Standard jedne nacije, društveno blagostanje ili sreća pojedinca zavise i od učestalosti korišćenja jedne obične, svakodnevne, tople ljudske reči, koja glasi: "Izvini" ili "Izvinite". Kažu da je u medjuratnom Beogradu, onom iz tridesetih godina prošlog veka, najviše upotrebljavana francuska reč "Pardon", u prevodu "molim oprostite" ili "izvinite".
Posle rata, u novim okolnostima, reč "Pardon" zadržala se najviše po prestoničkim kafanama. Dakle, na mestima gde je beogradski duh koliko-toliko mogao da se razmahne, da utekne od sivila ideološkog ispiranja mozgova. Oseka reči "Izvini", odnosno "Pardon", nije slutila na dobro, ali malo ko je tada mogao da brine o jednoj sve deficitarnijoj reči, pored toliko važnijih stvari koje su nedostajale, od životnih namirnica do struje.
Pojava televizije i njeno bujanje predstavljali su elektronsko strašilo za odmerenu i otmenu reč "Pardon", odnosno "Molim, oprostite". Što su plate više rasle, postali smo sve škrtiji u upotrebi reči "Izvini". Što je reč "Oprosti" bila manje u upotrebi, bile su više ograde oko novosagradjenih vila i vikendica. Što se više ogovaralo, to se manje izvinjavalo. Reč "Izvini" sve je više patila od usamljenosti. Počela je da slabi i da bledi, ostavljena na milost i nemilost zaborava, odnosno ignorisanja.
I kao što u prirodi proredjivanje ili nestanak jedne vrste dovodi do neravnoteže, tako je i društvo koje je reč "Izvini" ćušnulo u ćošak pre ili kasnije osudjeno na elementarnu nepogodu zvanu vodja. Može se slobodno zaključiti da je pojava svakog vodje u istoriji, u stvari, eutanazija reči "Izvini". Jer, gde je vodja, tu nema pardona. Ima samo kordona. I tajkuna!
Na sreću, ta čarobna reč "Izvini" nikada ne umire do kraja. Tu i tamo tinja u pojedinim, hrabrim i doslednim ljudima, zahvaljujući kojima tirani nestaju sa političke scene. Drugim rečima, "Izvini" je ne samo neuništivo sećanje na slobodu, već i pogonska reč lepše strane istorije.
Mnogi su posle 5. oktobra pomislili da će reč "Izvini" ponovo dobiti krila. Medjutim, nju još uvek stidljivo puštaju u javni opticaj! Pardon se vratio u beogradske kafane, ali ne i u beogradske salone, gde se kroji visoka politika. Nekadašnji veliki Srbi sada se prave Englezi i ne pada im na pamet izvinjenje ili pokajanje za servilnost i podršku Miloševiću tokom "godina raspleta". Izvinite, ali tu nesto nije u redu sa rečju "Izvinite"!