Gost autor| Život

Môro

jednatanja RSS / 14.01.2010. u 13:42

gost autor: moj tata :)

(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like)

Desilo se to sredinom 50-tih godina. Bio je težak, jak, širokih leđa i još širih sapi. Ćića Đukan i njegov sin Jovo imali su tih godina jednog konja koji se zvao «Môro». Ponekad se samo uz ime dodavalo i Môro Đukanov ili Môro Jovin. Imao je tamno-crvenu, skoro riđu dlaku.
Tih godina, bio sam dečak od 11-12 godina, pun snage, detinje nestašan. Godine uzrasta dece malo je ko pratio osim oca i majke. Znalo se samo u koji razred škole treba da pođeš. Mi, deca, u tim godinama stremili smo da budemo mnogo veći i stariji. Naš prvi komšija Đukan, u to vreme je bio čovek sa preko 60 godina a za mene je tada u dobroj meri ličio na podosta ostarelog dedu.
Konj Môro bio je mlađi, neobučen za vožnju zaprege i jahanje a ređe je izlazio iz podruma (štale) te je zbog toga na otvorenom bio pomalo plahovit i neobuzdan. Jovo, zaposlen i često odsutan iz kuće, nije za njega imao vremena, a ostareli Ćića Đukan prilično onemoćao i bolestan nije mogao, niti se usuđivao da izvodi obesnog konja.
Jednog letnjeg dana, u uobičajenoj odsutnosti sina Jove doviknu mi preko puta komšija Ćića Đukan:

«Bracine, bili poveo Môru na Široku Vodu da ga napojiš pošto cijeli dan nije izlazio?» (Široka Voda je bio potok koji je tekao po sredini ravnijeg dela sela oko pola kilometra udaljen od našeg zaseoka, kamenitim putem, nizbrdo).

Obzirom da sam imao starije sestre Božicu i Danicu dobio sam nadimak Braco i u selu su me znali svi po tom nadimku dok me je stari komšija Đukan obavezno oslovljavao sa Bracine ili Bracija.
Jedva sam dočekao da me pozove u pomoć na tako lak i zabavan zadatak, pa sam brže-bolje odgovorio:

«´Oću Ćića Đukane, kako ne bi» i dodao meni najvažnije pitanje: «A smijem li da uzjašim Môru?»

redhorse.jpgĆića Đukan je samo neodređeno odmahnuo rukom, slegnuo ramenima ne odgovorivši ni sa «da» ni sa «ne», što je meni jasno ukazivalo na neizgovorene njegove reči: «Kako hoćeš, nije baš preporučljivo a ti pokušaj na vlastiti rizik». Bio sam letnje obučen i sa kratkim pantalonama.
Ćića Đukan izveo je Môru za ular, i teško ga obuzdavajući priveo na put do komšijskog Ljubanovog plota. Uspentrao sam se na plot (5-6 horizontalno postavljenih i učvršćenih «vrljika» odnosno mladih bukvića) i krenuo golim i bosim nogama na široka njegova leđa. Môro je, naoko, poslušno stajao i čekao a Ćića Đukan mi je pružio kraj ulara. Uspeo sam samo da prebacim jednu nogu na njegova leđa i ne dohvativši kraj ulara, jedva stigao da se uhvatim za grivu. Môro je odjednom skočio i krenuo u brzi galop, kamenitim putem nizbrdo, prema Širokoj Vodi.  Da li zbog žeđi i bliske mu vode ili zbog retkog izlaska iz štale na slobodu, Môro je sve žešće galopirao kamenitim putem a ja sve više spadao u stranu ne stigavši da uhvatim pravu ravnotežu na njegovim sapima.
Krajičkom oka ugledao sam starog Đukana, kako se odmah u očajanju uhvatio za glavu. Iz sveg glasa vikao je:

«Stani Môro, stani Môro!» zašta Môro nije ni najmanje mario

U njegovom žustrom trku ja sam sve više spadao na desnu stranu. Uočivši da se ne mogu održati na Môri, jednostavno sam se pustio i pao na kameniti put. Nakon stotinjak metara žestokog trka, Môro je preko mene palog pretrčao, naglo se zaustavio posle 2-3 metra, ukopao se, a prema meni palom i ležećem, na prašnjavom putu, uputio jedan kratak, nevin pogled svojim krupnim konjskim očima. Poprilično razbijen ostao sam da ležim dok se Môro mirno dohvatio zelene trave pored puta i počeo da pase. Pokušao sam da se pomerim, no teško je išlo. Sve me je bolelo. Na uzvisini kod plota, Ćića Đukan je potmulim glasom koji je jedva dopirao do mene zapomagao i proklinjao sebe što mi dade Môru.  Zavapio je rečima:

«Šta će mi reći Mane i Milka [moji roditelji] da mu ovako star i benast dam da jaši Môru?»

U međuvremenu sam se nekako pridigao i uz teške bolove u nogama hitao da što pre dođem kući kako bi što manje komšija videlo moj udes. Znao sam da bi počeli iz glasa da zapomažu i jadikuju a da bi to raspametilo moju majku. Želeo sam to da izbegnem i da se sa što manje buke prišunjam kući i legnem u krevet. Tako se i desilo. Majka, tog momenta nije bila u kući. Ja sam se potiho uvukao i legao na moj krevet u sobici. Kako sam se ispružio i primirio, od udaraca u tvrdi, kameniti put, kolena, stopala i članci počeli su naglo da mi buje i otiču. Stiskao sam zube od bolova, no nisam ni pisnuo kako ne bi uznemirio majku. Jedino sam poluglasno stenjao.
U neko doba majka je došla. Bio joj je čudan neki nesvakidašnji mir u kući, bez naših dečijih nestašluka i graje. Provirila je u sobicu kod mene, i videla me u krevetu. Začuđena i majčinski sluteći da nešto nije dobro, brižna, upitala me je:

«Šta ćeš ti, dijete u ovo doba u krevetu?»

«Malo sam legao» -odgovorio sam.

I dalje sumnjičava i uznemirana upita:

«Da ti se nije što dogodilo?»

«Nije mi ništa, malo sam umoran pa sam ´zera´ legao» -odgovorim, ne baš mnogo uverljivo.

Majka već krajnje zabrinuta energično zahteva, glasim prepuklim od straha:

«Otkrij se, malo, da te ja pogledam!»

Sva moja zavlačenja pala su u vodu. Otkrio sam sukneni pokrivač sa sebe zvani «biljac». Ukazala su se zaobljena i otečena kolena, stopala i članci. Majka je uspela samo da izusti, prosto jaukne:

«Šta to uradi, crni sinko!?»

Nije dalje pitala niti tražila objašnjenje, šta se desilo, kako se desilo, niti ko je kriv, nego je samo u strahu i panici za svoje dete, poluglasno prozborila tražeći izlaz i pomoć:

«Moram brzo otići kod Milana `Zorića`. On je pametan čo´ek. Znaće šta treba da se radi.»

IMG_4426-1.jpgI odjuri u komšiluk kod Zorića. Milan, sa nadimkom «Zorić», bio je stariji, naočit, pomalo usporen ali otresit komšija. Zbog njegove pismenosti, životnog iskustva i urođenog zdravog rezona, ostale komšije su ga poštovale. Ambulanta i lekari bili su tada retki, podaleko, i teže dostupni. Malo ko se iz sela, sem u izrazito teškim slučajevima (ako bi bio ugrožen život) u tim vremenima obraćao ambulantama i lekarima udaljenim po 10-12 kilometara a k tome povezani i lošom «makadamskom», prašnjavom cestom.
Ubrzo se usplahirena majka vratila sa Milanom Zorićem, kao jedinim spasom i nadom.
Pogledao je otekline na zglobovima bez dodirivanja, značajno klimnuo i zavrteo glavom, uz reči:

«Treba malome mjenjati mokre slane obloge na koljenima i «koščicama», [skočni zglobovi iznad stopala] i da povremeno tabanima valja staklenu bocu da bi se zglobovi namestili ukoliko su iskočili».

Za moju majku u nedostatku pravog lekara i bolnice, nije bilo dileme da je to najbolje za mene ako je to iskusni i pametni Zorić kazao.

Ubrzo su otekline počele da splašnjavaju i nestaju. Zglobovi su i dalje prilično boleli. Posebno je bilo bolno valjanje staklene flaše tabanima na ravnom podu, na čemu je izrazito insistirala majka a po Zorićevom savetu. Nekoliko narednih dana nisam mogao da hodam niti da stajem na noge. Dva puta dnevno majka mi je menjala vlažne, vruće i slane obloge na zglobovima. No, moj potpuni oporavak trajao je preko 15-tak dana, kada sam počeo prvo oprezno, pa sve smelije da hodam uz sve manje primetan bol. Majka je koristila svaku priliku da me opomene i brižno upozori rečima:

«A sad, pamet u glavu, pazi šta radiš i đe skačeš! Ako se sam čuvaš i Bog će te čuvati. Mogao si sa tog konja da se unesrećiš. Mogao si i vrat da ulomiš. Nesreća se za tren oka dogodi i čo´ek se cijelog života kaje. Čuvaj se, sinko, jer kad nastradaš nikome nećeš biti potreban. Svi bi nakon izvesnog vremena okretali glavu od tebe, osim tvojih najbližih. Nemoj da izazivaš sudbinu. Za tvoje i naše dobro.»

Nije htela nikad ni jednom reči da optuži Ćića Đukana. Znala je jako dobro da se i on sam grize, da ga žena mu, jezičava Strina Anđa, besomučno ruži i proklinje, a bila je sigurna da mu sve ovo teško pada. Samo je kratko dodala, nešto kao opravdanje za starog Đukana:

«Šta će nevoljni i ubogi Đukan! Ćio je najlakše i najbolje a ispalo je naopako. Nije razmišljao mnogo i Bog neka mu oprosti! Ne treba grešiti duše i njega sirotog osuđivati!»

Istina, i Ćića Đukan je nešto kasnije bojažljivo dolazio do moje sobe u više navrata, bez reči i ćutke, sa brigom posmatrao tok moga oporavka. Poznavajući ga znao sam da je za moju nevolju sam sebe najviše krivio.
Iza ovog događaja mnogo godina nisam se usuđivao da uzjašem bilo čijeg konja. Sve do prvih momačkih dana, kada je događaj sa Môrom konačno prekrio zaborav.



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 14:28 14.01.2010

Danas

ne možeš pasti s' konja !?
Otkrio sam sukneni pokrivač sa sebe zvani «biljac»

Kad se pokriješ biljcem , nema zime.

Lepa priča, pozdrav tvom ocu.
jednatanja jednatanja 16:03 14.01.2010

Re: Danas

Milorade, za tebe tople ličke vunene čarape!


mariopan mariopan 14:38 14.01.2010

Pozdravi tatu :-)

Deciji nestasluci zauvek ostaju u secanju, pogotovo ako se desi nesto ovako.

Moja unucica obozava konje. Kako zivi u velikom gradu, to je bila i ostala pusta zelja, sve dok nije dosla u Srbiju.
Kod nas u komsiluku se zadesila svadba, komsija je udavao cerku pa su po nju dosli karucama sa belim konjima, cetvoropreg, konji prelepi, okiceni, a ona oka ne skida sa njih.
Sutradan, sin ih povede na izlet na neki salas gde su imali i ergelu pitomih konja pa je jahala prvi put u zivotu. Taj neverovatan osmeh, kada je uzjahala konja i sada cuvamo na slikama, uspomenama iz detinjstva. I jedva ceka da opet dodje i obidje "svog" konja.

Lepa prica
jednatanja jednatanja 16:05 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Mariopan, lepo sećanje na unučicu!

p.s. ko hoće još da pozdravi mog tatu, nek to danas učini, jer već sutra leti nazad za Srbijicu.
mirelarado mirelarado 16:29 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Лепа прича из детињства. Посебно ми је дирљив покушај да се од мајке сакрије шта се догодило.
А коњ је збиља племенита животиња. Отац ми је својевремено причао како је као мали пао с дединог коња и заувек је запамтио како је коњ спустио главу, оњушио му лице и остао крај њега све до дединог доласка.
mariopan mariopan 16:38 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

jednatanja
Mariopan, lepo sećanje na unučicu!

p.s. ko hoće još da pozdravi mog tatu, nek to danas učini, jer već sutra leti nazad za Srbijicu.

Mah, mah mah...
I ja se spremam za Srbijicu, samo da mi deca daju zeleno svetlo, ne puscaju me nazad
Srecan put
jednatanja jednatanja 16:42 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Hvala Mirela, kaže tata, i njega je Moro preskočio dok je ležao na zemlji.

Ljudi koje vole konje pravi su fanatici, nije im teško timariti ih rano ujutro, ili kasno uveče, voditi u šetnje i hraniti ih svakodnevno. Ljubav je obostrano velika, izgleda.
jednatanja jednatanja 16:44 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

ne puscaju me nazad

Eh, ne puštam ni ja moje, ali imaju "važne obaveze" iako su u pemziji...
mariopan mariopan 17:03 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Naravno da imamo vazne obaveze : domine, kartanje, citanje..

Moja deca me ovako setaju od jednog do drugog :

"Dolazim veceras po mamu, dosta je bila tvoja sad malo kod mene"...ja, naravno, idem tamo gde me vode.

Onda sledi poziv :

"Kada ces da mi vratis mamu?"...i ja, naravno, idem kod drugog deteta, nikad ugoditi

A kuci moram da bih platila racune koji stizu iako ja nisam tamo, moze neprijatno da me iznenadi iskljucen internet, kablovska, i slicno a to ne bih volela. Cujem i da je bilo jakih mrazeva, ko zna da li mi se cvece smrzlo

Imamo i izlozbu, (grupnu), na koju bih mozda stigla i da je vidim, ostavila slike i utekla, a bas me zanima kako su je uredili, otvorili, kakav je katalog i slicno (tek ce biti otvaranje)
sesili sesili 17:34 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Kad je već naslov tu, pozdravljam i ja tate, ali im želim dobrodošlicu u Srbiju! A priča, dirljiva, lepa, topla kao lički prekrivač. Mene je dirnula briga majke za komšiju! Znala je ona da ni njemu nije lako. Danas se ta plemenitost, to ne pomišljanje samo na svoju brigu, već ređe susreće. Pozdravljam vas.
milisav68 milisav68 19:57 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

sesili
Kad je već naslov tu, pozdravljam i ja tate, ali im želim dobrodošlicu u Srbiju! A priča, dirljiva, lepa, topla kao lički prekrivač. Mene je dirnula briga majke za komšiju! Znala je ona da ni njemu nije lako. Danas se ta plemenitost, to ne pomišljanje samo na svoju brigu, već ređe susreće. Pozdravljam vas.


jednatanja jednatanja 20:29 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

"Kada ces da mi vratis mamu?"

Svaka ti čast što si nesebična baka, puno to govori o čoveku, sad tek shvatam kad imam decu...

Nisam znala da slikaš, ja doteglila jednu sliku letos iz SR, ovi umetnici na Zapadu mnogo bre skupi....
jednatanja jednatanja 20:33 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Mene je dirnula briga majke za komšiju!

Sesili, ta žena -moja baka je izgubila majku, oca i sestru u 2sv.ratu i ostala normalna, brižna, blaga i uvek nasmejana osoba, a kroz tatine priče otkrivam još sijaset toga pozitivnog o njoj...Pozdrav!
mariopan mariopan 21:25 14.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

jednatanja
"Kada ces da mi vratis mamu?"

Svaka ti čast što si nesebična baka, puno to govori o čoveku, sad tek shvatam kad imam decu...

Nisam znala da slikaš, ja doteglila jednu sliku letos iz SR, ovi umetnici na Zapadu mnogo bre skupi....

Mi nismo skupi Zapravo ja sam do sada samo poklanjala.
To radim iz zabave,provodim vreme, druzim se sa ljudima a ima interesantnih dogadjaja kao sto su povremeno te nase izlozbe. Ozbiljno se radi, samo sam ja neozbiljna jer zbrisem pa me nema na nekim vaznim dogadjajima, ali deca imaju prvenstvo. Ovog puta sam ostavila slike, bude lepo, dodje televizija pa nas snima, kriticari nas ocenjuju, imamo kataloge da pamtimo i da imamo uspomenu na te lepe dogadjaje. Nije mi dosadno a to je najvaznije.

Bravo za tvoju baku, do sada, sve bake koje sam upoznala bile su izuzetne. Brizne, nezne i pune ljubavi.
Baki cvetak tebi
margos margos 00:24 16.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

p.s. ko hoće još da pozdravi mog tatu, nek to danas učini, jer već sutra leti nazad za Srbijicu.

Nije kasno da mu ti preneseš pozdrave:)
Čudi me da Dragoljub nije video priču - on je lud za konjima i veliki znalac.Moraću da mu pošaljem pp. :)
jednatanja jednatanja 12:11 16.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Vazi Marg..nisam znala za Dragoljuba!
dragoljub92 dragoljub92 14:48 16.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Moraću da mu pošaljem pp. :)

Moraću da mu pošaljem pp. :)

stigo pp,al bolje da si poslala na S,ovo čudo celo jutro ne mogu da otvorim.
da prvi pad s konja je bolan i pamti se.pogotovo šro je to kamenit teren,po povredama pretpostavljam da je pao s konja u punom galopu a to je otprilike 24 metra jedan galopski korak,to kad promeni sve četri noge i ponovo stane na prvu verovatno levu,pošto konji većinom sami kreću u levi galop,levaci po prirodi.
ja pamtim svoj prvi pad,svako to pamti.sad zavisi kako ko prođe.tvoj tac ima sreću da nije slomio ključnu kost,ona i ruka su prvi koji stradaju u takvim padivima.mada verujem da je bila livada ili zemljani tere da povrede ne bi bile toliko jake.
mo prvi pad je bio ujedno i mo prvi skok preko prepone,jednostavno kad je raga počela da se spušta ka zemlji ja sam samo preleteo i preko njegove glave pravac zemlja zove dragoljubae samo u toj fazi me raga ,ne svojom krivicom zakačila prednjom nogom u butinu,šta da vam kažem kad sam tresnu u šljaku,tad se manjež pokrivao nekom crnom šljakom.baš sam bio zbunjen i ležao bi ja letnji dan do podne da mi trener nije viknuo -šta je kuronjo ?ja li ću ti jurim konja?znak da moram da ustanem i da hvatam ragu.nije neki problem mirna raga al kad pobegne ne mož se uvati.stanem ja na nogu ono boli butina samo ne smeš da kažeš mora da trčiš po ragu inače nikad više neće se popneš nakonja.trčim ja onakošepav svi znaju da ne mogu da ga uvatim ali imam srce da pokušam,to je najvažnije,uvatiše ga stariji jahači o hop ja ponovo na ragu ,idemo dalje.taj dan je bio rezervisan za moije učenje da skačem.kasnije sam pado toliko da neznam broj .ništa naročito ,malo bolno i tako .sećam se samo još dva pada ali njih zato što su bili baš čudni.
pohvala tvom ocu da je ponovo smeo da se popne na konja ,obično se takvim padomgubi volja da se vrati ponovo na ragina leđa
jednatanja jednatanja 16:45 16.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Margi je bila u pravu, profi si skroz, pazi, konj levak...

mada verujem da je bila livada ili zemljani tere da povrede ne bi bile toliko jake.

Bio kameni put, bas isti onaj sto se delimicno vidi na slici gore...

-šta je kuronjo ?ja li ću ti jurim konja?


Nije cudo sto mozemo sve da podnesemo kad su nas ovako celicili. Meni je jednom moj trener karatea posle 50 trbusnjaka rekao "Sta je? Sta ne mozes? Bices mi zahvalna kad se budes poradjala!" Ne znam da li je pomoglo ali sam ga se setila na porodjajnom stolu...
margos margos 11:16 19.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Šteta što je priča uletela u ovoj turbulenciji na blogu, pa nije (po mom sudu) dobila zasluženu pažnju - što zbog konja, što zbog Like.

Jedan prijatelj mi pričao o susretima sa medvedima po Plitvicama, kad na primer medved, bežeći od farova automobila skoči u jezero... kako to pljusne... Drugi prijatelj mi opisivao jedan susret s vukom, oči u oči. Kakav Kevin Kostner, ovo je egzotika.
jednatanja jednatanja 14:28 19.01.2010

Re: Pozdravi tatu :-)

Hvala Margi, šta da se radi...ima i priča o međedima i vucima, samo malo da prođe reviziju pa je kačim...
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:46 14.01.2010

tanja

pozdrav i za tebe i za tatu
jednatanja jednatanja 17:27 15.01.2010

Re: tanja

Hvala Njanjo!!
dunja73 dunja73 22:49 14.01.2010

--

Moja devojcica obozava konje ..sreca , pa i njen tata obozava ..inace ja ..
ne smem konju da pridjem ..ma ne smem , pa me ubi...

lepa prica
jednatanja jednatanja 17:26 15.01.2010

Re: --

dunja73

Moja devojcica obozava konje ..sreca , pa i njen tata obozava ..inace ja ..
ne smem konju da pridjem ..ma ne smem , pa me ubi...

lepa prica


Ćao Dunja, i ja bih volela da starijeg naučima na konje, no ovde su užasno skupi časovi, valjda je kod vas dole u šumi i prirodi malo bolja situacija. :)
dunja73 dunja73 00:17 16.01.2010

Re: --

Ćao Dunja, i ja bih volela da starijeg naučima na konje, no ovde su užasno skupi časovi, valjda je kod vas dole u šumi i prirodi malo bolja situacija. :)


Ma , ne ide na casove ,onako malo poniji neki imaju pa
malo njih "projase "
nemam pojma - raspitacu se .Imam u blizini .



lamberber lamberber 15:09 15.01.2010

Tanja

Moj djed se zvao Djukan.
Sta podrazumevas pod severoistokom Like?
jednatanja jednatanja 17:24 15.01.2010

Re: Tanja

lamberber

Moj djed se zvao Djukan.
Sta podrazumevas pod severoistokom Like?


Podrazumevam Plitvice i okolinu. Ako nisi imao strica Jovu onda je u pitanju neki drugi Đukan. Pozdrav!
lamberber lamberber 13:50 16.01.2010

Re: Tanja

Jeste,to je nas kraj. Zauvek voljen,neprezaljen i uistinu nestao svet.
Stric nije Jovo,to ni nije bila ideja,samo moj izraz odusevljenja izabranom temom i toplinom koju budi u nekom poput mene.
Veliki pozdrav !
jednatanja jednatanja 17:17 16.01.2010

Re: Tanja

Hvala! Ima tata jos prica iz svog kraja, nagovaram ga da objavi knjizicu...
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:07 17.01.2010

E, da...

Ne zna se šta je ljepše...Priča ili jezik kojim je ispričana..A jedno je to..
Vratilo mi slike i slične doživljaje sa najljepšeg, najtoplijeg, a bogami i najsurovijeg kutka svijeta koji više ne postoji u opisanome obliku...Skoro za suze, kad bi u tom našem tvrdome ličkome svijetu muškarci smijeli plakati...Eh....
dali76 dali76 07:21 18.01.2010

Re: E, da...

da se potpisem ispod Dragovih rijeci. Moja majka je iz istog kraja kao i tvoj otac. Provodio sam svako ljeto u jednom lickom selu podno Male Kapele. Tvoja prica probudila je lijepe uspomene. Pozdrav tebi i ocu i podrska da pise. Zarad onih novih klinaca koji nece imati sanse upoznati takvu Liku.
jednatanja jednatanja 15:03 18.01.2010

Re: E, da...

Drago, dali,

Zahvaljujem na toplim rečima, drago mi je da ste pročitali! Pozdrav!
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 04:39 21.01.2010

tanja

šta misliš dali može da nam tvoj tata opet ispriča neku priču.
mnogo bre lepo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana