Pariz, 17. novembar 2007.
Od specijalnog dopisnika Željka
Četvrti put u svojoj karijeri hrvatska i ex-YU diva Tereza Kesovija je održala solistički koncert u pariskoj dvorani "Olympia".
Zbog kolapsa u saobraćaju koncert je počeo sa polučasovnim zakašnjenjem (u 21h umesto u predvidjenih 20h30) a dvorana moram priznati nažalost nije bila skroz popunjena (recimo da je bila puna 3/4).
Na sceni se prvo predstavio orkestar pod rukovodstvom dirigenta Alana Bjelinskog a Tereza je izašla pred publiku izvodeći (već po običaju) "Prijatelji stari gdje ste". Nakon toga je sledio "Nono, dobri moj nono", da bi razgalila relativno rezervisan auditorujum pesmom "Sunčane fontane" (sa spilitskog festivala 1974.).
Pozdravila je publiku i svoju porodicu da bi se posebno zahvalila hrvatskom ambasadoru koji je sedeo u gledalištu. To je bilo i jedino pominjanje Hrvatske tokom večeri.
Ređali su se hitovi kao što su "Stare ljubavi", "Larina pjesma" "Moja poslijednja i prva ljubavi" kao i nekoliko numera sa Terezinog novog albuma (pre svih "Zaustavi vrijeme").
Prvi deo koncerta se završio kompozicijom "Je suis malade" (Bolesna sam) čuvenog Serge Lame koju je proslavila Dalida. Terezina interpretacija je bila (po mom skromnom uverenju) na Dalidinom nivou (ako kažem da je bila čak i bolja bojim se da bi me optuđili za pristrasnost). Najzad je ovim izvodjenjem publiku digla na noge tako da se prvi deo koncerta završio ovacijama.
Moram priznati da je upravo najveća zamerka koncertu bila publika koja je ostala prilično hladna, ni nalik na francusku prosečnu publiku koja bi mnogo toplije nagradila umetnika Terezinog kalibra. Francuzi bi verovatno kraj svake pesme dočekali stojeci i lupajući nogama da bi se tresao i parter i balkon.
Gledalište gde je najviše bilo ljudi iz Hrvatske ili bivše Jugoslavije uz ne mali broj Francuza je ipak vise volelo da aplaudira iz svojih fotelja nego da "urla" od zadovoljstva kako to u principu čine Parizani.
Videlo se da se Tereza temeljno pripremala za ovaj nastup, da je čak i fizički vežbala da izdrži zahtevan koncert od dva sata. Orkestar i horisti su bili vrlo dobri, osvetljenje diskretno, akustika odlična.
Terezin glas svakako nije tako moćan kao pre 30-ak godina (kada je bila na vrhuncu slave), ali mora se priznati da je svaku pesmu otpevala bez greške i da je u svaku unela toliko emocija i energije da je tesko naći nekog umetnika sa prostora bivše YU koji bi u tim godinama (Terezi je skoro 70) pevao sa takvom strašću.
Nakon dvadesetominutne pauze vratila se na scenu u novoj haljini i sa novom frizurom da bi prvo izvela "Je suis née ce jour lŕ" (Rođena sam toga dana), jednu od najznačajnijih pesama iz njene "francuske karijere". Na pozornici joj se kasnije pridružila i korzikanska klapa koja je sa Terezom otpevala "Ave Maria" da bi onda Korzikanci zadivili publiku svojim "a capella" izvodjenjem jedne numere posvećene njihovom ostrvu.
Sledile su zatim pesme "Tko mi je kriv" (autora Sanje Ilića i Marine Tucaković) sa kojoj je Tereza predstavljala TV Beograd na "Jugoviziji" 1987. i zauzela 3. mesto a onda je red došao na melodiju "Dio come ti amo" Domenica Modugna (u hrvatskoj verziji "Bože kako te volim").
Pred kraj je jos jednom "zapalila" publiku maestralnim izvođenjem "Sviraj mi sviraj" da bi se koncert završio pesmom "Zaustavi vrijeme".
Posle poziva na bis, otpevala je deo iz "Chanson de Lara" (iz filma "Dr Živago") a onda nestala sa scene.
Dokazala je jos jednom da je vanserijska diva i da je s pravom najušpesnija pevačica zabavne muzike s prostora ex-YU koja zrači istom energijom (ako ne čak i jačom) i nakon 50 godina provedenih na estradi.
Da ne zaboravim da napomenem da se u "Olimpiji" prodavao i najnoviji Terezin CD a svaki kupac je na poklon dobijao i paketić lavande na kojem je stajao natpis "Croatie". Mali ali efikasan način da se i na ovaj način promoviše hrvatski turizam u Francuskoj.
Šta reći nakon svega nego jedno veliko "Bravo" za izuzetan događaj i za buru emocija koje je ova izvanredna umetnica prenela srećnicima koji su se sinoć našli u pariskoj "Olimpiji".