Kućni ljubimci

Pile moje

mariopan RSS / 25.12.2009. u 11:54

    Ne, nije to zbog onog izgladnelog kuceta na autobuskoj stanici u Beogradu.

 

   Htela sam to da kazem taksisti u cijem sam taksiju preplakala sat vremena od Beograda do kuce,pre petnaestak dana, ali on je vec otisao... I nisam bas plakala nego onako, suze krenu pa stignu do grla, onda ih ja guram nadole...one se penju...ja ih guram pa me nekada prevare....onda se pravim da gledam kroz prozor u mrak i polja ravnice. 

 Vozio me je od Beograda do kuce, medjugradski taksi prevoz, brzi, udobniji i jeftiniji od autobuskog, a nema ni one famozne "stanicne usluge" za koju nista ne dobijes. Ni casu hladne vode, ni skloniste od mraza i kise, ni uslugu toaleta....nista....samo resetke da ni ptica ne moze da proleti ako ne plati. Zato za moje novce putujem kako ja hocu. I placem  usput za sve pare. 

 Iz Beograda sam bila jedini putnik pa je taksista zamolio da sacekamo jos dvoje- troje. Ta voznja se najbolje isplacuje ako je taksi pun.Nemam nista protiv, nigde ne zurim i na miru cu da popusim jednu cigaretu bez terora nepusaca koji sam trpela gotovo dve nedelje od sina, ljubi ga majka. Upravo sam ga ispratila pa mogu da pusim gde ja hocu i koliko hocu.

  Setam okolo i sa uzivanjem vucem iz cigarete dok vozac silazi na stanicu gradskog prevoza, gde staju i medjugradski, da vidi ima li putnika u nasem pravcu. Naroda je mnogo. Pristize prevoz ali pristizu i ljudi pa je guzva konstatna i nepromenjena. Gledam sarenu gomilu, vreme je lepo, pada vece.

  Paznju mi privlaci brz pokret i probijanje sa leve strane gomile.

  Vidim psa srednje velicine, braon sa crnim ledjima kako se hitro provlaci kroz guzvu. Ocima fokusiran na nesto gore. Pratim njegov pogled i vidim zenu koja iz ruke grize nesto u zamotuljku. Zamotuljak poveliki. Ona gladno grize i zvace, mozda joj je to prvi obrok danas?

  Pas ne skida pogled sa njenih ruku i ociju, menja polozaj, seda na zadnje noge i upadljivo namesta pozu "Ja sam dobra kuca"...njegov pogled govori "I gladan sam". Uspravno stoji na prednjim nogama, gleda je i ne trepce. Pomislim da ce mu dati nesto kada zavrsi i cekamo tako, on i ja.

 "Gladan je" kazem vozacu koji sve to vidi sa pola paznje, radi svoj posao, trazi putnike. Brzo se smrkava.

  Zena je pojela koliko je htela, ostatak (pozamasan), zavija u kesu i baca u kantu za otpatke, onu okruglu sa malim prorezom pri vrhu.

  Pas skace i hitro pravi dva kruga oko kante. gleda zbunjeno u zenu pa opet u kantu.

  Dolazi neki autobus i masa se pokrenula, i zena sa njima, polako ulaze dok je pas prati. Vrata se zatvaraju i on par metara trci za autobusom pa se opet vraca do kante. Nema sanse da dohvati.

 "Jeste li videli ovo ?" pitam vozaca ali vidim da on gleda u ljude i ne znam da li je video.

 "Idem da mu kupim nesto" kazem, i trcim do OMV pumpe koja tu ima i prodavnicu, to mi je najblize. Utrcavam i prvo vidim gomilu grickalica, slatkisa i sokova, tek onda vidim vitrinu sa sendvicima i pecivom.

 "Imate li nesto sa mesom, jedna kuca je gladna ?" pitam, i tek po zbunjenoj prodavacici kapiram koliko idiotski zvucim. Snasla se i dala mi rolnice sa mesom, dve male, ali i to je makar prva pomoc.

  Istrcavam taman na vreme da vidim pun taksi i da me zapljusne opsti poziv da polazimo "Hajde vise zeno, kakvo kuce kakvi bakraci" vikao je nestrpljivi debeljko sa zadnjeg sedista. Vozac je stajao napolju i nemocno sirio ruke.

  "Gde je kuce?" pitam ga a on kaze da je otisao, nema ga. Kako nema?  Na dva minuta sam otisla i ne moze da ga nema. Pojurim u mrak. Stvarno ga nema. Gledam ljudima u noge, da se nije negde sakrio...u crnom mraku mrdnula se njegova crna ledja i to vidim samo kao pokret, par metara dalje, on gleda za svakim odlazecim autobusom. Zovem ga "Dodji kuco" i u dva skoka on dolazi, samo do bezbedne crte dva metra dalje. bacim mu prvu rolnicu i on je hvata u letu. hoce vec da bezi...zovema ga, imam jos, i on se vraca. Hvata drugu ali ispusta prvu i za trenutak je zbunjan..pocinje da jede.

  Trcim prema taksiju. Pokusavam da se udenem u dvadeset santimetara prostora koliko mi je onaj debeljko ostavio mesta.To resava taksista tako sto grunu vratima spolja i baci me u meku, pihtijasu masu njegovog tela

  Cutim sabijena u cosak, zalepljena za staklo. Tek tu primetim i sitnu zenicu sa leve strane zadnjeg sedista, stisnuta kao i ja, i ona cuti Napred sedi covek koji se vec dogovara sa taksistom gde da ga ostavi kada stinemo. Koristim priliku da se i ja dogovorim da me vozi do kuce, platicu malo vise. Usput me stiglo, ne znam zasto, to da stalno okrecem glavu ka prozoru, kao bas je lep mrak napolju.

 Stizemo pred kucu, placam i zahvaljujem se, on mi vraca kusur i ne znam zasto, zastaje i kaze :

 "On je lutalica, snaci ce se vec"....i ode. Vidim da mi nije naplatio voznju do kuce, ono "malo vise" sto smo se dogovorili.

  Htedoh da mu kazem da to nije zato, ili bar ne samo zato, nego se valjda skupilo odasvud, ne rekoh mu ni hvala, nista.

 Ulazim u kucu, pazljivo otvaram vrata po navici, jer tamo je godinama unazad, skakutalo, ludovalo od radosti sto dolazim, jedno malo, slatko, veselo belo kucence.

 

  Pile moje.

 

   Palim svetlo u predsoblju. Docekuje me hladnoca i tisina.Samo u uglu zuta gumena igracka gleda me crnim okicama. To je onaj mali zeka za kojim je ludovao, Pile moje. Njega sam zaboravila da pokopam u dnu dvorista pod grmom ruze, kada je desetak dana pre toga, moje malo zlato izgubilo bitku sa teskom bolescu.

  Gledam ja zeku, gleda on mene........pridavim ga u fioku cipelarnika, samo je jednom dugo i bolno pisnuo. Onda sam i ja mogla da pustim sve one suze koje sam u taksiju gurala niz grlo.

  Izvadim kofer i pocnem da se pakujem. Istog dana kada smo ga pokopali sin mi jeizvadio kartu ne pitajuci me da li hocu da idem.

  Za nedelju dana sam i otisla i ponela u koferu i ovu pricu, nije htela sama da ostane kod kuce. 

  Trazim za nju lepo mesto da je ostavim, da je ne zagubim negde sa prtljagom, Mislim da je ovo dobro mesto? 



Komentari (107)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:16 25.12.2009

Jeste, ...

...dobro je mesto.
sesili sesili 12:24 25.12.2009

Re: Jeste, ...

U vašem srcu je najtoplije mesto za "pile moje", a ni ovo nije loše.
mariopan mariopan 12:46 25.12.2009

Re: Jeste, ...

I mislila sam da jeste, tu su drugari sa bloga.
Za prvog
mariopan mariopan 12:49 25.12.2009

Re: Jeste, ...

sesili
U vašem srcu je najtoplije mesto za "pile moje", a ni ovo nije loše.

Hvala za dodatno srce, pomaze, ovoliko i odmah je lakse.
mariopan mariopan 12:58 25.12.2009

Re: Jeste, ...

KRALJMAJMUNA
...dobro je mesto.

Za prvog Nemam krunu pri ruci ali hvala na javki.
Znala sam da je dobro mesto.
kiselkasta kiselkasta 13:27 25.12.2009

Re: Jeste, ...

odlicno mesto
hvala ti na prici
mariopan mariopan 14:36 25.12.2009

Re: Jeste, ...

kiselkasta 

Hvala kiselkasta na javljanju, mozda nije za ovo praznicno vreme ali mesto je izgleda dobro. Kod dobrih ljudi je uvek dobro.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:34 25.12.2009

Re: Jeste, ...

Prava priča na pravom mestu.
Svaka čast mariopan.

Ja sam priču na sličnu temu ostavljao čak dva puta na istom mestu.
topcat topcat 04:41 26.12.2009

Re: Jeste, ...

idealno mjesto.
mariopan mariopan 11:20 26.12.2009

Re: Jeste, ...

Vojislav Stojković
Prava priča na pravom mestu.
Svaka čast mariopan.

Ja sam priču na sličnu temu ostavljao čak dva puta na istom mestu.

Hvala Vojislave,

Sad mi je malo lakse ako znam da su i drugi na ovo mesto ostavljali svoje price, neka se druze i ne budu usamljene. Citala sam i tvoje i drugih blogera, jos ih pamtim, valjda imamo gen da ih usvojimo?

E, sad tek imam tremu, misleeeem, ako mi navrati neko pismen ( mislim na vas prave pisce) pa vidi moju zvrljotinu
Cast mi je sto si navratio
mariopan mariopan 11:20 26.12.2009

Re: Jeste, ...

topcat
idealno mjesto.

Hvala Mackice
Krugolina Borup Krugolina Borup 11:48 26.12.2009

Re: Jeste, ...

odlicno mesto


Ditto.
mariopan mariopan 12:29 26.12.2009

Re: Jeste, ...

Krugolina Borup
odlicno mesto


Ditto.

Zravo Kru, hvala na poseti (viziti?)
Da li bi bilo sramota da kazem da me je veterinar lecio jednim lekom, jednom pricom, koju je pokupio u svoju lekarsku torbu, onako, zato sto je to profesionalna deformacija ljudi koji lece, pa trpaju u svoje torbe sve vrste lekova i pomocnih sredstava,pa i i price, i tako dele kao lek?

Ako nije sramota, onda da to stavimo na spisak obaveznih lekova, mislim preko veze da nam to uredis?
Hvala unapred i unazad
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:35 26.12.2009

Re: Jeste, ...

mariopan

E, sad tek imam tremu, misleeeem, ako mi navrati neko pismen ( mislim na vas prave pisce) pa vidi moju zvrljotinu

Ne boj se pisaca, ni pravih, a ni krivih, već književnih kritičara. Nepismeni kritičari još i nekako, međutim, oni pismeni su jako opasna sorta.
mariopan mariopan 15:16 26.12.2009

Re: Jeste, ...

oni pismeni su jako opasna sorta.

Jao
margos margos 12:41 25.12.2009

Blenem u ekran...

... i ne znam šta da ti napišem... Uh.... Ja se celo jutro jedim na ovog mog Malca... mačke u dvorištu zavijale celu noć, on lajao, unezvereno jurcao po kući i meni (kao po nameštaju)... i za kraj, da me kazni što je juče dugo bio sam, popiškio se na nedozvoljenom mestu.... Neću više da se jedim.... ni (kobajagi) vaspitno, ni izistinski.

Drž se i uživaj tu u punoj kući, pa kad se vratiš... polako...

mariopan mariopan 12:56 25.12.2009

Re: Blenem u ekran...

Polako cu, ne moze drugacije .
Tvoj Malac je jedan slatkis, videla sam ga na nekoj slicki, cupav, sa tako slatkom njuskicom
Ovaj moj je bio jako lepo vaspitan, dobila sam ga takvog od cerke i samo sam trebala da ga ne pokvarim.
I znas sta? Htela sam da ga kvarim ali se nije dao.
Bio je na neke stvari neopevana kukavica, kao na primer, na visinu svega sto je kao stolica.
Zato je mirno kao bubica sedeo dok ga feniram posle kupanja. U strahu od visine ne bi silazio ni ako ja odem.
Posle bi lajao ko lud i ljutito me gledao, koliko god je mogao ljutito a meni tako smesno jer je sav bio kao karikatura.
Kao "alo, bre, ne volim fen"...
mikele9 mikele9 12:53 25.12.2009

Arka

2000-te godine, 6.septembra, umrla je moja/naša Arka. Engleska gospođica, zlatna kokerka, pametnica, privijala se uz onoga od nas koji se u tom trenutku nije osećao dobro ili bio bolestan. Lečila nas je svojom toplinom i tužno-radosnim osmehom, gledajući nas pravo u oči. Nikada je nisam vodio na povodcu, išla je pored moje desne noge, razgovarali smo kao ljudi, kažem ja njoj: "Ovde ćemo da skrenemo desno", ona me gleda odozdo i skrene desno baš tamo gde treba. Nije volela leto i vrućinu, vukla se tražeći hladovinu kada sam je vodio na pecanje. Zima je bila njeno godišnje doba, valjala se po snegu, rila njuškicom, nisi mogao da je uteraš u kuću. Umrla je od raka. Operisao je divan čovek, ali mi je po dobijanju rezultata rekao da je rak maligni i da joj ne daje više od mesec dana. Vodio/nosio sam je na previjanje, rana nije zarastala ali je Arka voleći nas i osećajući našu ljubav, poživela još šest meseci. Pred sam kraj, zavukla se u sobu našeg sina, on je i doneo u kuću, napravila je krug, rekla je moja žena. Često mislimo na nju, pričamo i prisećamo se raznih njenih muvanja i lukavština i ljubavi pre svega. Čuvam lančić koji je nosila oko vrata.
Godinu dana smo izdržali a onda je moja žena u kuću unela malu belu pufnicu od mesec i po dana. Mala Maltezerka Chiara je od 2001 godine naše svetlo, naš terapeut, prijatelj, drugar, ne, nje pas, nije ljubimac, mi smo njeni ljubimci i obožavamo je. Svežu šargarepu jede na mom krevetu, Šmakos ispod stola...ima svoje navike, volju a pametna je da se uplašiš.
Draga mariopan, ne prođem ni pored jednog kucoša a da ga makar rečima ne pomazim. Volim da im tepam, izmišljam imena, Chiari sam od prpošna stigao do" moj mali prmpotić". Tako i njima.
Hvala ti na "Piletu" i iskrenojbaštebrigaštaćekodakažeilipomisli priči.
mariopan mariopan 13:18 25.12.2009

Re: Arka

Godinu dana smo izdržali a onda je moja žena u kuću unela malu belu pufnicu od mesec i po dana. Mala Maltezerka Chiara je od 2001 godine naše svetlo, naš terapeut, prijatelj, drugar, ne, nje pas, nije ljubimac, mi smo njeni ljubimci i obožavamo je. Svežu šargarepu jede na mom krevetu, Šmakos ispod stola...ima svoje navike, volju a pametna je da se uplašiš.

Ovaj deo tako dobro znam
Dolazilo je na krevet kod nas, naizmenicno, ali je vise bio u krilu mog muza koji je tada bio tesko bolestan. Mislim da mu je produzio zivot za bar koju godinu. Znaju samo oni kako to rade, umiljato, veselo, nema sanse da se ne nasmejes sa njim. Ta atmosfera u kuci bolesnika je lekovita, taj smeh i radost koju nam je dao...eto to je bio on. Zlato malo.
Hvala na lepom tekstu komentara
mariopan mariopan 13:26 25.12.2009

Re: Arka

Ne znam sta se dogadja pa odgovori ne idu redom iza komentara na koji odgovaram, ali vas lepo molim da imate strpljenja, ili da sami nadjete odgovor koji sam vama uputila.

Dvaput sam KRALJUMAJMUNA napisala odgovor koji se pojavio dole nize.
O, Kralju, sidji i uzmi onaj koji ti se vise dopada dok nam ne poprave redolsed odgovora na komentare.
Hvala na razumevanju.
mariopan mariopan 13:28 25.12.2009

Re: Arka

iskrenojbaštebrigaštaćekodakažeilipomisli priči.

Ovde sam polomila jezik ali mi se rec jako dopala pa da je ponovim
veliot veliot 21:12 26.12.2009

Re: Arka

Moja Azra, zuta kokerka, je uginula 08.12.2007. Svi smo plakali. Pociva iza kuce, u basti. Ne bismo nikad ni nabavili nista drugo, ni zlatnu ribicu, a kamoli psa, ali nas je moj brat iznenadio 9 meseci kasnije stenetom labradora koji je od prvog dana bio i ostao toliko umiljat da smo ga morali zavoleti vise nego ijednu zivotinju koju smo ikada imali, a imali smo ih mnogo i mnogo smo ih voleli.

Prosle zime labrador, inace poznat po kilavosti, zaglavi upalu pluca. Veterinar dolazio u ponoc, na nase neprestano zvrckanje telefonom. Spasio mu je zivot te noci. A on je meni spasio zivot izvadivsi me iz duboke depresije u koju sam zapao. Setnje su cudo. Danas je to vec odrastao pas od 50ak kg.

za mariopan: Dogs' lives are too short. Their only fault, really. - Agnes Sligh Turnbull
mariopan mariopan 00:08 27.12.2009

Re: Arka

veliot  

Dobrodosao

Cudo je kako je ta uzajamna ljubav lekovita.

Moj suprug je dugo bio bolestan a ja sama sa njim u kuci.
Postojala je realna prilika da oboje budemo u nekoj vrsti depresije, takva je situacija dusu dala za crne misli.
Nijednog trenutka nismo bili sami, zato sto je mali bio sa nama.
Njegova veselost, ludovanje, umiljavanje, neznosti,...donele su nam neverovatne radosti u zivot.
Bio je veoma nezan prema bolesniku, sa njim se nije otimao oko zeke.
Lepo donese zeku i da mu ga u ruku, zadatak je bio da se zeka baci sto dalje, onda on kao lud otrci i opet ga donese. Bezbroj puta tako.
A samnom se oko istog zeke krvnicki otimao Uzivali smo sve troje, kod nas smeha i radosti bilo je u izobilju, zahvaljujuci njemu.

Hvala

za mariopan: Dogs' lives are too short. Their only fault, really. - Agnes Sligh Turnbull

nesh_bros nesh_bros 13:33 25.12.2009

Divna si dusa!

bash!
mariopan mariopan 13:46 25.12.2009

Re: Divna si dusa!

nesh_bros 

Hvala, ovde ce samo takve duse da se skupe
Cvetic za prvo javljanje na mom blogu.
ssvetlana92 ssvetlana92 13:38 25.12.2009

Baš mi je žao!

Evo gledam u blog i jedva se držim da ne zaplačem. Grlo mi se steglo i želela bih hiljadu reči utehe da ti kažem, ali znam da to ne pomaže. Možda malo... Kažu da vreme leči sve, ali ja nešto ne verujem u to. Ovih dana, kada je padao sneg išla sam kao suluda svim stazama, koje sam prolazila sa svojim psima, i kojih više nema. U nekim momentima se činilo da je vreme stalo, i ja ih ugledah na poljani kako se igraju u snegu. Slika je bila snažna i kao stvarna. Na momenat sam se osetila onako srećno, kao što sam nekada bila.
Moje iskreno saučešće i drži se.
mariopan mariopan 13:57 25.12.2009

Re: Baš mi je žao!

ssvetlana92  1

Eh, kada se setim kada je dosao pa video prvi sneg u svom zivotu
Pao je te noci, nekih 20 santimetara i on je prvi put izasao iz kuce i video onako veliko dvoriste (kod cerke je bio u stanu), pa em se prepao od sirine, em ne zna sta je to belo i hladno.
Ide ivicom betona uz kucu, pazljivo gazi kao da je u stiklicama, i kada je ukapirao da je to meko i nije strasno, glavacke se bacao u sneg. Niko nije mogao da ga utera u kucu, ni da ga namolimo, ni da ga uhvatimo, koje ludilo, pa on je bio brz kao zec.
Ostavimo ga napolju, sta cemo drugo, kada se smrzne sam ce da udje. I usao je tek uvece, zaradio jaku upalu krajnika, bila bas Nova Godina a veterinar svako vece kod nas za inekcije. Ne da se mali isprepadao od njega, nego od straha nije cak ni bezao a mogao je, imao je gde, to jest nije mogao, noge mu se odsekle od straha i stoji mirno, kao bubica da dobije bocu.

Juce idem u supremarket i usput ima prodavnica zivotinja a u izlogu stenci.........presla sam na drugu stranu ulice a to je ovde pogibeljno, ali nema veze. Tamo su samo bezopasne cvecare i neki strasno lepi izlozi - nema stenadi.
Hvala na javljanju, ovo me bas davilo, ili da napisem pa da se smirim, ili da ga vrtim ko pokvarenu plocu sa onim " a da samo primetili ranije, a da je prvi veterinar video" i slicno...ovako cu bar da pisem o njemu.
ssvetlana92 ssvetlana92 14:11 25.12.2009

Re: Baš mi je žao!

Juce idem u supremarket i usput ima prodavnica zivotinja a u izlogu stenci.........presla sam na drugu stranu ulice a to je ovde pogibeljno, ali nema veze. Tamo su samo bezopasne cvecare i neki strasno lepi izlozi - nema stenadi.

E to je ono što mi se dešava odkad nema mojih pasa. Okrećem glavu na drugu stranu. Izbegavam da pomazim neku kucu u prolazu, radnje sa igračkama za pse...parkove gde vlasnici šetaju svoje ljubimce. Srce mi se okamenilo, da bih mogla da nastavim bez njih...
Ovo nije fraza, to znaju svi koji su dugo bili okruženi dragim bićima kojima smo se bezrezervno predavali, i kojih više nema.
mariopan mariopan 14:40 25.12.2009

Re: Baš mi je žao!

ssvetlana92
Juce idem u supremarket i usput ima prodavnica zivotinja a u izlogu stenci.........presla sam na drugu stranu ulice a to je ovde pogibeljno, ali nema veze. Tamo su samo bezopasne cvecare i neki strasno lepi izlozi - nema stenadi.

E to je ono što mi se dešava odkad nema mojih pasa. Okrećem glavu na drugu stranu. Izbegavam da pomazim neku kucu u prolazu, radnje sa igračkama za pse...parkove gde vlasnici šetaju svoje ljubimce. Srce mi se okamenilo, da bih mogla da nastavim bez njih...
Ovo nije fraza, to znaju svi koji su dugo bili okruženi dragim bićima kojima smo se bezrezervno predavali, i kojih više nema.

Znam i ja da nije fraza, to znaju svi koji su imali pa nemali kao mi
Setam sa sestrom u Bg, sad pred put i ona sretne neku njenu bivsu ucenicu, vodi divnog rotvajlera na uzici, maza jedna....i kaze da ima jos dva takva kod kuce ali samo pravim ljubiteljima bi ih poklonila..........i znacajno me gleda jer sada zna da sam sestra njene profesorke, pa valjda sme da mi da jednog?...ne, hvala, kazem ja....a ona ce iznenadjeno... "Pa zar ne volite kucice?" E, tu sam pobegla
NNN NNN 13:51 25.12.2009

Tako i moja mama

mariopan mariopan 14:01 25.12.2009

Re: Tako i moja mama

NNN

Pa mi ih usvojimo kao decu, to ide jos gore kda deca odrstu pa odu. Onda su nam stvarno kao deca.
Ne zna sin kako da me utesi, bio je kod kuce kada se bolest desila i ovaj strasan kraj pa kada mi je rekao za kartu, da je kupljena i da ocekuje da doputujem za njim, kaze: "Sad nemoj da se vadis da ne mozes da ostanes kod nas jer te kuce ceka kod kuce".
Mali je bio sasvim ravnopravan sa mojom decom, mozda malo ravnopravniji - ali ko je blize vatri taj se vise mazi.
selica_nena selica_nena 14:28 25.12.2009

Kakvu ti dušu imaš!

U dvanaest sati si me dva puta rastočila ljubavnom pričom. Ženo, gde ti staju tolika osećanja?
Divna priča, jedna preporuka je malo.
mariopan mariopan 14:43 25.12.2009

Re: Kakvu ti dušu imaš!

selica_nena

Ma tu negde sve stane, nekada prekipi pa moram da iskopam rupu i da malo vrisnem, ali onda se dovedem u red, nastavim dalje, nije to nista, samo zivot.
Hvala draga sto si ovde
Biljana 77 Biljana 77 14:39 25.12.2009

Razbi me na sto komadića

... seti me na sto stvari.. na jednog psa slomljenih zadnjih nogu koji je pokušavao da pređe ulicu i zbog kojeg sam preplakala ceo put autobusom od rodnog grada do Beograda .. i dan -danas ne mogu da zaboravim njegovu muku.. na moju Pegi koje više nema i koja je smrt sačekala negde sakrivena od naših očiju a ja sam je otplakala mnoogo kasnije kad sam konačano prihvatila da je to šetnja iz koje se neće vratiti da me njušne i pogleda najpametnijim očima ..
i seti, bog zna zašto, me na dve devojčice, cigančice koje je malopre vozač izbacio iz busa.. da ne prose.. a deca su, jedna nema više od tri godine, i gladna .. I kad ljudi više za ljude nemaju samilosti, čemu psi da se nadaju.. Razbi me skorz...
mariopan mariopan 14:51 25.12.2009

Re: Razbi me na sto komadića

i seti, bog zna zašto, me na dve devojčice, cigančice koje je malopre vozač izbacio iz busa.. da ne prose.. a deca su, jedna nema više od tri godine, i gladna .. I kad ljudi više za ljude nemaju samilosti, čemu psi da se nadaju.. Razbi me skorz...

Jaoooo, a sto decu?
Pa gde ce mu dusa kako ih nije nahranio?
Znas da nekada pomislim na sve ljude koji su nama, kada smo bili deca nesto davali, jer nismo imali roditelje i rasli smo u Domu,davali tom Domu za svu decu pa i nas, pomislim kako su ljudi u stvarnosti dobri, da ima jako mnogo dobrih ljudi na svetu, jer mi smo uspeli da odrastemo zato sto su oni bli dobri ---onda sretnem ove lose, kao ove tvoje iz komentara - i kao da su mi uzeli nesto, taj san da su ljudi dobri me napusti ...tako sam ljuta da ne znam kako ce njima sudbina da vrati to zlo prema deci. To je najveci greh.
selica_nena selica_nena 15:04 25.12.2009

Re: Razbi me na sto komadića

Evo je opet!
mariopan mariopan 15:33 25.12.2009

Re: Razbi me na sto komadića

selica_nena
Evo je opet!

Eh,
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:49 25.12.2009

:(

jao mariopan u srce si me pogodila...auh
mariopan mariopan 14:54 25.12.2009

Re: :(

Vesna Knežević Ćosić
jao mariopan u srce si me pogodila...auh

Izvini,
Mene tako davi ovo moje da sam morala da vrisnem u neku rupu
I vreme je praznika, i evo moji slave a ja kuckam, mene ne pusta
silver bullet silver bullet 15:12 25.12.2009

Moj mali

Mariopan, cesto se nismo slagale u politickim stavovima, ali oko ovoga se sto posto slazemo.
Suze su mi posle. Jer secam se jednog velikog boksera koji je bio dusa nasa... polucovek. Ne, vise od coveka.

Sad imamo jednog malog, belog, cupavog.
On ima tek tri meseca, mi ga imama tek mesec dana- a vec je nas. I kad je dobar, sto je najcesce, i kad je nestasan, sto je cesto, i kad je bezobrazan, sto je retko.
Moj mali me uvek ceka izbezumljen od srece.
I prevrce se, lize, gricka...

Ubedjujem sebe da ne ceka samo hranu, nego bas mene.

mariopan mariopan 15:36 25.12.2009

Re: Moj mali

silver bullet
Mariopan, cesto se nismo slagale u politickim stavovima, ali oko ovoga se sto posto slazemo.
Suze su mi posle. Jer secam se jednog velikog boksera koji je bio dusa nasa... polucovek. Ne, vise od coveka.

Sad imamo jednog malog, belog, cupavog.
On ima tek tri meseca, mi ga imama tek mesec dana- a vec je nas. I kad je dobar, sto je najcesce, i kad je nestasan, sto je cesto, i kad je bezobrazan, sto je retko.
Moj mali me uvek ceka izbezumljen od srece.
I prevrce se, lize, gricka...

Ubedjujem sebe da ne ceka samo hranu, nego bas mene.


Ceka bas tebe. Znam. Oni ne mogu da budu sami, mi smo sav njihov svet, mi smo njihov copor, mame, tate, braca i sestre. I jako pate kada su sami.
Blago tebi sto ga imas, mogu da zamislim rsum koji vam pravi u srcima
miloradkakmar miloradkakmar 15:51 25.12.2009

Pitam se,

da li da nabavljam kuče.

Tvoju priču sam preživeo kao da sam bio sa tobom.
mariopan mariopan 15:59 25.12.2009

Re: Pitam se,

miloradkakmar 

Hvala Milorade.

Ako jednog dana mozes da prezivis i ovo onda uzmi kuce, nikada se ne bih odrekla dana sa njim, to mi je najlepsi deo zivota. imali smo i ranije, pse cuvare u dvoristu i mazili smo ih, bas stvarno, i nikada nisu ni bili neki cuvari, trcali su da se maze. Ali ovaj je bas u kuci sa nama ziveo, nikada nismo zaspali a da on nije usao, ni leti, cekali smo ga da zajedno, kao porodica, zaspemo mirno, svi na okupu. Bio je poseban kao svaki pas koga neko toliko voli. I uvek lud od veselja i spreman na igru, prosto podetinjis sa njim.
Zato uzmi kuce,lekovito u svakom smislu. Kako bih ja sada znala da jos imam srce kada me ne bi toliko bolelo? Uh.
miloradkakmar miloradkakmar 16:39 25.12.2009

Re: Pitam se,


mariopan Zato uzmi kuce,lekovito u svakom smislu. Kako bih ja sada znala da jos imam srce kada me ne bi toliko bolelo? Uh

Upravo zbog toga.
Znam da će unuka uskoro tražiti nešto slično, pa da je preduhitrim.
mariopan mariopan 17:20 25.12.2009

Re: Pitam se,

miloradkakmar

mariopan Zato uzmi kuce,lekovito u svakom smislu. Kako bih ja sada znala da jos imam srce kada me ne bi toliko bolelo? Uh

Upravo zbog toga.
Znam da će unuka uskoro tražiti nešto slično, pa da je preduhitrim.

Nista lepse nego da rastu zajedno, bas si me odusevio time, da znas
Koliko radosti ce vam dati ne moze da se izmeri, evo ima jos blogera koji su imali ili imaju sada, ma srce ti ukradu.

A slusaj samo i one sa macama, ko o cemu a mi o njima, kao o deci.
niccolo niccolo 19:56 25.12.2009

Re: Pitam se,

da li da nabavljam kuče

Uzmi, definitivno. Mnogo je više tih lepih doživljaja sa njima nego taj jedan ružni...
mariopan mariopan 20:09 25.12.2009

Re: Pitam se,

niccolo
da li da nabavljam kuče

Uzmi, definitivno. Mnogo je više tih lepih doživljaja sa njima nego taj jedan ružni...

Tacno.
Tako mnogo je lepog da sada samo o tome mislim...a ovaj jedan, samo je jedan i nekako se mora pregurati kao sve teske stvari u zivotu.
Pozdrav niccolo
niccolo niccolo 21:06 25.12.2009

Re: Pitam se,

Pozdrav niccolo

ivana23 ivana23 16:13 25.12.2009

mariopan...




mariopan mariopan 17:20 25.12.2009

Re: ***

ivana23
mariopan...

Ivana, hvala
lyssa lyssa 16:20 25.12.2009

A da li mogu mačke?

I mi smo pre dva meseca izgubili psa i čvrsto rešili da ne uzimamo novog. Što zbog tuge, a i nekako nije sam se dalo. Onda smo dobili mačka i to je tek postao doživljaj. Mnooogo smo ga razmazili i preporučujem za sve tužne.
I preporuka za vas
mariopan mariopan 17:32 25.12.2009

Re: A da li mogu mačke?

lyssa

Eh, resili i mi da nemamo psa posle uginuca naseg kucnog (dvorisnog) mesanca zlatnog retrivera, bas smo ga voleli i tesko smo podneli gubitak. Muz i ja samo odbijamo, ma necemo ni da poledamo u oke sve one male sto su nam donosili prijatelji i komsije , resili , mi to vise ne mozemo.

I onda stigne cerka sa njenim malim, i on nas osvoji na juris, to je ovaj Pile moje. Nista nismo mogli.

Sestra ima macku, nasla je kao malo mace, pa to je umiljato i nezno, samo se mazi i umiljava, cak se ona i zet raspravljaju koga malac od njih dvoje vise voli.

Sin je dugo imao macka pa ga je i u Srbiju donosio kada dolaze na odmor. kad se voli onda nije tesko.

Hvala na komentaru, cvetak za prvo javljanje na mom blogu
anastasija.p anastasija.p 19:01 25.12.2009

srce...

"Ubode" me u ovom pricom.

Imam jednu pticurinu, ne mogu ni da zamslim kako bi bilo bez njega.
On isto misli da je covek...
mariopan mariopan 19:24 25.12.2009

Re: srce...

On isto misli da je covek...

Pa covek je.
Ovaj moj je bio i uvredjiv, ode do coska, zaije nuskicu u cosak kao da ga je neko kaznio, okrene mi ledja i uvredjeno cuti, nece da prica samnom . Samo se povremeno okrene da vidi da li ja to vidim? I sta mislim da preduzmem?
Pokupe mnogo od naseg ponasanja, kazu, kakav gazda, takav ljubimac, pa cak s vremenom i lice!

Hvala na javljanju i cvetic za prvo javljanje na mom blogu
mariopan mariopan 19:38 25.12.2009

Re: srce...

Kada se mali razboleo, pa kada mi je veterinar rekao samo sta je to, ime bolesti, ja sam potrazila na internetu da vidim sa cim se borim. I lsledila sam se, bila je to razorna krpeljska groznica. kada sam procitala kako unistava sve organe, kako cesto ne stigne ni da se pomogne kucicima i mackama koje ujede takav krpelj , bila sam ocajna i sve mi se cinilo da nije to to, pa ne moze biti...

Obratim se za pomoc nasem blogodrugaru Nikvet-u jer je veterinar, na pp, i pitam ga sta da radim. Potajno se nadam da ce mi reci da to nije to, da trazim drugog veterinara, sve verujem da je neka greska.

Kako je to divan covek a i lekar, dao mi je tako mnogo saveta (samo je bilo kasno) i hrabrio me da se borim, sve dok dise, cuda se dogadjaju ( i u to jos verujem , samo mali nije imao srece, njegov cudotvorac je tada spavao)...... kroz tu bolest zajedno smo prosli, svih tih dana...i posle, poslao mi je tako divnu pricu o deci i ljubavi za jedno kuce da sam satima plakala za svim tim kucicima i decom koja ih vole da mi se moja nesreca cinila manja, sve moje naspram te dece bilo je malo, i bi mi malo lakse.

Nikvet je jedno veliko srce od coveka.

Nije blog samo mesto gde se ovako potapsemo po ramenu i utesimo, ima tu sjajnih ljudi velikog srca, spremnih da pomognu i volim to da kazem, da se zna.
Hvala Nikola
anastasija.p anastasija.p 20:20 25.12.2009

Re: srce...

Ovaj moj je bio i uvredjiv, ode do coska, zaije nuskicu u cosak kao da ga je neko kaznio, okrene mi ledja i uvredjeno cuti, nece da prica samnom .


To isto i ova moja pticurina radi... naljuti se i okrene se prema zidu i ne gleda nas i ne odaziva se kad ga zoves.
I jos gleda onako kao ljuto.

Mnogo mi je zao Tvog Pileta...


Hvala za cvetic.
margos margos 20:37 25.12.2009

Re: srce...

Joj. ženo, d'ideš u peršun i ti i svi ovi kučkomačkari koje si okupila.... Opet se rozam.

Mali Pas i ja se upravo vratili od mame sa božićnog ručka - pa sam se tamo sa setom prisećala kako je veselo gazio po krevetu mog oca, a i po njemu, dok je poslednjih dana primao neku infuziju... pa ja da ga sklonim, a tata kaže 'ne ne, pusti ga...' Uneo je tonu radosti u te poslednje mesece i dane - i tati i nama. Lola neopevani. :)

Pa se setih moje Bece - i dan danas kad uzmem neku duže neotvaranu knjigu - naletim na njenu dlaku pa joj se u mislima zahvaljujem za sve... Nakon njenog odlaska - čvrsto sam rešila da neću više imati psa... a onda me Mali Pas jednostavno odabrao - i da, u pravu je Mikele - mi smo njihovi, a ne oni naši...

A veterinari često, vrlo često - imaju veća srca od mnogih humanih lekara.
Hvala im, beskrajno, na tome:)


mariopan mariopan 21:03 25.12.2009

Re: srce...

pa joj se u mislima zahvaljujem za sve..

I ja se zhvaljujem, da samo znas koliko za te dane.
I sad mi izmami osmeh neka njegova ludorija kada se samo setim sta je radio, a nekada nije ni trebalo da radi nego samo onako slatko da izgleda

Plasio se svake visine pa i najmanje, nisam mogla da ga nagovorim da sam sidje sa stolice. Voleo je da gleda kroz prozor i ja mu doguram siroku stolicu, stavim ga na nju i on se odmah zalepi za mene i hoce u ruke da mi skoci koliko se plasio. Cim se docepa poda, razlaje se onoliko da me izgrdi sto sam ga tako uplasila....i nece da mi dodje uvredjen neko vreme , koliko on misli da treba da me kazni za to nedelo. Gleda prekorno, okrene mi ledja i slicno.

Kada sam koslila travnjak vezbao je strogocu na kosilici, jurio nas i lovio cudoviste sto "me napada", branio me toliko da sam morala da ga podignem na jednu hoklicu u sred dvorista. inace nista od posla.

Kosim ja i zanela se, ne mislim na kuce, vazno je samo da ne smeta. Naidje jedna komsinica pa me nesto doziva sa ograde, ugasim kosilicu pa hajd kod nje da cujem sta hoce. Nece nista, samo malo da progovorimo koju....i mi se zapricale....kad me ona odjednom pita "A sta ti radi ono kuce na stolici?".

Okrenem se a on sedi usred pokosenog travnjaka, sam na stolici ko siroce i gleda me "znacajno", malo nakrivio glavu kao Svrca sa slikovnice i ne mrda....ali celim bicem kao da vice "Skidaj me sa ove stoliceee"

Eto sta mi je lepo ostavio da se secam.
A koliko je radosti doneo mom muzu i koliko ga je on voleo, sta da ti kazem, kada usred noci moram da malog pustim napolje da malo laje na macke i da ga cekam da se vrati, kada on to bude hteo, pa da spavamo svi kao porodica zajedno.
I sedim usred noci na stepenicama i molim kuce da udje, ako neko naidje pomislice da nisam citava, pricam sa njim kao sa covekom. I bio je covek, samo mali.
margos margos 21:30 25.12.2009

Re: srce...

I bio je covek, samo mali.

Ovaj moj Mali čovek je tako prepun poverenja da mogu da ga bacam u vazduh - potpuno je siguran da je siguran sa mnom. Blesav načisto. A kad nemam dtugi način da ga smirim ili sklonim, onda kažem 'dobro, onda ćemo sad na kupanjac'... i on se odmah zavuče iza stolice. Kad stvarno treba da ga kupam, ne mogu da ga odlepim od poda kako se prilepi... ne voli nikako....

A od Becinog branjenja mene od opasnog usisivača - još imam trag na potkolenici - 13 godina posle... A tek njena odanost i poverenje - uh... to je bilo neprocenjivo. Joooooj, bre, opet ću da te šaljem u peršun...

anastasija.p anastasija.p 21:31 25.12.2009

Re: srce...

I bio je covek, samo mali.


mariopan mariopan 21:35 25.12.2009

Re: srce...

anastasija.p  

mariopan mariopan 21:44 25.12.2009

Re: srce...

Sta im je taj usisivac skrivio da mi je znati?

Posle prvog, strasnog susreta sa usisivacem, jos dok je bio kod moje cerke, on se zljubio u usisivac i od njega se nije moglo raditi dok njega ne usisam dovoljno da se sam odlepi. Dotrci, podmetne guzu, ja ga malo usisvacem dohvatim ,a on poleti ukrug po sobi, jurca od radosti pa opet nazad, podmetne ledja i tako redom


Ako zeka padne u cosak ili iza necega, on bi odjurio tamo, zakocio, pa bi seo i molecivo me gledao da dodjem i da mu ga dodam, nije smeo sam da ga uzme. zasto se plasio coskova ne znam. I onda otimacina oko papuca, ukrade uvek levu, skida je sa noge kao da je to njegovo pravo, laje ako ne das, i kada je zgrabi, tako pocne da bezi kao da ce mu je neko uzeti.

Sve papuce je dovlacio do mene i opet pokusavao da mi ih obuje, cudio se sto nece da stoje ako ih je lepo stavio na moju nogu - odozgo. I pokusavao ponovo i ponovo....ludo malo kuce.
anastasija.p anastasija.p 21:57 25.12.2009

Pricaj nam jos...

Meni je uvek lepo da citam sta sve "mali ljudi rade".
mariopan mariopan 22:16 25.12.2009

Re: Pricaj nam jos...

anastasija.p
Meni je uvek lepo da citam sta sve "mali ljudi rade".

Evo da ti kazem kako sam ga ucila da sam donese malu ciniju u zubima kada je gladan.
Palo mi je na pamet da ga i ja nesto novo naucim i da se malo zabavimo.
Skinem piletinu sa kostiju ( iz supe), sitno naseckam na mnogo malih zalogajcica ( to su mu male nagrade kada uradi sta treba)...sve donesem u sobu kod muza da se nas troje zabavljamo i igramo. Malo kucno pozoriste.

Kupila sam vec malu ciniju od plastike koju moze da zagrize i da nosi, jer one za vodu i hranu ne moze.

I pocnem da ga ucim. bacim ciniju do vrata i posaljem ga da donese ....on mi skace u krilo i hoce one zalogajcice damu dam, ne gleda ciniju ic ga ne zanima. Opet bacim ciniju i tako skoro celo popodne. Shavtio je da ja nesto hocu od cinije ali samo dotrci do nje i gleda me kao "sta sad?" Nikako da mu objasnim.

Utom pozove cerka telefonom i pita me sta radimo, eto, kazem, ucim malog da mi donese ciniju ali slabo to ide.....a da li si probala da uzmes ti tu ciniju u usta pa da je nosis u zubima, cetvoronoske, da mu pokazes kako to treba? Pita me cerka. E, vidi vraga jos ce i da me zezaju?

Odem tamo gde je cinija pala i stavim u nju malo tog mesa, on pojede,vratim se na mesto i kazem "donesi" on zgrabi ciniju u zube i donese...srece moje ne mogu da opisem...pa sta si radio celo popodne , zezao me? On trk po ciniju i eto njega...svu piletinu je pojeo, jedva ide ali i dalje nosa tu ciniju zamnom. Posle je znao i sam je donosio kada hoce nesto da pojede, donese i uvali mi u krilo. pa hoces neces, moras nesto da mu das, neki sladak zalogaj.
anastasija.p anastasija.p 22:33 25.12.2009

Re: Pricaj nam jos...

Hehe...
Mnogo je bio sladak:)

Ja sam probala sa pticurinom to sa hranom/ nagradom... On provali gde drzim semenke, pa jurisa tamo, ne konstatuje me i moje "zahteve" :)
A voli kad ga hvalim... odma' nesto radi krilima i pravi se vazan.
Kad sam ga ucila da jede grasak, koji prvo nije hteo, morala sam i ja da jedem i da mljackam :)
I kad mu se jede povrce ili voce, on gura glavu u praznu cinijicu :)

Pricaj nam jos.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 19:26 25.12.2009

jao

ženo slatka rasplaka me

mariopan mariopan 19:42 25.12.2009

Re: jao

njanja_de.manccini
ženo slatka rasplaka me


Zao mi je njanjo, i ja se tako vec danima osecam pa da ne vucem to vise sa sobom, eto vi malo pridrzite da mi bude lakse.
Hvala draga
mirelarado mirelarado 19:29 25.12.2009

Прича која се мора испричати

Знам да ова прича није могла остати у коферу, Мариопан. И знам да пси који живе с нама постану део породице, а њихов одлазак је губитак за цео живот. Остану сећања на мирисе, звуке, трагове.

И наш пас нам већ готово једанаест година уноси радост у кућу, ћерка је одрасла с њим. Још ме дочекује на вратима и мами да се играмо отимања лоптице, или неке његове жмурке-јурке по стану. Не смем да мислим на оно што будућност неумитно доноси, а знам да ћу морати, као што сада мислим на твоје Пиле.
mariopan mariopan 19:47 25.12.2009

Re: Прича која се мора испричати

mirelarado  

Vidim da znas sve ...bas tako, clanovi porodice. I kada odu isto je, nedostaju neopisivo.
shumska shumska 11:56 26.12.2009

Re: Прича која се мора испричати

И наш пас нам већ готово једанаест година уноси радост у кућу

moj labrador deset godina, od bombardirovke, on je ratno siroče - a sve isto kao kod Mirele, puno skakanja, čekanja kod vrata, loptice, razumevanje. ogromna ljubav. i prijateljstvo.
samo, meni je to prvi pas i prestravim se kad pomislim na to, neizbežno.
dosta mi je gubitaka ljudi, a znam da me i ovo čeka...
svaka čast, mariopan
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 19:34 25.12.2009

srce

E, Mariopan, sada sam sva zarozana i onako mi kada dodju praznici padne tonus. Jos ova prica lepo napisana. U, bre, gde me nadje sada bas.
mariopan mariopan 19:52 25.12.2009

Re: srce

Jelena Pavlović
E, Mariopan, sada sam sva zarozana i onako mi kada dodju praznici padne tonus. Jos ova prica lepo napisana. U, bre, gde me nadje sada bas.

Draga Jelena, hvala
razmisljam razmisljam 02:20 26.12.2009

Re: srce

U, bre, gde me nadje sada bas.

А баш ми се ноћас плакало, без икаквог правог повода и разлога. Некако ме стегло у грлу и свезало у чвор, па хоће напоље. Сада, када сам прочитала Вашу причу, барем могу да дам сузама име. Хвала Вам на томе.
mariopan mariopan 10:11 26.12.2009

Re: srce

razmisljam
U, bre, gde me nadje sada bas.

А баш ми се ноћас плакало, без икаквог правог повода и разлога. Некако ме стегло у грлу и свезало у чвор, па хоће напоље. Сада, када сам прочитала Вашу причу, барем могу да дам сузама име. Хвала Вам на томе.

Nekad se bas treba isplakati.
Skoro nikada ne placem, ja sam od onih "hrabrih" pa sve gusim u sebi.
Ne ide to tako, nece, izbija samo od sebe pa se posle blamiram u taksiju.
eizo eizo 19:51 25.12.2009

...

mariopan mariopan 19:53 25.12.2009

Re: ...

eizo

jamari jamari 21:21 25.12.2009

moj pas koga više nema...

Moj pas je bio jazavičar, mnogo smešan i sladak pas... I mnogo sam ga volela...

Hvala ti
mariopan mariopan 21:24 25.12.2009

Re: moj pas koga više nema...

jamari
Moj pas je bio jazavičar, mnogo smešan i sladak pas... I mnogo sam ga volela...

Hvala ti

Ovaj kutak je njihov, sada se negde zajedno jure i igraju.
Hvala tebi na tvom mezimcu, sto si ga dovela u pricu
jamari jamari 21:51 25.12.2009

Re: moj pas koga više nema...

Eh, sada me stvarno razbole...
Ja mom psu i dalje nešto dugujem, da ponovo imam psa.
Moji su imali posle njega jednog, sada imaju drugog i vole ih, baš ih mnogo vole, ali meni su samo onako izdaleka dragi. Nismo rasli zajedno, ne vredi.

Kada vidim jazavičara,sve ga milujem pogledom i mislim se kako ću opet imati jednog... A, imaću ga, ne zvala se ja Marija
mariopan mariopan 22:23 25.12.2009

Re: moj pas koga više nema...

jamari
Eh, sada me stvarno razbole...
Ja mom psu i dalje nešto dugujem, da ponovo imam psa.
Moji su imali posle njega jednog, sada imaju drugog i vole ih, baš ih mnogo vole, ali meni su samo onako izdaleka dragi. Nismo rasli zajedno, ne vredi.

Kada vidim jazavičara,sve ga milujem pogledom i mislim se kako ću opet imati jednog... A, imaću ga, ne zvala se ja Marija

Ima moj komsija jazavicara, slatkog i tako umiljatog da se sam provlaci kroz vrata da bi usao tamo gde su ljudi, da se mazi. legne dole, prevrne se na ledja, pa ti prodji ako imas dusu, znaci mazi dok ti ruka ne utrne. I moja snajka bas jazavicare voli ali nemaju uslova u stanu da ga drze. samo uzdise kada ga vidi.

4krofnica 4krofnica 22:01 25.12.2009

*

jutros sam procitala pricu, razumem kako si reagovala na stanici...to takodje radim..
mi smo stari kuckari, imali smo ih dosta, sve smo ih ispratili uz tugu i muku, miljenicu nam je otrovao komsija..
dugo nemam kuce jer sam se dosta selila i nisam ni imala mesta, sad su mi klinci mali i tako bih uzela jednog lepotana ali greota bi bila da cami po ceo dan sam...jednom, sigurno
ja ti predlazem da sledeceg koga vidis, uzmes...
hvala za lepu pricu
mariopan mariopan 22:30 25.12.2009

Re: *

ja ti predlazem da sledeceg koga vidis, uzmes.

Joj krofnice kada bih mogla, ali ne mogu..jos.
Jos odvajam slatke zalogajcice po navici, za njega, jos pazim kada ulazim, jos ocekujem da odnekud doleti i uplete mi se u noge....

Od jedne kuckarke drugoj , cvetak i
sm58 sm58 23:09 25.12.2009

Razumem te ...

a i sama znas da je jedini lek za tugu,pokloniti srce,onome kome je potrebno.Njihova zahvalnost je najbolji lek.
Pozdrav,
shure
apel svima:nemojte kupovati ljubimce.Spasite ih sa ulice,ili iz azila ....
mariopan mariopan 23:21 25.12.2009

Re: Razumem te ...

shure

Javio se pravi borac, pozdrav Shure

Dr M Dr M 23:21 25.12.2009

Pseca ljubav


Kazu da veliki decaci ne placu.
Izgleda da nisam veliki decko...
mariopan mariopan 23:23 25.12.2009

Re: Pseca ljubav

Dr M

Kazu da veliki decaci ne placu.
Izgleda da nisam veliki decko...

omega68 omega68 23:40 25.12.2009

Re: Pseca ljubav

prelepo
i pretužno

mariopan mariopan 10:13 26.12.2009

Re: Pseca ljubav

omega68
prelepo
i pretužno


Hvala Omega
mariopan mariopan 10:31 26.12.2009

Re: Pseca ljubav

Mene je potresla slika psa, koji je stvarno dobra kuca, koji je sve uradio sto je bilo do njega da to pokaze ljudima, govorio je na jedinom jeziku za koji ne treba prevod, celim svojim telom - a to skoro niko na stanici nije primetio.

Ja sam videla jer sam gledala, bila besposlena, cekala...ili sam samo osetljiva zbog moje kuce?

Kako je moguce da tolikog psa u gomili ljudi ne primeti jos neko?

Pricu sam namerno zatrpavala nepotrebnim detaljima, i "stanicnom uslugom", taksistom koji trazi putnike jer se samo tako isplati ta voznja, i zenom koja mozda prvi put tog dana jede a vece je, i nestrpljivim covekom koji mi dovikuje "Hajde zeno vise". Ometala sam citaoca da odmah vidi sta je tu prica i to sam uradila namerno.
Zasto?

Zato sto su svi ti ljudi imali nesto svoje o cemu su brinuli. Kao sto su nas ometali nepotrebni detalji price tako su njih ometali njihovi problemi. Oni samo svoju brigu vide i ne vide tog psa, iako je veliki, iako je strpljivo cekao koji minut usred guzve, iako je upadljivo pokazivao da je bas gladan - ljudi su, kao da on ne postoji, radili svoje.

Zivot je takav. Umorni, mozda zabrinuti, mozda i sami gladni, ti ljudi nisu imali snage da vide nesto sto je takodje vazno.
Ona zena je preletala pogledom po njemu ali da li ga je i videla? Ko zna sta je ona imala tada u sebi, koju brigu ili samo veliki umor?

Sta god da ih je ometalo da vide to kuce, mozda je samo trebalo da progledaju, da stvarno pocnu da gledaju oko sebe, ko zna sta bi sve tada videli?

Unfuckable Unfuckable 13:22 26.12.2009

Re: Psece srce

Kako je moguce da tolikog psa u gomili ljudi ne primeti jos neko?

Mnogi ljudi ne primećuju ni druge ljude kada su u problemima, pa to dođe kao jako dobar "izgovor" da se i ovako nešto ne vidi - što je meni opet nekako krajnje "logično" ako pozovem u pomoć onu staru dobru da se "samo srcem dobro vidi"
Odlično ispričana, i meni (iz nekog mog sličnog, dvostrukog iskustva) poznata priča i osećaj :
pas ti da celo svoje srce, ali ti otkine deo tvog.
Tako mu to ide.
anastasija.p anastasija.p 13:36 26.12.2009

Re: Psece srce

Pa vi stvarno 'ocete da se ja zarozavam i danas i da se krijem od ukucana?
Pile moje, pa Mali Princ...
Ja necem vise da dolazim da citam.
hajkula1 hajkula1 13:54 26.12.2009

Re: Pseca ljubav

Cesto zato i ne gledam, trudim se da ne vidim, jer me ugusi tuga, akumulacija suza, zamisli da se brana provali u nezgodan cas, na ulici, u prevozu, na poslu...? Ma nisam ja neka placipi`ka, tesko suzu da pustim. Zato mi prija kad se olaksam, isplacem, mada tuga ostane.

Kod okretnice, ugao Ustanicke i Bulevara, nema vise copora. Bili su dobrocudni, cipovani, znaci podvrgnuti vakcinaciji, sterilizaciji pa nekako potcinjeni. Znate kada onako, poluspustenih repova, bojazljivo mah-mah, pridju ali ne suvise blizu. Ima u blizini i pekara i mesara, bili su siti i kazem, dobri. Sada ih nema. Ne znam gde su, sta je sa njima.

Mozda nije najbolja prilika da napisem, ima mesta i za njih i za nas, a jednom zgodnom prilikom, napisacu i o nasoj Shili, Cezaru, Cukiju i glavatom macoru, razbojniku.
mariopan mariopan 15:21 26.12.2009

Re: Psece srce

Zdravo Unf

Lepo si rekao

pas ti da celo svoje srce, ali ti otkine deo tvog.


Hvala ti
mariopan mariopan 15:33 26.12.2009

Re: Pseca ljubav

Mozda nije najbolja prilika da napisem, ima mesta i za njih i za nas, a jednom zgodnom prilikom, napisacu i o nasoj Shili, Cezaru, Cukiju i glavatom macoru, razbojniku.

Ovo sam i ja mislila, da nije dobra prilika (tajming), vreme je praznika i radosti a ne da smrcamo, ali vidis, uvek je vreme dobro, pa napisi

Ma nisam ja neka placipi`ka,


Ma nisam ni ja, niko ovde nije (oces maramicu?)
Zato me tako stigne gde mu vreme i mesto nije, umesto kao sav ostali svet da se isplacem kada je tome dan. Sin je bio kod kuce, pa me sve zagleda i merka da proceni koliko mi je tesko i da li nekako da intervenise, i ja se pravim kao nije to nista, samo neka on ode sa mirom i da ne brine, onda on uzme komp i kupi kartu, kaze, sta ces sama u hladnoj kucerini. Vidim, to je njegov nacin da se brine, da mu budem pred ocima i da zna da ne ronzam sama kod kuce, i sta cu, ja se spakujem a da ga nisam ni oplakala.
Zato sad ovde rasplakujem narod.
Hvala na poseti i komentaru Hajkula


mariopan mariopan 17:42 26.12.2009

Re: Psece srce

anastasija.p 

Hvala anastasija na slici, prava je
mrvicak mrvicak 15:12 26.12.2009

da

dobro je mesto... evo i mene steže u grlu... oči mi cakle.
Hvala što si je podelila sa nama
mrvicak mrvicak 15:15 26.12.2009

Re: da

Trazim za nju lepo mesto da je ostavim, da je ne zagubim negde sa prtljagom, Mislim da je ovo dobro mesto?

Ah, i nećeš je zagubiti, ne brigaj... sve i da hoćeš:)
mariopan mariopan 15:23 26.12.2009

Re: da

mrvicak  

Ja sam htela, zapravo, da pobegnem od nje.
Usunjala se u kofer i evo je, ne da se ostaviti dok ne bude ispricana.
Sad mi je drago da je tu, neka je, nije sama.
mrvicak
lucidalina lucidalina 21:44 26.12.2009

oooooooooo

a sto to ume da boli.... saosecam
mariopan mariopan 00:11 27.12.2009

Re: oooooooooo

lucidalina
a sto to ume da boli.... saosecam

Znam
Tebi hvala

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana