- ogled o pričama iz nepostojeće Srednje Zemlje o neverovatnim bićima i njihovim čudesnim doživljajima koje nam je, isprepletane i napisane posebnim pismom, ostavio J.R.R. Tolkin, majstor bajki -
Kad neko, nošen neodoljivim porivom ispisivanja svojih misli, napiše nešto što vas čitanjem takne tako da vam se uzburkaju i misli i emocije, onda takvog pisca zapamtite, stavite ga u svoj poseban "neuron" gde se čuvaju dragocenosti i, s vremena na vreme, osetite potrebu za prelistavanjem njegove / njene proze, poezije, eseja, romana, drame, priče,...šta god da je ispisano.
Kad neko izmisli čitav novi jezik, čitav novi svet i čitavu novu mitologiju da bi vam saopštio svoje misli, ondaK zastanete (pomalo zapanjeni) i razumete da nije reč samo o "ispisivanju misli" zarobljenih u nekakvu knjigu, već o piscu koji je neverovatno predan tragač, istraživač, znalac, pravi majstor tekstova koje je (tako ja mislim) najteže pisati - tekstova kojima se želi iz zaboravljenih delova našeg ljudskog, kolektivnog sećanja nanovo ispisati u tami vremena izgubljenu - Prvu Ljudsku Bajku.
Verujem da je Tolkin jasno video ono što je mnogima od nas jasno:
- sve ljudske priče izgrađene su od četiri višestruke reči
sloboda (koja je dvostruka reč, ona u sebi sadrži reči dobro i zlo), ljubav, herojstvo i smrt.
Umeće majstora je u tome da ih "složi" u lavirinte događaja, avantura i doživljaja tako da nas - ostavlja bez daha.
Tolkin sigurno nije jedini koji je to umeo, ali je nesporno - među najboljima.
Knjige je pisao tengvar jezikom. Verovatno je mislio da je sve ono što su ljudi "pogubili" iz kolektivnog sećanja tokom hiljada i hiljada godina pisanja i pričanja bilo pisano i govoreno jezikom koji je danas zaboravljen, pa nam nudi - tengvar
Stranice Tolkinovih knjiga ispisane su tengvarom (i engleskim, naravno), opremljene su mapama, crtežima likova, skicama događaja, kartama bitaka, "ukrašene" opisima tako da čitaocu neminovno stvaraju jasne slike i predstave o prostoru i bićima čije sudbine prati nit priče, pa ma o kojoj od njegovih knjiga da se radi.
Silmarilion je izdanje njegovih radova koje se pojavilo posle njegove smrti.
„Silmarilion“, zajedno sa drugim Tolkinovim delima, formira obimnu, ali nedovršenu priču koja opisuje univerzum Srednje Zemlje, u kome se odvijaju priče iz „Hobita“ i „Gospodara prstenova“.
„Priče o Prvom dobu kada Morgot obitavaše u Srednjoj Zemlji i Vilenjaci vodiše rat sa njim za povratak Silmarila kojem treba dodati pad Numenora i istoriju Prstenova moći i Trećeg doba gde se ove priče završavaju.“
Silmarilion je verzija "The Book of Lost Tales" koje je Tolkin pisao kao prve skice na samom početku svog traganja za mitovima i univerzalijama koje se poput skrivenih svetlucavih niti provlače kroz razne druge mitove, spevove, epove i bajke koje su, naratorstvom ili zapisom, stigle do nas danas, ali pročitane kao da ukazuju na neku "kariku koja nedostaje", neku pra-priču i Prvu Bajku do koje se, možda i ipak i može stići.
Sve njegove magične priče opisuju borbe između dobra i zla, onako kako ih on vidi u svom smišljenom Univerzumu, opisuju napore, prepreke, iskušenja, sumnje i dvoumice koje junaci (ponekad jedva!) preživljavaju tokom raznih avantura. I ceo dekor je između dve rečenice, prve koja glasi "naš svet je u opasnosti i nepovratno nestaje" i druge koja glasi "naš svet ima dobra koja moramo sačuvati za svet koji neizbežno nastaje". U tom se prostoru prepliću sudbine čarobnjaka (dobrih i zlih), ljudi (raznih, takođe), vilenjaka, patuljaka, hobita, orka, prikaza, senki, čudesnih bića za koje niko ne zna kada su i kako postala i u kakvim dubinama Zemlje ili visinama neba žive objavljujući samo povremeno svoje postojanje svim ili ponekim učesnicima priče pričane tengvarom...
Evo, na primer, kako izgleda tekst prvog člana Univerzalne deklaracije o pravima čoveka pisano srpski i tengvar
Osim što je u svoju naraciju uveo tengvar, pokazujući da tačno zna kakva je magična moć jezika, Tolkin je svaki svoj lik napravio - dvostrukim. Svako ima šansu da bude dobar ili zao, svakom je dato da vidi i uvidi razloge "onih drugih" za ono što govore, za ono što čine, za ono što žele ili sanjaju da im se dogodi, svako ima priliku da utiče na sopstvenu sudbinu i svako ima bar jedno ogromno iskušenje pred sobom (kojem će odoleti ili neće) koje onda određuje dalje događaje i doživljaje. Verujem da su to pravila Univerzuma koje je Tolkin smislio:
"The Two Trees of Valinor in the fictional universe of J.R.R. Tolkien's Middle-earth are Telperion and Laurelin, the Silver Tree and the Gold Tree that brought light to the Land of the Valar in ancient times. They were destroyed by Melkor and Ungoliant the great spider, but the last flower of Telperion and the last fruit of Laurelin were made by the Valar into the Moon and the Sun. "
Verovatno je svima koji su Tolkina čitali sasvim prirodno da znaju i imena likova i delove dijaloga i kratke opise "omiljenih scena", gde god da se dešavaju.Verovatno su i tokom čitanja "navijali" za svoje likove, a magija Tolkinovog pripovedanja je u tome da čitanjem izgradite neke vrste "simpatija" i razumevanja i za one koji su poklekli, posrnuli, one koji nisu odoleli iskušenjima i zaboravivši i svoju slobodu i svoju ljubav izgubili svaku sposobnost herojstva i samo "služe" smrti, tami, nestajanju, zlu.
Ništa ljudskije od toga, tako ja mislim.
I posebno čudo Tolkinovog pisanja je lakoća kojom se uspostavlja svojevrsna "veza" među njegovim čitaocima i poklonicima. Ima mnogo pisaca koji su vrlo čitani, poznati, omiljeni, ali retko je naći još jednog čije štivo od čitalaca kao da stvara "zaverenike", posebno "posvećene" u lavirinte njegovih priča kao da samim čitanjem postajemo deo "družine prstena" ili bilo koje druge grupe ili pojedinca koji se u priči javlja. Kao da (ponekad, svesno ili nesvesno) gradimo svoj stav o nekome tokom razgovora ako se spomene da je on / ona poklonik Priča, kao da sama ta činjenica olakšava komunikaciju, čini je boljom, kao da (mada se ustvari i ne poznajemo) delimo kakve tajne koje se inače moguće tek posle mnogo, mnogo razgovora.
I čini mi se da je magija Tolkinovih priča upravo u tome što su - nedovršene. Time kao da on svakome od nas omogućava da ispišemo svoje sopstvene dovršetke (ako nam je uopšte do toga).
Sloboda da se bira između dobra i zla, hrabrost da tragamo za onim što volimo (bez čega ne možemo, za čim čeznemo, što moramo dotaći uz sva iskušenja koje to traganje podrazumeva) i snaga i volja da se suočavamo sa izvesnošću nestajanja.
Život čudesnih bića i njihove avanture u Srednjoj Zemlji za koju nam se samo čini da je izmišljena i da ne postoji.
A ustvari je svuda oko nas...
Eto nam svima prilike da dovršimo neku bajku.