Njih dvojica nikako nisu hteli da slušaju radio niti na bilo koji drugi način saznaju rezultat utakmice omiljenog tima već su se naumili da gledaju snimak sa iz Mostara simulirajući direktni prenos i uzbuđenje koje on pruža. Mene je naravno mrzelo da živim u neznanju i da se čuvam, kao seoska mlada, da ne saznam previše. A i Velež i Zvezda nisu moji omiljeni timovi. Odslušao sam prenos kod kuće sa ćaletom pa otišao na basket i vratio se oko pola osam. Po navici pozovem kod Gige da vidim šta se radi.
"Ej šta radite?"
"Nemoj da nam kažeš rezultat!" Giga ne želi da izgubi pripremano uzbuđenje "direktnog" prenosa.
"Ma neću bre. Nisam pi#ka... Ali je utakmica bila do jaja."
"Nemoj da nam kažeš rezultat."
"Ma ne brini... Ali da znaš da je utakmica baš do jaja. Ovakav preokret nisam video u životu."
"Nemoj da nam kažeš! Neću da te slušam! La-la-la-la-..... Ne slušam te!"
"Okej, okej. Neću da vam kvarim. Ali uživaćete..."
"Nemoj bre da pričaš... A je l bio pun stadion?"
Pre neki dan, moj petogodišnji sin Ivan uputio mi je jedno, čini mi se, veoma retoričko pitanje
"Tata bre kad ću ja da porastem da budem kao svi vi?"
Vidim da mu malo dosadilo da bude najmanji i da ima velika očekivanja od svog stasa koji mu genetikom sleduje. I ja sam bio takav.
Sećam se, kad sam ja bio mali, sve stvari su bile mnogo velike. Tatine cipele, košarkaška lopta, staklena litarska flaša kokakole, ... Sve je to bilo veliko. Čak i vreme je teklo drugačije. Ranije mi godina traje i traje, a sada prođe kao za tren. Neki moji drugari su skloni da ovo prividno ubrzavanje prolaznosti vremena pripisuju nekom poremećaju u svemiru tražeći "realnu", doduše ničim objašnjivu teoriju, koja bi objasnila "zašto mi je izbledela krštenica, druže?" tako brzo.
Dok sam bio mali, ljudi mojih godina su mi izgledali daleko starije. Kad sam ja bio mali, mame mojih vršnjka su i po stasu i po godinama, za nas bile tetke. A sada, kad odem na roditeljski kod Joce uočavam da te mame i nisu baš tetke. Pre bi mogle da prođu kao MILF-ovi, ali da se ne upetljavam u priču. Samo da dam svoj doprinos objšnjavanju fenomena "što sam stariji godine mi brže prolaze" pa, obećavam, prelazim na priču. Mislim onu "pričam ti priču".
Kad imaš 5 godina, kao što ima sada moj Ivan, sve što pamtiš je svedeno na cele 2 godine. Tu je ceo tvoj život. Praktično je nemoguće da se ne setiš cele jedne godine ili polovine svog života i 365 dana traju i traju.
Kasnije, kada čovek zađe u ozbiljno doba godinu dana traje mnogo kraće. Kažemo "kao da je juče bila Nova Godina" iz prostog razloga jer nam se natalože godine u sećanjima i jedna više ili manje ne predstavlja drastičan pomak. U tim, nekim, godinama, jedna kalendarska godina bačena na gomilu prethodnih predstavlja pomak od samo2 - 3 posto. Zato je moguće da se ne setim gde smo bili za doček 1993, i koje godine je godine Velež pobedio Zvezdu sa 5:0.
Da Zvezda Velež. Čini mi se da se igralo 1987. godine plus minus 5... Mislim leta. U to vreme sam se intenzivno družio sa Novicom i Gigom. Oni su bili vatreni navijači Crvene Zvezde. Mislim u to vreme. Tada još nisu bile izmišljene "Delije" i zakon o rasnoj diskriminaciji pa su navijači najvećeg fudbalskog tima sa naših prostora još uvek bili "Cigani". U to vreme je svima nama bilo mnogo značajno šta će da se desi u ligi FSJ. Ovo "J" iz FSJ se odnosilo na Jugoslavija pa su timovi u prvoj fudbalskoj ligi bile Dinamo iz Zagreba, Radnički iz Niša, Olimpija iz Ljubljane, Hajduk iz Splita, Železničar i Sarajevo iz Sarajeva, Partizan i Zvezda iz Beograda, spomenuti Velež iz Mostara, ... i još neki kojih ne mogu da se setim. A znao sam... U to vreme. Sa setom se sećam uzbuđenja koje smo imali kada smo, obično, nedeljom slušali radio prenos svih utakmica. TV prenosi su bili retki. Bilo je povremeno 30-ominutnih reportađa sa utakmice. Te godine, zbog velikog interesovanja a nedostatka tehničkih uslova utakmica Velež-Zvezda nije prenošena ali je emitovan snimak...
Giga i Noca, okoreli Zvezdaši, izolovali su se od spoljašnjeg sveta u Giginoj dečačkoj sobi, punoj knjiga, užeglog mirisa duvana sa primesom mirisa rakije i turšije. Njih dvojica nikako nisu hteli da slušaju radio niti na bilo koji drugi način saznaju rezultat utakmice omiljenog tima već su se naumili da gledaju snimak sa iz Mostara simulirajući direktni prenos i uzbuđenje koje on pruža. Dakle atmosfera radna. Sluša se omiljeni U2, cirka se i čeka se 8 uveče da se gleda snimak utakmice. Mene je naravno mrzelo da živim u neznanju i da se čuvam, kao seoska mlada, da ne saznam previše. A i Velež i Zvezda nisu moji omiljeni timovi. Otslušao sam prenos kod kuće, sa ćaletom pa otišao na basket i vratio se oko pola osam. Po navici pozovem kod Gige da vidim šta se radi. Da se potsetimo. Omiljeni tim mojih najboljih drugova je popio -5.
"Ej šta radite?"
"Nemoj da nam kažeš rezultat!" Giga ne želi da izgubi pripremano uzbuđenje "direktnog" prenosa.
"Ma neću bre. Nisam pička... Ali je utakmica bila do jaja."
"Nemoj da nam kažeš rezultat."
"Ma ne brini... Ali da znaš da je utakmica baš do jaja. Ovakav preokret nisam video u životu."
"Nemoj da nam kažeš! Neću da te slušam! La-la-la-la-..... Ne slušam te!"
"Okej, okej. Neću da vam kvarim. Ali uživaćete..."
"Nemoj bre da pričaš... A je l bio pun stadion?"
"Ma svih 15 000 ljudi. Neki za malo da padnu sa stene... Utakmica do jaja. Da vidiš kakav preokret..."
"La-la-la-la-la-... Ne slušam te!"
"Okej. Kad se gledamo?"
"Prenos počinje u 8, ti nemoj da dolaziš pre deset... Da u miru odgledamo..."
"Važi."
"Ajd..."
"5:4 za zvezdu!" Ulazim u pucanj delić sekunde pre nego je Giga spustio slušalicu.
"Što si be takav. Sedimo ovde i pijemo ceo dan, spremamo se da gledamo..."
"Ej izvini, ne znam šta mi bi."
"Stvarno si pička!"
"Izvini!"
Tišina...
"A dobra utakmic bila?"
"Do jaja. Zvezda dala 5 golova za 14 minuta. Nikad se nije desilo u istoriji fudbala..."
"Ko dao golove?"
"Ajde da vam ne kvarim... Gledaćete."
"Važi. Stvarno si riba... Ali pošto je lep rezultat, moožda ti i oprostimo. Vidimo se."
"Aj pa tako..."
Klik, tuu-tu
Dva sata kasnije zazvonio je telefon. Gigin glas. Tužan:
"Ali kako..."
Da se potsetimo. Nije bilo preokreta. Omiljeni tim mojih najboljih drugova je popio -5. Čini mi se da jezadnji go pao u 90-om minutu.