Novembar je mjesec kad je vreme da zima, bar malcice, zakuca i na teksaska vrata. Iako je bilo gotovo 14 stepeni, nenavikli na "niske" temperature, priklonili smo se plameniku. Nismo mi jedini. Doduse ovi Ameri do nas su se grijali vise vinom nego tim grijacem koji je stajao izmedju nasa dva stola. Ranije su poceli pa samim tim i bili u blagoj prednosti.
Ne pricamo glasno, sem kad su politika i zene u pitanju. O sportu skroz slabo i diskutujemo. Ma bili smo tihi, al' ipak suvise blizu susjednog stola da bi izbjegli klasicno pitanje: Koji je to jezik?
Gospodja prijatnog izgleda, plave trsave kose svezane u rep taman da joj sakriju usi od teksaskih 14 stepeni, nije nam ni dala vremena da odgovorimo.
"Francuski? Ne, ne nemojte mi reci... znam- njemacki"?
Mi, Srbi, uvijek pucamo prvi, tj. ja kao predstavnik: "Srpski".
Kolega me vjerno prati dok joj odgovara: "Bosnian". Treci glas za nasim stolom shvatio je svu prednost biti zadnji: "Ne, ne gospodjo, mi pricamo hrvatski".
I ko se tu, da je na njenom mjestu, ne bi zbunio? Prva joj se pomisao iscitavala na licu dok joj se jedna obrva, onako diskretno uzdigla nagore. Praveci fino iscrtani luk. Druga pomisao je: zajebancija jel' da? Da, mozda za neki normalan svijet, al' za nas ovako "normalne" to je pitanje politike, tj. politicke korektnosti.
Ima li sta ljepse nego virnuti u tudju avliju daleko od tvog smeca, pogotovo ako ti komsiluk, kao sto je ovaj za susjednim stolom, jos malcice da i povoda. Naravno nema, stoga ‘ajmo.
Sta prvo pomislite kad cujete akcent? Pa stranac. Niko od nas, na papiru, nije stranac, al' hajde ti to objasni.
"Jeste li vi teroristi"? Joj, evo ga pa sad. Glupo mi je da kazem- nismo. Nas hrvatski clan ekipe ne brine sta je glupo pa izvaljuje: "Mi smo hriscani".
"Bullshit", cujem kako momak za susjednim stolom, onako tiho, vise za sebe, reaguje na ovu izjavu.
Ja slabije vidim, al' dobro cujem. Moje kolege valjda nisu culi... mozda i bolje. Kako nas, ex Yu ex bracu, Ameri mogu ujediniti, pa i Tito bi im zavidio.
Ok, mozda ce drugi clan ekipe, onaj sto divani bosanski prozboriti koju... al' jok. Pametniji popusta valjda.
Citao sam anketu kako prosjecan Amer gleda na razlicite socijalno religijske grupe. Ameri, tako kazu, ne vole bogatase, mada 8 od 10 ispitanika vjeruje da ce biti jednom bogati. Evropljani, sa druge strane, bi odmahnuli glavom i rekli- Ma daj boga ti. Medjutim, u "ne volim" grupi ipak vode gays, muslimani i teroristi.
Znaci ako bi se igrali statistikama, kao pravi politicari, mogli bi smo zakljuciti da tipican Amer ne voli bas mnogo muslimana koji je gay i pri tome je terorista.
Citam u novinama kako je grcki svestenik, otac Alexios Marakis, koji btw boravi u Americi radeci na svom postdiplomskom radu, izvukao deblji kraj zbog svog slabog engleskog il' jakog akcenta, te zbog svoje brade i kose. Ovaj 29-ogodisnji grcki svestenik se nije bas snasao na ulicama Tampe (Florida), pa je odlucio vise ne slusati cudnovatu spravu iliti svoj GPS vec se obratiti za pomoc drugom ljudskom bicu. Ljudi su ipak ljudi. Problem je sto je odlucio pomoc zatraziti, od njega dva put krupnijeg i godinu mladjeg, Jason Brusa. Kad je ovaj, inace rezervista marinac, ugledao grckog svestenika u svojoj mantiji, nije se mnogo dvoumio vec umijesto direkcija oprobao pajser.
Sokirani grcki svestenik je trcao koliko ga noge nose dok ga savjesni marinac nije napokon stigao tri bloka dalje. Sav zadihan, jos tokom jurnjave, Jason je zvao 911 ubjedjen da ce postati heroj bez da skokne do Iraka. Naravno Jason je jurio teroristu i to usred bjelog dana. Sta Jason zna kako izgledaju grcki pravoslavni svestenici. On je video teroristu. Plus, kako je poslje izjavio sudiji, bradati stranac mu je rekao, sta bi drugo nego, "Allahu Akbar". U strahu su velike oci il' usi? Kako ne bi ispalo da statistika laze, Jason Brus je ponudio jos dva razloga zasto je napao nesretnog svestenika.
Kako Jason tvrdi, doticni ne samo da je "licio" na teroristu, vec ga je zgrabio za "nezgodno" mjesto. Znaci em musliman, em gay, em terorista. Taman pa da se uklopi u sliku iz gore pomenute ankete.
Dobro je i prosao Grk. Sreca njegova sto se ovo nije desilo u Teksasu. Kako rece jedan moj blogokolega, ovdje u Teksasu, nose majice sa slikom pistolja i uzrecicom "We don't call 911".
" Tako im i treba kad gledaju previse TV", odgovara kolega na moju pricu.
"Ko gleda TV?"
" Pa Ameri. Jos malo pa ce juriti djeda mraza ako ima naglasak."
" Ljudi ko ljudi svuda su isti. I mi smo gledali puno TV tih devedesetih."
"Ne ne vi ste gledali mi nismo", odgovara kolega.
"Ajde boga ti vidi gdi je ova konobarica. I reci joj da ugasi tu grijalicu. Otisli Ameri, sad ce nam ionako biti vruce. Sta kazes... mi prvi poceli?"
"E momci, ja se izvinjavam, koji jezik vi govorite?", isto pitanje... ovaj put druga osoba... očigledno više nismo bili tihi.
"Francuski!", odgovorismo svi u jedan glas...