Astrologija| Društvo| Ljubav| Politika| Putovanja| Religija| Zabava| Život

Ostrvo

Obren Markov RSS / 26.11.2009. u 10:07
Ispričaću sada, menjajući imena, onako kako pamtim, i nikako drugačije. Prošlo je od tada pola života, radnja se dešava leta '87., pa moje sećanje nije najpouzdanije što se tiče svakog od detalja. Ali bitno je, događaji nisu izmišljeni i nije im promenjena suština.

Mnogo se sunca te sezone prolilo po nama. Luna i ja smo jednoga dana naprasno spakovali šator i nešto stvari i krenuli na Mljet; znali smo unapred da su tamo neki od naših prijatelja, što ne znači i da su oni očekivali ili želeli naš dolazak. Pridružio nam se i Grom, imao je tamo gde spavati a ideja mu se učinila dobrom. Nismo tada imali običaj da se javljamo, ni kada odlazimo ni kada dolazimo.

Naravno da nam nije palo ni na pamet da se prethodno raspitamo kako se na Ostrvo uopšte stiže, pa smo u Pomenu iz nekog razloga stigli ne iz Dubrovnika, već preko Pelješca. Kako god, tako je ispalo zanimljivije. Tako sam saznao zašto, kada su talasi veliki a brodica mala, pre plovidbe valja popiti čašu domaćeg crnog vina. A gledajući one koji to nisu učinili, saznao sam šta od inače pristojnog čoveka može da učini morska bolest.

Stigli smo predveče, Grom je otišao da se negde smesti, Luna i ja smo podigli šator, odlučno odbacili poluozbiljne primedbe jednog para prijatelja da smo tu samo zato da bi njih uhodili i progonili, usput smo očekivali da nas neko od ovih koji znaju nešto od naših ličnih istorija zapita šta mi tu kog đavola uopšte radimo zajedno i da li se sad to zove da smo šta, nije se tako desilo, imali smo dvadeset i par i to je bio Mljet, sve je tu prolazilo lako i bez pitanja.

Kamp se nalazio na obali, u okviru nacionalnog parka, koji inače pokriva oko jedne trećine samog Ostrva. Kažem "nalazio", pošto je - koliko znam - zatvoren polovinom devedesetih. Od njega se širokom šumskom stazom stizalo najpre do Malog, a potom i do Velikog jezera. U pitanju su slana jezera, koja imaju dotok vode sa pučine, pri tome neverovatno topla i čista. Ne znam da li je i sada to slučaj, ali u ono vreme su jezera bila prepuna planktona koji imaju jednu divnu osobinu: u mraku, kada su izloženi pokretima, proizvode svetlost. U praksi to znači da se, kada noću uskočite u jezero i zaplivate ili još bolje zaronite, osećate kao junak Diznijevih crtanih filmova; oko i iza vas ostaje zvezdani trag. Iz tog razloga, ovo je bilo valjda jedino moje letovanje sa više noćnih nego dnevnih kupanja.

mljet-map-mala.gif

Uobičajena dnevna kupovina se u to vreme vršila u malom i loše snabdevenom seoskom dućanu u Goveđarima, i to smo prepustili onom kao progonjenom paru. U mnogo bitniju nabavku - po fenomenalno domaće crno vino od prezrelog grožđa, sa gustinom i procentom alkohola koje ga približava Prošeku - se išlo u Babine kuće, mesto sa par restorana i privatnih vinarija na obali Velikog jezera. Luna, Grom i ja smo već sutradan po dolasku uspostavili neku vrstu rutine, popodne lenjstvujući na plaži i idući na kraće izlete, uveče odlazeći sa kanisterom po vino, u povratku uskačući u Malo jezero, da bi se sve završavalo iza ponoći u kampu na način primeren zabavi osamdesetih: more, gitare, vino i sve ono drugo što već rade mladi ljudi ispitujući svoje granice. Uživancija. Grom bi povremeno prespavao tamo gde se uvalio, a povremeno u našem šatoru, što je obzirom na gabarite obojice i činjenicu da se radilo o šatoru za dvoje prouzrokovalo posebnu vrstu dodatne zabave. Luna, koja je u svojim mladim danima umevala biti popriličan zlojeb, je često otpočinjala svađe sa njim, uzrokovane njegovim potpunim nemarom za čistoću sopstvene odeće. Njemu to nije bilo bitno, jer em je neprestano bilo toplo, em ga je mrzelo da se presvlači ili naopako da pere stvari, em sam kamp zvanično nije bio nudistički, ali kao da jeste; ima ih koji i danas pamte epizodu "končić", gologuzu jurnjavu koja se odvijala na obali iznad Malog jezera, nakon iznenadne pojave nekih insekata. No, to već nije tema ovog teksta...

Staza između kampa i Babinih kuća je, rekoh, prolazila kroz par kilometara guste šume, Bujni_Borovi-mali.jpgsa sve onim mirisima i zvukovima koji se ne mogu naći verovatno nigde drugde. Suvišno je reći da na tom putu nije bilo preterane gužve, naročito noću; turista je u kampu bilo možda par stotina, a isto toliko i stanovnika - ukupno - u mestima koje je ova staza povezivala. I baš na toj stazi, u noći desetak dana po našem dolasku, u povratku iz važne nabavke, počinje ona drugačija priča o Ostrvu.

Dakle, na stazi je bio, ako izuzmemo zvezdano nebo, potpuni mrak, Luna, Grom i ja smo se nalazili na pola puta u povratku ka kampu, u sred jedne od najgušćih šuma na Jadranu, još uvek mokri od noćnog kupanja u zvezdano-planktonskom omotaču Malog jezera. Iako je nešto od onog vina iz kanistera nedostajalo, nismo bili pijani - uveren sam, bez problema bi prošli svaki saobraćajni alko test, da je ičega takvog uopšte moglo biti na Ostrvu.
Morska šuma u letnjoj noći ima svoju posebnu atmosferu, posebne zvukove i znakove koje daje neznancima. Sve vreme do tada, osećali smo se kao dobrodošli i zaštićeni. U jednom trenutku, to iz nekog razloga više nije bilo tako. Kasnije, kada smo o tome pričali, neko se setio da je u trenutku naprasno nestalo svih zvukova, svega onoga što rade zrikavci i drveće i vetar. Nisam siguran, možda je i to tačno.
Nisam siguran ni ko je prvi osetio strah. U svakom slučaju, u jednom trenutku je moja utroba počela da se oseća kao da je nešto veliko i zlo pritiska, nešto starije, nešto sa čime se srećem prvi put. Inače sam i pre i posle toga iskusio strahove raznih vrsta, od obične ljudske brige do napada klaustrofobije; ovaj osećaj, tada i tamo, nije bio uporediv ni sa čim od toga. U par sekundi sam oklevao da to kažem saputnicima, i mislim da je Luna prva progovorila, jer je u onom trenutku i razgovor prestao. Plašim se, kaže ona bez dodatnih objašnjenja jer objašnjenja nema, mi potvrdimo da je i sa nama isto. Zastali smo, okretali se, ne znajući ni šta je to što nas plaši, ni šta da učinimo sa tim osećajem. Neko od nas je spontano zapevao. Neku ljubavnu glupost, starogradsku, neverovatno da nam je to uopšte palo na pamet i neverovatno je što smo uopšte znali tekst. Preostalo dvoje je to momentalno prihvatilo, izgledalo je tako logično u tom trenutku, a ono što je iz naših usta izlazilo je verovatno bila uvreda za zvuk kao pojam; niko od nas troje inače nema ni trunke sluha, plus smo bili prestravljeni i glasovi su nam drhtali. Nije baš odmah pomoglo, ali mi smo bivali sve glasniji i uporniji i par strofa kasnije onaj pritisak je počeo da popušta. I tako, sve vreme pevajući neke besmislenosti, stigli smo do kampa, do ljudi. A ti ljudi nisu primećivali ništa neobično, osim nas troje; bilo je sasvim jasno da nam se dogodilo nešto baš loše, a mi im nismo mogli reći šta. Nismo, jednostavno, znali.

Sada mi baš nikako ne polazi za rukom da se setim kako smo već te noći odlučili da, umesto da nastavimo normalno sa odmorom, ili da odemo sa Ostrva, krenemo na put po njemu. Uglavnom, i sutradan smo seli i razgovarali. Složili smo se da nismo sanjali. Složili smo se da je to što se desilo, u najmanju ruku neobično. Jedino, nije mi jasno kako se dogodilo da to protumačimo kao poziv, a ne kao pretnju. Moguće je da to ima veze sa našom tadašnjom otvorenošću da saznamo život. Moguće je i da smo bili prosto neiskusni. Moguće je i da smo sve što je čudno pripisivali Gromovoj prisutnosti, jer su njega u to vreme povremeno pratili neki neobjašnjivi energetski fenomeni, gašenje sijalica u blizini mesta gde sedne, raspadanje stvari u njegovim rukama i slično.

Dakle, spakovali smo se, zatvorili šator, ustopirali kola koja su se tu nekim čudom stvorila i otišli izvan nacionalnog parka, dokle god smo tim kolima mogli. Kao što rekoh, u tim godinama se nikome nismo javljali ni kada bi odlazili, ni kada bi dolazili.

Mljet je tada bilo ostrvo koje je tek učilo da postoje turisti, a turisti su dolazili samo u deo koji je bio Nacionalni park, i koji je bio, recimo, civilizacijski zaštićena zona. Izvan te zone se, to smo tek saznavali, živelo kao da izvan Ostrva ne postoji ništa. Na celom Ostrvu je živelo tek nešto više od hiljadu ljudi, razbacanih po malim zajednicama duž četrdesetak kilometara, koliko je Ono dugačko.

Tek da napomenem, ovo je važno: iako smo imali dvadeset i par, iako smo bili studenti, iako su bile osamdesete, iako smo bili na Ostrvu, na taj put smo krenuli čisti kao ruže. I pored toga, sve što je sledilo u sledeća tri dana, pamtim tek u fragmentima. Iz tog razloga, to je i jedini način na koji mogu da smisleno pišem o tome.

***

Žedni smo. Nismo poneli vode sa sobom, bar ne dovoljno. Nismo znali da će trebati - u kampu smo je imali dovoljno, sem za pranje Gromovih majica i pantalona, za čega je očigledno nije preticalo. Nalazimo se u nekoj grupi kuća posred Ostrva. Šta ćemo, ulazimo u jednu od njih, da zamolimo vlasnike da utolimo žeđ. Dobar dan, dobar dan... Ne ne možemo vam dati vode, mi ovde znate skupljamo kišnicu, nije bilo mnogo kiše ovog proleća, i mi smo žedni... Ali ako želite, pridružite nam se za stolom, baš smo se spremali i mi da sednemo, ima neke hrane, ima vina, pićemo to....
Luna ipak izmoli flašu vode. Zahvaljujemo, i ne samo formalno. Jasno nam je šta smo dobili.

***

Umor nas je savladao. Zaspali smo na kamenoj ogradi uz put. Budi me neki čudan osećaj, ja sam inače jedinac i kao takav osetljiv na poglede u snu. Ali i Grom je već budan, a Luna spava ili se tek budi. Oko nas je petnaestak osoba, žene su u većini. Stoje oko nas, u potpunoj tišini. Bulje u nas, samo to rade. Gledamo se jedni sa drugima neko vreme, niko ne izgovara ni reč. Oni se, jedno po jedno, okreću i odlaze. Mi ostajemo budni, ali ne odlazimo odmah, pričamo Luni šta se dogodilo. Nekoliko minuta kasnije, putem dolazi lepo obučena gospođa, sa šeširom širokog oboda. Ide li autobus danas ? - upita ona, i sedne kraj nas. Mi krećemo da se spustimo ka obali, par kilometara kroz maslinjake, ne zbog nje, već zato što nam je tako došlo.

***

Na jugozapadnoj obali Ostrva se nalazi neko grotlo, za koje smo ranije čuli da ga treba videti. Srećemo čoveka koji hoda po putu, pitamo ga da li zna gde je to, on nam odgovara sa jakim Albanskim naglaskom. Upire prstom u nebo, Vidite li ona tri galeba, pita. Vidimo. E tamo, tamo gde su oni bili kada sam podigao ruku, tamo treba da idete.

***

Sa sobom smo poneli konzerve, a došlo je vreme obroku. Sedimo i jedemo, Grom se malo izdvojio, sklonio se od Lune, ona je proteklih sat vremena bila nešto baš osetljiva. Ona i ja jedemo i ćaskamo, on jede i ćaska, i tu sad nešto nije u redu, jer sem nas troje nema nikog... sa kim bi se u svetu koji ja poznajem dalo razgovarati. Ispred Groma sedi neka mačka, naizgled obična, tigrasta, doduše oveća, a on je hrani. Siguran sam da mu ona kaže jedno iskreno Hvala svaki put kada od njega dobije zalogaj. Glasno, na jeziku koji savršeno čujem i razumem. I on govori njoj, na tom istom jeziku.

***

Ono grotlo je zaista grotlo; zamisli sad rupčagu u steni, otvorenu prema nebu, skoro onako kako deca crtaju vulkane, samo što nije velika baš kao planina, i koja je pri tome sa jedne strane otvorena prema moru. I unutra u toj rupi je more, naravno, i to sve je preveliko za običnu rupu, i tu ribari ostavljaju svoje čamce jer oni tu budu bezbedni od bure. Mi plivamo, mogli smo tada dosta da plivamo, svo troje, Grom i ja prvi prolazimo ispod svoda. Luna doplivava za nama, igrala se u vodi neko vreme pa stoga zaostaje nekih pedesetak metara. Grom i ja zajedno ronimo sad već blizu čamaca, more je kristalno čisto. Ugledamo tu životinju, izranjamo brže nego što smo zaronili. Moruna, kažem. Bez panike, ali brzo, kaže on. Otplivavamo, bez panike ali brzo, ali Luna, a ona baš baš ne voli takve živuljke, shvata da to što radimo nije ono što mi inače radimo i pita šta je, šta je.... dok plivamo ka njoj. Ne čeka odgovor. Otplivava brzo, ali u panici.

***

Opet smo ustopirali neka kola, vozi nas sredovečni muškarac koji kaže da je rodom sa Mljeta ali da je davno otišao odatle, dolazi samo leti kaže, ovde se živi mnogo drugačije nego u nekom nemačkom gradu u kojem se snašao, a mi ništa takvo pitali nismo, vozi nas u, valjda, Sobru. Objašnjava nam da ako možemo, treba da posetimo neku plažu sa crnim peskom ili tako nečim, prirodni fenomen, na kraju ostrva, to je još jedno desetak kilometara... Hoćemo, naravno. Kroz prozor automobila gledamo u dolinu desno od puta. Kako lepo jezero, reče neko od nas... Koje jezero, pita on. Pa ono, šta je ono... Nema tamo ništa, kaže on.
Nema tu rasprave.

***

Na kamenim pločama bočno i iznad luke od valjda, Sobre, širimo svoje vreće za spavanje. Grom se raširio pet-šest metara dalje od Lune i mene, dobro smo raspoloženi, smejemo se i povremeno međusobno gađamo nekim osušenim rastinjem. Noć je, vidimo neke ribare u njihovim čamcima, jedan od čamaca upire svoje reflektore u nas, maše nam, onda vadi neku poveliku ulovljenu ribu i pokazuje nam je. Hvali se. Taman da zaspimo, Grom u tom trenutku dreknu. Luna i ja vidimo neku senku kako brzo protrčava. To čudo je prešlo preko mene, ja više neću da budem ovde, kaže on. Razmatramo šta se desilo i šta dalje. Zaključujemo da je to verovatno bio mungos, puno ih je ostrvo, zapatili su ih kadgod da potamane zmije, a oni prvo potamanili zmije a potom i sve kokoške na ostrvu, sad se traži nešto što će da izjede mungose. Nisu našli, očigledno. Ne znamo o tim životinjama dovoljno, ne znamo koliko su opasne po ljude. Odlučujemo da je bezbednije da se povučemo u naselje, da nađemo neko stepenište ili tako nešto gde ćemo da prespavamo. To i činimo. Luna, suvišno je i reći, ona baš ne voli takve živuljke, s vremena na vreme se dernja, sve dok se nismo dohvatili malene popločane rive.

***

Grom krklja, Luna i ja se od frke i buke budimo ali ne možemo onako iz vreća brzo da se izvučemo. Gromu neka spodoba gura nešto u usta, valjda otvorena dok je spavao. Već je sunce granulo, mi smo tamo gde smo zaspali povlačeći se sa staze mungosa. Spodoba dobija konture, neki nasmejani lik, kaže ovo je za vas i tu ostavlja kesu sa nekoliko sveže ispečenih kifli. Hvala vam, kaže Luna, i to je jedino što se tada moglo reći, baš smo se mnogo zahvaljivali tih dana. Grom i dalje krklja ali sada i žvaće svoju kiflu, a ja gubim svaku moć da vršim socijalne kontakte tu i tad.
Šta ćemo ? Danas odatle polazi autobus koji vozi u kamp, idemo. Idemo sa Ostrva. Odlučujemo tako. Isteklo nam je vreme, svesni smo, nije to više dobro mesto za nas.

***

Stari TAM autobus sa skajanim niskim sedištima, a mi zaspali, prirodno, u šaragama. Posle nekoliko kilometara, autobus staje. Budi nas onaj lik sa albanskim naglaskom što pokazuje mesta po letu ptica, i kaže nam da se premestimo napred, ovde je zauzeto. Šta zauzeto, kako zauzeto, stvar na ivici sukoba, i u tom trenutku vozač unosi gajbe hleba. Hajde, pomerite se, mora ovo negde da se stavi, kaže on. Šta ćemo, ustajemo.
Sat kasnije, stižemo u kamp. On se, tako u senci borova, tek budi.
Malo smo se čudili što vas nema, kaže neko.

***

Otišli smo sa Ostrva, preciznije je reći pobegli, prvim brodom, koliko uveče. U Dubrovnik. U njemu smo ostali par dana, neplanirano, kao na nekom hodočašću, smirio nas je taj grad u kojeg smo tih godina redovno svraćali bar na kratko. Sreli smo neke ljude, pitali domaće šta misle o Ostrvu, ispostavilo se da odgovor nije lak. Nakako izvučemo da su, dok je bilo Republike, na Ostrvo prisilno slani svi oni kojih je Republika želela da se reši, neki neposlušni crkveni redovi, pa opozicionari i pretedenti na vlast kojih je uvek bilo, trudne device i nezgodni svedoci, pa ludaci, pa neizlečivi bolesnici... Pa su oni tamo živeli i množili se, uspostavljali genetski i duhovni kod posebne vrste, čudan je taj svet, kao, drugačiji. Tako nam rekoše.

Posle toga...

Bilo je to zaista lepo, a ispostaviće se kasnije i važno leto. U Novom Sadu sam se zadržao kratko, svega par dana, zatim ponovo otišao na more, prethodno pozvan u jednosobni stan jednog od svojih prijatelja negde u Dalmaciji. Ispostavilo se da nas je tamo tokom sledećih sedmica živelo između osmoro i petnaestoro, da je njegova tadašnja devojka na jesen postala moja, a par godina kasnije i (što'no bi rekao Kišon) moja Prva-Najbolja-Od-Svih-Žena-Na-Svetu. Kada je ta stvar postala iole ozbiljna, Luna i ja smo iskoristili prvu zgodnu priliku da se posvađamo, jer neke ljudske veze zaista nisu kompatibilne jedne sa drugim. Luna je pak, vođena nekim stvarima srca i možda nekim predosećanjem, napustila zemlju; vratila se, ali detalje te avanture nikada nisam saznao sem što znam da se tamo nije zapatila. Grom je upoznao neke ljude, sa njima pokrenuo jednu od prvih privatnih firmi u Vojvodini u svojoj oblasti i prestao da studira i da isijava energiju kao pomahnitali vrač.
Osim Lune i vlasnika one kuće u Dalmaciji, svi spomenuti u ovoj priči smo se jednog ne tako lepog septembarskog dana, godinama kasnije, zatekli u Segedinu i proveli tamo početak devedesetih. Naime, u aprilu koji je prethodio letu iz ove priče, jedan bankar je otpočeo svoj politički uspon na talasu mržnje, govoreći ko koga ne sme da bije. Pa se ubrzo imalo bežati, ovaj put iz drugih razloga nego početkom jula '87. sa Ostrva.
A na Ostrvo se više nismo vraćali.



Komentari (81)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vishnja92 vishnja92 10:35 26.11.2009

ostala

bez teksta.
Obren Markov Obren Markov 10:37 26.11.2009

Re: ostala

vishnja92
bez teksta.

kaži bar nešto, please, please...
I hvala na poseti
vishnja92 vishnja92 10:47 26.11.2009

Re: ostala

cekaj malo, pod utiskom sam (jakim) :)

Mljet mi je inace izmakao na slican nacin kao i neke druge stvari: mislila sam da mi je (kad-tad) sudjen i da kao takav moze da ceka pa sam se svrckala po drugim ostrvima, a onda je pocelo ono...
tako da ga znam samo iz prica, kao bajku.

a ovaj tekst je per-fek-tan.

buba_truba buba_truba 10:51 26.11.2009

Re: ostala

Obren Markov
kaži bar nešto, please, please...

A el mogu ja? Preporukčina ko vrata!

edit: za razliku od Višnje, meni Mljet nije izmakao, a ovaj tvoj tekst mi se evocirao pregršt uspomena - divnih. Hvala ti.
Obren Markov Obren Markov 10:54 26.11.2009

Re: ostala

buba_truba
A el mogu ja?

Ovo je kuća domaćinska, naravno da može :)))
Obren Markov Obren Markov 10:58 26.11.2009

Re: ostala

vishnja92
a ovaj tekst je per-fek-tan.

U stid ćeš me oterati
sesili sesili 15:09 26.11.2009

Re: ostala

Nisam ostala bez teksta, jer tvoj tekst je dug i vraćala sam se nekoliko puta. Zanimljivi opisi, a doživljaji... šta da kažem? U strahu su velike oči. Lepo je da se pamti kao mladalačka avantura. Sada kad imate svoju Najbolju, nadam se da imate i decu. Pričajte im o tome, ali im dopustite da i oni prožive nešto neobjašnjivo.
Obren Markov Obren Markov 15:41 26.11.2009

Re: ostala

sesili
Nisam ostala bez teksta, jer tvoj tekst je dug

:))))
dunjica dunjica 18:05 26.11.2009

Re: ostala

Sada kad imate svoju Najbolju



topcat topcat 10:51 26.11.2009

heh...ostrvo...

podsjetio si me na mene, par godina kasnije.

Dopunim kasnije.
dunjica dunjica 10:57 26.11.2009

Divota!

Hvala!

Obren Markov Obren Markov 10:59 26.11.2009

Re: Divota!

dunjica
Hvala!

Molim, potrudiću se i drugi put :)
Rejlem Rejlem 11:12 26.11.2009

SJAJNO!!!

Odavno nisam procitao nesto ovako dobro.

Nisam nikad bio ni na Mljetu ni na Korculi. Izgleda da cu Mljet preskociti
vishnja92 vishnja92 11:15 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

sto bi preskocio Mljet?
Obren Markov Obren Markov 11:20 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

Hvala na komentaru
Izgleda da cu Mljet preskociti

A sa ovim nikako ne mogu da se složim
Rejlem Rejlem 11:32 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

vishnja92
sto bi preskocio Mljet?

