Nostalgija| Putovanja| Reč i slika| Region| Život

Mi, Markovi

Milutin Milošević RSS / 04.01.2010. u 02:26

Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine

SuR3.jpg

Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.

***

Imali smo dvadeset hektara zemlje i kuću na lakat, jednu od najvećih u selu. I danas stoji, ja je obilazim i održavam. No, to nam je umalo došlo glave. Na drugi dan Duhova, 18. juna 1951. godine, proglasili su nas kiaburima - kulacima, oduzeli zemlju kao neprijateljima sistema i prognali na drugi kraj Rumunije. Imao sam četiri godine.

Došli su u tri noću i dali nam dva sata da spakujemo šta možemo u kola. Četiri dana su nas držali na otvorenom, na železničkoj stanici u susednom selu. Nas ukupno četrdeset sedam porodica iz Dinjaša. A onda smo putovali tri dana i tri noći vozom, na severoistok Rumunije, sve do Baragana.

Tamo su, opet, oduzeli dosta imanja boljarima, poboli kočeve i udelili nam po 500 - 600 metara kvadratnih svakoj porodici. Samo iz Dinjaša je tako nastalo novih osamnaest sela.

U početku smo živeli u zemunicama, u zaklonima koje smo napravili. Kasnije, izgradili smo kuće od naboja. Ukrstiš grede pa nabijaš blato izmedju njih.

Snašli smo se, kako ne bi. Srbi su uvek bili vezani za zemlju i znali su da je vole i obradjuju. Nemci i neki drugi nisu se mnogo pretrgli od posla, te je moj otac, malo po malo, uzimao zemlju u najam i crnački radio. Svi mi. A zemlja je bila rodna, bogata, ona najbolja. Crmnica, plodnija nekoliko puta od ove peskovite banatske. Vratili smo se kao bogati, sve zbog predanog rada. Otišli smo, rekoh ti, u jednim kolima, a vratili se sa trideset. Doterali smo više žita nego što su imale sve druge kuće u ulici zajedno!

Ostali smo tamo sve do rumunskog Božića 1955. godine, kada su nam dozvolili da se vratimo kućama.

***

Begej u Temišvaru
Begej u Temišvaru
Nekada se do Temišvara dolazilo brodom, uz Begej. Ali pazi: brod nije plovio, nego su ga vukli konji! Begej nije dovoljno dubok da bi brodovi sami plovili, nego prikače konjsku zapregu koja ide nasipom i vuče brod. Da bi bilo dovoljno vode za plovidbu, bilo je par ustava gde smo se zadržavali dok se voda ne napuni ili isprazni, u zavisnosti da li idemo uzvodno ili nizvodno.

Ustajalo se u dva ujutro, a onda pešačilo nekoliko kilometara do "broda" - mesta gde je pristajala ladja oko 5 sati. U Temišvar se stizalo u petnaest to osam, pa na pijac, gde smo prodavali šta je ko imao: sir, patke, povrće i voće. I tako celo pre podne, a onda u 2 nazad.

***

Uzmite još sarme. Kupus sam ja kiselio, meso je moje takodje. Mi Srbi nikada nismo imali toliko problema kao Rumuni tokom Čaušeskove strahovlade. Ja sam i tada, i pored rada u školi, održavao imanje, imao svinje, krave. Oslanjali smo se na selo i tako preživljavali. Uvek je bilo dovoljno na stolu i u ostavi.

Kobasice su od mojih svinja. Sve radim po starim receptima (uistinu, nisam odavno jeo prave domaće kobasice kao te večeri u sred Temišvara - primedba MM).

Prvih godina posle promene sistema, kada je sve konačno bilo dozvoljeno, intenzivno sam se bavio poljoprivredom. Selo je tu, odmah uz Temišvar. Stalno sam bio tamo. Moju ženu i decu si upoznao mnogo pre mene. Oni su dolazili na te vaše izvidjačke akcije po Srbiji tokom leta - ja nisam mogao. Kako bi u sred sezone, kad je najvažnije? Eto, tako sam zaradio za stan i kuću kćerki i sinu.

***

Danas nas ima oko 22.000 Srba u celoj Rumuniji. Skoro tri puta manje nego kad sam ja bio dete. Većina se asimilirala, pooženila ili poudavala za Rumune.

Imamo jednog predstavnika u Parlamentu, u Bukureštu. To nije ništa. Ovde, u lokalnoj samopupravi, gde je najpotrebnije i gde nas ima koliko - toliko, nemamo nikoga.

***

Pamtim vremena kada smo u mom Dinjašu imali po dvadesetpetoro dece u svakom razredu osnovne škole u nastavi na Sprskom jeziku. Danas je u celoj školi samo jedno sprsko dete, a njih 4 - 5 su polutani.

Ja sam 43 pune godine radio u Sprskoj gimnaziji "Dositej Obradović" u Temišvaru. I još 2 - 3 godine posle penzije. To nam je jedino ostalo, uz još jednu škola u Belobreškoj, na Dunavu, preko puta Velikog Gradišta.

Nekada je moja gimnazija bila prestižna škola, u koju su dolazila deca da nastave školovanje na svom maternjem jeziku. Danas dolaze u taj deveti razred, posle osnovne škole, a da ne znaju ni da čitaju i pišu Srpski. I šta se onda dešava? Prirodno, propuštaju ih, bez obzira koliko znaju.

Uopšte gledano, nastava danas nije ni blizu one koju smo nekada držali. Deca danas ne slušaju, ne uče. Nastavnici su slabi, nemoćni. Roditelji vrše strašan pritisak i na sve načine brane decu, a u stvari ih samo kvare.

Sve je upropastila demokratija - koja je u stvari obična anarhija. Kvalitet je počeo da opada posle promena u Rumuniji, početkom devedesetih, kada je u Srbiji počeo onaj težak period. Tada su došli raznorazni privrednici i političari, sa sve decom. Oni su previše štitili decu, koja su ubrzo postala obesna. Takvu "neodgovornu demokratiju" su obrzo prihvatili i starosedeoci. Nekada sam znao ne samo decu, nego i roditelje i dede i babe svakog deteta. Bila je sramota - dece od roditelja i roditelja od komšija, rodbine, sveta. Sve se, tako brzo preokrenulo.

Ima danas dovoljno učitelja, i inspektora. Dece nema...

***

U Temišvaru, Srbi su uvek bili poznati kao zanatlije. Ima jedan deo grada gde nas je najviše. Zove se "fabrika" - tu su bile mnogobrojne radionice i zanatske radnje koje su Srbi držali. Tu je i pivara, najstarija u Rumuniji.

Saborna crkva u Temišvaru
Saborna crkva u Temišvaru
Tu je jedna od tri srpske crkve u Temišvaru. Na dan Božića koji se ovde slavi po novom kalendaru, mi slavimo Svetog Spiridona, zaštitnika majstora. To je jedan od naših najvažnijih crkvenih praznika u Temišvaru. Pre neki dan, bila je velika proslava. I Vladika Budimsko - Temišvarski Lukijan je došao, i puno drugih popova.

Sve je više mladih koji odlaze da studiraju teologiju, u bogoslovije u Prizrenu i Karlovcima. Samo, vernika je sve manje. Kome će oni da budu sveštenici kad nestajemo, polako?

***

Moja Kalina je Rumunka, znaš je pre mene. I ona je profesor. Četrdeset i tri godine je i ona predavala, u elitnoj gimnaziji, jednoj od najcenjenijih u celoj Rumuniji. Radila je i ona posle penzionisanja, ali od kada smo dobili unuka, prestali smo. Sada nam je on najvažniji posao.

Ona je prva uspostavila kontakt sa školama i vama u Srbiji. Dovodila decu u Kovačicu, na vašu Likovnu koloniju izvidjača slikara. I kćerku je vodila par puta. Onda je, po povratku, formirala izvidjačku jedinicu ovde, za srpsku decu. Trajalo je to neko vreme, ali sve ima svoj kraj. Danas nema ulaganja u rad sa mladima. Sve je dobrovoljno i zavisi od volje i vremena, bolje reći entuzijazma.

Naučila je Srpski, kako ne bi. Srbi se obično grupišu na periferiji grada, pa se tu druže i sastaju, kako odrasli, tako i deca. Mi smo oduvek imali stan u centru grada, pa smo nekako bili odsečeni od ostalih. Stoga sam insistirao da se u kući govori Srpski, da deca ne zaborave jezik.

Sin mi danas predaje na ovdašnjem poljoprivrednom fakultetu. On je glavni pokretač saradnje koju imaju sa Poljoprivrednim fakultetom u Novom Sadu. Često dolaze tamo, a i oni dolaze u goste kod nas. Toliko su ga zavoleli, da mu je kum na venčanju bio jedan od profesora iz Novog Sada.

Dragoslav je dolazio, čim je to postalo moguće, na Zvezdine utakmice, još kao deran. I ja sam Zvezdaš do srži, ali on je imao sreću da dolazi još u ono zlatno doba našeg kluba.

Oženio je Sprkinju. Unuk je njihovo dete. On nam je sva sreća danas. Ima već dve ipo godine. Napravili su veliku kuću, skućili se baš lepo.

Kćerka je odgovorni vaspitač u jednom vrtiću. Ona je krenula majčinim stopama - mislim: redovno saradjuje sa vrtićima u Srbiji. Dovoljno je bila pronicljiva da pronadje fondove koji podržavaju projekte prekogranične saradnje. Odavno vodi decu i roditelje - bili su u Kovačici, Uzdinu, Idvoru, još nekim mestima. Čak je ostvarila saradnju i sa jednim vrtićem u Madjarskoj.

Ona, pak, voli našu muziku. Redovna je na koncertima, pogotovo Miroslava Ilića, jednom je čak išla i u Nemačku da ga gleda.

***

Nemoj da dodjete opet a da se ne javite. I ne samo ovako, na sat - dva.

Atačmenti



Komentari (56)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bili Piton Bili Piton 02:44 04.01.2010

Brojtro


gazda Milutine, eto jednom i ja da se javim na blog kod nekog kao prvi.

Jedino sto stvarno ne mogu sad da citam jer sam obnevideo od umora, idem na spavanje, sutra cu. Pozdrav
Milutin Milošević Milutin Milošević 02:47 04.01.2010

Re: Brojtro

Dobrodošao i hajd' polako. I meni je već krajnje vreme. Sutra ćemo da prodivanimo.
loader loader 03:40 04.01.2010

Re: Brojtro

E, baš mi je drago zbog Bilija što je uspeo da se uklaviri na Prvo mesto. Znači to, jer sve se beleži i jednog dana će biti prikazano u analima bloga :)

mirelarado mirelarado 09:20 04.01.2010

Re: Brojtro

Мени је драго и што ће Били прочитати ову занимљиву и помало сетну причу из Темишвара. :)
loader loader 11:38 04.01.2010

Re: Brojtro

Samo da nam prvo lepo ustane
pa da skuva i popije
a onda
još jednu,
jaču .. :)

E, tek posle toga može da nakrivi kapu
i da prione na čitanje ...
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:42 04.01.2010

Re: Brojtro

За Билија, кад се пробуди :)

Valjda neće trebati nešto jače
mirelarado mirelarado 12:56 04.01.2010

Re: Brojtro

Milutin Milošević
Valjda neće trebati nešto jače


Надајмо се, сумњам да има расола у Лондону. :)

А прича о овој породици је стварно лепа. Једино овај концерт М. Илића, али тако је то (претежно) са дијаспором, па и румунском.
loader loader 13:24 04.01.2010

Re: Brojtro

Надајмо се, сумњам да има расола у Лондону. :)

Kako nema?! Ima, uvoznog, u limenkama od pola litra (srpski, šumadijski proizvod).
Zove se "Drink-Troll" .
Na policama u samoposluzi je obično kraj sredstava za razbijanje kamenca.
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:37 04.01.2010

Re: Brojtro

Na policama u samoposluzi je obično kraj sredstava za razbijanje kamenca.

A sa druge strane Veniš

Bili Piton Bili Piton 20:03 04.01.2010

Re: Brojtro



Hvala svima na toplim zeljama , kaficama, cokoladicama i rasolu

(nisam to nikad probao, ali, ima da se kupi ovde u tegli rendani kiseli kupus poljske ili nemacke proizvodnje koji je odlican za jedan buckuris koji sebi cesto spremam (uprzim luka na zejtinu, dodam slaninice, piletine, seckane pecurke i taj kupus u ogromnim kolicinama, sve sunem u tiganj, stir-fry dok nije gotovo i nakljukam se kao stoka - divota).

Milutine zbilja ti je prelep blog, preporuka od srca, duboko je dirljiva ova tvoja prica.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:06 04.01.2010

Re: Brojtro

nisam to nikad probao

Moj brat je postao pravi majstor. Da znaš kako lepo klizi, a opet malke rezi. Kad je hladan, izjutra - pa nema lepšeg osveženja.

Hvala na lepim ocenama
lilit66 lilit66 03:25 04.01.2010

poučna priča...

Dirljiva priča...kakav neverovatan soj ljudi, za primer... I kakvu je divnu ženu imao sreće da oženi...kako ih je približila muževljovoj kulturi, to je doista ljubav...takav je i moj muž Italijan, ubi se grdan da nauči srpski al nikako...

Po nekad se pitam, šta li će biti sa mojom decom, koji će identitet imati, hoće li im to biti problem ili će im možda biti šansa, da li će ih uopšte interesovati kulturni identitet njihove majke te dakle i njihov ili ih uopšte neće zanimati?
Dokle uopšte traje to prepoznavanje sopstvene različitosti i kada počinje asimilacija? Već u drugoj generaciji? U trećoj?
A opet mislim samo da su srećne, pa bilo sa kakvim identitetom...(malčice se tešim...)
Ovi su ljudi bili veoma mudri, išli na kolonije, bili u kontaktu sa Srbijom...moram i ja to da primenim nekako...


Ja pak imam prijateljicu Rumunku mađarske nacionalnosti i ona i njen muž mrze Rumune i Rumuniju i došli su u Italiju i muče se kao sužnji bez iole nade da će moći nešto da stvore ovde...oni su iz Transilvanije i njihova priča je skroz drugačija od ovog gospodina Markova...neka opaka mržnja, nešto ko mi i Albanci na Kosovu...
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:38 04.01.2010

Re: poučna priča...

kada počinje asimilacija?

Teško je to i odrediti i zamisliti i opravdati. Moj drug iz gimnazije je u Ženevi već 30 godina. Deca mu velika: sin se oženio Libankom onomad, kćerka završila medicinu, ima momka Švajcarca iz Ciriha. Vole da dodju u Srbiju (eto ih za koji dan opet), ali je pitanje dokle. Već im Francuski ide bolje od Srpskog - kako i ne bi, pa oni žive u sredini u kojoj svi govore taj jezik.

Ako se previše utopiš - asimiliran si. Ako ostaneš tvrdokorno dosledan korenima - neprilagodjen si.
Rumunku mađarske nacionalnosti
neka opaka mržnja

Isto misle o "onima drugima" neki moji prijatelji Rumuni.
margos margos 12:15 04.01.2010

Re: poučna priča...

Ako se previše utopiš - asimiliran si. Ako ostaneš tvrdokorno dosledan korenima - neprilagodjen si.

Ponekad razmišljam o tome, kad naletim na besne i tvrdokorne... setim se moje prababe Italijanke koja je živela ovde, nikad nije naučila jezik kako valja i na kraju sahranjena na Pravoslavnom groblju... Ne znam da li je ikada otišla u posetu u svoj rodni grad... koliko znam, sem pisama, nikakvu vezu sa svojima nije imala. To je, valjda, tako bilo normalno, tako su shvatali život, jednostavno. Izgleda da je nostalgija, kao i pubertet, novija bolest.

Lepa priča, Milutine. Pozdravi prijatelje, obavezno.:)
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:40 04.01.2010

Re: poučna priča...

Eh, nekada je udaja bila stvarno ono: zbogom roditeljski dome, nikad te više videti neću. Novi život, nora porodica, često novi grad, država, vera, jezik. Sve prethodno se brisalo. Srećom, žene su se izborile za bolja prava.

A neki se još uvek drže svog i kad u susedni grad odu. Možda je to dobro - zašto bi svi bili isti. Različitost je bogatstvo. Opet, tu si gde si. Šta ćeš. Teška dilema.

Hvala, Margos, na javljanju.
margos margos 13:06 04.01.2010

Re: poučna priča...

Srećom, žene su se izborile za bolja prava.

Čak ne mislim da je to pitanje 'prava'. Više pitanje daljine, novca, životnih vetrova... Trebalo je pregurati dva rata sa šestoro dece - ko je mislio na 'posete'. Nekad mi se svi oni čine herojima u odnosu na nas razmažene, mada drugo vreme, drugi običaji - tako je bilo, i molim lepo. :)
Milutin Milošević Milutin Milošević 13:11 04.01.2010

Re: poučna priča...

Čak ne mislim da je to pitanje 'prava'. Više pitanje daljine, novca, životnih vetrova... Trebalo je pregurati dva rata sa šestoro dece - ko je mislio na 'posete'.

Svakako, u tom slučaju. Ja sam mislio uopšteno. U drugo selo ode devojka pa skoro nikad više ne vidi svoje.
lilit66 lilit66 16:51 04.01.2010

Postojao bi način zapravo...

Ako se previše utopiš - asimiliran si. Ako ostaneš tvrdokorno dosledan korenima - neprilagodjen si.


Ja sam tu malčice podumala pa sam smislila sledeće: jedini način da se izbegne asimilacija a da se ipak bude integrisan jeste organizovana dijaspora: dakle, okupi se narod u neko udruženje. Najbolje bi bilo da se radi o srpskom kulturnom centru kao što to rade Nemci, Britanci i ostali bogatiji i kulturniji svet.
Na žalost, u Italiji toga nema. A Italija je zemlja koja ima najviše fanatika i zaludjenika za Srbiju (znam bar tridesetak relativno mladih Italijana koji su skroz odlepili za taj srpski fazon i dosta je tu mitizacije, Guče, Kusturice i Srbija se saginjati neće, ali i to je neka srpska priča i dan danas i vredi obratiti pažnju na nju), te mi se čini ludost da zemlja Srbija ništa ne čini po tom pitanju. U Rimu Sanda Rašković Ivić radi punom parom, svaka joj čast, ova Pejovićka ovde u Milanu je samo za fotografisanje sa fudbalerima i poznatim ličnostima...malo je boli guza za bilo šta...ja je pitala da otvorimo KC, da učimo decu srpkom jeziku jednom nedeljno, da dajemo časove Italijanima koji su zainteresovani (uvek ima takvih...), ona kao sve može samo da ja to sve obavim a oni šta će dati....pa ništa.
To je velika sramota. A to je jedini način smatram, da se asimilacija ne desi već u IIG (drugoj generaciji).
U konzulatu u mIlanu ne znaju ni koliko ima Srba koji žive u Milanu ili na severu Italije. Šta uopšte znaju pitam se pitam...

I još samo da dodam: pokušala ja da organizujem ovu srpsku dijsporu u Milanu: to je trebalo videti...opšta sprdnja kod mene kući, samo neka zajebancija, pokrkali sve što sam spremila, ništa nismo dogovorili ali se odmah postavilo pitanje ko će da bude glavni...i jadni pop je pokušavao, ali samo su mu ovčice iz Bergama smerne...mi iz MIlana i nismo neki vernici, tek samo ga zovem za slavu da nam sveti vodicu...a baš sam se potrudila da mu pribavim mejlove, da ljude animiram, ko velim ako ne uspeh ja uspeće on ---nada de nada.
Mislim da ću na kraju da napravim neki sajt za neki kućni kružok za mame koje imaju decu sličnoga uzrasta mojoj pa da dodju da deca malo komuniciraju u srpskom jezičkom okruženju...hvata me panika da mi deca polako gube interesovanje za srpski...pa ako neko ima neku ideju ako smem da pitam...
ecce-florian ecce-florian 17:03 04.01.2010

Re: poučna priča...

Ako se previše utopiš - asimiliran si. Ako ostaneš tvrdokorno dosledan korenima - neprilagodjen si.

Uticaj žena je čudo . Ipak ,valjda je dovoljno da postaneš polubanaćanin.Ne brini se . Srbi iz Banata su umnogome doprineli razvoju kulture, umetnosti.... kako u Beogradu , tako i šire.

oni su iz Transilvanije i njihova priča je skroz drugačija od ovog gospodina Markova.

Ovo da. Ima tu ponešto.
Ima npr. i ta vizura dogadjaja o kojim je Milutin pisao o prethodnom blogu .
lilit66 lilit66 17:56 04.01.2010

Re: poučna priča...

Isto misle o "onima drugima" neki moji prijatelji Rumuni.


Sve znam... i moji poznanici Rumuni istu priču pričaju i to mnogo gore nego mi pre nekih 10 godina...oni ih zapravo uopšte ne priznaju kao manjinu...no nikako da upoznam nekog kultivisanijeg Rumuna, sve po malo prostiji svet, roditelji od dece koja idu u istu školu gde i moja deca...tako da nemam baš neku objektivnu sliku...
Ne znam kakva je realna slika mađarske manjine u Rumuniji, koju dozu autonomije imaju ako uopšte i koliko se zakoni poklapaju sa realnošću...ovi moji Transilvanci mi pričaju neke horor priče, kao nisu imali pravo na jezik i bili su a i sada su užasno diskriminisani...pošto ne znam, ja im verujem sa nekom dozom rezerve. Pošto sam nebrojeno puta bila prisutna kada Albanci opisuju kako su na Kosovu živeli pod Srbima kao u konc logorima te da nisu imali pravo na jezik, pismo niti škole, dok ih ne pitam gde tačno i kada pa se ispostavi da nikada nisu ni bili na Kosovu nego pričaju neku priču koja je poprimila mitske razmere zločina, onda poučena iskustvom ostavim malo prostora i za sumnju...
Interesuje me kakva je zaista situacija po pitanju manjina u Rumuniji?
ninasimone ninasimone 19:53 04.01.2010

Re: poučna priča...

Milutin Milošević
Eh, nekada je udaja bila stvarno ono: zbogom roditeljski dome, nikad te više videti neću. Novi život, nora porodica, često novi grad, država, vera, jezik. Sve prethodno se brisalo. Srećom, žene su se izborile za bolja prava.

A neki se još uvek drže svog i kad u susedni grad odu. Možda je to dobro - zašto bi svi bili isti. Različitost je bogatstvo. Opet, tu si gde si. Šta ćeš. Teška dilema.

Jeste dilema, i ima nas raznih - pa odatle i ono "Odakle si? Odakle mi zena." Neminovno, uvek necija strana povuce vise, dal' porodica, dal' zemlja. Inace, vucem korene iz Banata pa mi je ova tvoja lepa prica bliska.
Dejan Ninkovic Dejan Ninkovic 03:30 04.01.2010

...

bas lepo...preporuka!!!


loader loader 03:41 04.01.2010

No comment

Ima danas dovoljno učitelja, i inspektora. Dece nema...
...
sesili sesili 08:10 04.01.2010

Re: No comment

Lepa životna priča. Poučna. Nije samo pusta izreka: Sve se može, kad se hoće. Koliko puta je ta porodica počinjala od nule. A ne oseća se gorčina u njegovoj priči, već zadovoljstvo što radom ponovo imaju. Kobasice od njihovih svinja. Oni nisu zaboravili Srbiju, ali ima ih puno koji jesu. Asimilacija je, nekada, neizbežna. Čestitke i preporuka za tekst.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:40 04.01.2010

Re: No comment

Hvala, Dejane, Loader i Sesili
loader loader 13:27 04.01.2010

Re: No comment

Hvala, Dejane, Loader i Sesili

Nema na čemu. Post je odličan. Stvarno. Govori i više od onoga o čemu govori.
hajkula1 hajkula1 14:18 04.01.2010

Re: No comment



Slazem se da je i lepa i poucna prica. Sto se tice pamcenja, Srbi (i Hrvati kao ,,jugoslovenske,, manjine) u toj i takvoj Rumuniji su imali izvesne privilegije (za razliku od recimo Madjara sa kojima su Rumuni imali i neka neresena teritorijalna pitanja).
Relacije Tito-Causesku. Djerdap, i druga saradnja, razumevanje i tako-to.

Milutin Milošević Milutin Milošević 15:12 04.01.2010

Re: No comment

Relacije Tito-Causesku. Djerdap, i druga saradnja, razumevanje i tako-to.

Avion Orao, naš i njihov



Bilo je to nekada vreme kada smo se, verujem sa pravom, ponosili saradnjom sa komšijama. Sve dok nisu gazde odlepile
lilit66 lilit66 17:36 04.01.2010

Re: No comment

A ne oseća se gorčina u njegovoj priči, već zadovoljstvo što radom ponovo imaju.


Da, interesantno kako čovek sve podnese i oprosti sudbini ako ne kraju vidi neki uspeh a on to zasigurno vidi: i pored silne njegove muke opstao je i uspeo. Pa mu se čak sin oženio Srpkinjom, ima unuče koje govori srpskim jezikom, pazi, da se meni desi da mi se ćerke udaju za vredne, pametne i osetljive muškarce koje vole pa da su još i Srbi, pa i ja bih bila najsrećnija!
Opet, kada pomislim kako me čeka toliko iskušenja sa njima, u svakom smislu, da treba da ih izvedem na pravi put, onda mi se taj kulturni identitet čini kao nepostojećim problemom...
ninasimone ninasimone 20:01 04.01.2010

Re: No comment

lilit66
da se meni desi da mi se ćerke udaju za vredne, pametne i osetljive muškarce koje vole pa da su još i Srbi, pa i ja bih bila najsrećnija!

A sta fali Italijanima? I ti si se za jednog udala.
lilit66 lilit66 20:30 04.01.2010

Re: No comment

ninasimone


A sta fali Italijanima? I ti si se za jednog udala.


Ništa, baš naprotiv, kažem samo da bi mi bilo drago i da se udaju za Srbina...ako govorimo o asimilicaiji i kulturnom identitetu...ako govorimo o sreći, ljubavi itd, i za crnog Ciganina...sasvim mi je nebitno...

49 41 49 41 01:03 05.01.2010

Re: No comment

Milutin Milošević
Relacije Tito-Causesku. Djerdap, i druga saradnja, razumevanje i tako-to.

Avion Orao, naš i njihov



Bilo je to nekada vreme kada smo se, verujem sa pravom, ponosili saradnjom sa komšijama. Sve dok nisu gazde odlepile


Samo, eto tek tako da potsetim.

U Bukurestu je bio, nadam se i sada; jedan od najelitnijih Aeronautickih ( Teoretskih ) Instituta u svetu.

E, sada sto mi i komsije, kad napravimo takav prototip; kosta nas ko Sv. Petra kajgana.
Drugi to "ladno" s krse 5 prototipa; da vidu ljudi, sta su stvarno napravili.

Doduse, skrsili smo i tudje (neprototipove); pa njih kostalo milijarde i poslali sve na Otpad - ali, taki je zivot.
Obren Markov Obren Markov 08:05 04.01.2010

...

.. mi :)))
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:43 04.01.2010

Re: ...

Vidiš, možda ste i rod
gorstak92 gorstak92 12:46 04.01.2010

Zvezdaš do srži!

Dragoslav je dolazio, čim je to postalo moguće, na Zvezdine utakmice, još kao deran. I ja sam Zvezdaš do srži, ali on je imao sreću da dolazi još u ono zlatno doba našeg kluba.


Svaka čast
dunja73 dunja73 14:50 04.01.2010

--

Je ne znam koliko su ljudi (zene nase) uopste svesni svoje cene ..Ja znam odlicno
kako Svabe i ovamo ovaj svet na nase zene gledaju ( najpozitivnije moguce ) ..Samo treba biti to sto jesi uvek i na svakom mestu ,
i uciti , uciti...
Srbija je mnogima san , i kontakti sa nasim ljudima , e sad sto nama samima se odigralo tako kako
se "odigralo" to je vec nesto drugo..

tekst jako lep..
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:04 04.01.2010

Re: --

Hvala, Dunja.

Uistinu, mnogim ljudima koji su daleko od matice ona izuzetno znači
miloradkakmar miloradkakmar 15:50 04.01.2010

Svaka čast , Markovi !

Šta ih to vuče niz Begej !?
Svaka čast, Gazda !
Posećuj ljude, ako ništa drugo zbog ovakvih priča.
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:53 04.01.2010

Re: Svaka čast , Markovi !

Šta ih to vuče niz Begej !?

Tamiš, u koji se Begej uliva

Hvala, Milorade, na pohvalama.
JJ Beba JJ Beba 17:07 04.01.2010

Re: Svaka čast , Markovi !


ćao milutine. oštro počinješ godinu, setom nas krljaš u cevanice...

Nekada se do Temišvara dolazilo brodom, uz Begej. Ali pazi: brod nije plovio, nego su ga vukli konji!

konji, a ne burlaci?
viditito!!
u to ime evo tvom drugu i tebi pesma ruskih burlaka

Milutin Milošević Milutin Milošević 18:50 04.01.2010

Re: Svaka čast , Markovi !

setom nas krljaš u cevanice...

Šta ćeš - mator čovek, ne zna drugo
JJ Beba JJ Beba 23:39 04.01.2010

Re: Svaka čast , Markovi !

Milutin Milošević
setom nas krljaš u cevanice...

Šta ćeš - mator čovek, ne zna drugo

nodagoni nodagoni 15:59 04.01.2010

Mi, Markovi

Lepo i zanimljivo!
antioksidant antioksidant 16:32 04.01.2010

полутани

Danas je u celoj školi samo jedno sprsko dete, a njih 4 - 5 su polutani.

ружна реч

Nemoj da dodjete opet a da se ne javite. I ne samo ovako, na sat - dva.

послушај
Milutin Milošević Milutin Milošević 18:52 04.01.2010

Re: полутани

polutani.

ружна реч

Izvorna. Zanimljiv je, zaista, jezik kojim pricaju nasi u Rumuniji. Pun starih reci, kojima smo mi u medjuvremenu dali drugo znacenje
49 41 49 41 18:37 04.01.2010

Balkanska hronologija

koja traje vekovima; od Karpata, Dinara, Prokletija.

Bravo Milutine.
dirtyharry dirtyharry 19:43 04.01.2010

Lepa,

dirljiva, poučna priča, mada opet iz ugla čoveka kome se događa se vidi kako ga nosi reka života i da je on tu nemoćan.
Kao da čitam nekog ruskog pisca samo sažeto.

Inače što se tog asimiliranja tiče, pa opet sve zavisi od vaspitanja, bar ja tako mislim. Jeste da se živi u drugoj sredini, ali ako se u kući priča srpski jezik onda je to ipak veliki plus. Meni se smeju kolege sa posla što nosim ovo na glavi prilično često ovih dana (zima bre) kad dolazim na posao.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:07 04.01.2010

Re: Lepa,

iz ugla čoveka kome se događa se vidi kako ga nosi reka života i da je on tu nemoćan.

Dobro opažanje. Uz mali komentar da moj domaćin pliva, da se nije prepustio, već se trudi da ostane na površini - i to uspešno
NNN NNN 23:30 04.01.2010

Odličan tekst

Ja video da se nešto snebivaš u Hercegovini, a ono ti se čuvao za kobaje i sarme

Najpoznatiji rumunski Srbin


Verovatno je slična priča i da Vlasima ovde.
Imam dosta prijatelja koji ne znaju vlaški (rumunski), a jedan mi je rekao da njegova baba nije znala srpski uopšte, a roditelji znaju oba, ali nikad nisu vršili pritisak da i deca govore jezik predaka, i tako...
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:36 04.01.2010

Re: Odličan tekst

ti se čuvao za kobaje i sarme

E, da znaš šta sam tek sve nadonosio iz Rumunije (to možda u sledećem blogu, onom o nekadašnjem "šopingu" u Temišvaru)

Vlasi. Uh, podseti me - još jedna tema za blog

A Mile - e Mile je bio car
prskalica prskalica 11:05 05.01.2010

taj nas begej...

tekst za dusu.....banatsku pa i svaku drugu...kao nekom iz nekadasnjeg bechkereka, s ove strane banata, bas je leglo:) posebno mi bilo zanimljivo ono o brodovima koje su vukli konji i tim cuvenim prevodnicama na reci...neke od tih plovila su verovatno vukla ona cetir' konja debela pre nego su usla u pesmu :)
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:53 05.01.2010

Re: taj nas begej...

ono o brodovima koje su vukli konji

Nažalost, po Banatu smo zaboravili da postoje i vozovi, a kamo li brodovi
prskalica prskalica 16:27 05.01.2010

Re: taj nas begej...


ima i njih, tacnije sinobusa...voze ovim nasim ravnicarskim prugama, zapravo tegle se toliko da je brze stici pesice tamo kamo ste naumili..do pre par godina su jos postojale one smesne braon karte koje je kondukter busio
4krofnica 4krofnica 22:07 05.01.2010

*****

samo da bibipnem da sam procitala natenane i uzivala.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:48 05.01.2010

Re: *****

natenane

Onako, polako, banatski

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana