Društvo| Zabava| Život

Sumorna tema u praznične dane

Biljana 77 RSS / 04.01.2010. u 20:02

ili jedan dosta konfuzan post o nečemu što me izrazito nervira celog života.


escape_to_sorrow_by_utopic_man-d36mwl5.jpgPosle starih Egipćana mi smo verovatno narod najopterećeniji smrću, tj. ritualima i običajima vezanim za sahrane, zadušnice, svakovrsno obeležavanje smrti. Osim što su običaji beskrajno komplikovani, i razlikuju se bukvalno od sela do sela, predstavljaju i strašan balast svakoj sledećoj generaciji. Nemalo puta sam čula: -Ma ne bismo mi, i ja mislim da su ti ručkovi glupost, ali kako kad svi...  Motivacija naravno nema veze ni sa Egipćanima, ni sa hrišćanstvom, ni sa zagrobnim životom, nema veze više ni sa čim, osim sa idejom da se ne radi mimo sveta, tj. da se ispoštuje forma koju su prethodno već ispoštovali preci, familija, komšije, Kurta&Murta. Tako i najsiromašnije porodice koje jedva da imaju za život, spremaju ručkove, organizuju daće, nose korpe na zadušnice. Na sahranama i daćama nemalo se puta desilo da prisutni brzo zaborave povod kojim su se okupili i okrenu razgovore na potpuno neprimerene teme, a i desilo se i da se zapeva. Valjda se popije previše onih za dušu, pa ljudima popuste kočnice.

Sami običaji toliko su daleko od proklamvane hrišćanske vere koliko i opelo od krkanluka i ostavljanja svega i svačega da se pokojnikovoj besmrtnoj duši nađe, od brijača, preko upaljača do košulja, a u ekstremnijim slučajevima, koje čovek može da nađe po netu, i kompletnih dnevnih soba. Morbidarije na kub!

U svem tom preterivanju, za mene ostaje najfascinantniji onaj deo koji se tiče  davanja značaja. Šta je toliko značajno u toj manifestaciji pa se ona mora održati, a ako se već održava ne sme se propustiti? Zašto se veći značaj pridaje godišnjici nečije smrti nego što se pridavao njegovom/njenom rođendanu? Zašto su mrtvi dostojniji poštovanja nego živi? Zašto su mrtvi vredniji našeg vremena nego dok su bili živi? Koliko znate slučajeva ljudi koji redovno odlaze da obilaze grobove ljudi o značajnim datumima, a koji se za života nisu setili da im nešto lepo učine za rođendan, godišnjicu braka ili bilo koji beznačajan datum.

Sve ovo posebno je izraženo u ruralnijim sredinama. Ideja da pažnju i naklonost treba posvećivati svojim bližnjima dok su živi nije baš zaživela. Sve je forma.. svadbe, dečiji rođendani, slave, a posebno sahrane.. sve je forma i pravi se zbog naroda. Neprimereno bi bilo postaviti švedski sto na daći ili izbeći bilo kakvo posluženje osim najosnovnijeg, ali zato ako se komšiluk malo zanese pa zapeva.. –jes’ strašno, ali šta sad.. bože moj, pa ljudi su..

I onda mene muči pitanje: Zašto? Šta je toliko važno u tome? Nemoguće da je sve pitanje slike koju će svet stvoriti o samom činu.. da li su ispoštovani svi mogući i nemogući običaji, da li je pečenje valjalo, da li je rakija bila skuvana kao treba...

Ne, stvar je suštinski u stvaranju slike o odnosu sa pokojnikom. Sahrana, i sve ono posle je u stvari za svet mera odnosa koji su ljudi imali za života. Površno, ali tako je. Ukoliko je čitav taj događaj bio kako dolikuje, to se u jednostavnim relacijama koje ljudima služe da procenjuju ljude koje ne poznaju vodi kao e vidiš, to je dobar sin/ćerka, žena/brat/štagod.  U nekom trenutku, prijatelj koji je izgubio oca i bio prinuđen da se bavi organizacijom svega toga (a pri tom, čovek mlađe generacije, obrazovan i reklo bi se van domašaja šta će svet da kaže logike) ponudio je objašnjenje da je čitav taj ritual osmišljen da se pokojnikovi bližnji distanciraju od tužnog događaja, obraćajući pažnju na nešto drugo... Jedino što mi i dalje ne pije vodu u toj priči jeste što je to drugo baš krkanluk sa strogo određenim jelovnikom i još x dodatnih obaveza koje su sve materijalizovane kroz kojekakve poklone, deljenja, davanja, pri čemu je i dalje jako važan rang gostiju. I kome su tu odaje počast uopšte?

Tako nesrećni pokojnik, kojem za života nije poklanjano pažnje koliko zaslužuje ostaje za to i u smrti uskraćen. .. jer  suštinski, čitav cirkus i nije zbog njega,  sve je to zbog sveta. A njemu je, naravno, nemoguće ugoditi (svetu, ne pokojniku, njemu je i tako svejedno).

 

 



Komentari (117)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

papaja papaja 20:15 04.01.2010

Prvi

Odavno se ovo pitam, i stalno obecavam sebi da necu da nastavim tu tradiciju
Biljana 77 Biljana 77 20:17 04.01.2010

Re: Prvi

stalno obecavam sebi da necu da nastavim tu tradiciju

Da, koliko god da je morbidno da čovek razmišlja na tu temu, i ja isto mislim. Mada mislili su i moji roditelji, pa nisu odoleli pritisku javnosti, tj. rodbine.
ivana23 ivana23 21:53 04.01.2010

Re: Prvi

Biljana 77
stalno obecavam sebi da necu da nastavim tu tradiciju
Da, koliko god da je morbidno da čovek razmišlja na tu temu, i ja isto mislim. Mada mislili su i moji roditelji, pa nisu odoleli pritisku javnosti, tj. rodbine.


Meni su umrli i mama i tata.

Mama me je 'obavezala' da citulju dam nakon sahrane i da pise - da je to ucijeno po njenoj izricitoj zelji. Takodje mi je govorila da je crnina znak zalosti za javnost, a da se bol nosi u srcu. Da tome ne pridajem znacaj. Nosila sam tamno (teget, braon...) tih 40 dana, a zatim uobicajenu garderobu.
Tata je imao vrlo slicna shvatanja, pa je takodje sahrana obavljena u najuzem krugu rodbine i prijatelja.
I samo zito (kuglice u papirnatim modlicama) na groblju i nista hrana, dolazak u kucu i sl.
Oboje su kremirani, pa tako nemam ni problem odrzavanja groba. Samo mermerna ploca, vazica i cvece...

Moja deca ih nazalost nisu upoznala, ali nema dana da ih ne spomenemo... kroz price o mom detinjstvu, raznim dogodovstinama, iskustvima koja su mi preneli...

Nosim ih u srcu i posle toliko godina...

Na sahrane ne idem, ljubazno se izvinim, posaljem telegram.


Biljana 77 Biljana 77 00:12 05.01.2010

:(

Ova tvoja priča trebalo bi da bude uzor.. civilizacijski.
blogovatelj blogovatelj 20:36 04.01.2010

Da i ja kazem neku....

Druga polovina devedesetih... Crno, najcrnje...
Sprema se rat...
Otisao sam iz Kragujevca, doline gladi, da radim u Lazarevac....
Onda jednog dana u firmi koleginica koja zivi u jednom selu pored Lazarevca, uz kaficu, pocinje da mi prica kako nema para...
Ja joj lepo objasnim da su u Lazarevcu plate tri puta vece nego u Kragujevcu i da ne bi trebala da bude toliko nezadovoljna jer ima i puno gorih od nje.
Sledi njen argument da bi ona volela vise da zivi u Kragujevcu nego tu gde jeste,
Pocinjem svoju pricu da ona u selu ima ambulantu, obdaniste,da busevi idu u Beograd i Lazarevac svakih petnaest minuta, da njeno selo ima cak i zatvoren bazen a Kragujevac nema...
Medjutim, nastavila je svoju zalopojku: Secam se svake reci koju je izgovorila.
- Dzaba ti sve to kad je ovo pusta srpska selendra. Sve pare podavah na svadbe, sahrane i ispracaje.
I tu sam imao spreman argument i rekao joj da to uopste ne mora da radi ako ne zeli.
Na njen sledeci odgovor ostao sam bez reci i shvatio tezinu njenog polozaja.
- Jeste ali ako ne ides, svi pricaju da si lud...
U tome i jeste sva tragedija Srbije, odatle polazi sve...
Biljana 77 Biljana 77 00:13 05.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

U tome i jeste sva tragedija Srbije

Nije baš sva, ali mnogo toga (lošeg) potiče iz te potrebe da se zadovolji forma, očekivanje sveta..
blogovatelj blogovatelj 00:56 05.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

Nije baš sva, ali mnogo toga (lošeg) potiče iz te potrebe da se zadovolji forma, očekivanje sveta..
*novo


Tacno nije sva, ali je velika.
Mislio sam na malogradjansko poimanje realnosti i sveta.
Tine i Radojka Tine i Radojka 08:29 05.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

blogovatelj
I tu sam imao spreman argument

jesilije razo
ružo
iris.davidovich iris.davidovich 16:00 05.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

Nije baš sva, ali mnogo toga (lošeg) potiče iz te potrebe da se zadovolji forma, očekivanje sveta..

pa jes'.. ovo me kroz ceo tekst asocira na nusicev svet..
Biljana 77 Biljana 77 16:18 05.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

nusicev svet..

Verovatno najtragičnija Nušićeva komedija...
blogovatelj blogovatelj 05:22 07.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

pa jes'.. ovo me kroz ceo tekst asocira na nusicev svet..


Ovo si skroz u pravu. Sve vreme dok sam radio u Lazarevcu i okolini u glavi su mi bile Nusiceve drame, kao sto su Ani na Kosovu sad u glavi Andricevi romani.
Svako je tamo svakog ogovarao, ali kad treba da se napravi dil i mazne nesto iz elektrane, onda dvojica koji jedan protiv drugog laju na sav glas, naprave tako lepu koaliciju i pomarisu sta treba, a onda nastave ogovaranje opet.
blogovatelj blogovatelj 05:24 07.01.2010

Re: Da i ja kazem neku....

jesilije razo
ružo


? ? ?
mirelarado mirelarado 20:37 04.01.2010

Не мора тако

Sumorna tema u praznične dane
ponudio je objašnjenje da je čitav taj ritual osmišljen da se pokojnikovi bližnji distanciraju od tužnog događaja, obraćajući pažnju na nešto drugo...


Основни разлог за настанак ових посмртних обреда, укључујући и нарикаче, био је управо да се лакше поднесе губитак ближњих, било је и много празноверице, страха од мртвих, итд. Чини ми се да се данас то укрстило са малограђанским и скоројевићким склоностима и да су тако настали ти неподношљиви обичаји више налик на гозбе и светковине, него на достојанствен опроштај од покојника.

Мислим да се то не мора поштовати. Тај такозвани свет ће оговарати, али ће на крају прихватити чињеницу да ниси њихов и помирити се с тим.
Biljana 77 Biljana 77 00:16 05.01.2010

Re: Не мора тако

Основни разлог за настанак ових посмртних обреда, укључујући и нарикаче, био је управо да се лакше поднесе губитак ближњих

Da, ali je onda nekako postalo obavezno da na meniju bude pečenje (eventualno riba, ako je baš neki ozbiljan post) pa se događaj ocenjuje kvalitetom istog.. -Umr'o Sveta, bog da mu dušu prosti, bilo je baš dosta naroda na sa'rani, ali je pečenje bilo em živo, em presoljeno..
mirelarado mirelarado 00:33 05.01.2010

Re: Не мора тако

Biljana 77
Da, ali je onda nekako postalo obavezno da na meniju bude pečenje (eventualno riba, ako je baš neki ozbiljan post) pa se događaj ocenjuje kvalitetom istog.. -Umr'o Sveta, bog da mu dušu prosti, bilo je baš dosta naroda na sa'rani, ali je pečenje bilo em živo, em presoljeno..


На селу поготово сахрана је и један у низу друштвених догађаја, окупљања, по оном Радовановом: била особито лепа сахрана, било преко двеста људи на сахрани ...
blogovatelj blogovatelj 00:59 05.01.2010

Re: Не мора тако

ali je pečenje bilo em živo, em presoljeno..


Ovo se najcesce izgovara sa cackalicom uglavljenom izmedju gornje dvojke i trojke.
sybil sybil 20:41 04.01.2010

po meni

posmrtni obedi su oda zivotu, zbog toga izgledaju kao slavlje. nije to zbog sveta, postoji intrinzicki smisao- mozda umirem ja, mozda umires ti, ali zivot- zivot nikada ne umire.
margos margos 22:06 04.01.2010

Re: po meni

Mislim slično kao Sybil i nemam frku od obreda, smrti, običaja, kad ih treba negde ispoštovati po lokalnim pravilima. Manje više sam skapirala njihovu logiku i rezone (kao što Mirela reče) - a opet, kad se o mojim bližnjima radi - radim onako kako ja osećam da treba - ne obazirući se šta ljudi misle. Njihov problem.

Uvek postoji mogućnost da budemo žrtva okruženja i uticaja koje bi rado izbegli, zato nije loše o tome misliti pre, jer nas u trenutku tuge lako smuntaju s glupostima, a posle nema popravke i ostane ti i tuga i ljutnja, a bezveze.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:15 04.01.2010

Re: po meni

posmrtni obedi su oda zivotu

Meni svi posmrtni obredi i ono što kasnije sledi predstavljaju želju, pokojnika ili onih koji su pretekli, da ga ne zaborave. U toj želji, svašta se radi.

Meni su najviše na pameti tri stvari:
- Kad mi je poginuo jedan od stričeva, posle tri potpune sofre u stanu dobio sam najvredniju košulju koju sam ikada imao u životu
- Kad je umro Čika Brana, čuveni naš harmonikaš, mi iz KUDa došli smo na sahranu u nošnjama a orkestar je svirao Nizamski rastanak - sve po njegovoj želji
- Nema šanse da propustimo da odemo na groblje na dan očeve smrti. Majka obavezno ide na svake zadušnice, a često i za rodjendan. Ne damo ga, ni posle 43 godine
Biljana 77 Biljana 77 00:22 05.01.2010

Re: po meni

Mislim slično kao Sybil i nemam frku od obreda, smrti, običaja, kad ih treba negde ispoštovati po lokalnim pravilima.
Ne radi se o samom obredu, običajima, već o činjenici da ljudi, posebno u manjim sredinama, više značaja pridaju mrtvima nego živima. Ima bračnih parova koji ne obeležavaju ničim godišnjicu braka (ili neki drugi značajan im trenutak), niti slave rođendane, ali posećuju tačno kao sat i natovareni grobljanskim korpama grobove predaka.

predstavljaju želju, pokojnika ili onih koji su pretekli, da ga ne zaborave. U toj želji, svašta se radi.
Zato što često prevlada želja da se ostavi utisak.
sybil sybil 16:03 05.01.2010

Re: po meni

Meni svi posmrtni obredi i ono što kasnije sledi predstavljaju želju, pokojnika ili onih koji su pretekli, da ga ne zaborave. U toj želji, svašta se radi.

i meni tako izgleda na povrsini, ali sam onda dodala filozofiju. naizgled paradoks- svi cemo jednog dana umereti i gde je tu razlog za kult, jelo i obred.
niccolo niccolo 20:49 04.01.2010

Dobra pitanja postvljaš

Zašto se veći značaj pridaje godišnjici nečije smrti nego što se pridavao njegovom/njenom rođendanu? Zašto su mrtvi dostojniji poštovanja nego živi? Zašto su mrtvi vredniji našeg vremena nego dok su bili živi? Koliko znate slučajeva ljudi koji redovno odlaze da obilaze grobove ljudi o značajnim datumima, a koji se za života nisu setili da im nešto lepo učine za rođendan, godišnjicu braka ili bilo koji beznačajan datum.

ali odgovor na njih ne znam...zato ću da spomenem da sam juče na History channel-u gledao dobru emisiju o bici kod Kadeša između Hetita i Egipćana (ovo ima veze s tekstom utoliko što su u tekstu pomenuti stari Egipćani i što je ista rezultirala velikim brojem mrtvih, računajući i one zapovednike divizije Ra kojima je Ramzes II lično odsekao glave).
Biljana 77 Biljana 77 00:23 05.01.2010

Re: Dobra pitanja postvljaš

ovo ima veze s tekstom utoliko što su u tekstu pomenuti stari Egipćani i što je ista rezultirala velikim brojem mrtvih

Važno je da se držimo teme.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 21:08 04.01.2010

Doniranje organa

će se vrlo teško primiti kod nas, između ostalog, i zbog ovakvog odnosa koji imamo prema mrtvima,
odnosno živima.
sesili sesili 21:28 04.01.2010

Re: Kult smrti

Užasavam se svih "običaja" - ja bih rekla dokazivanja, koji se obavljaju povodom nečije smrti. Morala sam mnogima da prisustvujem. Jednom diskretno pitam prijateljicu kako nema sveštenika, da opeva pokojnika. "Mnogo traži", bio je odgovor!? A hrane i pića, što na groblju što kod kuće - da ne pričam. Mora da se vidi. Možda pokojnik mnogo toga nije pojeo koliko bi hteo, za života, ali se to nije videlo. Užas! Jednom nisam mogla da izbegnem da ne odem do kuće pokojnika, na ručak. Zaista, samo što nisu pevali. Mnogo bi bilo da pišem šta se sve "deli" za dušu i koliko trpe živi posle toga. Aman, Srbi!
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:19 04.01.2010

Re: Kult smrti

"Mnogo traži"

Tetka umrla, položena na klupe u dvorištu. Pola sela došlo. Pop i brat nikako da izadju iz kuće, nikako da počne služba. Snaja jadna koluta očima. Udjem unutra, a oni se svadjaju oko neke isplate kad je pop (ili nije) zakinuo kod neke službe par godina ranije.

Srećom, pop je video u mojim očima da mora da izadje i održi službu...
Biljana 77 Biljana 77 00:26 05.01.2010

Re: Kult smrti

Jednom diskretno pitam prijateljicu kako nema sveštenika, da opeva pokojnika. "Mnogo traži"

O tome kako, opet po manjim mestima, posebno selima, gde nema mogućnosti izbora, pojedini sveštenici zloupotrebljavaju svoj položaj i činjenicu da niko ne zna koliko tačno i šta naplaćuju, mogla bi duuuga priča da se ispriča.

Zaista, samo što nisu pevali.
Znamo slučaj gde bogami jesu.
sanja_idf sanja_idf 14:24 05.01.2010

Re: Kult smrti

O tome kako, opet po manjim mestima, posebno selima, gde nema mogućnosti izbora, pojedini sveštenici zloupotrebljavaju svoj položaj i činjenicu da niko ne zna koliko tačno i šta naplaćuju, mogla bi duuuga priča da se ispriča.


Bojim se da nije samo po manjim mestima... setite se Nisa '99.te - citav grad je nikao na Novom Groblju... grad od spomenika naravno, a u isto vreme tarifa je, ako se dobro secam (a nikako ne mogu da zaboravim kako se drsko naplacivalo) bila 10 maraka ili tako nesto...

Da, duga prica...
Biljana 77 Biljana 77 15:55 11.01.2010

Re: Doniranje organa

dobrosavljevic_m
će se vrlo teško primiti kod nas, između ostalog, i zbog ovakvog odnosa koji imamo prema mrtvima,
odnosno živima.
Ima izuzetaka.


„Ne postoje reči kojima bih opisala bol i prazninu koju moja porodica i ja osećamo nakon gubitka osobe koje nam je značila najviše u životu. U svoj toj nesreći, ponosni smo što smo smogli snage da budemo ljudi, da budemo humani i pružimo drugim ljudima šansu da nastave dalje. Zahvaljujući mojoj majci, tri čoveka nastaviće svoje živote, a postupili smo tako jer znamo da bi to bila i njena odluka”, rekla je Sandra Sudimac iz Novog Sada, ćerka preminule Verice Sudimac, čiji su članovi porodice odlučili da dozvole doniranje organa.

Verica Sudimac preminula je od moždanog udara, a kako su njeni organi sačuvali svoje vitalne funkcije, lekari Kliničkog centra Vojvodine konsultovali su se sa članovima porodice o mogućnosti da doniraju njene organe. Zahvaljujući Sandrinom pristanku, kao i pristanku njene sestre Silvije i oca Milana, na taj način su spasena tri života.

- Neki će reći da je to najteža odluka koju čovek može da donese. Naravno da nismo bili spremni na to, ali kada smo se suočili sa istinom, uvideli smo da postupamo na najbolji mogući način. Sada mogu samo da zamislim sreću tih ljudi koji su saznali da im je pružena nova šansa za život, sreću njihovih majki, očeva, sestara... i zaista bih volela da ih jednog dana upoznam i vidim osmehe na njihovim licima - rekla je Sandra, apelujući na sve ljude da ne budu sebični, već da nađu snage i shvate da doniranjem organa čine najplemenitije delo.
nsarski nsarski 21:41 04.01.2010

Ima i lepih nacina

da se nesto oznaci:

Danas bi bio 392 rodjendan Isaka Njutna i Google je to oznacio ovako:



A sto se sahrana tice, moze i ovako (nazalost, nadsinhronizovano na francuski jezik)

4krofnica 4krofnica 21:59 04.01.2010

Re: Ima i lepih nacina

nisam znala! gledam sta mi ceo da padaju jabuke po ekranu...!
JJ Beba JJ Beba 23:05 04.01.2010

Re: Ima i lepih nacina

u tom smislu mož da s pročita knjiga Čovek i smrt Edgara Morena, a i Narodna religija Srba u 100 pojmova Dušana Bandića mož pomogne da se dobiju odgovori na Biljanina pitanja.

ozzy
Biljana 77 Biljana 77 00:27 05.01.2010

Re: Ima i lepih nacina

Danas bi bio 392 rodjendan
I obežava se lepa stvar, rođenje, a ne smrt.
Biljana 77 Biljana 77 00:30 05.01.2010

Re: Ima i lepih nacina

Narodna religija Srba u 100 pojmova

Učeći za jako obiman ispit iz Kulturologije suočila sam se sa činjenicom da je više od polovine tema iz oblasti Kulturna istorija Srba-obredi, vezano za posmrtne običaje, a ostatak za sve ostale životne momente, rođenje, svadbe i sl.
JJ Beba JJ Beba 00:54 05.01.2010

Re: Ima i lepih nacina

oblasti Kulturna istorija Srba-obredi, vezano za posmrtne običaje, a ostatak za sve ostale životne momente, rođenje, svadbe i sl.


taka nam kuRtula u narodu . s kolena na koleno, paganski običaji

4krofnica 4krofnica 21:57 04.01.2010

Sve je forma

'Sve je forma.'
i jeste, uglavnom. kako je zacrtao Pera, tako ce i Mika
meni smeta sto mi svi govore da moram za slavu da budem u 6 u crkvi da osvestam kolac..zasto, nemam pojma. tako treba. ja idem u 10.
mi smo moju svekrvu sahranili sa zitom i rakijom, tako je bilo i za 40 dana, tako i za godinu. bole me cose sta je ko ocekivao od snajke...zna ona koliko sam je postovala i volela, to je dovoljno. otisla je mirno kako je i zivela..
"sve je to zbog sveta. A njemu je, naravno, nemoguće ugoditi "
vala bas.
-nikad srecni, nikad zadovoljni.


Bili Piton Bili Piton 22:42 04.01.2010

Re: Sve je forma

4krofnica
'Sve je forma.'


A dosta toga je i poza, da se ne lazemo.

Ne uvek i ne po pravilu, ali, dovoljno cesto da se registruje kao takva.
Biljana 77 Biljana 77 00:32 05.01.2010

Re: Sve je forma

zna ona koliko sam je postovala i volela, to je dovoljno

Velikoj većini potrebno je da to priznanje dobije od svih. -Jesi video Svetinu snajku, onesvestila se od plakanja, a vanilice umesila, prste da poližeš. To je snajka.
audrey92 audrey92 03:24 05.01.2010

Re: Sve je forma

Jesi video Svetinu snajku, onesvestila se od plakanja, a vanilice umesila, prste da poližeš. To je snajka.


Biljana 77 Biljana 77 14:14 05.01.2010

Re: Sve je forma

Dijalozi su naravno izmišljeni, osim jednog, ali nalikuju do besvesti stvarnim licima&događajima.
Bili Piton Bili Piton 22:21 04.01.2010

Odlicna pitanja, zbilja


...s tim sto ja nikada, nikada nisam imao problem s time sto bilo sta radim "mimo sveta", a narocito ne sta ce carsija reci na bilo sta sto bi mi palo na pamet....tome me je, doduse, naucio zivot van Srbije (i dobro, delom je to bilo takvo vaspitanje tj. odrastanje u jednoj, za nase prilike, ipak, rekao bih, prilicno "neortodoksnoj" porodici (neortodoksno u smislu "svojeglavo", ili mozda bolje - nonsalantno).
Biljana 77 Biljana 77 00:35 05.01.2010

Re: Odlicna pitanja, zbilja

nikada nisam imao problem s time sto bilo sta radim "mimo sveta", a narocito ne sta ce carsija reci na bilo sta sto bi mi palo na pamet

Nisam ni ja, ali mi je počesto žao ljudi kad vidim koliko energije troše na pozu i predstavljanje, ne zato što su suštinski neiskreni, već zato što se to očekuje od njih, a oni samo popunjavaju svoje mesto na ovom svetu.
Bili Piton Bili Piton 00:40 05.01.2010

Re: Odlicna pitanja, zbilja

Biljana 77
ne zato što su suštinski neiskreni, već zato što se to očekuje od njih



dunja73 dunja73 22:25 04.01.2010

---

Kod Nemaca (katolika ) u ovom kraju gde sam ja , posle sahrane se ode u kafanu (naravno zakazano za posmrtni rucak )
ruca se , popije , ili svak svoje plati ili domacin preuzme (stvar dzepa)
i to je to ..
Oni uglavnom napisu govor i u Crkvi svako ko zeli svoje procita ..
Takodje na groblju se citaju govori , ali posluzenje i hrana se ne iznosi na groblje .

Kod nas ..mene vise uzasavaju neke stvari sto se ne rade "od srca" ili se bar meni tako ucini ...Vise puta sam cula kada neko kaze :
-Jao slavim , kad krene ta narodcina sad kroz kucu da defiluje..
Ili pak to oko sahrana , da se mora ovo ili ono , pa zbog nekog kao i nesto..

Ne znam ....Mislim da "samo mora da se umre" ako se "moranja " tice ...Ostale neke stvari se rade srcem , ili se ne rade uopste ..Bar tako kod mene ..



4krofnica 4krofnica 22:27 04.01.2010

Re: ---

ili svak svoje plati


hhee e svabe, uvek dele racun.
dunja73 dunja73 22:28 04.01.2010

Re: ---

4krofnica
ili svak svoje plati hhee e svabe, uvek dele racun.



nije tacno


ili svak svoje plati ili domacin preuzme (stvar dzepa)

edit

Boz´oprosti ..nije domacin, nego onaj sto organizuje sahranu- kako se kaze na nasem ..?
4krofnica 4krofnica 22:32 04.01.2010

Re: ---

ok. izvini ako sam preterala

edit: ozalosceni?
mirelarado mirelarado 22:36 04.01.2010

Re: ---

dunja73
Boz´oprosti ..nije domacin, nego onaj sto organizuje sahranu- kako se kaze na nasem ..?


Ожалошћени.
Biljana 77 Biljana 77 00:37 05.01.2010

Re: ---

to oko sahrana , da se mora ovo ili ono

Baš to.. mora pečenje i kupus salata, ne daj bože da nekom padne na pamet recimo da posluži piletinu i rusku salatu. Skandal!
blogovatelj blogovatelj 05:36 07.01.2010

Re: ---

Baš to.. mora pečenje i kupus salata, ne daj bože da nekom padne na pamet recimo da posluži piletinu i rusku salatu. Skandal!


Valja se da se pojede pecenje. Za dusu...
ssvetlana92 ssvetlana92 23:03 04.01.2010

Nisu samo običaji

Majka mi je katolkinja i njihovi običaji se jako razlikuju od naših. Uvek sam bila naklonjenija tim običajima, dok mi nije umro otac. Ja sam insistirala na maloj sahrani, dok je moja sestra imala nešto drugo na pameti. Protivila sam se, ali je tuga nadvladala moju volju i prihvatila sam, ne običaje, nego ono što je situacija nalagala. Moj otac je bio čovek koji je mnogima pomagao. Imamo mnogo prijatelja i rodbine koje je on školovao ili nečim zadužio. Dan sahrane ću pamtiti po kolonama ljudi koji su nam izjavljivali saučešće. Iz svih krajeva stare Jugoslavije su pristigli. Svi naši prijatelji su bili tu. Gomile cveća i venaca su doneli da isprate mog oca i sa nama podele tugu. Pored tuge sam osećala i veliki ponos, što su svi ti ljudi bili tu, da isprate mog oca!
Ostali su do duboko u noć u našoj kući. Jelo se i pilo, naravno, na smenu do duboko u noć. Veče smo završili u krugu naših dragih ljudi, sa kojima smo prepričavali očev bogat život i dogadjaje. Prepričavale su se i njegove šale, pa smo se i grohotom smejali. Smenjivalo se društvo nedelju dana, jedva da su nas ostavljali nasamo. Bilo je momenata kada nije bilo nikoga i tada je bilo najteže...
Zahvalna sam svakome ko je došao tog i sledećih dana, jer su mi koliko toliko ublažili bol koju sam osećala za svojim ocem.
Protiv crnine sam bila celoga života, ali tada sam je nosila četrdeset dana...zašto, ni sama ne znam..jednostavno sam tako osećala u srcu. Ne pratim običaje, nego svoje misli i tako postupam.
Biljana 77 Biljana 77 00:43 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Bilo je momenata kada nije bilo nikoga i tada je bilo najteže...

Na žalost, većina brižnih i žalosnih se izgubi odmah nakon ručka/večere .. Prozaičnost (u najmanju ruku, a pre će biti vulgarnost) razgovora koji se mogu čuti tim u prilikama ilustruje rečenica : -Pošto je bilo kilo žive vage u sredu na pijacu? izgovorena nad grobom moje bake od strane jednog bližeg rođaka..

Veče smo završili u krugu naših dragih ljudi, sa kojima smo prepričavali očev bogat život i dogadjaje. Prepričavale su se i njegove šale, pa smo se i grohotom smejali.
Slično je bilo kada je našem drugu umro otac, poznati gradski muzičar i profesor brojnim generacijama...
topcat topcat 05:15 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Biljana 77
-Pošto je bilo kilo žive vage u sredu na pijacu? izgovorena nad grobom moje bake od strane jednog bližeg rođaka..


Jedna rođakinja je potpuno utučenoj udovici, uz sućut, izrazila oduševljenje izabranim lijesom!
Paradoksalno - slijedeći koji se u familiji "birao" je bio njezin.

Kod nas se ništa ne nosi na groblje.
Dva puta sam bila na onom što Dunja zove posmrtni ručak - jednom je bilo porilično veselo (mada i malo histerično) jer smo prepričavali svakakve dogodovštine, a na drugom je bio živi užas! Još nismo ni sjeli, a već su krenuli oštri pogledi - tko će što naslijediti i tko je što "zaslužio" od pokojnika...
dunja73 dunja73 14:06 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Dva puta sam bila na onom što Dunja zove posmrtni ručak


Sever Nemacke to zove Leichenschmaus , a jug (Bajern) Leichentrunk ..znaci
prevedeno kao kod nas sto bi rekli "popiti za dusu (za preminulog) i kako Sibyl napisa -
simbolika ..da zivot tece dalje ..
Stoji, da je u Evropi od 14 -og veka luksuz i preterivanje po ovom pitanju neprimerno ,
jer se gubi svaka forma..Ali , eto kako Bilja napisa , u nekim sredinma jos uvek ...
.da li tradicija , stereotpi , paganstvo , pa i pomodarstvo...??
diktiraju , jos uvek sam tok pa i kod onih koji ne osecaju potrebu za tim ..
Biljana 77 Biljana 77 14:20 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Kod nas se ništa ne nosi na groblje.

To je jedna od stvari koja me posebno iritira (čak i više nego brojni običaji za koje kaže dole lepo međutim92 da se ne zna čemu uopšte služe..), ta potreba da se ne samo nosi, već da se pokaže, prikaže i zapamti, pa suu ljudi u stanju da žrtvuju svoje potrebe zarad grobljanske korpe... Znam da mnogim ljudima koji žive u urbanom okruženju to deluje neverovatno, ali sredina često ti nameten kao prioritet iznad svega.. Nema veze što dete ide u starim čizmama u školu i mokre su mu noge.. Važno je da smo se pokazali za zadušnice. A Svetini imaju više para, a vide li šta su delili!?
NNN NNN 14:24 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

ssvetlana92
Vrlo pozitivan primer.
ssvetlana92 ssvetlana92 15:40 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Kod nas se ništa ne nosi na groblje.

Tako je, ništa se ne nosi na groblje ali, kada se služi misa, za pokojnikom, u Katoličkoj crkvi postoji cenovnik. Znam, da je za mojim rodjakom, koji je izvršio samoubistvo, njegov otac platio 1000,oo eura. Ljudi su pobožni i to je cena.
Biljana 77 Biljana 77 15:45 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

u Katoličkoj crkvi postoji cenovnik.

U našoj (pravoslavnoj) ne postoji.. što je još gore. Inače pomenuta cifra varovatno ima veze sa tim što ni u jednoj hrišćanskoj crkvi samobica ne može biti sahranjen po obredu.
medjutim92 medjutim92 15:48 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Biljana 77
u Katoličkoj crkvi postoji cenovnik.

U našoj (pravoslavnoj) ne postoji..


Postoji okvirno, ali kao maksimalna suma koju svestenik sme da primi.

To sto ce pop da kaze drugacije, sto nece da peva za manje para, to je druga stvar..

'93 umre baba iz komsiluka, pop dodje i trazi da mu plate 10 maraka.. ozalosceni kaze "Moze, al da pevas na nemackom"..
ssvetlana92 ssvetlana92 15:51 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Biljana 77
u Katoličkoj crkvi postoji cenovnik.

U našoj (pravoslavnoj) ne postoji.. što je još gore. Inače pomenuta cifra varovatno ima veze sa tim što ni u jednoj hrišćanskoj crkvi samobica ne može biti sahranjen po obredu.

Tačno je to, ali ništa manje cene nisu ni za obične smrtnike!
dunja73 dunja73 16:02 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

Znam, da je za mojim rodjakom, koji je izvršio samoubistvo, njegov otac platio 1000,oo eura. Ljudi su pobožni i to je cena.



Ja pojma nemam kako je kod drugih , ali u Nemackoj je sledece:
To sto se uplati , i korpica kad "hoda "
Ide u finansiranje :
Obnova fasada , fresaka , grobova , dvorista , crkvenih objekata , katolickih skola , obdanista ,
starackih domova ( ihh... ima onih sto istupaju , a itekako kad omatore se ubacuju u te ustanove , a mladji koji su protiv cenovnika nista protiv nemaju dobrih obdanista u cije finansiranje
Crkva uzima udeo ...pa misije , pa Katedrale..

ps
Tu u selu malo fasada se ostetila na jednoj poznatijoj Crkvi ...pa to su cifre od pola miliona pa navise -kad dodju firme da rade ...A tek -katedrale..

E , to je taj finansirung....

natasavb natasavb 16:04 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

U našoj (pravoslavnoj) ne postoji.. što je još gore.

pa ne znam sta je gore.
jedno vreme su uveli bili kao neki zvanican cenovnik, pa su mnogi imali primedbu i na to.
ja znam da je pre bilo da se da onoliko koliko ko moze. posle se vremena promenila , pa i tarife.
pre par godina posle jednog krtsenja moj kum je prisao i pitao svestenika za cenu, a ovaj mu je na to odgovorio : "molitva nema cenu. ako zelite stavite na krst koliko mozete. " nisu svi isti. na srecu...
a sto se tice tih obicaja , stvarno ih ima svakakvih. bas ono koliko sela toliko obicaja .
kad je umro moj tata i kad smo dosli na groblje za 40 dana , na nekom grobu koji je bio blizu njegovog stajao je stolnjak i na njemu svega ,pa cak i kolaca , a okolo gajbe pica . meni je to bilo grozno i stvarno sam prvi put to videla. kod nas se na sahranu nosi samo panaija i rakija i to se uzme samo ono malo za pokoj dusi.
rucak kuci je vec nesto drugo. sto kaze svetlana, normalno je da ljude koji su dosli necim posluzis.
ma sve je to kao i u drugim stvarima . nekome je vazno samo sta ce ko reci i toga ce uvek biti.
ne samo kod nas . svugde je tako.
ssvetlana92 ssvetlana92 16:19 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

E , to je taj finansirung....

Slatko si me nasmejala!
Biljana 77 Biljana 77 16:25 05.01.2010

Re: Nisu samo običaji

nisu svi isti. na srecu...
Naravno.. mi smo oko venčanja imali najlepše i najružnije iskustvo sa dva različita sveštenika. Jedan je tražio 50 evra da da NNN-u krštenicu jer se nismo venčavali u njegovoj crkvi. Kad smo dobili informaciju da ne sme da naplati više od redovne takse od stotinak dinara, odugovlačio je i nevoljno dao krštenicu. S druge strane sveštenici koji su mene i brata krstili, kao i onaj koji je mene i NNN-a venčao ostavili su divan utisak. Generalno su u manjim sredinama skloniji zloupotrebama jer ljudi nemaju mogućnost izbora niti imaju naviku da informaciju provere kod neke više instance..
milisav68 milisav68 00:58 05.01.2010

Može to i ovako da se tumači





Biljana 77 Biljana 77 01:13 05.01.2010

Re: Može to i ovako da se tumači

Čitav Sabirni centar može u sto pravaca na ovu i bliske teme..
medjutim92 medjutim92 09:21 05.01.2010

Nema sahrane do sina jedinca!

ja mojima odavno reko da nema sanse da nosim crninu preko 40 dana..

deda mog prijatelja je bio najjaci.. na sahrani svoje zene, zabranio skoro sve obicaje za koje se ne zna cemu sluze i koji ne postoje po zvanicnom crkvenom kanonu. Bilo je protivljenja, al covek reko "Ako je greh, nek je na moju dusu, a koga vidim da zakucava ekser u sanduk da mi vise ne ulazi u kucu"..
Biljana 77 Biljana 77 14:21 05.01.2010

Uh, morbidnog li naslova

zabranio skoro sve obicaje za koje se ne zna cemu sluze

Je l' ostalo išta od običaja posle te zapovesti?
medjutim92 medjutim92 15:04 05.01.2010

Re: Uh, morbidnog li naslova

Biljana 77
zabranio skoro sve obicaje za koje se ne zna cemu sluze

Je l' ostalo išta od običaja posle te zapovesti?


Nesto malo

kad je moja baba umrla, neke druge babe kucu preturise da nadju ekser da negde zakucaju.. tek godinu dana posle smo skontali da su zakucali u sanduk, jer nigde u kuci nema suvisnog eksera.. i bas bih voleo da mi neko objasni kakve veze to ima sa hriscanstvom..

bila je prosle ili pretprosle godine prica o popu koji je dosao u neko selo gde su mu seljaci rekli kako treba da vodi sluzbu i kakvi su njihovi obicaji (a nesto budibogsnama sto veze ni sa cim u hriscanstvu nema), on odbije, pa niko nije hteo da ga pusti u kucu, digla se galama.. 'de ce pop da ih uci kako se sahranjuje i vencava..

(a naslov je iz vica, kad dve babe komentarisu sahranu, te nije dobro pecenje, te mu zena nije plakala dovoljno, te zito bilo bez suvog grozdja, te ce jedna "Ma, nema sarane do sina jedinca!"
Biljana 77 Biljana 77 15:13 05.01.2010

Re: Uh, morbidnog li naslova

Ma znam za vic.. Nego počinjem sebe sve više da podsećam na sopstvenu kevu, grozim se crnjaka.
antioksidant antioksidant 10:04 05.01.2010

.

пре пар година је умро неко кога сам знао
пре својих родитеља
уверен сам да они не би преживели тај шок да није било свог тог организовања сахране (спремање хране, организовање људи помагача ....)
у том првом налету емоција је сва та "обавеза" одвукла бол не неко друго место
Biljana 77 Biljana 77 14:29 05.01.2010

Re: .

у том првом налету емоција је сва та "обавеза" одвукла бол не неко друго место

To je ono što je meni prijatelj naveo kao objašnjenje i to poštujem. Međutim ono o čemu ja govorim jeste jedna vrsta uzdizanja mrtvih, iznad živih i forme iznad emocije. Opet, napominjem, život (i smrt) u urbanoj sredini i u ruralnim (malograđanštine naravno ima svuda) krajevima čini znatnu razliku. Govor pun ljubavi i iskrenih emocija kakav je Bojan održao svojoj majci smatrao bi se beznačajnim u okolnostim o kojima ja pričam, ukoliko ne bi bili ispunjeni neki banalni, a podrazumevani uslovi, npr. da se organizuje večera sa obaveznim programoma u vidu pečenja. Takođe na lestvici socijalnih vrednosti i društveno poželjnog ponašanja znatno se više kotira kako je Žanka Sveti organizovala sa'ranu, nego da li mu se dok je bio živ sećala rođendana.
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:38 05.01.2010

Birokratija pomaže da ne pukneš...

to je moje nedavno iskustvo (majka mi je umrla 2. decembra 2009.)

Sestra i ja smo se potrudili da ispunimo njene želje vezane za sahranu, koja je bila pa... prilično nekonvencionalna. Bila je katolkinja, ali je zabranila popove, a zahtevala da joj zet i ja održimo govor. Evo mog (ako je mega troll Biljana briši):

Ne znam mnogo ljudi, zapravo ne znam nikog, koji su dali u zadatak sopstvenom sinu da im govori posmrtni govor. No, ne znam ni puno ljudi koji su bili nagrađeni takvim roditeljima, kao Jasna i ja. Takođe ne znam puno ljudi, odnosno znam samo moju sestru, koji znaju kada su i pod kakvim okolnostima začeti. Međutim, to je bila priroda našeg odnosa, koji je bio krajnje otvoren i nekonvencionalan, pa samim tim i ovaj govor mora biti takav.

Kada odemo jedino što ostaje iza nas su sećanja drugih o nama. Ta sećanja su različita kao i ljudi koji ih nose. Ako bi nekako i uspeli da sakupimo sva sećanja te od njih napravimo mozaik on bi opet bio beskrajno daleko od jedinstvenog i neponovljivog originala koji čini svako ljudsko biće.

Majka, baka, tetka, strina, tašta, prijateljica, komšinica su neke od niza uloga koje je Ružica zauzimala u životima nas koji ostajemo posle nje. Shodno tome različito ćemo je se sećati, no, ja verujem da u je svima bila podjednako dobra.

Mnogi gosti u našoj kući pamte Ružicu kao domaćicu kojoj ručak "nije baš najbolje uspeo" – njena uobičajena rečenica dok se gosti dave u lovačkim šniclama, inače zaštitnim znakom njene kuhinje.

Nekim mojim čitaocima je već urezana u pamćenje po dijalogu u sitnim jutarnjim časovima koji je vodila samnom pre nešto manje od godinu dana:

– Jel' se sad dolazi kući?

– Ali mama, molim te, ja imam 50 godina.

– Pa šta? Ja imam 87.

Osim kao brižne majke, ja ću, a znam da nisam jedini, se sećati Ružice kao neumornog borca ili kako se to sad kaže borkinje protiv svih vrsta javašluka. Naravno, često su to bile bitke protiv vetrenjača, poput one koju prvu pamtim kada je pre 45 godina, sa sve parčetom nečega što se prodavalo kao Sremska kobasica otišla pravo u Izvršno veće Vojvodine, a očitana bukvica, kome god da je očitana, nije imala za posledicu poboljšanje kvaliteta suvomesnatih proizvoda u pokrajini.

No, ponekad su ta "čitanja bukvica" rađala neke sitne pobede, osim satisfakcije da se samo očitavanje desilo. Upravo zbog tog nepristajaja na šikaniranje je stekla jedan od nadimaka koji joj je prijao, a u vreme nastanka dobro i pristajao – Amazonka.

Proizvodnja novih materijala za sećanja je prestala 2. decembra. Ostaje nam da obnavljamo i negujemo postojeća.

Nedostajaće nam. Slava joj i hvala

NNN NNN 14:20 05.01.2010

Re: Birokratija pomaže da ne pukneš...

Slava joj i hvala

Biljana 77 Biljana 77 14:35 05.01.2010

Re: Birokratija pomaže da ne pukneš...

ali je zabranila popove
Kao i moja pokojna baka koja je celog života bila u svađi sa istim, doduše pravoslavnim. Na žalost, oni koji su organizovali sahranu, nisu ispoštovali njenu želju, jer šta će svet da kaže.. Kao da je Slavku bilo briga.. i za života..

Bojane, za Ružicu:

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:49 06.01.2010

Re: Birokratija pomaže da ne pukneš...

Budimac primi moje saučešće.

Re: Birokratija pomaže da ne pukneš...

zao mi je bojane. moje saucesce. ne postoji nista sto bi se moglo porediti sa smrcu majke.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 14:07 05.01.2010

Pre 7 godina

mi umre deda. Sedim ja u gužvi, plačem upadljivo neutešno, kad podignem pogled (i obrišem naočare),
primetim da me ozareno gledaju tri babe sa kauča. Jedna me pozove,predstavi se,
objasni mi kako smo rodbina i stavi mi njen broj telefona u džep od farmerica.
Pomislila sam da delujem kao profi narikača (diskretna )
Nikad mi nije bilo jasno ponašanje ljudi na sahranama
Biljana 77 Biljana 77 14:40 05.01.2010

Re: Pre 7 godina

Nikad mi nije bilo jasno ponašanje ljudi na sahranama

Donekle je razumljivo jer je teško ponašati se normalno u jednoj sasvim iščašenoj situaciji kakav je susret sa smrću. S druge strane, mnogi se ponašaju onako kako se očekuje pa to deluje neprirodno, a mnogi se ponašaju sasvim suprotno od onoga što bi normalan čovek očekivao. Imao je marco (njanjin, kako koji marco) fenomenalan tekst na tu temu..
maca22 maca22 14:47 05.01.2010

Zašto neko radi nešto što ne želi?

Mislim da je odgovor veoma jednostavan. Zato što se i sam mnogo ne razlikuje od okoline čije odobravanje TOLIKO želi da zasluži, da se čak i svesno muči.
Ukoliko ne uspe da zasluži, a to očajno želi, onda se ispirsuje i postane palanački alternativac.
Biljana 77 Biljana 77 15:07 05.01.2010

Re: Zašto neko radi nešto što ne želi?

Zato što se i sam mnogo ne razlikuje od okoline čije odobravanje TOLIKO želi da zasluži.

Nije toliko jednostavno. Kako objasniti da otac porodice insistira na urednom obeležavanju godišnjica smrti, rođenja, svojih predaka, ide na sve redom sahrane, zadušnice, daće i sl. a nema vremena da decu odvede u bioskop.. ili da se seti dana kad je upoznao, poljubio svoji ženu.. Nije sve stvar predstave za javnost, ima nešto i pritisku koji okolina odradi na formiranje stavova, prioriteta.. Na kraju radi jer misli da to želi.
maca22 maca22 15:11 05.01.2010

Re: Zašto neko radi nešto što ne želi?

Mislila sam na ljude koji svesno pričaju i žale da nešto moraju da rade zbog sveta, a ne žele.
Ako, sa druge strane, neko misli da to želi (a rekli bi po njemu da ne) onda je samo jako dobro "uklopljen" da čak ni ne ume da prizove k svest da mu nešto smeta.
Biljana 77 Biljana 77 15:19 05.01.2010

Re: Zašto neko radi nešto što ne želi?

A taj otac je, rekla bih, samo običan egoista. Zato zanemaruje voljene.

Ponoviću još jednom ono što mislim da je ključni problem ...
kad vidim koliko energije troše na pozu i predstavljanje, ne zato što su suštinski neiskreni, već zato što se to očekuje od njih, a oni samo popunjavaju svoje mesto na ovom svetu
Neiskreni možemo zameniti sa sebični, morbidni, čime god.. poenta je ista.
onda je samo jako dobro "uklopljen" da čak ni ne ume da se svesno pobuni
maca22 maca22 15:22 05.01.2010

Re: Zašto neko radi nešto što ne želi?

A u međuvremenu ja i obrisah ono egoista, jer mi je van teme bilo. :)
ssvetlana92 ssvetlana92 14:53 05.01.2010

Ima li neko odgovor,

zašto se slave, ovolike Slave?
Biljana 77 Biljana 77 15:10 05.01.2010

Slava

je izuzetno kompleksan pojam, uključuje u nastanku nekoliko različitih tradicija koje su se opet razgranale u mnogo prvaca i upuštati se u objašnjenja oko toga morao bi da bude poseban post. Lepši, tj. manje sumoran od ovog, svakako.
ssvetlana92 ssvetlana92 15:23 05.01.2010

Re: Slava

Izvini na trolu. Nekako mi se provuklo da postoji sličnost. Sada je u modi, slaviti Slavu i ispratiti sve moguće običaje. Kada je sahrana u pitanju, spominju se paganski običaji i posmrtni ručkovi. Ja na primer, ne slavim ni jednu Slavu..nemam ništa protiv onih koji slave, ali kada se skupe prijatelji i rodbina da isprate dragog pokojnika...mislim da je normalno napraviti ručak... (u kući, ili restoranu svejedno).da ljudi ne budu gladni, da posede malo i popričaju. O čemu god.
Biljana 77 Biljana 77 15:28 05.01.2010

Re: Slava

Nekako mi se provuklo da postoji sličnost.
Ima sličnosti po više osonova. U korenu slavljenja slave jeste između ostalog i sećanje na pretke.. A ovovremene sličnosti su još brojnije.. Puno toga (i na sav glas) se radi zbog sveta.. Mada imam utisak da malko jenjava to pomodarstvo iz devedesetih. I kao veza sa prethodnim postom, mnogo se toga nepotrebno radi vezano za slavu.. Npr. besomučno spremanje soba u koje niko neće zaviriti.. Obavezan meni koji se ne menja pa makar istrebili poslednje svinjče u vasioni.. Običaji se gomilaju kako ljudi migriraju, prenose se.. I slava je postala u velikoj meri forma kod mnogih.
antioksidant antioksidant 16:07 05.01.2010

Re: Slava

Jedan covek me je pozvao da izvodim striptiz na slavi kod njegovog druga koji živi u Nišu", kaže Branka i nastavlja da objašnjava: "Nisam mogla da verujem. Ja sam pobožna i sujeverna i uopšte ne nastupam kada su neki verski praznici... Pa kako onda da izvodim striptiz na slavi?! Bilo bi neprikladno da se skidam uz slavsku svecu i slavski kolac. Covek je pokušao da me ubedi govoreci da bi to bilo interesantno, drugi je dan slave, okupice se samo uži krug prijatelja... Ipak, nije uspeo da me nagovori.

da ne mislite da lazem

sahrane nije pominjala
ili joj nisu nudili ili nije odbijala

Biljana 77 Biljana 77 16:14 05.01.2010

Re: Slava

pozvao da izvodim striptiz na slavi


Ja sam pobožna i sujeverna
Zar može i jedno i drugo?


ne nastupam kada su neki verski praznici


Branka je
ssvetlana92 ssvetlana92 16:31 05.01.2010

Re: Slava

da ne mislite da lazem

sahrane nije pominjala
ili joj nisu nudili ili nije odbijala

Haha...ne bi me čudilo da krene moda i u tom smislu..tj. običaji!
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 16:41 05.01.2010

Re: Slava

Ja sam pobožna i sujeverna i uopšte ne nastupam kada su neki verski praznici...

AAAAAAAAAAAAAAAAA
antioksidant antioksidant 10:42 06.01.2010

Re: Slava

Ja sam pobožna i sujeverna i uopšte ne nastupam kada su neki verski praznici...



Симовић је одбацио све оптужбе за које се терети, додајући да већину оптужених не познаје. Он је казао да познаје првооптуженог Милорада Улемека Легију и да је Улемек хуман човек који је помагао незбринутој деци, лечењу старих људи и изградњи више цркава у Србији.
Говорећи о осталим убиствима из оптужнице, Симовић је приметио да су се злочини дешавали уочи неких црквених празника.
– Била би катастрофа за православље да сам ја то урадио – закључио је.

dirtyharry dirtyharry 21:04 05.01.2010

Na ovu temu

kao dete sa sela mogu da ti napišem blog u blogu ali ajde malo po malo .

Da krenemo od sahrana. Kod nas u Šumadiji ima toliko takvih (po meni glupih) običaja ali ajde to je neka tradicija samo ne znam ko li je izmisli. Kad odem na groblje ne mogu usta da otvorim a kamoli da se nakrkam iako ima gomilu onih koji kao da su na slavu došli. Imao sam kolegu na fakultetu iz Vrnjačke Banje koji je obavezno za svake zadušnice išao kući zbog odlaska na groblje. Kaže nema ništa lepše nego kad poneseš onaj mini frižider i suncobran na groblje pa se na krkaš ko čovek
Najviše ima običaja koji se tiču grane koji me nerviraju. Ostali manje više. Recimo večera mora neparan broj puta da se postavlja (najmanje 3x) itd. ali to smo mi Srbi takvi kakvi smo.

Ako ikada umrem () ima da zabranim krkanluk na groblju. U kafanu pa neka jede ko je gladan, mada onda će mi biti baš svejedno.

dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 21:09 05.01.2010

Re: Na ovu temu

Ako ikada umrem () ima da zabranim krkanluk na groblju.

Ja sam već ostavila rođacima u amanet ovo, još samo da me nadžive i da ne zaborave
Treba da se misli na vreme
Biljana 77 Biljana 77 13:33 06.01.2010

Re: Na ovu temu

Recimo večera mora neparan broj puta da se postavlja (najmanje 3x) itd
To je ono što mene izluđuje ..ne sam čin organizovanja ručka/večere koliko protokolarnost koja mora da se ispoštuje ne bi li sve bilo kako ceo svet radi..
dirtyharry dirtyharry 21:13 05.01.2010

Ajd kad sam već krenuo

da nastavim. Ima jedna pojava na selu kada se slave bilo kakvi veći događaji recimo svadbe, ispraćaji i sl. u štatorima u dvorištu domaćinstva a ta pojava se manifestuje u vidu nezvanih gostiju tzv. kokčinara. E, sada sve te nezvane goste obično niko ne izbacuje nego ih posade tamo negde u ćošak šatora i daju im da jedu i piju i to je to. Obično ne prave probleme. Jednom je jedan čovek pravio trpezu (večera u slavu pokojnika) i postavio je šator u dvorištu pošto je bilo mnogo ljudi na krkanluku na dotičnoj manifestaciji. A onda su sa puta svratili neki ljudi sa puta pošto su videli šator i pitali a gde je bre ovde muzika (očekivali svadbu ili ispraćaj).
Toliko.
miloradkakmar miloradkakmar 23:42 05.01.2010

Zna

i da se zapeva posle sahrane, za stolom, uz špricer, punog stomaka.
" Voleo je ovu pesmu " , pa " voleo je i ovu ... "
Sutradan " ja , pevao , nije moguće, ne sećam se.. "
Biljana 77 Biljana 77 13:44 06.01.2010

Re: Zna

Sutradan " ja , pevao , nije moguće, ne sećam se.. "

Da, ljudi su skloni da sebi nalaze opravdanje tog tipa ze budalaštine... Ili .. Nisam znao šta radim.. Ma čim si bio u stanju da radiš, znao si i šta radiš.. Potpuno van teme, ali to je bilo opravdanje jednom od ova dva silovatelja... Pijan sam/bio sam pijan..
maksa83 maksa83 23:54 05.01.2010

čudna mesta


The Five Weirdest Burial Places on Earth

Kult smrti i zapetljancija oko svega toga nije naša specifičnost ni u vremenu ni u prostoru. Mislim - setimo se piramida, i sl. čuda. Npr. u Japanu i dan danas postoji strašna stigma oko smrti - ono poznato da je užasno nepristojno zabosti štapiće u pirinač pošto ih to podseća na štapiće koje pale za mrtve, pa do celog kastinskog sistema gde su i dan danas stigmatizovani svi koji potiču od nekog ko se bavio nekim zanimanjem koje ima veze sa smrću (mesar, dželat, itd.).

Meni ona antioksidantova teza zvuči vrlo prihvatljivo - da je cela stvar društveno nametnuta sublimacija kao metod odbrane od bola.

Za jedan vedar pristup temi uposlite omiljenog torrent klijenta: Six Feet Under. Sjajna serija.

P.P.S. Ja ne mogu da se ne setim one epizode Mućki u kojoj Del i Rodni uleću na bdenje obučeni kao Betmen i Robin.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana