Prošle nedelje sam, zajedno sa ambasadorkom Danske i drugim kolegama iz naše ambasade bio u Somboru, da bismo sa učenicima Gimnazije razmenili stavove u vezi klimatskih promena. Obzirom da je to bilo samo nekoliko dana pre Samita u Kopenhagenu, mislili smo da će biti zanimljivo čuti misljenje generacije, koja će biti odgovorna kada se suočimo sa najvećim izazovima koje globalno zagrevanje donosi.
Pripremajući se za razgovor organizovali smo projekciju filma "The Age of Stupid" - priču o tome šta bi se moglo dogoditi do 2050. godine ako sada ništa ne preduzmemo. Iako veliki deo filma ima veoma politički i dramatičan ton, svi arhivski snimci, koji su korišteni uzeti su iz aktuelnih informativnih izvora, da bi prikazali povećanu zabrinutost u vezi topljenja glečera, pojave ekstremnih vremenskih uslova, rekordno visokih temperatura i povećanog nivoa padavina.
Još jedan faktor koji je istaknut jeste skepticizam i otpor mnogih ljudi prema naučnim zaključcima u vezi klimatskih promena i merama koje se preduzimaju u pokušaju da se problem reši (posebno mi je bilo žao čoveka, koji u filmu, očajnički pokušava da napravi farme vetrenjača za proizvodnju električne energije, ali nailazi na zatvorena vrata svih udruženja građana i komisija za gradnju, kojima se obratio).
Učenici somborske Gimnazije su se dobro pripremili. Razmatrali su veliki broj mera koje bi trebalo primeniti na lokalnom nivou, posebno u oblasti odnošenja otpada, štednji goriva, strožijim zakonima o zaštiti životne sredine, kao i kaznama za one koji ih krše. Jedan samouvereni student tvrdio je da je on skeptik i da ne veruje da će se predviđanja i ostvariti. Ipak, na kraju smo se složili, koliko god da nam se razlikuju stavovi u vezi nauke klimatskih promena i oko toga ko je odgovoran, da su stednja energije i energetska efikasnost vredan cilj - zbog naših ekonomija, životne sredine, čistije vode koju pijemo i čistijeg vazduha koji dišemo.
Danska ambasadorka je apelovala na učenike da ovaj problem ne smatraju tuđim - vladinim, problemom UN, velikih korporacija itd. - već našim zajedničkim problemom. Dobar početni korak bi bio da se više učenika aktivira i zatraži od svojih opština, nacionalnih vlada i vodećih biznismena da preduzmu nešto. Samit u Kopenhagenu neće sam po sebi rešiti sve probleme, ali se nadamo da će uticati na proces obrazovanja i da će usmeriti akcije na podršku onima koji su spremni da promene svoj način života i navike da bi zaštitili svoju okolinu.
Ja sam bio u prilici i da istaknem da je Velika Britanija ovog novembra zabeležila najveći nivo padavina, od kada su počela merenja pre stotinu godina, i da je na planini Žabljak u Crnoj Gori, na kojoj bi do sada trebalo da je prilično hladno, jednog prošlonedeljnog sunčanog dana, zabeleženo + 20 stepeni. Ja bih, na osnovu svega ovoga, rekao da se nešto dešava.
Bill Longhurst
zamenik ambasadora