Mi. Građani, poreski obveznici. A nas interesuje: stručnost, nezavisnost i efikasnost. Stručnost mora da se podrazumeva. Efikasne su i sudije i tužioci koji su zaljubljeni u svoj posao. Nezavisnost traži hrabrost. Nezavisnost znači nepristrasnost. Znači pravdu.
Prošli smo onako. Neke loše sudije više nisu. Neke loše sudije su i dalje. Neke odlične sudije više nisu. Isto tako i tužioci. Da li smo na dobitku i zašto smo krečili?
Da odmah odgovorim: ne znam da li smo na dobitku. Kada kažem da neke odlične sudije više nisu, govorim i mislim na konkrete sudije. Kada kažem neke loše sudije su i dalje, mislim na konkretne sudije.
Ne znam ni koliko su građani Srbije, poreski obveznici, svesni koliko je ovo važno za sve nas. Nas 7.5 miliona ima 2500 sudija (0,04% stanovništva) i 500 tužilaca (0,007% stanovništva). Oni čine stubove naše demokratije. Od njihove stručnosti, nezavisnosti i efikasnosti zavisi cela nacija. Oni moraju da se cene. Njihove plate moraju biti velike. Oni sude u sporovima najbogatijih i najsiromašnijih. Najvećim korporacijama i najmanjim preduzećima. Ministrima i nezaposlenim. Najgorim kriminalcima i najpristojnijim ljudima. Svima baš svima. Nepristrasno. Znači hrabro i nezavisno.
Jako je teško u sistemu kao što je naš, ocenjivati sudije po merilima koja određuje Odluka o utvrđivanju kriterijuma i merila za ocenu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti za izbor sudija i predsednika sudova. Evo i na šta mislim. U jednom normalnom sistemu, ocenjivati sudiju po broju ukinutih odluka po pravnom leku je razumna stvar. U prevodu: u koliko je predmeta sudija pogrešio pa je viši sud (sada apelacioni) morao da ukine presudu. Inače odluke višeg suda su bezimene. Donosi ih sudsko veće. U jednom korumpiranom sistemu, ovo može da znači i nezavisnost sudije. Ako vam je viši sud korumpiran, onda broj ukinutih presuda možda govori nešto drugo. A kod nas je korupcija najjača u dva suda ... Jer uvek je korupcija najveća na mestima gde se "okreću" najveće pare, odnosno donose odluke sa najvećom novčanom težinom.
Kako da utvrdimo šta je u pitanju u slučaju ukinute presude? Pa da proučimo presudu i odluku suda višeg stepena o ukidanju te presude. Svaka presuda se može ukinuti. Uvek možete naći, često i vrlo banalan razlog, da ukinete presudu. Pitanje je da li je razumno ukidati je i da li je "propustom" sudije da utvrdi nešto ili proveri nešto, došlo do stvarne povrede nečljeg prava i da li bi to imalo ikakvog uticaja na drugačiju presudu?
U normalnom sistemu, ako sudiji viši sud ukine odluku, sudija ima pravo da traži da nezavisni sudski organ ovo prekontroliše. Ovo se kod nas uglavnom nije radilo jer sistem nije radio. Počev od predsednika vrhovnog suda. Isto tako i probem tužilaštva.
Problem ocenjivanja sudstva i razrešenja pojedinih sudija mogu da reše samo same sudije. I to u procesu kontrole u kome se ulazi u suštinu odluka nekog sudije. Čitaju se presude i rešenja suda višeg stepena o njihovom ukidanju. Ulazi se u suštinu. I verujte, tu se vidi, iz aviona se vidi ko ume da gleda, da li je sudija bio stručan i efikasan. Na zbirnim brojevima u korumpiranom sistemu, to se teško vidi.
Pošto sudije to nisu same radile, razrešili su dve ipo sudije za 9 godina, onda im je zakonom naloženo da to urade za tri meseca: ocene sve sudije. Sami su krivi. Međutim, mene to i ne interesuje previše: da li su sami krivi ili ne. Kako smo mi prošli? Kao što rekoh: ne znam. Niti iko može znati. Vreme će pokazati. Ono što se nije radilo 9 godina (za mene vreme teškog i sporog uspona nakon brze i duboke strmoglavice počinje 5. oktobra) ne možete uraditi za tri meseca.
Ali ono što sigurno znam: neke loše sudije više nisu, neke loše sudije su i dalje, neke odlične sudije više nisu. Meni je teško zbog ove treće grupe. To je velik gubitak. Nema ih mnogo, ali hrabrost u sudstvu je rare commodity. Šteta je velika. Da li je veća dobit od nekih loših sudija koji više nisu ili šteta od nekih dobrih koji takođe više nisu.
I šta da radimo sa onim lošim sudijama koji su i dalje?
Kao i u svakoj drugoj delatnosti, za stanje u nekoj organizaciji najviše je kriv direktor/predsednik/načelnik. On/ona diktira sistem vrednosti, atmosferu, osećaj zajedničkog cilja, efikasnost, radnu etiku, kvalitet, pozitivnu selekciju.
Ako katastar ne radi kako treba, kriv je direktor RGZ-a.
Ako je Telekom bahat, kriv je direktor Telekoma.
Ako je EPS neefikasan, kriv je direktor EPS-a.
Ako Železnice imaju višak zaposlenih i ujedno primaju najveće subvencije, kriv je direktor.
Ako opština ne valja, kriv je predsednik opštine.
Ako je direktor zavoda nesposban, kriv je nadležni ministar.
Ako ministar ne valja, kriva je vlada, odnosno kod nas, politička partija iz koje dolazi ministar. Jer predsednika vlade i onako niko ništa ne pita. Za njega je svaki tim, tim koji dobija. Jer i nije njegov.
Ako sud ne valja, kriv je predsednik suda. Ako tužilaštvo ne radi kako treba, kriv je glavni tužilac.
A šta sa čuvenim: ja sam hteo ali nisu mi dali. Ako predsednik/direktor/načelnik oseti da nema mogućnost da obavlja poverenu mu dužnost u skladu sa savešću i na dobrobit građana, treba da se povuče. Obavesti javnost da je onemogućen i podnese ostavku. Kao na primer sekretarka zdravstva grada. Inače nema opravdanja za stanje u svojoj ustanovi. Kriv je.
Suština onoga šta nam treba su kriteriji. Na primer u sudstvu;
- prvostepena odluka u roku od 6 meseci
- drugostepena odluka u roku od 3 meseca
Treba da imamo dovoljno sudija za ovo. I treba da rade sudska tela koja nadziru rad sudija, ulaze u suštinu presuda i u svojim postupcima ocene sudiju, i razrešavaju nestručne, "nestručne" i neefikasne sudije. I to je odgovor na pitanje: I šta da radimo sa onim lošim koji su i dalje?
Nema bolje i važnije "investicije" od ove. Umesto svih skijališta, Puntova, traktora i svih ostalih subvencija, umesto Fonda za razvoj, umesto ... Stručno, nezavisno i efikasno sudstvo je ključ uspeha i naše budućnosti. Ili odsustvo iste. Naš izbor. Naš prioritet.
I kako smo prošli?
Neke loše sudije više nisu, neke loše sudije su i dalje, neke odlične sudije više nisu. Meni je jako, jako teško zbog ove treće grupe.
Zato bih uz svo dužno poštovanje predložio Visokom savetu sudstva da razmotri opciju da sudije koje su bile, a više nisu, dobiju priliku da ih VSS sasluša, da tim sudijama VSS lično predoči razloge zašto više nisu, i da VSS čuje od tih sudija zašto misle da je VSS pogrešio. I da uđu i u čitanje i suštinu predmeta ako treba. A treba.
I naravno, biće i mnogo loših koji više nisu, koji će iskoristiti ovu opciju. Ali zbog onih nezavisnih i hrabrih koji više nisu, mislim da se isplati. Nama građanima.