Gost autor| Život

K.C. - OKO NJEGA I U VEZI S NJIM, No 20

margos RSS / 08.01.2010. u 08:09

by Mikele

„Zove te deda" kaže mi žena i pruža slušalicu. white-envelope.jpg

„Kaži Dedoviću đe gori i koje su te muke popanule", počnem ja a on me prekine:

„Dođi sutra u devet u K.C., sreo sam Zuju i rekao mi je da ima nešto da razgovara s tobom, koliko sam razumeo, oko nekog posla, nemoj da zaboraviš".

Dedović se inače pajtao uglavnom s mojim društvom a na pitanja tipa:

„Šta ćeš ti sa mladima, imaš ti svoje vršnjake", odgovarao bi:

„Ne mogu po vazdan da slušam jedno te isto, male penzije, žiga me ovde, a mene onde, koje lekove piješ za..., operisali me, upropastili mi karijeru, znaš li ti da sam ja...i sebe i okolinu ruiniraju, mene bogami neće!"

Počešem se po glavi, ništa mi nije jasno, juče sam sreo Zujketa, sedeli, popili, ni reči o poslu a onda mi pade na pamet:

„Ambasadore, pa sutra je nedelja a Zuja ne ustaje pre dvanaest ni radnim danom!"

„Samo ti dođi u devet i biće sve u redu, energično mi odbrusi i spusti slušalicu."

Cela subota mi je protekla u štokakvim kupovinama i nabavkama, godina je bila 1986, mesec jun, Megamarketi ne samo da nisu postojali, nije postojala ni vizija da će ikada takvo što postojati, jedna Centropromova samoposluga na 50.000 homo sapiens-a oba pola i nekakve malecke radnjice, tako da smo se pošteno našetali, mislim, moja žena i moja krupnost. Obiđi ovo, uđi onde, zaviri u ono, pitaj da li imaju....smor na delu!

Uspemo do pred smiraj dana da kupimo uglavnom sve što smo strategijsko-taktičnim planom bili zacrtali i lakih slonovskih nogu odtabanamo sweet homu svome. Rastovarimo se, pojedemo nešto onako s nogu, uzmem ladno pivo, Lozu pod mišku, izađem na terasu, uvalim se u ligeštul...kakvi Bahami! Ispod mene zvrndaju tramvaji, ja Nirvanu snažno podupirem Lozom i zalivam već mlakim pivom.

Litl digresija: moja tetka Maca (pravo ime Jelena) godinama me ubeđivala da je toplo pivo piće bez premca?! „Probaj bre, nećeš se otrovati" nudila me kad god bi me put naneo u Balkansku ulicu a nikad je nisam zaobišao, ne ulicu nego Macu, tj tetku.

„Macka, mani me već jednom tih splačina, znaš da pijem isključivo Lozu", branio sam se.

„Kapu skidam Lozi, šalje li ti je Petar (stric) redovno? E ali sad imam i dokaze, jesil gledao pre neko veče onaj mračni Danski film...ma jebeš film, bila je pogana na jeziku, nego ima jedna scena kad joj se muž po mećavi vraća kući a ona mu na šporetu greje pivo". „A šta kažeš sad?"

„Poštovani sude, dozvolite mi da u nekoliko rečenica odbranim svoj stav, pod broj 1. nisam Danac niti volim da se smucam po mećavama, pod broj 2. pijem samo Lozu i samo Lozu tako mi bog pomogao, pod broj 3. ..."

„Ti mene Mikele jebeš u zdrav mozak, a", naljuti mi se Maca.

Zagrlim je, poljubim u vranu kosu, voleo sam je, baš sam je voleo:

„Macane ne ljuti se ali si mi se na glavu popela s tim vrelim pivom!"

„Otkud sad pa vrelo, sobna temperatura, da donesem?"

Sobna temperatura u tom trenutku 32 stepena poštovanog gospodina Celzijusa! Vrati se Maca iz kuhinje noseći dva BIP-a i otvarač:

„Na posao mladiću."

Otvorim flaše, Maca cugne do pola, mljacne jezikom:

„Zevsov Nektar je sranje prema ovome, nateži, šta se skanjeraš ko neka mlada?"

Gledao ja nekog tipa na TV, fol ekspedicija po Amazonskim nedođijama, naišli na neko pleme, nije ih bilo brat bratu više od dvadesetak, malecki, gologuzi, sisovise, dečurlija sva u očima, hrane se po principu: sve što iskopaš, ubereš ili ćapiš, to se jede. E taj tip, explorer sve to crta mašući rukama, obraća se kameri kad! Čovečuljak gologuzan iza njega, iz nekog trulog panja izvlači larvetinu, dužina oko 25cm, obim od 8 - 10cm, prilazi tipu odgriza joj glavu i s dvozubim osmehom prijateljstva, pruža je exploreru. Ovaj ubezeknut i skamenjen, gologuzan mu pokazuje princip, pritiska larvu po sredini ko kalodont i iz odgriženog mesta izlazi beličasta masa! Ajd sad pa odbi! Verujem da su mu creva bila ne u grlu nego u mozgu ali jebi ga, istraživač si bato, gutaj i ništa mrštenje! Odgrize on komad bele AMORFNE (ovo u spomen na Aninog tatu) mase, žvaće, curi mu niz bradu, Adamova jabučica da iskoči ali nekako proguta i poče da kenja o bogatstvu proteina. E, e i e, tako sam se i ja osećao kad me Maca naterala da „probaj makar" gunem BIP-ovu vruću amorfnu tečnost! Tad i nikad više!

„Maco ti nisi normalna, jebeš Dance i sve Vikinge, mećave i verne žene pivogrejačice, ovo je najveće sranje koje probah u svom mlađahnom životu!"

„E jesi konzervativan", frknu Maca „ne znam na koga si se dao, na nas nisi, možda na Dedoviće..."

„Dedovića mi ne diraj" kažem „uostalom i on pije Lozu kao ja, a što se tiče nas, probaj Petru ili Nikoli da ponudiš taj svoj kuvani bućkuriš, ćerali bi te sve do vrh Koma...ili bar Avale!"

Skoknem ja do frigidera po ladnjaka, nije da preferiram biru ali mi prija kao dodatak za beton, vratim se u ligeštul da se zdravim s zalazećim suncem, kad opet Ambasador:

„Samo da te opomenem da ne zaboraviš, sutra u devet u K.C."

„Dobro bre deda jel ti to mene učlanjuješ u Masonsku Ložu...ako je to u pitanju, odmah da ti kažem ili Škotska ili nič", otpovrćem. „Hajde zdravo i pozdravi mi snajku i praunuka", buć, tu,tu,tu,tu...

Poranim ja sutra, ne obrijem se (bradu sam pustio daleke 1975 godine i još me dobro služi), poljubim ženu i sina i noge me lagane najkraćim putem dovedoše do K.C.-a. Nedelja, u K.C.-u samo Ambasador i Mara, on hvali baklavu:

„Ne štediš na orasima", Mara uspija: „Znam neke koje mešaju orahe s prezlama, kao neće se primetiti..."

Rukoljub Mari, sednem kod Dedovića, Mara već donosi Lozu ispod crte:

„Gde je Zuja?" pitam.

Ambasador ustaje, uzima tanjirić s baklavom i Lozu:

„Dođi ovamo da sednemo do prozora."

Prebacujem se i ja:

„Što šapućeš?"

„Ne šapućem samo govorim tiho" kaže Ambasador „imam razloga, čućeš, sedi."

Iz unutrašnjeg džepa sakoa vadi beli podebeo koverat i pruža mi ga tako da ga Mara ne vidi. 

„Šta je to..." iznenađujem se, Dedović maše rukom, „kao tiše, tiše".

„Slušaj, ovo je za M. (mog sina, njegovog praunuka), da sam na tvom mestu ne bih ga stavljao u banku, kupite mu nešto, idite na more...smislićete vi već."

Ja zabezeknut, Ambasador zove Maru i poručuje dve Loze.

„Dobro", dođem sebi, ali čemu ta i tolika tajanstvenost...", prekida me:

„O ovome babi...nikome ni reči, stigli mi neki zaostaci i povećanja penzije, pa sve odjednom, đuture, a ja kome ću nego njemu, ćerka jedinica, praunuk jedinac, razumeš?"

„Ič ne razbiram" odgovaram, naginjem se preko stola i ljubim ga u usukani pažljivo izbrijani obraz.

Deda se okreće:

„Maro, hajde sad ono."

U K.C. bučno (a kako bi drugačije) ulazi Karadžić:

„Dobra vam sreća dobri ljudi", hvata se za stolicu „Maro..."

Ambasador:

„Slobodane sine, ostavi nas pola sata, sedi...eno tamo, brzo ćemo mi."

„Deda koji ti je đavo i šta sve ovo treba da znači."

„Evo ovako, nemoj samo da mi dramiš, odlučio sam da umrem!"

„Dedoviću, deda, Ambasadore jel ti vrana popila mozak..."

„Sedi i ne galami, prvo me saslušaj, poslednjih meseci, niko to ne zna, ni baba, počeo sam da gubim svest, da padam i nikad ne znam kada će to da me zadesi...dođe iznenada i učestalo je..."

„Jesi li išao kod doktora", srce mi se steglo, boli, oči mi pune suza!

„Ma", odmahne rukom „sve ima svoj vek trajanja i kako ono reče Iguman Stefan 'Sve što dođe, ja sam mu naredan.' Tebi prvom kažem, tebe najviše volim, ostali će saznati uskoro...i basta, ni reč nećemo više o tome!...Slobodane dođi sedi kod nas."

Uskoro, jedan po jedan počeše se sakupljati i na radno mesto dolaziti, Kulturnog Centra poslenici i radenici. Mara iz improvizovane kuhinje poče da iznosi ovale sa pečenim kobasicama, ćevapima, vešalicama, pilećom džigericom uvijenom u slaninu pričvršćenu čačkalicom... Razgaćiše se kulturnjaci, počeše da nazdravljaju Ambasadoru (Mara ne izdrža nego poveri prisutnima da to Ambasador časti), nedelja se pretvori u narodno veselje. Potrajasmo do večeri, popio sam najmanje kilo Loze ali mi ne pomože ni zeru! I sve vreme sam ćutao i gledao ga.

Jebi ga, Dedović je bio čovek starog kova: Što zbori to i tvori! Posle dva, tri dana legao je u krevet i počeo da odbija hranu. Baba se izbezumljivala, dolazio sam svaki dan, doveo sam i Dr Raleta Don't Let Me Be Misunderstood ali džabe. Kaže mi Rale u kuhinji dok nam baba sipa Lozu:

„Umreće, tu nema pomoći, odlučio je."

Počeo je da popušta, svakog dana je bivao sve mršaviji, samo su mu oči bile žive i nezamućene, njima je govorio: idi sad, babi, mani se plača, ostavi me na miru...

Negde sredinom avgusta, sedeo sam na ivici kreveta, isporučivao mu pozdrave, pogledom me pozva da se sagnem i uvo primaknem njegovim ustima:

„Nemoj da me žališ, kada nisam mogao dostojanstveno i uspravno da živim, mogu bar dostojanstveno da umrem, neću vas još dugo mučiti."

„Deda", zagrcnuh se, pogledom mi kaza: idi sad. I umro je krajem avgusta, ugasio se moj dobri deda, Dedović, Ambasador.




Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 08:39 08.01.2010

Melanholija...

„Deda", zagrcnuh se, pogledom mi kaza: idi sad. I umro je krajem avgusta, ugasio se moj dobri deda, Dedović, Ambasador.


Melanholija...
Moj stric umro od muke u sred bombardovanja... Bio partizan nekad... Nije mogao vise da gleda kako nas gadjaju u tackicu precizno, a mi im ne mozemo nista.
Legao jedan dan da dremne preko dana i umro iz inata. Da im se osveti. A nije mu bilo nista. Dan pre toga bio zdrav ko dren.
Nemam lozu, odo sad da popijem jednu i za dedu i za strica... Pa da odmorim...
margos margos 08:50 08.01.2010

Re: Melanholija...

Tako od prijateljice tetka - potpuno zdrava u 84-oj polomi kuk... sve prođe super i kad je trebalo da sutradan krene sa hodalicom, saopšti da se ona naživela i da joj ne pada na pamet da uči da hoda u tim godinama. Prijateljica, zajebant, kaže joj kako je to trebalo da kaže pre nego što su calnuli 500 marona za veštaka - a tetka ozbiljno i odlučno kaže da se uopšte ne zeza i ponovi da joj ne pada na pamet .... To se desilo u sredu popodne, u četvrtak otkazali bubrezi, u petak umrla, u subotu sahranjena.

Ovde je rano za žestinu, a nisam ni član Kulturnog Centra pa nemam ni rutinu... nadoknadiću doveče, za sve odlučne.
Pozdrav, Blogi .)
arianna arianna 11:35 08.01.2010

Re: Melanholija...

blogovatelj

Melanholija...
Moj stric umro od muke u sred bombardovanja... Bio partizan nekad... Nije mogao vise da gleda kako nas gadjaju u tackicu precizno, a mi im ne mozemo nista.
Legao jedan dan da dremne preko dana i umro iz inata. Da im se osveti. A nije mu bilo nista. Dan pre toga bio zdrav ko dren.



Moja baba je takodje umrla u sred bombardovanja. Nije bila bolesna, mada je imala 80 godina. Učestvovala je u drugom sv. ratu i pored dvoje male dece. Mesila je hleb i nosila ga partizanima.Brata blizanca je izgubila neposredno posle rata, pod neobičnim spletom okolnosti.Naime,njen brat, blizanac bio je komandir brigade, isticao se i preživeo ceo rat. Po proglašenju pobede, doneo je sestri (mojoj babi i njenoj deci) glavu šećera i vest da je rat okončan, po tome su ga pamtili. Otišao je u poslednju akciju, čišćenja terena i tako nastradao. Vest o njegovoj pogibiji doneo je njegov "najbolji" drug i zamenik koji je kasnije postao nosilac visokog ratnog odlikovanja. Dugo je baba govorila da ga je "sredio" njegov najblizi kako bi se domogao posleratne visoke vojne funkcije i svih privilegija.
"Drug" je babi poslao sredinom 50 -tih spomen knjigu u kome se pominje ime njenog brata, a ona ni do kraja života nije znala gde mu je grob. Žalila je za bratom blizancem celog svog života.

Kada je počelo bombardovanje, jednostavno je legla da umre i ugasila se kao sveća.
Govorila je samo "ne želim da dočekam kraj rata"
margos margos 12:00 08.01.2010

Re: Melanholija...

Kad mi je Mikele poslao priču, ja se rasplakala - ne od tuge... ili ne samo od tuge... već i tog nekog divljenja, poštovanja, njegove/njihove sabranosti i snage.

mikele9 mikele9 13:06 08.01.2010

Re: Melanholija...

Gazdarice moja draga, persono suosjećajna, hvala ti, i meni knedla u grlu! Malopre sam sinu pročitao i pustismo suzu bre! Imao je deset godina kad je Ambasador umro ali ga pamti kao da je jutros bilo kad ga uhvati za ručicu i lanzaju po Beogradu vasceli dan.
margos margos 17:37 08.01.2010

Re: Melanholija...

Evo, brate Mikele, nečeg lepog da se malo razgalimo:)

blogovatelj blogovatelj 00:09 09.01.2010

Re: Melanholija...

Otišao je u poslednju akciju, čišćenja terena i tako nastradao. Vest o njegovoj pogibiji doneo je njegov "najbolji" drug i zamenik koji je kasnije postao nosilac visokog ratnog odlikovanja. Dugo je baba govorila da ga je "sredio" njegov najblizi kako bi se domogao posleratne visoke vojne funkcije i svih privilegija.
"Drug" je babi poslao sredinom 50 -tih spomen knjigu u kome se pominje ime njenog brata, a ona ni do kraja života nije znala gde mu je grob


Jbt, to ko Kustino podzemlje.
arianna arianna 12:52 09.01.2010

Re: Melanholija...

blogovatelj
Jbt, to ko Kustino podzemlje.



Imam ja materijal iz familije za par dobrih scenarija, samo mi pisanje slaba strana

Moram da ti linkujem

Blog o mojoj Babi:
http://blog.b92.net/text/13014/Drugarica%20Mira/
mirelarado mirelarado 19:13 08.01.2010

Остадох без речи

Срећан си, Микеле, што си имао таквог Дедовића.
mikele9 mikele9 19:33 08.01.2010

Re: Остадох без речи

Znam i jesam draga mirela. Nema ga već 24 godine ali u meni je živ kao nekad. Dugo sam ga sanjao i razgovarao
s njim. Dok je bio živ, stalno mi je postavljao "zadatke": "Samo da mi je da doživim da maturiraš, eh da mi je da doživim da diplomiraš, vreme ti je da se ženiš dok sam još živ (upoznaću te s jednom divnom devojkom Šćepanovićkom, sudija je u okružnom sudu, lepa i pametna, rođena za tebe), hoću li dočekati unuče..." Sve je dočekao! Pisaću i o njegovom nesvakidašnjem i neobičnom životnom putu.
jesen92 jesen92 01:41 09.01.2010

Re: Остадох без речи

upoznaću te s jednom divnom devojkom Šćepanovićkom, sudija je u okružnom sudu, lepa i pametna, rođena za tebe
..pa jel stvarno bila rodjena za tebe?....bas je lepo ako te je tako dobro poznavao...Idi bre Mikele zarozala sam se u pola noci...sto kaze tvoja gazdarica ajd malo da zaboravimo na tugu...a i deda je tako govorio....
mikele9 mikele9 10:23 09.01.2010

Re: Остадох без речи

..pa jel stvarno bila rodjena za tebe?....bas je lepo ako te je tako dobro poznavao...Idi bre Mikele zarozala sam se u pola noci...sto kaze tvoja gazdarica ajd malo da zaboravimo na tugu...a i deda je tako govorio....


Hvala ti na Gunsima i Ružama, treba tako. Baba mi se a i tašta/punica zvahu Ružica.
Došlo mi, morao sam....ali biće dede još u veselijim situacijama i okolnostima.
Što se tiče Šćepanovićke, bila je zgodna, čak lepa i pametnica ali među nama hemije ni mrve
. Naterao me da pođem s njim u sud da je upoznam, kako da ga odbijem? Meni se smučila prava posle dve godine pa sam zbrisao na Akademiju, samo mi je falila pravnica!
Pozdrav jesenjavoj
hajkula1 hajkula1 01:35 09.01.2010

Eh, Dedovic


Ima zanimljivih ljudi medju Dedovicima. Tvoj deda je jedan od njih.

Preporuka za pricu, za Dedovice, za tvog dedu,
i za margos sto nam je omogucila da procitamo.
margos margos 02:14 09.01.2010

Re: Eh, Dedovic

H-hajkulo, sam da te pozdravim
mikele9 mikele9 10:37 09.01.2010

Re: Eh, Dedovic

Ima zanimljivih ljudi medju Dedovicima. Tvoj deda je jedan od njih.


Hvala hajkulo za preporuku, za Dedoviće, za mog dedu i za margos.
Ima i bilo je vazdan zanimljivih Dedovića ali moram da budem pošten, ima zanimljivih ljudi i među Petrovićima, Jovanovićima, Popovićima, Baštincima, Budimcima, Romcima, čak i među Nikolićima.
Ostaj mi zdravo i veselo
milisav68 milisav68 02:00 09.01.2010

jel može...

..da se vratimo na priču no. 18 pa da nastavimo u tom pravcu.....
margos margos 02:13 09.01.2010

Re: jel može...

Je l' te ova stužila k'o i nas? Ima već nekoliko priča na čekanju... veselijih, ne brini.
mikele9 mikele9 10:43 09.01.2010

Re: jel može...

..da se vratimo na priču no. 18 pa da nastavimo u tom pravcu.....


Vraćamo se i nastavljamo u tom pravcu, nema da brineš.
Ali život ti je čudo jedno neopevano, zajebancija sa primesama tuge, dragi moj milisave pod rednim brojem 68.
milisav68 milisav68 12:08 09.01.2010

Re: jel može...

mikele9
..da se vratimo na priču no. 18 pa da nastavimo u tom pravcu.....


Vraćamo se i nastavljamo u tom pravcu, nema da brineš.
Ali život ti je čudo jedno neopevano, zajebancija sa primesama tuge, dragi moj milisave pod rednim brojem 68.

Nije redni broj nego godina proizvodnje
Znam ja da čaša meda ište čašu žuči.....al reko da izrazim želju pa šta bude.....
mikele9 mikele9 14:06 09.01.2010

Re: jel može...

Nije redni broj nego godina proizvodnje
Znam ja da čaša meda ište čašu žuči.....al reko da izrazim želju pa šta bude.....


Nisam ni ja mislio bukvalno (redni broj) nego VOLEM tako (što bi rekla gordanac, Alah veliki nek' joj podari štuku od devet kila!) da se pismeno i usmeno izražavam.
Šta reče? Godina proizvodnje? Pa ti si već više meni blizu (tja, razlika od samo 22 godine) nego njima, nekima sa bloga. Au al' si mator!

Jeste da! Smiješane najlakše se piju al' idemo na "udri brigu na veselje".

P.S. 1968 godine sam učestvovao u Lipanjskim gibanjima, tek da se zna. Gibanjima smo postigli............nič!
Unfuckable Unfuckable 14:40 09.01.2010

Re: jel može...

1968 godine sam učestvovao u Lipanjskim gibanjima, tek da se zna

to bi bilo zanimljivo štivo : "Varljivo leto '68 iz ugla jednog sasvim običnog momka"

Mikele, za razliku od Baba, koje umeju biti i alfa i omega, i anđeo i đavao i munja s neba, Dede su uvek, jedino i samo - čudo, bar takvo je moje iskustvo
mikele9 mikele9 15:09 09.01.2010

Unfu

Dede su uvek, jedino i samo - čudo, bar takvo je moje iskustvo


Čudo neviđeno, takvo je kao što vidiš i moje iskustvo. Prvo piće sam s nim popio, imao sam 15 godina i već "uveliko" duvanio kad me jednom odvojio od mnogobrojne rodbine i odveo, da kao popriča sa mnom o školi, pravo u kafanu. Poručio je po dva deci belog i dva piccolo-a (litl soda voda, ali ti to znaš)) i lično mi napravio špricer. Stavio je pred mene neotvorenu kutiju niške Drine: Zapali.

E unfe baš mi je drago e si se javio, mada si moga' i prije, no znam da si ima' posla oko hrane. Kapu skidam!

P.S. Jedan sasvim običan momak će zasigurno pisati o Lipanjskim gibanjima, materijala mi u glavi k'o pola Azije.
Unfuckable Unfuckable 15:48 09.01.2010

Re: Unfu

E unfe baš mi je drago e si se javio, mada si moga' i prije,

tu sam ja i kad ne komentarišem
jesen92 jesen92 16:37 09.01.2010

Re: Unfu

P.S. Jedan sasvim običan momak će zasigurno pisati o Lipanjskim gibanjima, materijala mi u glavi k'o pola Azije.

..uh..to ce biti zanimljivo....
mikele9 mikele9 16:40 09.01.2010

Re: Unfu

tu sam ja i kad ne komentarišem


Osećam ja za potiljkom...je li unf...nije...al' prijatan neki osećaj, jeste on je!
mikele9 mikele9 16:49 09.01.2010

rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

..uh..to ce biti zanimljivo....


Biće a i bilo je. Ubacivaću s vakta na vakat i ponešto što ima veze sa K.C.-om ali se dešavalo bliže ili dalje od njega.
Navalih ja u potragu za vremenom (ne izgubljenim kao kod Marcel-a), a izgleda da protičem ja a ne vreme.
jesen92 jesen92 18:43 09.01.2010

Re: rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

Navalih ja u potragu za vremenom (ne izgubljenim kao kod Marcel-a), a izgleda da protičem ja a ne vreme.

...proticemo svi kroz vreme koje tece....Samo ti tragaj...imas vec vernu publiku.......
Unfuckable Unfuckable 18:43 09.01.2010

Re: rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

bitno je da protiče, tj da je likvidno.
I da, za razliku od nekih blogova,to što protiče nije - pljuca
mikele9 mikele9 20:14 09.01.2010

Re: rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

I da, za razliku od nekih blogova,to što protiče nije - pljuca


Moj naklon.
margos margos 21:23 09.01.2010

Re: rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

imas vec vernu publiku.......

Jel to znači da moram noćas da pustim jedan od brojnih tekstova koji čekaju?
Jeseni, reci je l da pušćam?
mikele9 mikele9 23:18 09.01.2010

Re: rujnoj, listopadnoj...jesenjavoj

Pitam se kaj bu reklo štovano čitateljstvo, da li me buju dijagnosticirali kak skribo-logorejičara?
Od srca ću vi reć, na'm mi nije padalo e će se nekome dopas moje pisanije a ni u san mi nije moglo doć da ću imat i vjernu publiku!
Pomnogo je ubavo što si stekov tolku odani čitateli.
Lahko lep pozdrav vsem čitateljstvu.
ddsonik ddsonik 13:45 11.01.2010

sta reci...

...stvarno ne znam...malo sam zanemeo. ostao sam davno vec bez dede, i jednog i drugog, a svako secanje vezano za njih mi sada izgleda kao iz nekog drugog, magicnog zivota. Verovatno je super i sam biti deda - jedva cekam.
hm, obzirom da je cerka tek 22 meseca, ima jos da se nacekam
hvala puno na prici
pozdrav za ljubaznu domacicu i raspisanog gosta koji nam slika svoje price

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana