju je izazvali da se brani, neka zna da sam voleo svoju porodicu , svoju ženu i decu i da mi je žao jedne, samo jedne stvari:
Oni, sa onog bloga mi nikad ne dadoše VIP status
ω68