Moje su snage slabe, to svi znate. Ja se u njih ne nadam. Nadam se u vašu pomoć, kažem i ponavljam, u pomoć Božju kojom me je On i do sada držao. Neka bude Bogu na slavu i na korist Njegovoj crkvi i našem napaćenom narodu u ova teška vremena. Mi nemamo nikakav program patrijaršijske delatnosti, naš program je Jevanđelje Hristovo.
Budimo ljudi iako smo Srbi.
Čovek je biće koje može Boga da obraduje, ali i đavola da postidi.
Ove priče kopiram ovde, da se ne izgube u brojnim komentarima:
I
Nemastina, sankcije, nemanje benzina, cekanje prevoza. Dolazi napokon autobus, nastane guranje, vrata se otvore i vise budem uneta unutra, pa cak uspem da sednem na sediste iza vozaca. Nakon par minuta, nizak rastom monah stane pored mene, ustanem da mu ustupim mesto, jedva prihvati uz ubedjivanje. Prepoznah Patrijarha Pavla, sam bez pratnje,posao je u manastir Rainovac. Nosio je sa sobom obicnu staru ishabanu crnu torbu, iz koje je izvadio kartu, secate se one pantljicare, krene da ustane da je otkuca, ponudim se da ja to uradim, opet jedva prihvati jer nece kako je rekao da mi bude na smetnji, dovoljno mi je smetao sto sam mu ustala. Cim je autobus krenuo, izvadio je knjigu i citao. Nekako nije bio uobicajene guzve i nervoze u prepunom autobusu. Svi smo bili svesni da je sa nama Veliki Covek, koji se muci kao i mi da se preveze, i bi nam drago
Bog da mu dusu prosti.-dusanovaiivanovamama
II
- S obzirom na to da patrijarh Pavle često prolazi pored čuvene beogradske kafane "Znak pitanja", prišao mu je jedan boem koji redovno pohađa ovu kafanu, očigledno, malo pripit, i obratio se rečima: "Vaša svetosti, nas dvojica smo najbolji ljudi u Beogradu", na šta mu je patrijarh odgovorio: "Jesmo, jesmo, al' kad popijemo, onda ništa ne valjamo".
- Dok je patrijarh razgovarao sa svojim saradnicima, u njegov kabinet nenadano je ušao nepoznat čovek četrdesetih godina, tvrdeći da mu se ukazala Bogorodica. Patrijarh ga je pažljivo saslušao i kazao: "Slušajte, gospodine, ja sam dugogodišnji kaluđer i vladika skoro pedeset godina, svakog dana služim Bogu i ni anđeo mi se još nije javio, a Vama se Bogorodica javila! Nemojte, molim vas."
- Kad je fotograf Vican Vicanović poželeo da fotografiše patrijarha Pavla, obratio mu se rečima: " Vaša svetlosti (umesto Vaša svetosti), na šta mu je patrijarh vrcavo odgovorio: "Kad sam već svetlost, šta će ti blic"?
- Za vreme zasedanja Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, kada je došao trenutak večernje službe, patrijarh se uputio prema Sabornoj crkvi. Na putu od Patrijaršije do hrama, bili su jedan do drugog parkirani luksuzni automobili. Svog pratioca, patrijarh je upitao: "Čiji su ovi skupoceni automobili?" i dobio je odgovor da su vlasništvo njihovih episkopa. Patrijarh je na to kazao: "O, Bog ga video, šta bi tek vozili da nisu dali zavet skromnosti?" -ivana23
Da li sam imao dovoljno snage i umeća da pravu reč kažem o tragediji prognanog naroda, o opustošenoj zemlji koja mu je bila otadžbina, ne samo domovina? Koliko sveštenika utiče da skromnije budu svadbe, slave, razna osvećenja, pa i same sahrane i parastosi, u vreme najveće bede najvećeg broja stanovnika ove zemlje? Pasivnim, čak poslovnim odnosom sveštenstva prema pastvi, ne odbijamo li od sebe narod koji sve vidi, umesto da ga okupljamo? Da mogu stići, vaskrsli Bog mi je svedok, pred crkvama, bolnicama, pa i pred luksuznim dvoranama za bankete i modne raskoši, stajao bih i lično prosio za stradalnu našu braću, sestre i decu -
Patrijarh Pavle u jednom intervjuu.
Hvala svima što su pronašli toliko misli i anegdota!