Pa poplasio sam se malo nakon citanja
Shalio sam se naravno. Na spisku zelja osim Mljeta i Korcule su mi i grad Hvar (bio ko klinac u Jelsi i Vrboski), mozda i Vis (cuo sam da tamo vise nema vojnih tajni ko nekad)
Rejlem Rejlem 11:37 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

Obren Markov
Hvala na komentaru
Izgleda da cu Mljet preskocitiA sa ovim nikako ne mogu da se složim

Ko sto rekoh, toliko si ovo dobro napisao da me je uhvatila PRPA....
Naravno da ga necu preskociti, samo ne znam kad cu da ga udenem u program. Ovi moji klinci vole onako aktivniji odmor, ako nema akvaparka ili internet choska muka ziva sa njima
Uzgred pomalo mi se smucila Grcka svake godine...
vishnja92 vishnja92 11:42 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

bila na Hvaru, bila na Korculi, bila na Visu - sve toplo preporucujem.
na Mljetu nisam bila :(

evo malo slicki







Rejlem Rejlem 11:57 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

vishnja92
bila na Hvaru, bila na Korculi, bila na Visu - sve toplo preporucujem.na Mljetu nisam bila :(evo malo slicki

Je l Mljet ovo dole
Mocno izgleda

EDIT: Sad sam bacio pogled na Obrenovu mapu gore, vidim da jes Mljet
Ufff ide mi se na odmor
vishnja92 vishnja92 12:02 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

da. kako razumem, to je onaj gornji deo ostrva crveno uokviren na mapi - podrucje Nacionalnog parka.

eee...

edit: i meni.
Obren Markov Obren Markov 12:11 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

Ako dobro pamtim, obe slike su sa Mljeta. Gornja je valjda ulaz u jedan od nekoliko "grotla" kako smo ih mi zvali, a donja predstavlja, mislim, granicu mora i Velikog jezera. Tu je ostrvo u moru, pa jezero na ostrvu, pa ostrvo u jezeru i na kraju manastir na ostrvu
vishnja92 vishnja92 12:14 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

Tu je ostrvo u moru, pa jezero na ostrvu, pa ostrvo u jezeru i na kraju manastir na ostrvu

ovoga se secam iz price :)
ostrvo u jezeru na ostrvu na moru se zove Melita, ako se ne varam, imena manastira se ne secam.

(i da - obe fotke su sa Mljeta a ima i lepsih ali su pod autorskim pravima, ne da mi pristup)
Obren Markov Obren Markov 12:38 26.11.2009

Re: SJAJNO!!!

imena manastira se ne secam

samostan svete marije, ima dosta podataka ovde

EDIT: i meni, bez obzira na pređašnja iskustva
margos margos 11:21 26.11.2009

E, uvukao si nas

u film, al sa slikama, zvucima, mirisima, ukusima... čak mi je na momente bilo žuljevito na zemlji, a i u šaragama.. a o povremenoj jezi, i da ne govorim.. ili vrelini.... Mnogo mnogo čulnih utisaka - to je valjda to što udara.... 'bemliga...
Obren Markov Obren Markov 14:33 26.11.2009

Re: E, uvukao si nas

margos
čak mi je na momente bilo žuljevito na zemlji

hvala na poseti i na ovome, ovo je stvarno bilo lepo
lucidalina lucidalina 11:24 26.11.2009

e pa sad

rado bih izgovorila svoj omiljeni izgovor, ali evo potrudiću se da to ne radim.

pesmom se svi strahovi leče, ne samo oni neobjašnjivi. samo ako možeš dovoljno da nateraš sebe da se skoncentrišeš na pesmu.

nastavi da pišeš, ovo je tako pitko a nije plitko, može da prođe i kao tekst nekog Barikoa ili ne znam na koga bi me sad podsetilo još. ali evo dakle male analize:

tema - jasna

ideja - na ovo ću se vratiti

struktura ok, ja ne bih boldovala, nema potrebe. jer od bolda očekuješ da je nešto bitno naglašeno, a ne da je u službi navodnika. dakle, ako pročitaš samo boldovan tekst, trebao bi dobiti suštinu teksta, a ne samo dijaloge

likovi ne preterano izrađeni, ali ni ne fali više, za samu radnju dovoljno, mada je zanimljivo kako opisuješ ljude, pa ne bi bilo ni viška.

nedoslednosti nema

uvod, razrada, kraj - ima

motivi - ima ih, mada ne previše

ideja - dakle. strah nije tema ovog teksta, ali je deo ideje. da li se taj strah može povezati sa političkim događajima, meni je ostalo nejasno. da l je onda pukla prva puška, ili ne... zapitah se ja, a odgovora nema. to da ne znaš šta je to bilo, nije dovoljno dobar odgovor. nastaviću posle, moram sad ići.

preporuka u svakom slučaju! velika.
Obren Markov Obren Markov 11:29 26.11.2009

Re: e pa sad

Hvala. Nemam šta da dodam, analiza je skroz....
papaja papaja 12:02 26.11.2009

Re: e pa sad

Odlicno.
djole63 djole63 13:17 26.11.2009

Lepo ...

... i jos lepse napisano.
Pozdrav
Obren Markov Obren Markov 14:22 26.11.2009

Re: Lepo ...

djole63
... i jos lepse napisano.
Pozdrav

'fala, i pozdrav takođe
jasnaz jasnaz 14:26 26.11.2009

ostajem pri sećanju

na kupanje u jezeru kao na osećaj koji sam sanjala. jesam bila: tih 80-tih............ ali je kupanje u jezeru


san

_____________

lepo ti tvoje ostrvo!
Obren Markov Obren Markov 14:43 26.11.2009

Re: ostajem pri sećanju

jasnaz
ali je kupanje u jezeru san

sigurna ?
jasnaz jasnaz 15:00 26.11.2009

?



sigurna.
sega84 sega84 15:02 26.11.2009

Perfektno!

Obrene ovo je sjajno...

manje sjajna je cinjenica da sam tekst procitao jutros, pa ceo dan imam taj osecaj mucnine...strah se moze namirisati citajuci...strah i nesto drugo, sto je u trenutku kada se sve desavalo dolazilo (dolazi?).

Ima mi taj Lovecraft stimung...thumbs up!!!

Kao sto jutros rekoh, horor bez horora...
Obren Markov Obren Markov 15:04 26.11.2009

Re: Perfektno!

sega84
strah se moze namirisati citajuci...strah i nesto drugo

Ne daj se, ne može se u strahu živeti
Kazezoze Kazezoze 15:34 26.11.2009

odlichno napisano !

neobichna koincidencija je da sam danas upravo pocheo da chitam knjigu michaela talbota - holografski svemir, gde on, barem tako stoji u uvodu, povezuje funkcije nasheg mozga pomocu holograma.
na taj nachin on, izmedju ostalog, objashnjava i parapsiholoshke pojave, pa pokushavam ovaj tvoj strah iz priche, kojem nije poznat uzrok, da povezhem nekako sa hologramom. pre nego shto donesem bilo koji zakljuchak ipak cu josh malo prochitati, mozhda je on dao neko objashnjenje za strah i sl pojave.
za sad, na pochetku,objashnjava funkciju secanja pomocu holograma. u svakom sluchaju pricha tera na razmishljanje u tom pravcu.
Obren Markov Obren Markov 18:09 26.11.2009

Re: odlichno napisano !

u svakom sluchaju pricha tera na razmishljanje u tom pravcu

U pravu si, to je srž. Ostaje svakako i pitanje zašto baš mi, tada, tamo
lyssa lyssa 15:08 26.11.2009

Sjajno

Odlično! Uživala sam u čitanju, a nekako mi liči na san. Zanima me ono o jedincima i pogledima na njih dok spavaju, ne znam o tome ništa.
Svakako preporuka.
Obren Markov Obren Markov 15:11 26.11.2009

Re: Sjajno

lyssa
Odlično! Uživala sam u čitanju, a nekako mi liči na san. Zanima me ono o jedincima i pogledima na njih dok spavaju, ne znam o tome ništa.
Svakako preporuka.

Hvala na poseti i preporuci a što se jedinaca tiče... pa ne znam da li je pravilo, ali ja sam jedan komad jedinca, nisam navikao na poglede u snu na kretanje u sobi na škripanje vrata... lako mi je razbiti san
lyssa lyssa 15:20 26.11.2009

Re: Sjajno

Imam jediče u kući, pa ja to zbog nje pitam, ništa drugo. Sve u vezi takve dece me zanima. Pozz
Rejlem Rejlem 15:29 26.11.2009

Re: Sjajno

lyssa
Imam jediče u kući, pa ja to zbog nje pitam, ništa drugo. Sve u vezi takve dece me zanima. Pozz

Ja bio takodje jedince, ali je jedino cega se secam iz tog ranog perioda da je cale dolazio da me pokriva u pola noci. Probudio bih se na kratko tada. Sam imam dvojicu deckica, cini mi se da imaju jako dobar san, ne osete uopste kad im udjemo u sobu da pogasimo svetla pre nego sto i sami odemo da spavamo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:58 26.11.2009

Obrene,

baš ti lepa priča, prosto se plavi i zričci se čuju...i zazubice niču.

Obren Markov Obren Markov 00:42 27.11.2009

Re: Obrene,

Jelica Greganović
baš ti lepa priča, prosto se plavi i zričci se čuju...i zazubice niču.

Blagodarim, lepših reči ni zamisliti ne mogu
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:46 27.11.2009

Re: Obrene,

ja samo sitničicu još, jeste post festum, ali...

ne znamo koliko su opasne po ljude

Mungosi nisu opasni po ljude, čak umeju da budu vrlo društvena bića.
Pročitaj Kiplingovu priču "Riki-tiki-tavi", to je moja omiljena priča o mungosu.

krkar krkar 17:16 27.11.2009

Re: Obrene,

Mungosi nisu opasni po ljude, čak umeju da budu vrlo društvena bića.
Pročitaj Kiplingovu priču "Riki-tiki-tavi", to je moja omiljena priča o mungosu.


Možda su takvi bili kod Kiplinga u Indiji, kad su došli na Balkan sasvim su podivljali. Meni jedan, baš na Mljetu, umal' ne otkide prst.
miloradkakmar miloradkakmar 10:39 27.11.2009

Odlična

priča. Toliko verodostojna da se još pitam " da li sam bio na ostrvu ", a znam da nisam.
perunns perunns 10:45 27.11.2009

Ostrvo


Kao prvo, imas bolju memoriju od mene hahah :). Svaka čast :). Neke stvari sam potpuno zaboravio sa tog puta.

Lepo napisan tekst, ponovo sam sve proziveo citajuci :).

Par stvari čak mogu i da dodam. Onaj deda koji se čudio što idemo tako "daleko"... ili preciznije, na drugi kraj ostrrva, što je u tom trenutku bilo oko 20 km. I njegove izjave da iako ceo život živi na Mljetu , nije nikada bio tamo.

Inače, po lokalnoj legendi, pećina ( grotlo .. šta god ) je mesto koje je i Odisej posetio u svojim putovanjima i da je Mljet u stvari ostrvo gde je živela Kirka, čarobnica.

Inače, svetleći planktoni u malom jezeru ( barem tada, u tim godinama ), nisu bili san, mada se tako činilo hehe . Nadam se da su preživeli ove lude godine i da još uvek čine da se osećaš kao da si u Srednjoj zemlji i da će Galadrijela svaki čas da izadje iza drveta :) ( da.. fan Tolkina... priznajem :) ).

Ne sećam se da sam hranio mačku , ali se sećam čudnog osećaja dok je mačka buljila u mene :)).

Zanimljiv je i manastir na ostrvu u malom jezeru. I uopšte .. čitavo ostrvo je .. u nedostatku bolje reči , čarobno.

Hvala za link :). Pozz svima
Obren Markov Obren Markov 11:20 27.11.2009

Re: Ostrvo

perunns

Kao prvo, imas bolju memoriju od mene hahah :). Svaka čast :).

Dobro došao, GROME

edit: dede se stvarno ne sećam, tako da i moja memorija sećanja dolazi u pitanje a ostrvo sa manastirom je na velikom jezeru, definitivno
perunns perunns 12:45 27.11.2009

Re: Ostrvo





Da, ostrvo je na velikom jezeru hehe...
mala.olja mala.olja 12:47 27.11.2009

Dalmacijo, ljubavi moja

Odlican tekst i uvek cekam svaki tvoj novi jer ti je stil pisanja izuzetno "pitak".
Tih 80- ih sam bila srednjoskolac, dakle malo mladja i verovatno bezglavija od vas (mladost....)
Provela sve do 1991. SVAKO LETO u Dalmaciji, potez od Splita pa nekad i do Raba, ali u glavnom srednja Dalmacija sa ostrvima.
I zanimljivo je to sto se secam nekoliko iracionalnih "strahovnih" situacija koje je i vreme nagrizlo pa su neprepricive, a i objektivno nije postojalo razloga za strah.
Ali se isto tako secam situacija stopiranja po Jadranskoj magistrali bez straha, ulazaka u kuce domacina po ostrvima, spavanja u satorima kod tek stecenih drugara itd.. Danas, situacije od koji mi se dize kosa na glavi, ne mogu da shvatim kao mi nije bila frka da to radim.
I konacno, kako cu sve to preziveti kad moj sin, koji sad ima tri, krene da mi priredjuje slicne ludosti.
God help me!!!!

Velika preporuka za tekst, temu, pricu i (za mene) nikad prezaljeno hrvatsko primorje!!!!
Obren Markov Obren Markov 13:00 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

mala.olja

I konacno, kako cu sve to preziveti kad moj sin, koji sad ima tri, krene da mi priredjuje slicne ludosti.
God help me!!!!

Velika preporuka za tekst, temu, pricu i (za mene) nikad prezaljeno hrvatsko primorje!!!!


Hvala na poseti i preporuci
A ovi naši naslednici... ma oni će biti dobri i poslušni i neće praviti gluposti, samo smo mi bili eto takvi nedokazni
mala.olja mala.olja 13:10 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

Joj, aj da ti verujem i samo da se nadamo da cemo im svu mudrost uliti u te pametne glave... sta cemo...
vishnja92 vishnja92 14:34 27.11.2009

Re: Ostrvo

da još uvek čine da se osećaš kao da si u Srednjoj zemlji i da će Galadrijela svaki čas da izadje iza drveta :) ( da.. fan Tolkina... priznajem :) ).


Dobro došao, GROME

aeee...
vishnja92 vishnja92 14:38 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

A ovi naši naslednici... ma oni će biti dobri i poslušni i neće praviti gluposti, samo smo mi bili eto takvi nedokazni





onima koji su bili pametni&fini u mladim danima roditeljstvo valjda pada daleko lakse - jednostavno ne znaju sta sve treba da ocekuju.
ja stalno imam utisak da sam imala vise srece nego pameti, majkomila... i ako ovi moji dripci budu radili makar pola tih stvari koje sam ja radila, lepo cu da sednem i da placem. straota bre.
Obren Markov Obren Markov 14:46 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

vishnja92
i ako ovi moji dripci budu radili makar pola tih stvari koje sam ja radila, lepo cu da sednem i da placem. straota bre.


jok, biće još gore, njih je više

Dobro došao, GROME


reunion na mestima čudnim...
vishnja92 vishnja92 14:59 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

jok, biće još gore, njih je više



reunion

Rejlem Rejlem 16:18 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

i ako ovi moji dripci budu radili makar pola tih stvari koje sam ja radila, lepo cu da sednem i da placem.

onima koji su bili pametni&fini u mladim danima roditeljstvo valjda pada daleko lakse

E a ja sam bio fini, bar sam tako mislimSamo dvaput se zabrinuli moji za mene, kad se nisam pojavio posle nekih zurki ujutro kod kuce.
Zurke, sedeljke, koncerti,...meni sve to bilo potaman.
A na moru sam tek bio ko panja.

EDIT: A sto se tice moja 2 dripca, hm uzas me hvata od puberteta u koji je stariji vec usao, a mali ce za par godina. Narednih 10-15 godina ce da nagrajisemo
vishnja92 vishnja92 18:23 27.11.2009

Re: Dalmacijo, ljubavi moja

E a ja sam bio fini, bar sam tako mislim Samo dvaput se zabrinuli moji za mene, kad se nisam pojavio posle nekih zurki ujutro kod kuce.

e, i ja sam bila fina u tom smislu: kad sam putovala iz Sarajeva na Vis (ravno 20 sati, pobegao mi sav prevoz koji je mogao da pobegne) i provela pola noci sama u Splitu koji je i tada bio velika luka i opasan kao takav da bih stigla u Komizu i ustanovila da nema ni-naj-ma-nje sanse da nadjem smestaj, lepo sam se javila svojima i rekla im da je sve super i da sam se snasla i da ne brinu.
bila sam pazljiva, zato se i plasim :))

a pocetkom svakog leta sam objavljivala sezonu nevracanja kuci do prepodneva i da: ko brine - ko mu kriv, tako da ni tu nije bilo frke.

siroti moji stari roditelji...

sirota ja kad porastu indijanci
perunns perunns 13:19 27.11.2009

ostrvo



Trebalo bi da ispričas priču o našem putovanju u Veneciju :).


Možda nije tako mistična .. ali je skoro isto tako neverovatna :=O.
Obren Markov Obren Markov 13:24 27.11.2009

Re: ostrvo

perunns
Trebalo bi da ispričas priču o našem putovanju u Veneciju :).

Ako iz te priče izbacim ono što nije slobodno pričati, neće ostati ništa :)))
A mi smo sad ozbiljni ljudi, i naši mladi već umeju da čitaju poodavno...
lucidalina lucidalina 22:09 27.11.2009

Re: ostrvo

ej a je l pricas u snu? ako neces ovako, moze neko da sedi pored tebe i ceka BUAHAHAHAHA
Obren Markov Obren Markov 10:38 28.11.2009

Re: ostrvo

lucidalina
BUAHAHAHAHA

i ti si sinoć imala posebne doživljaje ?
lucidalina lucidalina 18:35 28.11.2009

Re: ostrvo

meni su snovi uvek ekstra interesantni, sanjam citave neke filmove i miniserije, mnogo letim i ne mogu da bezim. katkad placem, a cesto pricam. i moze se sa mnom i razgovarati. ali tajne ne odajem ni u snu, nego se prebacim na drugi jezik. ludilo
vishnja92 vishnja92 18:49 28.11.2009

Re: ostrvo

mnogo letim

i ja
Obren Markov Obren Markov 19:38 28.11.2009

Re: ostrvo

lucidalina
ali tajne ne odajem ni u snu, nego se prebacim na drugi jezik. ludilo

Pošto, koliko se sećam, nisi blizanac u horoskopu, da li si možda razmišljala o ovome
lucidalina lucidalina 20:59 28.11.2009

Re: ostrvo

i ja


a je l slobodno, u vidu pada ili iznad nekog puta, pejzaza? ume li neko ovde da tumaci snove (i obrenove strahove)?

lucidalina lucidalina 21:20 28.11.2009

Re: ostrvo

Pošto, koliko se sećam, nisi blizanac u horoskopu, da li si možda razmišljala o ovome


kako se majmun drzi u neizvesnosti?
lucidalina lucidalina 21:30 28.11.2009

Re: ostrvo

Trebalo bi da ispričas priču o našem putovanju u Veneciju :).


ako si tako interesantan kako te obren opisuje, mogao bi i ti.
vishnja92 vishnja92 21:31 28.11.2009

Re: ostrvo

a je l slobodno, u vidu pada ili iznad nekog puta, pejzaza?

bez pada - letim, lebdim, plivam kroz prostor... jednom (16. februara 2005, tacnije :)) sam sanjala kako letim i uzivam i sve to, i onda odjednom prolazim kroz sloj oblaka i stizem tamo iznad - u onostrano. mesec dana posle toga sam bukvalno lebdela hodajuci, a taj san mi je svakako promenio zivot (ili bar svest)

na desktopu na poslu mi je i dalje taj predeo - evo ga:

lucidalina lucidalina 22:06 28.11.2009

Re: ostrvo

16. februar je i meni promenio zivot. doduse, koju godinu pre, ali je to taj datum. onda sam prvi put postala mama.
a ovaj tvoj predeo je prelep. ja letim ili preko ivice (otisnem se svojom voljom) ili letim iznad putica, i ako skrenem s njega, padam. mislim da su i jedna i druga asocijacija prilicno jasne.

Obren Markov Obren Markov 01:17 29.11.2009

Re: ostrvo

vishnja92
bez pada - letim, lebdim, plivam kroz prostor... jednom (16. februara 2005, tacnije :)) sam sanjala kako letim i uzivam i sve to, i onda odjednom prolazim kroz sloj oblaka i stizem tamo iznad - u onostrano. mesec dana posle toga sam bukvalno lebdela hodajuci, a taj san mi je svakako promenio zivot (ili bar svest)

Dobila si poklon, mislim...
vishnja92 vishnja92 12:19 29.11.2009

Re: ostrvo

da
Kazezoze Kazezoze 22:00 29.11.2009

Re: ostrvo

vishnja92
a je l slobodno, u vidu pada ili iznad nekog puta, pejzaza?

bez pada - letim, lebdim, plivam kroz prostor... jednom (16. februara 2005, tacnije :)) sam sanjala kako letim i uzivam i sve to, i onda odjednom prolazim kroz sloj oblaka i stizem tamo iznad - u onostrano. mesec dana posle toga sam bukvalno lebdela hodajuci, a taj san mi je svakako promenio zivot (ili bar svest)

na desktopu na poslu mi je i dalje taj predeo - evo ga:



nedavno sam chitao neki stari intervju sa stephenom la bergom koji je bio prvi nauchnik koji je empirijski dokazao lucidno sanjanje. kazhe da je, izmedju ostalog, svesno sanjanje dobro zbog laksheg savladavanja nekih nashih strahova.
npr. ako ti se u snu pojavi neka zver (zmija, tigar i sl) koja te natera u paniku, tvoja logichna reakcija je da bezhish. medjutim, kada si svestan svog sna, onda tu zver mozhesh da oterash, da, recimo, tigra gadjash sa kokoshkom ili da se sprijateljish s njim.
zatim, preporuchuje da se deca uche lucidnom sanjanju, jer ce im to biti odlichna zamena za potencijalno uzimanje narkotika. u oba sluchaju je promenjeno stanje svesti, s tim shto je droga destruktivna, a svesno sanjanje mozhe biti kreativno. kazhu da je anshtajn do nekih svojih teorija doshao preko lucidnih snova...
vishnja92 vishnja92 08:56 30.11.2009

Re: ostrvo

meni ponekad - ponekad - uspeva :)
a o tome sam citala davno - bilo je u pitanju neko pleme (ne secam se koje i gde) kome su snovi zauzimali kljucno mesto u zivotu i verovanjima ali na potpuno lud nacin: pomocu "lucidnog sanjanja" prakticno su kreirali stvarnost i oblikovali je, resavanjem kojekakvih zivotnih&inih zavrzlama u snu.

moje starije dete ima potpuno lude snove, daj neki linak o tom ucenju, nemojsistipsa...
Obren Markov Obren Markov 09:13 30.11.2009

Re: ostrvo

vishnja92
pomocu "lucidnog sanjanja" prakticno su kreirali stvarnost i oblikovali je

Kastaneda.
vishnja92 vishnja92 14:03 30.11.2009

Re: ostrvo

znam da je Kastaneda - ali bio je negde clanak o tome istom, na malo drugaciji nacin, mislim da je neka Afrika bila u pitanju.

e, a pajz ovo: pra neki dan sam uputila kolegu (ljutog gradjevinca koji zna puno o snovima, psihologiji i raznoraznim pobocnim postavkama koje ovde preskacem) na tvoj tekst. upravo je bio kod mene i u jedno 20-ak minuta napravio perfektan mali usmeni esej o ovom blogu. ja sam ga lepo odslusala otvorenih usta i nista ne umem da ti prepricam, ali verujem da bi uzivao da si bio tu :)

(dohvatio se i mnogih detalja, ma ludilo. sad idem da ga naucim da se registruje ovde)
Obren Markov Obren Markov 14:09 30.11.2009

Re: ostrvo

vishnja92
ja sam ga lepo odslusala otvorenih usta i nista ne umem da ti prepricam, ali verujem da bi uzivao da si bio tu :)

Višnjaaaaaaa
pa nije lepo to sad tako reći i onda ništa ne reći
Kazezoze Kazezoze 14:30 30.11.2009

Re: ostrvo

daj neki linak o tom ucenju, nemojsistipsa...

evo, nashao sam taj intervju na engleskom (ja sam ga chitao na holandskom)



klikni na sthepena
vishnja92 vishnja92 14:32 30.11.2009

Re: ostrvo



to sam i ja upravo shvatila, daj mi malo vremena

vishnja92 vishnja92 14:35 30.11.2009

Re: ostrvo

klikni na sthepena


fala kaz :)

Obren Markov Obren Markov 18:23 30.11.2009

Re: ostrvo

Mnogo smo se nešto uozbiljili u poslednjih par postova, pa eto malo svirke na temu :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana