Film| Muzika| Umetnost

[39] INTERVJU: DžIM DžARMUš

bojan ljubomir jugovic RSS / 04.01.2010. u 22:41


jim_jarmusch_372x2801.jpgU ekskluzivnom intervjuu za magazin The Skinny, kultni filmadžija Džim Džarmuš [Jim Jarmusch], razgovara o svom tajanstvenom novom filmu „Granice Kontrole" [The Limits of Control], o njegovom poslednjem muzičkom projektu Bad Rabbit, i o tome zašto je istraživanje naše svesti "neotuđivo pravo".

U intervjuu za Njujork Tajms Tom Vejts [Tom Waits] dao je čuvenu izjavu da "Ključ... ličnosti Džima [Džarmuša] leži u činjenici da je osedeo kada je imao petnaest godina. Kao rezultat toga, on se uvek osećao poput emigranta u svetu tinejdžera. On je još od tada emigrant. I svi njegovi filmovi govore o tome."

Od svog debitantskog filma "Konstantno gluvarenje" [Permanent Vacation, 1980] do njegovog poslednjeg neobjašnjenog ostvarenja "Granice Kontrole", nema sumnje da je Džarmuš uvek pokazivao simpatije prema autsajderima. Zauzimajući čvrsto poziciju na marginama američke kinematografije ovaj reditelj stvorio je neke od najupečatljivijih filmskih ostvarenja u poslednjih trideset godina. Spojio je svoju naklonost prema evropskom art-haus filmu sa ljubavlju prema američkoj kontrakulturi da bi stvorio tako nezaboravne filmove poput "Pod udarom zakona" [Down by Law, 1986] u kojem se pojavljuju ranije pomenuti g. Vejts i muzičar Džon Luri [John Lurie]; Memfis-set "Tajanstveni voz" [Mystery Train, 1989] koji prati tri međusobno povezane priče protkane duhom Elvisa; gangstersko-samurajsko ostvarenje "Duh Psa" [Ghost Dog, 1999], i najrecentnije "Slomljeno cveće" [Broken Flowers, 2005] u kojem se "Don Žuan" Bil Marej osvrće na svoj propali ljubavni život.

limits-of-control-1.jpg"Granice Kontrole" pokazuje Džarmuša u njegovom do sada najsmelijem svetlu i predstavlja bez sumnje otklon od njegovog poslednjeg ostvarenja [premda se i u njemu ponovo pojavljuje Bil Marej]. Navodno triler, film je mnogo manje zainteresovan za detalje zapleta nego li za kreiranje specifične atmosfere, ritma i estetike i odvodi nas na putovanje kroz Španiju sa bezimenim čovekom [Isak De Bankole] koji se susreće sa različitim likovima [njih igraju Tilda Svinton, Džon Hart i Gael Garsija Bernal] koji ga snabdevaju sa tajanstvenim instrukcijama u cilju napredovanja njegove misije. Nisu svi kritičari aplaudirali filmu, možda zato što predstavlja nameran pokušaj sa Džarmuševe strane da se suprostavi uobičajenim očekivanja koje posetioci bioskopa imaju. Iz tog razloga "Granice Kontrole" biva više prijemčiv ukoliko se prihvati kao doživljaj, srodan radovima Dejvida Linča [David Lynch]. Iz tog razloga Džarmuš smatra da je jedan od najvažnijih elemenata filma muzika i dajući istovremeno uvid i u prirodu filma i ulogu muzike, osvrće se na njega kao prema "kompilacijskoj kaseti koja vas kroz ogledalo odvodi u zečiju rupu." Očekujte da budete uronjeni naglavačke u Zemlju čuda.

Film "Granice Kontrole" opisali ste kao slagalicu: koliko bi smo od ovog filma trebali tražiti neku vrstu narativnog tumačenja?

- Mi pokušavamo da otklonimo izvesna očekivanja koja ljudi imaju. Nedavno sam bio obeshrabren ljudima koji pokušavaju da udovolje očekivanjima publike. Kristofer Dojl [Christopher Doyle, direktor fotografije] i ja razmišljali smo otprilike: "Šta bi bilo kada bi Tarkovski ili Antonioni danas izdali jedan od svojih filmova, da li bi to iko uopšte izdao?" I mislili smo da to, najverovatnije, niko ne bi učinio. Tako da smo mi pokušali da napravimo film koji nije intelektualna vežba, koji je zabavan, ali je vrlo otvoren i ne podleže formulama. Imali smo mapu priče prema veoma svedenom tekstu koji sam napisao, više poput prozne priče bez dijaloga. To je bila naša mapa, ali je bila veoma otvorena tako da smo mogli stvarati film delom kako se odvijao, što je bilo veoma važno za naš pristup.

26lim600.jpgDa li "Granice Kontrole" vidite kao izazov bahatoj pasivnosti većine publike?

- Pretpostavljam na izvestan način, premda opet mislim da je film poput transa ili putovanja na koje oni mogu da odu. Ne moraju da ponesu ništa sa sobom, ne morate da povedete Šerloka Holmsa sa sobom, znate. Ali ako film uspe da dopire do njih mislim da će početi ceniti detalje i sve slojeve koje smo stavili u njega, ali koje smo pokušali da stavimo bez predumišljaja, ne sa poentom. Mnogo je slojeva u njemu i na žalost naših distributera smatram da je bolji doživljaj ukoliko ga pogledate više od jednog puta. Premda je dovoljno teško privoleti ljude da ga uopšte pogledaju!

Dok sam gledao ovaj film u jednom momentu palo mi je na pamet da izgleda dobar deo njega govori o arhitekturi?

- Ne posebno o arhitekturi već o stvarima oko čoveka koje formiraju vašu svest ili koje ju hrane. Dakle to su vizuelne stvari, arhitektura, način na koji su gradovi planirani, spoljašnji prostori i enterijeri. Ali takođe to su i muzika i zvuk i pokret i tektstualne stvari koje opažate. Tako da arhitektura jeste deo filma ali ne mislim da je nešto više važna od ostalih njegovih elemenata, poput ritma u muzičkom smislu ili načina na koji se kadrovi zajedno pokreću.

Isaach_de_Bankol%C3%A9.jpgRazlog zbog kojeg sam izdvojio arhitekturu jeste način na koji snimate zgrade, konkretno postoji jedna scena stepeništa [koja se ponavlja nekoliko puta] u apartmanskom bloku u Madridu. Snimljena je pod veoma neobičnim uglom, gotovo kao da ne možete da ju razumete kada ju prvi put vidite a onda iznenada rotirate se i na neki način pronalazite svoj oslonac... Pomislio sam kako je to fantastičan kadar. Nešto što sam zaista cenio u ovom filmu su bili ti kadrovi koji su bili neočekivani, u kojima iznenada sagledavamo stvari iz novog ugla. Znam da su neki kritičari primetili gotovo ikonoklastički aspekt filma i pitao sam se koliko je bila vaša namera da promišljeno stvorite kadrove koji se suprotstavljaju načinu na koji mi inače posmatramo stvari?

- Na neki način je bila. Nama je jedna inspiracija bila film "Mrtva tačka" Džona Bormana [Point Blank, John Boorman, 1967] koji je takođe na čudan način veoma arhitektoničan, sada kada ste mi to rekli, mada nisam siguran da sam ga zaista video u tom svetlu ranije. Ali svaki kadar u tom filmu bio je vrlo upadljiv a opet neki od njih su konfuzni u smislu refleksije i snova unutar snova. Bili smo veoma inspirisani njima... mislili smo, to je zanimljiv pristup, hajde da pokušamo da napravimo svaki kadar interesantim na neki način. A Kristofer Dojl je zaista najbolji tip koga poznajem na planeti za tu vrstu posla; on razmišlja u momentu, želi da svaki kadar bude dinamičan, reaguje na vizuelne klišeje. Tako da smo na neki način bili braća a inspiracija nam ne dolazi samo iz filmske umetnosti već iz poezije i slikarstva, iz knjiga i muzike i arhitekture, iz doživljaja, iz dijaloga i jezika: bili smo veoma povezani u tome tako da smo tražili neku vrstu stila za film koji ne bi bio kliše.

21970_1316124099169_1112714589_31037810_6687619_n.jpg163085_1702836926748_1112714589_31969654_2650704_n.jpgBaš tako, smatram da nema vizuelnih klišea nego su tu elementi referenci na druge filmove... mislim na golu devojku sa naočarima.

- Da, sigurno. Njena obnaženost je neki način gotovo njena uniforma. Postoji čak i citat iz Godarovog filma "Prezir" [Le Mepris, 1963] kada kaže "Da li ti se sviđa moje dupe?" koji izgovara Brižit Bardo. Postoje sigurno i aluzije na filmove Žan-Pjer Melvila [Jean-Pierre Melville], poput "Samuraja" [Le samouraï , 1967], u kojem je usamljeni ratnik autsajder jer se drži pravila koja se više ne uklapaju u njegovo okruženje: vidimo ga samog u sobama, stvari poput tih bile su definitivno reference. Na neki način pokušavali smo da pozdravimo umetnost filma. To je divna stvar i koliko god da mi se sviđaju ovi novi neo-realistični filmovi, mi idemo nekim drugim putem. Mi pravimo nešto, pozdravljamo umetnost filma kao nešto uvrnuto ili predivno.

Takođe tu je i upečatljiv citat koji izgovara Gael Garsija Bernal o tome kako je „odraz ponekad daleko postojaniji od stvari koja se ogleda", pretpostavljam da se isto može reći i za film...

- Film je zaista nešto poput Platonove Alegorije o pećini, znate, ulazite u mračnu prostoriju i vidite projekciju tih konstruisanih slika. Mi radije to proslavljamo nego da pokušavamo da vas prevarimo da mislite kako ste bili u nekom drugom svetu ili nekoj vrsti stvarnog mesta.

Upotreba prostora je veoma upečatljiva: postoji snažno osećanje da se radnja odvija u Španiji; snažno osećanje boravka u inostranstvu. Da li to vidite kao produžetak vašeg istraživanja teme autsajderstva i otuđenja?

- Sigurno je da je on autsajder i da se nalazi u mestu koje ne poznaje. Takođe u filmu je prisutna vrlo tradicionalna struktura a to su tri čina, na tri mesta sa nekom vrstom epiloga na kraju. On počinje u Madridu koji je veoma kosmopolitski, moderan grad; pokušali smo da ga snimimo ne kao turisti, već da pokažemo svetsko osećanje Madrida. Ali opet naravno imamo tu veoma bizarnu zgradu u kojoj on odseda. Potom on odlazi u Sevilju, mesto koje je nekako na pola puta između prošlosti i sadašnjosti. Grad je bio srce kolonijalne Španije, tamo imaju tu kulu od zlata koju on posmatra i pronalazi razglednicu sa njenom slikom, i u kojoj je kraljica Izabela čuvala zlato koje su opljačkali u Novom svetu. I onda poslednji korak filma za mene bio je neka vrsta vesterna, on odlazi u Almeriju i veoma je udaljen od civilizacije a oni predeli su vrlo poznati bar podsvesno nama filmskim fanovima, iz svih onih Špageti Vesterna pa čak iz velikih Holivudskih epskih filmova iz pedesetih koji su snimljeni na prostoru Almerije. Tu ima nešto što je čudnovato blisko, dakle on napreduje udaljavajući se od civilizacije. To smo radili u vizuelnom smislu.

51--%2BVngL3L._SS500_.jpgHajde da pričamo o muzici u filmu pošto ju doživljavate kao intergralni deo filma. Po meni je veoma uspešna iz razloga što ne manipuliše a što, čini se, toliko mnogo reditelja upotrebljava muziku upravo radi toga. Možete li da kažete nešto o ulozi muzike u filmu?

- Kada sam ja u pitanju, uvek kada krenem sa pisanjem, počinjem da slušam muziku koja mi otvara maštu za taj poseban svet ili stvar koju zamišljam. Tako da počinjem da eliminišem muziku koja mi to ne otvara i prosto potapam sebe sa onom koja to čini. U ovom slučaju bila je to muzika sastava Boris, Sunn O))), Earth, ti veoma spori, hard rok predeli bili su za mene veoma inspirativni. Pa su me potom doveli do osećanja ovog filma i naravno naposetku ponovo ušli u njega kao zvučne numere. Za mene su vrlo atmosferične i evokativne. Ne volim muziku koja vas napominje ili koja vam govori - mislim ponekad to je dobro, u filmovima drugih reditelja - ali moj način nije da koristim muziku koja vam pokušava reći šta da osećate. Umesto toga volim ju kao deo građe svega drugoga. A tu su i dva druga elementa, Šubertov Adađo za gudački kvartet i malo flamenka, ali veoma specifična forma flamenka - peternera. Tako da su te stvari završile kao muzička građa.

I vaš sopstveni bend, Bed Rebit [Bad Rabbit], doprinosi mnogo muzici u filmu. Kako je do toga došlo?

- Pravi problem je nastao kada sam montirao muziku na film i kada sam ustanovio da nemam kompozicije Borisa ili Earth-a ili Sunn O))) koje bi ispravno pokrivale scene u kojima on odlazi u galeriju. Pa sam pomislio - napravićemo našu muziku sa našim bendom. Tako smo i uradili, snimili smo neke kompozicije za film i od tada smo skoro gotovi sa našim albumom i nastavljamo da stvaramo još muzike što za mene predstavlja sjajno rasterećenje. Naš stil, usporen je, psihodeličan, pomalo hipi, električan, nešto prljaviji nego recimo zvuk grupe Mogwai ali je takođe atmosferičan na sličan način.

Pretpostavljam da je poslednja tema koju valja dotaći politika filma. Svi filmovi su verovatno do određenih granica angažovani ali postoji nagoveštaj da možda ovaj film poprilično odražava vreme u kojem živimo, da li osećate to? Posebno zbog naslova koji mu je dat - "Granice Kontrole".

- Pa nije bez razloga amerikanac autoritarna ličnost u filmu, znate. Mi smo se zbog Bušove administracije sramotili godinama, kada bih putovao govorio bih taksistima da sam Kanađanin. Sada više ne moramo to da radimo ali... sumnjičav sam prema svim političarima i politikama. Nepoverljiv sam prema vlastima koje vam govore šta je realnost. Nisam pokušavao da napravim film koji je didaktičan ali sigurno tu postoji izvesna metafora o aroganciji i sili koja kontroliše našu svest koja je naša sopstvena, znate, ona ne pripada njima [ko kod da oni bili]. Mislim da je menjanje i istraživanje čovekove svesti neotuđivo pravo, razumete? Smatram da govoriti bilo kome u šta treba da veruje treba da bude tretirano kao zločin, bez obzira da li to govorim ja ili Dik Čeni [Dick Cheney].

[ Izvor: The Skinny / Autor: Gail Tolley / Preveo: Bojan Ljubomir ]

 



Komentari (63)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 23:01 04.01.2010

o je

Jim Jarmusch


"Pod udarom zakona" [Down by Law, 1986] u kojem se pojavljuju ranije pomenuti g. Vejts i muzičar Džon Luri [John Lurie]; Memfis-set "Tajanstveni voz" [Mystery Train, 1989] koji prati tri međusobno povezane priče protkane duhom Elvisa; gangstersko-samurajsko ostvarenje "Duh Psa" [Ghost Dog, 1999],

- Film je zaista nešto poput Platonove Alegorije o pećini, znate, ulazite u mračnu prostoriju i vidite projekciju tih konstruisanih slika. Mi radije to proslavljamo nego da pokušavamo da vas prevarimo da mislite kako ste bili u nekom drugom svetu ili nekoj vrsti stvarnog mesta.



Ne se znava šta je bolje od čega...
Capture a Moment

i još:

Night on Earth



mirelarado mirelarado 23:09 04.01.2010

Re: o je

Džim Džarmuš
U ovom slučaju bila je to muzika sastava Boris, Sunn O))), Earth, ti veoma spori, hard rok predeli bili su za mene veoma inspirativni.




Срећни празници, БЉЈ!


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:11 04.01.2010

Re: o je

Često se čak može naći u silnim intervjuima koje je davao da je baš Noć na Zemlji napisao za vrlo kratko vrijeme jer je bio frustriran nemogućnošću realizacije jednog drugog projekta, filma na kome je radio dugo i koji nikada nije realizovan. Meni je lijepa vijest u ovom razgovoru što se eto ponovo "aktivirao" na muzičkom planu, dakle čekamo
album prvijenac Bad Rebbit-a.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:19 04.01.2010

Re: o je

Срећни празници, БЉЈ!


Hvala Mirela, takođe. Sad ću da pogledam ima li i možda nešto od Bad Rabbit na tubi

maksa83 maksa83 01:08 05.01.2010

Re: o je

Ne se znava šta je bolje od čega...

Ma zna se - Down By Law je najbolji Džarmušov film, oko toga sam spreman da se bijem.

mirelarado mirelarado 01:15 05.01.2010

Re: o je

maksa83
Ne se znava šta je bolje od čega...

Ma zna se - Down By Law je najbolji Džarmušov film, oko toga sam spreman da se bijem.


Омиљена Ај А Скрим сцена!:)))))))
gordanac gordanac 01:16 05.01.2010

Re: o je

Ma zna se - Down By Law je najbolji Džarmušov film, oko toga sam spreman da se bijem


:))

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:26 05.01.2010

Re: o je



Zao mi je sto nema citava scena u ovom sobicku iza restoranske kuhinje.
gordanac gordanac 01:31 05.01.2010

Re: o je

Hagakure

Yamamoto Tsunetomo

i - JJ
nezaboravno
nsarski nsarski 02:40 05.01.2010

Re: o je

Capture a Moment

Bahtin to zove Hronotop.

Hronotop u Mystery Train je onaj pucanj. U Amores Perros je saobracajna nesreca, u Short Cuts je L.A. u Most svetog kralja Luja je rusenje mosta....
It unites times and places like this blog.
gordanac gordanac 08:53 05.01.2010

Re: o je

nsarski
Capture a Moment

Bahtin to zove Hronotop.

Hronotop u Mystery Train je onaj pucanj. U Amores Perros je saobracajna nesreca, u Short Cuts je L.A. u Most svetog kralja Luja je rusenje mosta....
It unites times and places like this blog.

Pazi, kad umal` nisam napravila jedan smešan post koji je trebalo da "uhvati" i "Hagakure" i "hronotop" i još svaštaikoješta...

Ima jedna sitnica koja povezuje sve to (i filmove JJ), a to je da mi, savremenici, često previđamo to - na kako se duboko različit način vreme, tok vremena, shvatanje linearnosti "našeg, živućeg" vremena strahovito i korenito promenila tokom XX veka u uviđanjima ljudi. (promenilo u odnosu na ukupno dotadašnje "sagledavanje" linije vremena).
Kao da smo "kvantovali" naše poimanje vremena, pa - snažnije i sasvim uvideli šta znači "capture a moment", što se pre XX veka mnogo ređe događalo, bilo gotovo "incident", a danas je - pravilo.

Zašto je, recimo, "Građanin Kejn" neodoljivo jedan od najboljih filmova svih vremena ?
"Uhvatio" je majstorski oba gledišta, oba stanovišta o toku vremena - i "neprekinutost" i "moment". I - time nas "zarobi" tokom gledanja.
Čime nas "zarobi" Jarmusch?
Čini mi se da ume prebraja "momente" samo - prostim brojevima :))))

I ima istine u tome da dobra literatura "prethodi realnosti", mi u XXI veku kao da živimo James Joyce "point of time".
Valjda tako biva i sa dobrim filmom, ili sa umetnošću uopšte, čini mi se.

vishnja92 vishnja92 11:52 05.01.2010

Re: o je

ih, stigla prekasno
Dzarmus, jeeeee :)

Bojane, sng itakoto
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:09 05.01.2010

:)

ih, stigla prekasno

Gdje prekasno, ma nisi Wee , tamo pred Bozic, oko uranka ću da izvršim izvjesne korekcije teksta
Dzarmus, jeeeee :)

Specijalno za sve nas klince na Blogu

obrati paznju kako na samom pocetku JJ izgovara: "Great, yeee..." :)



vishnja92 vishnja92 17:07 05.01.2010

Re: :)

Gdje prekasno

pogresno sam se izrazila: nije prekasno nego na brzaka - utrcim, protrcim, otrcim...
"Great, yeee..."

hehehe :))))))))))
lik
JJ Beba JJ Beba 23:18 04.01.2010

Dead man

soundtrack by Neil Young


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:29 04.01.2010

Re: Dead man

E pa da, ovo je dosta upečatljiv rad, jako mi se dopada
to što je Jang, čini mi se, direktno svirao na gotov film.
Poslije ona solidna saradnja, filmić o turneji Crazy Horse...
JJ Beba JJ Beba 23:34 04.01.2010

Re: Dead man

oko JJ mnogo zanimljivljivih likova...u stvari sve samo zaniljivi likovi
jedan od njih John Lurie italien walk
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:56 04.01.2010

Re: Dead man

Da, da, radio je i muziku za Stranger than Paradise ali evo na ovoj fotografiji
iz Mystery Traina je Youki Kudo i zanimljivo pojavljuje se i u ovom The Limits of Control

nsarski nsarski 00:20 05.01.2010

Re: Dead man

Mystery Traina je Youki Kudo i zanimljivo pojavljuje se i u ovom The Limits of Control


Bojane, Dzarmus veoma pazljivo ugradjuje svoje reference u filmove koje pravi. Nista, ali bas nista nije slucajno. Ako se secas, u Mystery Train, ona sa svojim deckom ide ulicom koja se zova Chaucer St. i pod miskom nosi knjigu Orlando Furioso, Ludovica Ariosta. U Down by Law, Roberto "Bob", citira Frosta, i kad su zalutali u mocvari izgovara stihove Dante Aligijerija.
Svaka cast na izboru. Ovaj covek je genije, i treba biti srecan sto zivimo u njegovom vremenu.

Nazalost, The Limits of Control jos nisam video.

JJ Beba JJ Beba 00:23 05.01.2010

Re: Dead man

Da, da

a tajno društvo The Sons of Lee Marvin?

Tom Waits, John Lurie, čini mi se Nik Kejv. dopisni članovi Igi Pop, Džoš Brolin, Nil Jang
sinovi Li Marvina u filmu
Coffee and Cigarettes
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 00:53 05.01.2010

Re: Dead man

a tajno društvo The Sons of Lee Marvin?


Ima i prica kako je sin Lija Marvina, njegov pravi sin, saznavsi da su
oni osnovali drustvo dosao u kafanu da se raspravlja sa Vejtsom.

Kad mu se docrtaju brkovi podsjeca i na Carlsa Bronsona


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:07 05.01.2010

Re: Dead man

Nista, ali bas nista nije slucajno.
On je filmsku skolu upisao poslije studija knjizevnosti i to jeste zaista sjajna podloga.
The Limits of Control jos nisam video.
Meni je bio jako interesantan sam proces rada na filmu, bez klasicnog scenarija, bez gotovih dijaloga, dosta neuobicajen pristup ali okej bar sad moze sebi zasluzeno da priusti tu slobodu [Linc se recimo u svom poslednjem "Inland Emipire" takodje uputio u potpuno nepoznatom pravcu sa dosta zanimljivim rezultatima ali Dzarmus je ovdje bar imao jasan okvir - pocetak i kraj price] O tome je nesto vise govorio ovdje [15]
JJ Beba JJ Beba 01:09 05.01.2010

Re: Dead man

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:23 05.01.2010

Re: Dead man

The Sons of Lee Marvin

ovo je genijalno!!!
gordanac gordanac 23:20 04.01.2010

---

Umesto raznih "klipova" kojima nas je JJ uveseljavao (a bilo bi ih i-haaaaj!), evo samo jedna muzika:


myredneckself myredneckself 03:36 05.01.2010

Re: ---

the limits of control

nažalost još mi nije došao pod ruku limits of kontrol, ali brzo će
jj je autor senzibiliteta duboko uronjenog u poeziju
evo pročitala sam negde da su mu i u ovom filmu epigraf remboovi stihovi iz "pijanog broda"-
"Dok silažah, nedavno, niz nehajne Reke,
Lađari me, osetih, prestadoše vući...."
dante je imao vergilija da ga prati prilikom silaska dole, a današnji ljudi u ovom dezorijentisanom haosu današnjice, nemaju vodiča. možda nešto kao orijentir pruža jj.
njega, ili voliš ili ne voliš, ali posle njega, nešto me tera da na sve gledam drugačije, različitije...

Re: ---

jedva cekam!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:28 05.01.2010

Poezija

jj je autor senzibiliteta duboko uronjenog u poeziju

Amin. Evo jednog njegovog bisera o poeziji koji me uvijek oraspolozi

"If you go into a bar in most places in America and even say the word poetry,
you'll probably get beaten up. But poetry is a really strong, beautiful form to me, and a
lot of innovation in language comes from poetry."
myredneckself myredneckself 16:19 05.01.2010

Re: Poezija

Amin. Evo jednog njegovog bisera o poeziji koji me uvijek oraspolozi

"If you go into a bar in most places in America and even say the word poetry,
you'll probably get beaten up. But poetry is a really strong, beautiful form to me, and a
lot of innovation in language comes from poetry."

filmovi jj, kao što znaš, su puni razgovora o slikama, muzici, knjigama, filmovima, umetnosti
to je neki drugi svet, džarmušov, mnogo istinitiji, časniji, nepotkupljiviji od realnog, koji je paralelan s njim
i ako bilo gde ima išta vredno i što ima smisla, to je taj svet, svet umetnosti.

ali, ovo iz tvog posta, intervjua, o arhitekturi....
- Ne posebno o arhitekturi već o stvarima oko čoveka koje formiraju vašu svest ili koje ju hrane. Dakle to su vizuelne stvari, arhitektura, način na koji su gradovi planirani, spoljašnji prostori i enterijeri. Ali takođe to su i muzika i zvuk i pokret i tektstualne stvari koje opažate.

podsetilo me na "prošle godine u marijenbadu" alena resnea, ( kojeg sam pomenula u mom postu o nuvel vag, riv goš i anjes vardi), jer i jj često u filmovima koristi drvorede žbunja i drveća, aleje, stubove, hodnike itd. čisto da podvuče ideju da to što vidimo nisu samo fizičke stvari od betona i neke druge materije, nego lavirinti sećanja, iskustva, svesti...

ne mogu da odolim marijenbadu, šta ću kad si me potrefio sa jj, i svim tim džezom

obrati pažnju da parovi ljudi bacaju senke, a drveće (žbunje?) ne



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:17 05.01.2010

Re: Poezija

koristi drvorede žbunja i drveća, aleje,


Ima i u ovom. Onako dug kadar - unutrasnjost kupea u vozu koji se krece a kroz prozor - pogled na sume.

anjes vardi


Link je super, sad sam procitao, jesi li u
medjuvremenu pisala o Bunjuelu? Pred kraj zivota je napisao jednu dosta iscrpnu,
zanimljivu ali u prvom redu z a b a v n u autobiografsku knjigu sa mnogo, mnogo humora...
ko zna koliko izmisljotina je tu ugradio (mozda grijesim dusu ali sam stekao takav utisak)
...i poslednja poglavlja u kojem govori o svojoj starackoj dobi su me bas dirnula.





vishnja92 vishnja92 20:24 05.01.2010

Re: Poezija

ko zna koliko izmisljotina je tu ugradio

meni sve ono zvuci kao suva istina
myredneckself myredneckself 21:35 05.01.2010

Re: Poezija

, jesi li u
medjuvremenu pisala o Bunjuelu?

nikako da stignem
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:20 05.01.2010

mmmmm

ovo mi je jedan od omiljenih filmova.

maksa83 maksa83 01:23 05.01.2010

Re: mmmmm

ovo mi je jedan od omiljenih filmova.

Za 6 meseci života u Budimpešti, svaki put kad sam čuo kesenem sepen nije bilo šanse da mi se u glavi ne nastavi "tenkjuverimaĆ" sve sa slikom one bakice. Ubi me, ali meni to najupečatljivija scena. :)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:31 05.01.2010

Re: mmmmm

Za 6 meseci života u Budimpešti, svaki put kad sam čuo kesenem sepen nije bilo šanse da mi se u glavi ne nastavi "tenkjuverimaĆ" sve sa slikom one bakice. Ubi me, ali meni to najupečatljivija scena. :)

i kad joj ova dvojica odvode unuku (na floridu beše?), ona seda na stolicu za ljuljanje, nesto prica za sebe na madjarskom i onda kaze "sanovabič"...!
nsarski nsarski 01:31 05.01.2010

Re: mmmmm

Ubi me, ali meni to najupečatljivija scena. :)

Najupecatljivija scena iz Stranger than Paradise je kad su stigli najzad u taj strahoviti "raj" u Ohaju, stoje na nekom mostu i gledaju utrnuli u mecavu, te kaze jedan "Klivlend je divan grad"!
Spreman sam da se bijem za ovo...:))))))
nsarski nsarski 01:32 05.01.2010

Re: mmmmm

i kad joj ova dvojica odvode unuku (na floridu beše?), ona seda na stolicu za ljuljanje, nesto prica za sebe na madjarskom i onda kaze "sanovabič"...!

Ovde, naravno, ne treba zaboraviti celu igru sa sesirima i koji se kada nosi...
maksa83 maksa83 01:36 05.01.2010

Re: mmmmm

Najupecatljivija scena iz Stranger than Paradise je kad su stigli najzad u taj strahoviti "raj" u Ohaju, stoje na nekom mostu i gledaju utrnuli u mecavu, te kaze jedan "Klivlend je divan grad"!
Spreman sam da se bijem za ovo...:))))))

Priznajem, bolja je, tu sam zaboravio. :))))

E ljudi, sa' će me naterate da iskopam i odgledam sve Džarmuše opet da vidim šta sam još zaboravio.
(Osim Dead Man, tog sam zapamtio da me smorio opasno)
JJ Beba JJ Beba 01:42 05.01.2010

Re: mmmmm

ovo mi je jedan od omiljenih filmova.

ja mnogo volim i Iza zarvorskih rešetaka (Down by Law) iz 1986. god - Benini, Tom Vejts, Džon Luri
mirelarado mirelarado 01:46 05.01.2010

Re: mmmmm

JJ Beba
ovo mi je jedan od omiljenih filmova.

ja mnogo volim i Iza zarvorskih rešetaka (Down by Law) iz 1986. god - Benini, Tom Vejts, Džon Luri


Нормално да волиш, иначе Макса хоће да бије. :))))
nsarski nsarski 02:01 05.01.2010

Re: mmmmm


Osim Dead Man, tog sam zapamtio da me smorio opasno

William Blake te smorio?!!!


In a city of Machine?
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 02:01 05.01.2010

Re: mmmmm

(Osim Dead Man, tog sam zapamtio da me smorio opasno)

isto. i mjuz je prenaporan i boring (a i nil jang mi je enivej boring, jbg. sorry).
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 02:10 05.01.2010

Re: mmmmm

William Blake te smorio?!!!




A indijanac u filmu se zove Nobody. Na jednom mjestu indijanac ostaje da se skriva u noci dok
Blejk sam prilazi nekoj uvrnutoj vestern homoseksualnoj zajednici. I pita Tenc, jedan
od njih Blejka: Who are you travelin' with? A ovaj odgovara: Uhm... Nobody.

JJ Beba JJ Beba 02:12 05.01.2010

Re: mmmmm

Нормално да волиш, иначе Макса хоће да бије. :))))

ju vidi stvarno
hahahahhahahahha
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 02:23 05.01.2010

+

Recimo interesantno je da je "Stranger than paradise" bio prvo polucasovni kratki film -
otprilike onaj prvi dio price pod nazivom "The new world" a onda je kasnije dopisan i snimljen
ostatak i to na restlovima filmske trake od filma Wima Wendersa koji mu je posudio traku i tako
pomogao da dosnimi film. Ukupan budzet je bio 7000 dolara
nsarski nsarski 02:25 05.01.2010

Re: mmmmm

Blejk prilazi sam nekoj uvrnutoj vestern homoseksualnoj zajednici.

Ta zajednica se sastoji od tri tipa (tri mudraca sa Istoka) koji jedu pasulj i pricaju o mama bear, papa bear...

Skoro identicna scena u filmu Tres entierros de Melquiades Estrada (Tri sahrane Melkijadesa Estrade) - nobody is beyond redemption.



Opet o mrtvom coveku, o Melkijadesu Estradi ovog puta.
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 04:50 05.01.2010

Re: mmmmm

bas mi je zao, evo sada cu da ispadnem partibrejker, ali moram... ovaj intervju je dosadan i kvazi-intelektualan bas kao i film...Dzarmusevi poslednji filmovi nisu bas zanimljivi kao raniji, a problem u ovom slucaju izgleda lezi u tome sto je on zaboravio da film treba da bude gledljiv isto onoliko koliko i idejno i tehnicki dobar. E ovaj nista od toga nije, sve u svemu dodje kao neki heroinski ispljuvak vima vendersa - nema tu ni price ni likova a estetika filma, koja treba da je srce filma, nije ni sveza ni ocaravajuca, vec odaje utisak da ste to vec negde videli, samo bolje... na kraju, film je suvise zatvoren i ne dopire do gledaoca ( bar ne do ovog)...sve u svemu, smaracina..

e, sada mi je bolje... ovo je bas pomoglo da se prevazidje razocarenje kada se film stavi u dvd i ocekuje mnogo a dobije nista...
simkke simkke 06:12 05.01.2010

Re: mmmmm

e, da. samo što bih ja razočarenje pravilno raspodelio na ceo opus, sa izuzetkom Dead Man.

wenders-jarmusch-kaurismaki, sveto trojstvo precenjenih. dobro, njemu to dobro stoji, sed je od 15. godine a voli i toma waitsa. to je tako kul.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:59 05.01.2010

Džarmušdan

bas mi je zao, evo sada cu da ispadnem partibrejker, ali moram... o

Niko ne moze da pokvari Džarmušdansko slavlje, Dragane
Prosto, film ti se nije dopao i to je sasvim okej.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:00 05.01.2010

Simmke

e, da. samo što bih ja razočarenje pravilno raspodelio na ceo opus, sa izuzetkom Dead Man.

Care!
simkke simkke 17:30 05.01.2010

Re: Simmke



carevo ime nije simmke nego simkke. kako bi se osećao da ja napišem mij marjusch?
kole_cat kole_cat 03:47 09.01.2010

Re: mmmmm

nsarski
Ubi me, ali meni to najupečatljivija scena. :)

Najupecatljivija scena iz Stranger than Paradise je kad su stigli najzad u taj strahoviti "raj" u Ohaju, stoje na nekom mostu i gledaju utrnuli u mecavu, te kaze jedan "Klivlend je divan grad"!
Spreman sam da se bijem za ovo...:))))))


Profo,
Da li bi se moglo reci da je Klivlend(KLIVLENDS)
svojevrsni HRONOTOP za ceo opus filmova Dzarmus Dzima?
Pokusavam da se setim da li ga negde nema...
NNN NNN 00:42 11.01.2010

Re: mmmmm

Blejk prilazi sam nekoj uvrnutoj vestern homoseksualnoj zajednici.


Ta zajednica se sastoji od tri tipa (tri mudraca sa Istoka) koji jedu pasulj i pricaju o mama bear, papa bear...
Zbog te scene i dan danas, kada me neko pita da li mu je dobro ispalo neko jelo, ja kažem "Mogu ljudi da pričaju svašta, ali stvarno si majstor da spremiš oposuma"
rapunzel rapunzel 11:30 05.01.2010

samo je jedan Jarmusch :)))))))))



antologijska scena sa herojima moje mladosti!

bojane srećni ti svi praznici (oni koji lagano prolaze i oni koji dolaze)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:59 05.01.2010

Re: samo je jedan Jarmusch :)))))))))

Hvala Rapp, takođe! :)
joseywales joseywales 13:14 05.01.2010

Limits of Control

Odgledao Limits of Control.

Neočekivano. Intrigantno. Baš kao što Džarmuš kaže - trans. Više Antonioni nego Tarkovski :)
Inner Party Inner Party 20:40 05.01.2010

Auuuuh

Iz tog razloga "Granice Kontrole" biva više prijemčiv ukoliko se prihvati kao doživljaj, srodan radovima Dejvida Linča [David Lynch].


Nista gore nisu mogli da kazu za novi Dzarmusov film...



A i recenzije su prilicno obeshrabrujuce. Mada pogledacu ga svakako...

PS

Hvala za prevod!
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 21:45 05.01.2010

thanks

miloradkakmar miloradkakmar 00:57 06.01.2010

Oduševljava me

(ne)obična muzika i (ne)obične slike.
Ponekad samo slušam muziku, ponekad samo gledam slike.
4krofnica 4krofnica 09:37 06.01.2010

*****

I scream, you scream, we all scream for ice cream!
I scream, you scream, we all scream for ice cream!
I scream, you scream, we all scream for ice cream!
I scream, you scream, we all scream for ice cream!
vishnja92 vishnja92 10:09 06.01.2010

Re: *****

i ovo je potpuno neodoljivo :)
NNN NNN 02:07 11.01.2010

Re: *****

kole_cat kole_cat 22:32 08.01.2010

Pistolj u dupetu

Iz intervjua DZONATANA ROZENBAUMa sa Dzim Dzarmusom 1996.

U nedavno objavljenom eseju o zatupljivanju americkih filmova, Filip Lopejt pise:
"Uzmite Dzima Dzarmusa: veoma talentovan, inteligentan filmski stvaralac, koji je studirao knjizevnost na Kolubiji, a snima film za filmom o skitnicama koje se tuku svako vece, koji idu na hodocasce u Memfis gde im se ukazuje Elvisov duh, pucaju iz pistolja i, uopste, ponasaju se kao mesecari".


Ne znam, covece. Jednom sam u Rimu, za vreme rucka, bio u restoranu za radnicku klasu s Robertom (Beninijem).
Tamo su stolovi jako dugacki i ljudi sede jedni do drugih. Sedeli smo s ljudima u plavim kombinezonima koji su radili
na ulici i Roberto je pricao s njima. I poceli su da pricaju o Danteu, Ariostu i o italijanskim pesnicima iz 20. veka. E sad,
otidite u jebeni Vajoming i udjite u neki bar i pomenite rec poezija, i nabice vam pistolj u dupe. Takva je Amerika.
Dok u Parizu cak i djubretari vole slikare iz 19.veka.
Ne znam, je l'treba da promenim glas i kazem:" To su retki izuzeci i trebalo bi da ih sledimo"?

Ovo je iz knjige zbirke intervjua sa Dzim Dzarmusom...
BojanLjubo, hvala za ovaj tvoj. Bice lepa dopuna na ovo sto imam.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana