Domaćica u opštim crtama
Ponekad se pitam kako su naše majke sve stizale.. radile, čitale nam bajke, peglale muževima košulje, svaki dan imale za ručak kuvano. Ja kad uspem tri dana za redom da skuvam nešto, ponosna sam na sebe kao da sam odbranila magistarski na nekom privatnom fakultetu. Ako je sva tri dana i jestiv onda sam ponosna kao da sam isti odbranila na državnom. A i to što kuvam.. musaka, gibanica (i varijacije na temu), pečeno pile sa krompirom, faširane, nešto dinstano što ni nema ime.. Dobro, čorbe sam doktorirala... znam i ja ponešto baš onako dobro da napravim. Od slatkiša pravim samo puding i onaj kolač sa višnjama iz reklame. Ne peglam. Sve to može lepo da se ispravi prilikom sušenja. Volim da perem sudove. Znam svašta da popravim. Bolje se snalazim s šrafcigerom nego sa varjačom. A tek sa čekićem (majka svih alatki!).
Domaćica i mašina
Pre neko veče , baš posle Jelicine promocije, uključim ja mašinu za veš...Ona zzzz..zzzzzzz.. i ništa! Dobro, stara programerska fora je isključi, pa uključi ponovo. Zzzzzz ..... zzzzz.. Hm, pronicljiva kako me Bog dao, shvatim da mašina ne uzima vodu. Već mi se smrklo. Dok dođe majstor iz servisa uhvatiće nas Nova godina, a gde je Nova, tu je i Božić, pa srpska.. znači do sv. Jovana ima da perem na ruke + neplanirani izdatak neodređen, ali najmanje četvorocifren. E nećeš vala. Sad da vas ne zamaram, ali iskusno sam otvorila, očistila i sad sve fercera. Kako nam je tvrda voda! Šalu na stranu, ali u onom filteru se ugnezdilo kamenče.. ne bilo nekom u bubregu (a to je ta ista voda, pa vi gledajte šta pijete).
Domaćica i čizmica
Subota je veče. Drugarici predstoji rođendan pa idemo na piće . Mali klubić, živa svirka, tata čuva Srećicu. Rešila da obučem mini-suknju pa to ti je. Dugačke čizme se podrazumevaju. One uske uz nogu... Obukla se, našminkala (jednom u sto godina, to me baš mrzi, a još više me mrzi da skidam šminku kad dođem kući), malko mi je već vruće. Zzzzzzzz! Nije veš mašina, nego rajsferšlus! Otvorio se sam od sebe, negde u visini skočnog zloba. Au, majku ti tvoju. Hm, neće ni da se odšnira, ni da se zašnira. Sad mi je već dosta vruće. A ne može ni da se skine! Žmu za čizmu, ja za fotelju, ne skidosmo je. U strahu od uništenja mojih omiljenih čizama setim se sapuna.. protrljam malo niz rajsferšlus, i nekako je odšniram. Sad, sknuti ih ili rizikovati da se opet ponovi nemila situacija? Ne dolazi u obzir da ne idem u čizmama, a one druge, dugačke (jer druge ne dolaze u obzir uz mini suknju), su na štiklu. Em sam se još u trudnoći malko odvikla od istih, em idem na svirku, znači stajanje&đuskanje, sve to isključuje štikle. Rizikovala i uz nesebičnu pomoć Žmua uspela da se ušniram i krenem. Podrazumeva se kaput, onog manijaka još nisu bili uhapsili, pa da ne izazivam sudbinu.
Domaćica i dečica
Nešto kasnije u busu sam se zgrozila na neke dve, na isti kalup kvočkice koje su se kikotale i valjale po sedištima. Izašla brzo pa nisam stigla da se nerviram. U sledećem busu silno su me oraspoložila neka dečica, išla na maskenbal u KST. Devojčice i dečaci, veseli, nasmejeni, bučni u granicama podnošljivog. Salvador Dali, visoka i lepa, ispitivala javno mnenje u busu ko je ko. Učiteljica sa dnevnikom, naočarima i belim čarapama + crne dokolenice bi se jako svidela Žmuu. Debeljuškasta devojčica maskirana u slamnato strašilo me malko bockala slamom iz rukava, al’ šta sad. Ostale nisam videla, samo sam ih čula. Pa mi nešto bilo krivo što ne odosmo i mi nikad na taj maskenbal. Mada ako se dobro maskiram možda niko ne provali da sam gospodŽa u godinama.
Domaćica u zaključku
Sve u svemu, stigla sam da okitim jelku&kuću. Treba još da nadujemo balone, da usisamo (treći dan već zaboravljam da kupim kese za usisivač), da kupimo neku lepu hranu. Ne, neću stići ništa da spremim jer ovih dana ima da radim od jutra do sutra. Zaboravih da napomenem da sam i zaposlena domaćica. I da ... Žmu zdušno pomaže oko svega, a opet čini mi se da stižem manje nego prethodne genercije žena (možda one nisu blogovale..). Zašto? Možda zato što mi / nam je manje važno. .. da li je opeglano, usisano, obrisano, uštirkano, sve dok je nasmejano, razdragano, voljeno i srećno.. sve i svi oko nas..
U to ime, lepo se provedite!
Smejte se više nego što možete da izdržite, volite onoliko koliko onaj drugi/a može da izdrži i trpite manje no što mislite da je izdrživo!