Košmarna vremena
jedna sasvim obična priča
Na vrata ordinacije ulaze dve devojčice. Starija, koja sa sobom vodi mlađu sestru, učenicu sedmog razreda, sa povredama na licu. Došle su same, kažu prebio je otac, a majka od muke i srama, ostala kući.Deca kažu, mama je tehnolog bez posla, dijabetičar i pod lekovima je.
Danas je otac otišao na posao, kao i mnogo puta do sada. Čovek visoko obrazovon, po zanimanju pravnik, sa preko trideset godina radnog staža, vredan, pošten i ugledan građanin. Mislile smo, uobičajan radni dan, priča starija sestra.
Međutim, jedan uobičajan radni dan poprimio je dramatičan obrt
Danas je tatino radno mesto, kao i nekoliko drugih,ukinuto. Sistematizaciju u firmi pravili novopostavljeni "stručnjaci" koji poznaju samo one koji su ih postavili. Danas su ocu bez najave uručili rešenje o prestanku radnog odnosa.
I tako je danas, priča starija devojčica, tata na naše veliko iznenađenje došao ranije sa posla. Zatekao je mlađu ćerku kako uči, vredno, kao i uvek do sada i u svojoj nemoći besno joj prišao, pobacao knjige, udario nekoliko šamara, psovao i vikao:
"Šta učiš!? Za šta učiš!? Koja je svrha tog tvog učenja?! Pogledaj nas! Celog smo života učili da bi sada, u ovim godinama postali uličari! Budi kurva, takve najbolje prolaze! Pogledaj televiziju! Samo sise i d..eta! Vidiš!! To se traži! Budi uličarka i druži se sa kriminalcima, pa kad budeš mojih godina bićeš poštovana! To je zanat! Zašto da ideš u školu? Da gledaš kako tatini i mamini sinovi dolaze džipovima na predavanja? Da vidiš kako se kupuju ispiti? Da bi gledala kako je novac bolji od znanja, uloženog truda i poštenja? Sutra da tebe sa teško stečenom diplomom zapošljava neko ko jedva zna adresu svoje srednje škole ili fakulteta, ako je uopšte bude imao! Ne, to ne moraš da gledaš! Budi ćerko ološ, nasilik, osuđivana, budi sponzoruša, učlani se u sve moguće partije, jer to je danas IN! Ako ne odeš u zatvor ili makar da te za nešto optuže, nisi čovek, nemaš poželjnu karakteristiku! Vidiš li da više nije bitno šta znaš, nego koga poznaješ i koliko si bez milosti! Bitno ti je da se snađeš, baci te knjige!"
Zatim je opet podigao ruku na mlađu ćerku, svoju mezimicu, koju nikad ranije nije tukao...
Kada smo odlazile od kuće, kažu devojčice, otac je u dnevnoj sobi stajao nad klonulom i izbezumnjenom majkom, i plakao.
U ordinaciji je zavladao muk. Svi su oborili poglede ka zemlji. Teskobnu tišinu narušavali su jecaji pretučene devojčice.
Devojčica je "zbrinuta". O ovom događaju je obaveštena dežurana služba Policijske uprave i stručne službe. Protiv oca nasilnika biće pokrenuta krivična prijava. Ako sagledamo malo šire, žrtva čitave ove priče je porodica.
Ko će odgovarati i kako procesuirati počinjeno nasilje nad ovom i sličnim porodicama?