Predsednik Obama je u govoru na vojnoj akademiji u Vest pioiintu 1. decembra obelodanio svoju novu strategiju za Avganistan. Najkraće rečeno, ona se satoji od upućivanja dodatnog kontigenta od 30 hiljada američkih vojnika u Avganistan do polovine iduće godine, uz istovremenu najavu početka povlačenja svih američkih snaga iz te zemlje od jula 2011. Uslov je da se avganistanske snage prethodno obuče i osposobe da preuzmu brigu o bezbednosti svoje zemlje, kao i da vlada predsednika Karzaija iskoreni korupciju i napravi pomak u upravljanju zemljom. Prema rečima predsednika Obame: „Vreme blanko čekova je prošlo“.
Na dvodnevnom sastanku NATO-a u Briselu 3. i 4. Decembra, 25 članica alijanse takodje je najavilo da će u Avganistan uputiti ukupno još 7 hiljada vojnika. Zvaničnici administracije su na pretresu u Kongresu branili strategiju predsednika Obame, ističući izmedju ostalog da je od svih mogućih opcija ona najbolje moguće rešenje da se poraze Taliban i al-Kaida kako bi se SAD i njihovi saveznici zaštitili od budućih napada ekstremista.
Reakcije samih članova Kongresa bile su podeljene – od podrške kako demokrata tako i republikanaca, pri čemu su mnogi republianci upozorili da nije mudro da se i neprijatelj obaveštava o datumu početka povlačenja američkih snaga, do oštrih kritika od strane nekih demokrata, koji smatraju da nastavak ratnih operacija i „izgradnje nacije“ u Avganistanu nije u nacionalnom interesu Sjedinjenih Država.
Analitičari su takodje podeljeni - mnogi uzdržano podržavaju odluku predsednika Obame, uz dosta naglašene rezerve i kvalifikacije, dok drugi osporavaju da se vojnim pojačanjem može bitno izmeniti situacija u Avganistanu, ali dovode u pitanje i vojnu opciju Zapada u suočavanju sa islamskim ekstremizmom, upozoravajući da vojno prisustvo Zapada u islamskom svetu stvara više terorista nego što ih ubija ili razoružava i da bi nova odluka predsednika Obame mogla ceo problem da učini još ozbiljnijim.
Pojedini analitičari takodje primećuju da dvostruki karakter Obamine strategije – pojačanje i povlačenje, ima razloge kako u unutrašnjoj politici Sjedinjenih Država, tako i u nedavnim primerima američkog vojnog angažovanja u svetu.