pusti me da ti sviram i, kada završim, nemoj me vraćati da zapišeš note.
ako hoćeš da razumeš zaustavljanje: probaj da trčiš dok te noge ne nateraju da stigneš
kada želiš.
ne: kada možeš.
odavno sam na tremu: pletem i smejem se
reci mi:
sećaš li se stopala kako dodiruju patos: k`o da je svilen: onako drven i star
i kako ti je toplo u ovom od snega belom gledanju.
pitaj me:
na koga miriše sledeća stranica
i dan posle.
mogu i krov da skinem, a ono neba što smo prošli da sakrijem.
šta će krov nad pričom o dolasku
a nigde stepenica.........................
šta će oblaci
kada nema
početka
ni kraja.
sroči mi par stihova o sreći, izmisli bar jednu figuru za cvetanje,
i daj to zahvali: onako usput,
da ne osetiš.
od jutros kaplje u potocima
ono što je okivalo...............
slike i reči me teše da imaju pamćenje,
a ja pletem na tremu i smejem se:
želim im da se sećaju nas.
svakog na svome.
i nama: da umemo sa vremenom što ga zovu Godina:
da ih ne razočaramo..............................................
i vidi, molim te, neki naslov za 2010:
možda od toga zavisi?
ja ću da pravim teze,
iako ne znam kako se po njima stiže tamo gde jesmo.
za svaki slučaj________________________
i nije hladno: zima je.