Verovali ili ne, umem da cutim kad zatreba. I u privatnom i u javnom zivotu. Medjutim, cutnja ne znaci nepristrasnost. Ne mislim da je u redu svoj autoritet i kredibilitet stedeti za posebne situacije. To bi bila pristrasnost.
Cesto sam u situaciji da pomazem ljudima koji su mi na licnom planu odbojni zbog svog ponasanja, navika, mirisa... Onda se trudim da se koncentrisem na nesto lepo u njima, npr oci, decu, zanimljivo medicinsko ili eticko pitanje koji namecu... Do skoro sam radila u bolnici u kojoj su vecina pacijenata bili iz neprivilegovanih drustvenih slojeva, svaki drugi sa hepatitisom ili HIVom, alkoholicar, smrdljiv...Svaki put ga hitna doveze u bolnicu zato sto je pronadjen na ulici bez svesti, ispostavise da se overdozirao ili da je pijan, sredimo ga, okrpimo, okupamo, nahranimo, dovedemo socijalne sluzbe da ostanu sa njim u vezi kad iz bolnice izadje, i posle par nedelja, evo njega opet na prijemu sa istim problemima. Pri tom zivi od socijalne pomoci za koju ja zaradjujem, od koje kupuje drogu i alkohol, zbog kojih dolazi u bolnicu da opet trosi sredtva iz zdravstvenog fonda za koji ja zaradjujem, ali,...od kog i zivim.
Tesko je zadrzati nepristrasnost. Svi smo mi kao objektivni, medjutim... Trenutno mi je sef jedan koga zovu Stena. U 67oj godini radi vise od punog radnog vremena, zabavlja se tako sto osvaja Himalaje, pa se spusta na skijama. Svi drhte od pomena njegovog imena. Ima samo jednu manu, ne voli izazove svom autoritetu iako poziva na refleksiju kao metod unapredjenja licnosti i profesije. U poslednje vreme cesto zloupotrebljava moj stomak tako sto me salje da pregovaram sa nerazumnim porodicama pacijenata koje uvek malo olabave kad me vide kako sa stomakom do zuba trckaram oko njihovih najmilijih. Nazovimo to taktikom. Dobro.
Medjutim, danas nam je dosla zena koja zahvaljujuci mestu na kom zivi nema pristup odredjenoj operaciji za koju na osnovu svih nacionalnih preporuka ima pravo. Operacija mnogo kosta i lokalna opstina koja finansira lecenje svih koji na njoj zive smatra da ona nije prioritet. Pri tom zena uplacuje u fond redovno i nikad ranije sredstva iz njega nije koristila. Dosla je kod nas po drugo formalno misljenje da joj pomogne pred sudom jer se zalila na odluku lokalnog fonda. Prvo je bila kod mene. Ja joj objasnila sta mogu formalno i profesionalno da napisem na osnovu cinjenica i predlozila da odemo do Bill-a (sefa) da vidimo da li on ima ideju. Bill je inace control freak (kao i svi koji uspesno provedu vise od 10 godina radeci za NHS). Odmah je uzeo da on izdiktira pismo. Zena ga na kraju pita da li ima jos neku ideju sta da radi, a on kaze da to ne sme da joj kaze da ne bi bio pristrasan i da se ne bi mesao u politiku. Zena gleda u mene. Ja joj kazem tiho, na izlazu: "Nezvanicno cu Vam reci, probajte da pisete svom MP-ju."
Kad je izasla, Bill plane. Te kako mogu da dajem savet za koji nisam ovlascena, te kako mnogi nasi pacijenti koje lecimo od dijabetesa ne mogu da dobiju odobrenje za operaciju, te kako treba da cuvam svoj autoritet i kredibilitet za njih, te da treba da ucim od iskusnijih... Ja mu kazem da ja mislim da njoj ta operacija prema nacionalnim preporukama sleduje i da nije fer da joj bude uskracena samo sto zivi na teritoriji Trafforda i da je savet bio ljudske, a ne profesionalno-formarne prirode. On i dalje pravi facu kao da sam nevaljalo i neposlusno dete.
I dok svoje ponasanje mozemo da modifikujemo, tesko da mozemo da promenimo svoj karakter i svoja sustinska ubedjenja. Koliko su nasi pacijenti zrtve nasih licnosti koje su ipak razlicite?