Svesna sam činjenice da će misli, rečenice, iskustvo i ideje koje ću deliti sa vama putem ovog bloga izazvati različite reakcije, i to je sasvim normalan ciklus… Nesviđanje, neslaganje, kritika, neverica, pesimizam, pronalaženje, povezivanje, optimizam, kreativnost, vera, nada, akcija! Miks mišljenja i osećanja, od onih najnegativnijih do najpozitivnijih… Mene ne zanima na kojoj ste strani, to je stvar ličnog izbora…
Ono u šta ja verujem je da je pozitivna promena moguća i da bi se desila potrebno je neverovatno mnogo strpljenja, truda i konkretnog delovanja. I da, znam da je put dug, mukotrpan, ponekad zastrašujući, ali ‘ukoliko ne osećamo strah, onda naš san nije dovoljno veliki’.
Akciju ne kreiraju vlade, političari, poslovni moćnici, već mi – obični ljudi. I sve kreće od spoznaje važnosti ličnog liderstva, lične odgovornosti i balansa između čoveka i prirode za sve što se dešava oko nas danas, i za sve što će se dešavati u budućnosti…
Spremni da mi se pridružite?!
Leto, suncan avgustovski dan u Bonu…Sasvim opušten dan na poslu; ja trenutno čitam godišnji izveštaj AIESEC-a (www.aiesec.org) i slučajno na jednoj od stranica pronalazim kratak tekst o nekoliko članova AIESEC-a koji su 2008. učestvovali u međunarodnoj ekspediciji na Antarktik, tačka! Link u produžetku, dovoljno da me navede da pretražim na internetu o čemu se radi…
Vođa ekspedicije, Robert Sven – prvi čovek u istoriji čovečanstva koji je peške prešao i južni i severni pol, Antarktik, kraj sveta, toliko futurističan u mojim mislima da imam osećaj kao da se radi o drugoj planeti. Međunarodna ekspedicija, 70 ljudi iz celog sveta, 2 sedmice boravka u najsurovijem području na svetu i neverovatna prilika za sticanje znanja i iskustva u oblastima održivog razvoja, klimatskih promena, ekologije i ličnog liderstva. (www.2041.com)
Zamišljajući sebe tamo, izgleda mi potpuno neverovatno, daleko… Ipak, napravila sam prvi korak bliže ka Antarktiku – poslala sam prijavu! Tri sedmice kasnije za nekoliko sekundi čitanja mail-a, život mi se potpuno okrenuo – postala sam deo ekspedicije!
Od ovog momenta do 15. novembra, možda jeste ili možda niste čuli za moju priču i pripreme za odlazak.
Ekspedicija je završena par nedelja, tj. bar deo na Antarktiku ;) Poslednje dve sedmice bile su nešto nesvakidašnje i posebno u mom životu i želela bih da svoje iskustvo sa ekspedicije kao i ideje za budućnost podelim sa svima vama, i ovom prilikom vas ohrabrujem da komentarišete, šaljete pitanja i predloge. Nadam se da ćete uživati u čitanju mog dnevnika, napisanog tokom trajanja ekspedicije.
Takođe, želela bih da izrazim duboku zahvalnost mojoj porodici, rodbini, prijateljima, ljudima koje čak i ne poznajem, kompanijama DHL u Nemačkoj, Magnus Media i Hewlett Packard u Srbiji, i Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu na nesebičnoj podršci u realizaciji mog odlaska na ekspediciju! Hvala!