Životinjski svet

Istaknuti Clanovi...

eizo RSS / 22.01.2010. u 06:59

Da li ste ikad razmisljali kako izgleda smrt jedne revolucije, da li uopste jedna revolucija moze umreti i ako moze kako i zasto umire ?

Ja mislim da revolucije nastaju i umiru u ljudima.

 

Ne mislim na revolucije u kojima ce pre ili kasnije novi El Presidente zameniti starog, mislim na onu osnovnu stvar koja se desi u glavi svakog coveka kad jednom naglo i iz nekog razloga promeni misljenje. Najgore revolucije su one u kojima shvatite da je druga strana u pravu i zato naglo i uplaseno menjate stranu bez previse razmisljanja, i one najcesce postanu veoma veoma krvave. A da stvar bude smesnija, najvise krvi prolivaju nesudjeni revolucionari koji istu najcesce uopste ne razumeju.

 

Problem kod ovih ljudi je sto osnovu i razlog te revolucije nikad nisu osetili, nisu oni losi po nekoj drakonskoj definiciji, oni su jednostavno nesto sto jeste, osetili bi je verovatno da su imali malo vise vremena, mozda i ne bi, mozda bi ih muka i problemi skroz zaobisli, mozda bi osetili svu tu muku, bedu i teror i jednostavno bi se uplasili i pomirili da takvim stanjem, ljudi su cudo.

 

Porodjajni problemi svih revolucija su strah, bez obzira sta da im se desava ljudi, vi i ja, ce trpeti nevidjena sranja, maltretiranja i situacije koje sad mozda ne trpimo, samo zato sto ce iz straha sami sebe ubediti da to tako mora, da to tako treba, da u stvari oni to zele i dopustaju da bi se iskobeljali i sa dnevnog reda skinuli svoj um i svoju savest koji oboje vriste od zelje za krvlju jer je bes kao sredstvo izrazavanja posle odredjenog vremena postane odavno prevazidjen i onda samo krv moze da zadovolji i odgovori na toliko straha.

To je ta jedna mala zanimljiva zivotna zajebancija i dokaz (da bog koji ne postoji btw) uziva u zajebavanju ljudske rase, ljudi koji nikad nisu ni osetili sve cari terora, problema i nezgodnih situacija ce biti najkrvaviji pobornici revolucije, jer u jednom trenutku kad shvate sta se dogadja, da to nesto ne mora da bude tako kako jeste, da ih neko i nesto ne maltretira zato sto oni to zele, da nemaju apsolutno nikakva prava i da su sve vreme uplaseni, e ti ljudi postanu najbolji i najgori revolucionari.

U isto vreme dok brutalno i krvavo udaraju temlje svoje revolucije kao dogadjaja u jednom drustvu oni vec udaraju u isto vreme i temelje svega onog loseg protiv cega ce se boriti sledeca revolucija.

Zbog toga su sve revolucije osudjene na ponovnu smrt i ponovno radjanje, to je prirodno, svaki vodja revolucije umrece i postace sve i svako u toj revoluciji, postace vecnost, ili ce preziveti i postati novi tiranin koji ce izazvati novu revoluciju i biti temelj te iste revolucije.

Kad malo bolje razmislite, revoluciji najmanje doprinose iskreni revolucionari koji duboko veruju u nju, i pored toga sto ce po njima revolucije nositi ime, sto ce jurisati po raznim ratistima noseci simbole iste, najtezi deo posla, pobedjivanje straha, za to, bice zasluzni najvise tiranin ili ono u cemu se on ogleda i oni koji u revoluciju ne veruju ili je ne razumeju, i koji generalno gledano ne trpe onoliko koliko trpe oni koji ce ravoluciju zapoceti.

Ovo bi bio prosecan ucesnik revolucije koji dobar deo iste provede na nekoj pozitivnoj nuli dok revolucija ne pocne da pobedjuje, odnosno dok muka ne stisne toliko da od grmljavine motika usi krvare, tada se prikljuci revoluciji i revolucija pobedi. Nemojte mu mnogo zameriti jer smo verovatno manje vise svi u toj ekipi.

 

Uz njih tu su i ljudi koji revolucije zapocinju, u cijim glavama revolucija pocinje, e njih staviti u jedan kalup je malo nemoguce, ima ih raznih, od Lenjina i Hitlera do Tesle i Sinejd O Konor, uglavnom su uvrnuti, i imaju cudne relativno ekscentricne navike, neki su skotovi neopevani, opet neki su cisto olicenje zla i savrsno ogledalo ljudkse rase u koje mi ne volimo da gledamo, deo je opet relativo simpatican, ima i savrseno fantasticnih cija se velicina se moze porediti samo sa mitom koji ce stvoriti njeni/njegovi vernici.

Dobar deo njih fino mirise ali neki i smrde.

Ovim ljudima mozete slobodno da zamerate sve i svasta posto su ili mrtvi pa ih zabole sta vi i mi mislimo o njima ili su na putu da postanu tirani u tom slucaju...ko ih jebe...

I svi oni su potrebni da bi se revolucija dogodila, zivela, umrla i da bi se ponovo rodila.

 

A zasto je potrebna revolucija ?

Zasto je potrebna revolucija...nemam pojma, ali je potrebna, uvek je bila potrebna, uvek ce biti potrebna, i uvek ce je biti.

...For shits and giggles i guess...

 

 

A zanima me koliko ste vi revolucija imali, preziveli, odziveli, nadziveli, proziveli...

Kako je pocela vasa revolucija, odnosno ako niste mrtvi ili tiranin, kako je revolucija pocela za vas, jel bilo krvavo, cujem da prvi put uvek mora da bude krvi do kolena, kod pravih revolucija.

Ni jedna revolucija nije ista kao prethodna reci ce vam svako ko je u jednoj ucestvovao, i svako ko je bilo koju od tih revolucija zapoceo reci ce vam da je svaka ista jer su joj i pocetak i kraj potpuno isti.

Dakle ono sto se desi izmedju, dakle posle pocetka a pre kraja je valjda vazno, moglo bi se reci da od svih stvari na svetu samo revolucija postoji pre svog pocetka i zavrsava se pre svog kraja.

 

Ja nazalost moram da priznam da nisam neki uspesan revolucionar, a za vas ne znam, imam samo jednu revoluciju za pojasom, sto i nije neki uspeh, a iskreno da vam kazem nije bilo ni puno krvi, tako da me i tu malo sramota.

Cak mi je malo zao i El Presidente-a od kad je otisao, nemam na koga da svaljujem sve svoje probleme, nekad se cak desi da moram i da ih resavam, retko, ali desi se.

Ovo je takodje jedan od velikih porodjajnih problema revolucije, ljudi ne vole kad moraju da resavaju svoje probleme i da se nose sa istim, cak ako pitate svaku postenu revoluciju reci ce vam da se ovo moze porediti samo sa pokusajem da iskenjate punu saku zileta, motorcangle i mrtvog papagaja...odjednom.

 

Moja slavno ucesce u revoluciji pocelo je ne bas preterano slavno par dana pre revolucije, dakle moglo bi se reci da sam osvedoceno istaknuti borac za demokratiju.

Treba imati u vidu da je Ruma tih dana bila mali grad, ne metropola kao danas, (takodje treba imati u vidu da je Sremska Mitrovica i tada a i sada rupa...) sto Rumu i Rumljane nije sprecilo da na svakih dva metra posade po kafanu, kafic, picic itd...bracu Rumljane u to vreme uveliko ekoloski osvescene, to nije sprecilo da piju uglavnom po parkovima i parkicima.

Neki jer nisu hteli da piju sa policijom i raznim drugim simpaticnim olosem u kafanama i kaficima a neki iz svoje ljubavi prema niskim betonskim zidicima i slovenskim bogovima koje su videli u drvecu sa kojima su redovno pricali o raznim temama mrtvi pijani i naduvani kao veverice.

To divno vreme mi ovih dana pomalo i nedostaje, svima je bilo jasno da sutra moze biti samo gore nego danas a opet bilo je svima takodje jasno da od ovog sranja gore ne moze biti, i da apsolutno nista ne moze da se uradi povodom toga i zato o tome stvarno niko nije razmisljao, tako da se zemlja Srbija zajedno sa Rumom i Rumljanima ususkala u taj mali limbo godina nultih a medju njima i ja sa svojom ekpicom probranih ali zajebanih zvoncica.

 

Da bi razumeli taj osecaj mozda je najbolje opisati kako je izgledao moj dan, dakle radni dan prosecnog klinca od dvadesetak godina.

-Ustanem.

-Odem kuci.

-Naspavam se.

Ovde kao sto ste primetili fali deo od kog zivimo, dakle posao pa nesto i o tome.

Odem na sljaku, koja je u to vreme bila ili zidanje necije kuce ili nesto slicno, dakle neki sljakerski fizicki posao, hvala bogu bila je rodna godina pa su braca preko Drine gajili travu na svakih dva centimetra, bilo je opste poznato da su i ovce u Bosni naduvane jer nema livade na kojoj nije nesto zasadjeno. A uz travu i hemikalije lakse su fizikalije...sto bi rek'o radni narod.

Raditi ili ne raditi tih dna je bilo relativno svejedno, i ovako i onako niste imali para, cak vam se nekad, posebno leti vise isplatilo da nista ne radite vec da sa sto maraka ili evrica (smesno mi, a ne mogu da se setim sta je tada bilo u funkciji, brate al' sam mator...) odete tri meseca na more slepajuci se sa drugarima, cuvenim precicama preko Republike Srpske kroz puteve koje znaju samo partizani i starije brdske koze veterani.

Stvarno mi nikad nije bilo jasno zasto su ljudi isli da rade u Kluz-u i slicnim fabrikama dok je u Rumi jos nesto i radilo jer nisu dobijali pare po par meseci a radili su po ceo dan i jos trpeli neke idiote tu i tamo, ljudi su cudo.

U principu ako niste umirali od gladi, bili proglaseni neprijateljem drzave, bili u zatvoru, to vreme i nije bilo tako lose, ustvari vreme pre toga je bilo super kad je bilo jos gore, kad niko iz moje ekipe a ni ja nismo videli devedeset devetu i svi smo bili tu u parkicu, pa je bilo bas super, a uz to smo svi bili klinci od kojih se nista ne ocekuje pa je bas bas bilo super i nikog nije preterano zanimalo sta ce biti sutra.

Tako je izgledao otprilike prosecna stvarnost klinca i klinceze tih godina, naravno nista bez narodnjaka...

Prosecna stvarnost moje malenkosti bas tih dana je bila super jer sam dosao sa mog malog puta oko sveta, imao para za dve flase piva, sto me je po automatizmu unapredjivalo u titulu trulog burzuja, a jos smo imali s vremena na vreme pare i za benzin (domaci iz Bugarske), pa sam relativno brzo postali najveci turisticki cinilac privrede zemlje Srbije.

Gde i kako cemo se probuditi sledeceg dana je bila velika nepoznanica, sto je bilo malo reci fantasticno, uletite sa dva'es dindzi u neki stek za pice nadjete neke underground bend koji svira na nekoj kucnoj zurci ili u nekom podrumu i nema vas.

Odatle nezvanicni moto Rume, jebo onog ko se na granici nije budio...

 

Za mene demokratija izbila kad sam snimio jednu Natasu ili Nataliju...nesto na N, u to vreme ne-udatu (ali se i to pokvarilo) koje je u isto vreme snimila mene, i tako je pocela velika avantura upoznavanja, koja je naravno isla po vec poznatim lokalnim obicajima, prvo ja nju ignorisem, pa ona mene ignorise, pa ignorisemo jedno drugo, pa se nasi prijatelji ignorisu, a onda neko od prijatelja mojih ili njenih prijatelja, obavezno neko koga prijatelji njenih ili mojih prijatelja ne poznaju, pozove prijatelje mojih ili njenih prijatelja da popiju pice apsolutno nonsalantno i nezainteresovano, tipa idemo na neku zurku pa ako bas ocete, onda meni prijatelji mojih prijatelja jave da li ce prijatelji njenih prijatelja dovuci njene prijatelje, a samim tim ce i njeni prijatelji dovuci nju a moji mene na istu manifestaciju, zurku, svirku, pocasno uvodjenje kanalizacije ili sta vec...
Jednostavno zar ne, ako vam ovo nije pojasnilo belu kugu u Vojvodini onda ste jako glupavi...

Ako niste nista razumeli od gore navedenog, nema veze, to ionako nema veze sa pricom samo vas zajebavam (vi koji ste sve procitali se verovatno osecate glupavo u ovom trenutku a ?)


Prilicno sam siguran da je u pitanju bio neki rodjendan, nisam bas siguran ciji niti gde, ali je bio rodjendan...ili slava, uglavnom prilicno sam siguran da sam krenuo na taj rodjendan/slavu ni kriv ni duzan.

U principu ako krenete iz jedne kafane u drugu od KC-a do Hi-Fi-a veoma je upitno gde cete stici najcesce nazeleznicku stanicu, posebno zbog cinjenice da se u Rumi svi trezne na Zeleznickoj stanici.

Iz vise jednostavnih razloga murija tih godina tamo nije smela da zalazi zbog slabo osvetljenog prostora, i pijanica koje su spavale po cekaonicama, a opste je poznato da narodna milicija u zemlji Srbiji i tad a i sad  smatra obavljanje svoje duznosti najgorom kaznom koja im se moze dogoditi, pa zato dobar deo svog vremena provode u zbunju ispred tehnicke skole i lupaju kazne roditeljima, jer znaju da niko nece da se svadja i psuje dok mu je klinac u kolima pa im odmah na pitanje ocete da pisem il' da platite puknu cuvenih tadasnjih sesto dinara.

 

I tu naletesmo na dva postara negde izmedju treznjenja na stanici i planiranja novih pohoda kod Lipe, ugledne kafane za istaknute clanove omladine.

Moglo bi se napisati knjiga i knjiga o policiji grada Rume, sad ja stanje malo bolje, kad kazem malo mislim malo, ali je stanje tad bilo tako katastrofalno i nadrealno da je i ovo malo puna kapa. Ruma je tad bila podeljena izmedju poslovnih ljudi iz Sapca i Beogradjana.
A isto tako i policija, jer su uostalom kao i sve kurve (pravim ogromnu razliku izmedju prostitutki koje postujem i kurvi koje ne bas...), bili placeni da igraju za jednu od dve gore pomenute ekipe.

Imali ste cuvenog Cicu koji je nosio sluzbeni pistolj, svoj postolj, i hekler, bez zezanja.

Zastupnik poslovnih ljudi iz Sapca, mnogo fin covek, dobar deo svog radnog vremena provodio je u Alkatrazu ali jednom prilikom sluzbeni pistolj je slucajno opalio i dva policajca su poginula, nezvanicno se pricalo da ih je ubio nizak standard, oni podlozni zaverama pricaju da su mozda rupe kalibra nepoznatnog u njihovim telima zakomplikovali vec komplikovano zdravstveno stanje, ali opet sve su ovo samo price, pa im ne treba mnogo verovati, uostalom mozda se nista od toga nije ni desilo, jedino u sta mozete biti sigurni, je da Cica vise nije nosio svoj cuveni pistolj, i da je brzo posle toga penzionisan.

 

Zatim ste imali Mesara, i njegovog klinca, Beogradovog izaslanika na zemlji, coveka koji je dugo vremena bio Borovicina desna ruka i jos nekih raznih drugih ljudi za koje naravno nema nikakvih dokaza da su neopevani ratni profiteri i kriminalci pa vas molim da ne insinuirate bilo sta, i on je bio divan primerak Rumske policije, omiljeni sport tog coveka je bilo premlacivanje ljudi.

 

Ovde ne mislim na ono kao hapse te kerovi pa te razbiju od batina i obogalje, nego na primer nadje klinca osmi razred i pretuce ga na do krvi, i nikom nista, ni klincu nista, mislim da je ostao nepokretan ili tako nesto. A omiljena sportska disciplina je bila da se proseta pored Lipe i jednostavno izvuce nekog i razbije ga od batina, sve je isto bilo ok, jer niko nista nije video, cak ni bog, jer je crkva odmah tu pored i njegov zastupnik je sve gledao i nista nije video, ma cudo, u Rumi je vidljivost veoma slaba kad je policija u pitanju.

Ovo su neki svetliji primeri, verovatno mislite da sam izvukao najgore primere, ali zaista nije tako, svi su bili olos, sa izuzetkom dede, kog su sutnuli tamo u pisarnicu i par postenih koje su za kaznu poslali ili na Kosovo godinu dana pre toga, ili u zatvor kao cuvare, da prolupaju, od cele stanice samo jedan posten pandur, bez zezanja.

To je bila klasicna policija tih dana, svi i svaki bez obzira sta sad oni pricali i dokazivali, dno dna.


Imajuci ovo u vidu ni mi nindze, vesnici proleca nisamo bas bili svileni, jer ko' sto su oni voleli da prave sranja svog kalibra, i mi smo uzivali u tom hobiju, sto bi reko' mis, i mi smo se krljali...
Nismo mi nista pametno radili bas tog, dana a to je bilo mozda dan ili dva pre pocetka kraja ili kraja pocetka, zavisi kako brojite.

Bas nista, sedeli ispod Lipe i pokusavali, toga se bas secam, Ivketovim kljucevima da otvorimo limenku piva nekom klincu, na kojoj je prso otvarac, kao vrsni poznavaoci limenki ucinismo mi to dobro delo klincu od nedovoljno godina za kupovinu alkohola, koji je ocigledno ispao nevidjena faca pred svojom devojkom jer je pio limenku piva, i poznavao starije majmune u krdu, u tim godinama to te cini facom, ne  vredi da objasnjavam.

I mi smo nesto nastavili da se zezamo tu na zidicu, kad ja primetim da kroz prolaz izmedju crkve i zgrade maticara kroz prostor valjda predvidjen za mladence i pijane svatove tamo kod svecanog ulaza, stoje dva pandura, krenuli su iz stanice peske sa brega, i tacno vidis da jedan gleda prema nama a ovaj drugi gleda ko je od ovih sitnicara tamo na pijaci cosak dalje postavio tezgu, i koga bi mogao da obidje i nisu se dogovorili koga ce prvo da zezaju, mislim isplati im se vise da maltretiraju ove na pijaci za sto-dvesta dinara, ali opet vise vole da podjebavaju klincadiju valjda to potpomaze ego kad zgazis nekog slabijeg ili sta vec, uglavnom vole oni taj rad.

A vec je poceo da pada mrak, i spremala se neka guzva tu na centru, mislio sam da je opet neko seljakanje od muzike ili miting ili sta vec, stvarno nisam bio u toku, ali skapira i moj drugar da nas ovi majmuni zagledaju i pita me dal' bi da se kladim u pivo da ce da nam pomeraju dupe, uzmem ga ja za dva piva i pratim koka kolom, doguramo mi do tri piva i dve sok zvake ako se dobro secam, u isto vreme dva pandura doguraju do druge drvene klupe, nekih sest ili sedam metara ispred nas do ovog klinca i klinke.

Nesto su mu kenjali sta on tu radi, kakva je to frizura (vole da te zgaze ako imas cirokanu ili mohikanca na glavi pa to ti je), i lupi mu ovaj debeli samar, onako bez razloga, pedagoski, bolje spreciti nego leciti sto bi rekli, i jos jedan, i sad ima tu ljudi, ovaj pandur se tu i dalje dere, onako bas mu se dopalo, mislim vole oni to znate kao dere se tu, pored otvoreni kafic gomila ljudi gleda, i nastavlja se to.

Ja sam se nasao nesto tu veoma uvredjen bas tu i bas tad, jer je taj lik slicno i mene nekad jednom zajebavao u jednom klubu, zbog neke sitnine u dzepovima, i skapiram, da su nam klinci preuzeli glavnu zanimaciju, znaci najveci deo dana za moju generaciju je bio da te ne uhvati murija onako iz zajebancije da te zajebava, i ako prodjes dan da te oni ne dave, ma ceo dan se osecas super, kao da si ne znam sta preziveo, kao da stojis u redu za vakcinaciju u skoli i onda odjednom ti kazu bas kad ti dodjes na red, da nema vakcinacije.
U neku ruku to nam je bila jedina kulturno-umetnicka zanimacija, tih dana, sumanuto zar ne...




I tako nastavlja se to dok klinac nije poceo da place, frku mu valjda, nije ni to bas toliko prijatno u tim godinama kad ti neki matorac tu kenja, maltretira ga neko bez razloga, nista nije radio, tu pred nekom devojcicom bas onako da ti skenja dan.

Sta znam nije bas svejedno da se kacis sa njima i oni  valjda bi ja to iskulirao da nisu obojca poceli da ga zezaju zato sto place i da nisam imao patikice, valjda onako iz ciste morbidnosti, i tu mi se bas onako zgadio taj debeli lik, mislim da nkad u zivotu sa izuzetkom haradinaja nisam nekog toliko mrzeo i dovodio u pitanje njegovu kvalifikaciju kao ljudsko bice, i dan danas ne znam ko je, ali da umire od zedji u pustinji ne bih ga ni zapisao zivot da mu spasim. Ljudi su stoka.

Sad malo o akustici, zgrada maticara je pored zgrade crkve, sto znaci da se sve to nalazi u uskom prostoru, i te klupe i sve to, cim sam ja ispalio kombinaciju najraznolikijih psovki umotanih u jednu recenicu koja je odjeknula toliko da su se dva pandura prvo smrzla u mestu, pa medjusobno pogledala jer ni njima nije valjda bilo jasno sto i kako, a onda je pandurski gen u obojci prevagnuo i stara skola sve ih pobi, nek ih bog razvrstava je stupila u funkciju.

Ja stvarno ne volim da trcim, lenj sam, i nisam u nekoj kondiciji sad, cak je i moj macor lenj i ne bezi od kucica, ali bre tad, bre kad sam iz one vukojebine oko Peci dosao kuci, bre sve brda i planine i dosao kuci nazad u Vojvodinu, gde je sve ravno bre mogao sam dva dana da trcim kao konj, i da se ne oznojim, mislim da od tad nikad nisam toliko trcao niti cu ikad ako je moguce, ako naidju Nemci, mogu da me streljaju, ja zadnjicu ne mrdam.

Ali tad...


Krene lik da ide ka meni, ja uhvatim maglu, on krene da trci zamnom, kroz onu aleju stolova i ljudi koji sede u kaficu, i napravimo ceo krug oko svih tih stolica, ovaj debeli krene prema meni onako sav zadrigo i debo' da skoci na onaj zidic na kom smo mi sedeli, i nekako se kobelja, ja protrcavam pored njega i gledam jebote, dal' on zaskace taj zid sa tim klupama ili sta, mislim to je zidic od dvadeset trideset centimetara, dete moze da ga preskoci, on se tu pari sa njim, stao bi ja da pomognem ali juri me ovaj mladji skot.


I krenem ja da bezim kroz te klupe, pa preko nekih zardinjera koje su tu stajele pored budice koju su postavili odmah tu naslonjenu na crkveni zid ako se neko smori za vreme predstave u crkvi da ima nesto da popije.

Pa izmedju kola na parkingu, sad vec malo frka pa trcim malo brze a ovaj kreten bas i ne odustaje, a vec malo i  mrak pada, uhvatim zalet kao kreten od nekih pet sest metara i na rukama se prebacim preko jedne stare drvene kapije tu preko, pa kroz dvoriste, opet na neki zid na kom sam promasio ono kretensko staklo na vrhu zida gore za otprilike dva centimetra, bas sam se tu nesto nazuljao na taj zid oca mu Japanskog, i taman eto mene na pijaci medju svim tim tezgama, bas pomislim odustao je kreten, ali podcenio sam akustiku.

Stvarno ne znam sta sam ja sve njima opsovao tad, ali kad vas Rumski policajac juri duze od jednog coska, znaci da je mnoooooogo ljut. To je posvecenost, nije to kao sad, kad te uhapse pa ti sude, pa te imaju na kaseti kako pucas na grad, i pismenu izjavu u kojoj pise nae'bo sam im se majke i opet ti sude deset godina minimum...bezuspesno, tad je vazila takozvana Alkatraz pravda po ugledu na finansije doticnog zdanja, ako te stignu, brate kriv si, a ako si kriv, normalno je da se opires hapsenju, i sta ti onda nije jasno kad te gazi strucan kadar, a ako vas je dvojca, bato prso si, tad spadas u organizovan kriminal, i gazi te interventna, a u prijavi pise da si se sam gazio i porednaredjenja sluzbenog lica da obustavis gazenje samog sebe.


Kad sam video da lik izlazi iz onog prolaza, a mrak na pijaci manje vise nikog tamo, krenem ja preko onih betonskih tezgi da bezim, problem sto ne mozes ni da se sakrijes, jer nema nikog, mislim obicno sam pre toga bezao od murije po danu, kad tako odlepe i nisam ih nesto psovao, nego te malo jure radi sporta, kao Englezi lisice, ili moj macor komsijinu dzukelu, ali ono nigde nikog, trci lik zamnom kao lud, valjda sam tad jedinog atleticara navatao u celoj Srbiji.


Istrcim ja kroz tu pijacu, tamo kroz one trafike kod ribarnice koja zaklanja pogled, i gde pijanice idu da rade vec to sto rade, zaokrecem, preskacem dva minula rada, u raskoraku treci, uhvatim se za onu sipku i podignem se preko, pa niz postu, kroz zgradu Lepe Brene (o da, tako se zove) izadjem tamo kod Cuperka, sacekam malo, lik i dalje ide zamnom, i ne sto ide, nego pici ko Tito po sumama i gorama, i dan danas, kad se setim sam se sebi smejem, lik u kondiciji do zla' boga.

Krenemo opet, niz cosak, koja li je ulica to bila nemam pojma valjda Grobljanska (o da, toliko glupo ime) i onda mi sine ima da se razbije kao kreten pandur, jer ljudi obicno misle da je lakse trcati nizbrdo, a cela ta ulica je nizbrdo, tacno sam znao da ce popasti travu jer sam jednom tu bezao od nekog klinca kad sam bio mali i roknuo sam.

Tacno sam cuo kad je prso dole, i ni sam ne znam sto, toliko sam bio srecan kad je roknuo, i nesto sam mu dobacio, secam se da jesam, ali ne bas sta, nesto tipa maco, kuco dal' si se povredila, ma izletelo mi nesto boze sacuvaj, lik ne da nije stao, nego je onako iz skoka ustao, samo na rukama, ona vezba koju rade fudbaleri da napumpaju trbusne misice, e ovaj ih je valjda sve pobedio.


I opet, iza coska, e sad problem sa Rumom je ,sto je to mali grad, i nema mnogo pasaza kao u velikim gradovima tako da kad bezite mozete samo pravo da trcite niz ulicu, a ako vas taj ko vas juri vidi, ugasili ste, posebno ako je lik koji vas juri, mesavina Supermena i Ferarija.

I ja sta cu, nastavim da trcim do coska, od coska desno do drugog coska, i opet trcim ka pijaci, i vec mi u glavi kako ce me onaj drugi tu negde sacekati, mislim koliko glupi mogu biti.

Trcim u krug i opet sam na istom...

Stignem ja do pijace i opet kroz tezge, neka baba koja je tu krene da apludira dal' muriji, dal' meni pojma nemam, skratim pored onih trafika pa kroz jedan prozlaz, pa opet preko ulice, pa opet tu kroz parking, i opet ka Lipi.

Vidim debelog pandura kako se dere na Ivketa, kao nesto ga je naterao da kleci na kolenima kao u stavu ono ruke na potiljak i te gluposti, i nesto se on tu dere, i ja sad trcim ka njemu, a on meni okrenut ledjima.
Taj osecaj, od pandura do zida prolaz je nekih dva metra, mozda dva ipo, ako protrcim pored njega, nema teorije da me vidi, ali ako me skapira prso sam, i tu ja krenem polako da usporavam da se bas ne cujem toliko, sad nesto mislim da je ovaj sprinter bio blize i da je viknuo, zgazili bi me samo tako, ladno bi samnom okrecili celu zgradu, ali oces, debeli se dere, odjekuje celo selo, zvona na crkvi dva metra desno se ne cuju od njega.

I taman kad je krenuo da se okrene jer sad vec ceo kafic tu napolju gleda u mom pravcu, Ivke mu nesto opsuje i pandur mu odlepi dve tri sljage i nastavi da gleda u njega, i ja sad sta cu, pridjem polako panduru, a pandur celav ma ima neku uvrnutu lobanju, i stvarno mi je sad jasno koliko je to bilo glupo, i razumem da normalnom coveku/zeni to nikad nebi palo na pamet ali kad sam video tu celu, prosto sam morao, i jos uvek smatram da je to ubedljivo najbolja ikad uradjena, iz zamaha, o celu, kakvu covek ne moze da zamisli, nategao sam prste, ma zamalo da ih polomim kad je ta marcola pukla, pa to je odjeknulo, lik se zateturao tu pored nas levo, a nas dvojca smo opet krenuli da bezimo.

Ovaj put uz smejanje, uzasno smejanje, ono sto gusi dok trcite, i skrenemo mi levo kroz jedan mali prolaz izmedju zgrada pa desno kroz one parkinge izmedju kola, i naravno kao i uvek, ne znam da li je jos tamo, razbio sam se na onu propalu betosnku plocu, koja je obogaljiva devedeset posto Rumljana, ali nastavimo mi pored, sad je prodavnica igracaka valjda , ne secam se sta je bila tad, kroz budice sa hamburgerima, a tamo masa ljudi, znaci brdo bas na centru, uletimo mi u masu tamo kod onog zidica gde je nekad bilo ono crveno gledaliste.

Shvatimo mi posle par minuta da je u pitanju neki miting sta li je, i uopste ne kapiramo sta se dogadja, izlazi neki lik, tad nisam znao ko je, pocinje jel'te kao taj miting, drzi cika Nenad Canak mikrofon u rukama nije jos nista rekao, nije jos pocela cela stvar guzva je, i gleda u dva pandura koji trce prema mitingu sa pendrecima, staju polako na sred puta i oni su skapirali da trce sa pendrecima ka par hijada ljudi, okrecu se i polako idu nazad, prsli smo od smeha.



Pola sata nisam mogao da dodjem sebi, malo od trcanja malo od bezanja, malo od smeha sto ispalismo ova dva ludaka, ja sam toliko crko' da sam seo na sred onog betona, ko narodni heroj, mislio sam da cu dusu ispustiti, ko zna koliko smo se mi tu oporavljali, vec je pocela cela stvar da se zavrsava, cika Nenad Canak nas je pozdravio sa zeljom da dodjemo u Beograd u sto vecem broju, i zezao se kako svi iz Mitrovice treba da pripaze na jednu krivinu blizu Rume (par dana pre toga on je imao tu saobracajku sa motorom, naravno postoji i verzija gde saobracajka nije bila saobracajka nego pokusaj parkiranja vozila na glavu clana opozicije), i kako zna o cemu prica...


I bas dok se to zavrsavalo Ivke negde u masi nadje prijatelja od prijatelja od prijatelja od nekog poznanika i nju cije ime valjda pocinje sa N, i ona nas onako pogubljene, kao radi nekog mojne'ne-zainteresovanog razgovora pita kao koliko smo mi dugo tu, kao da li smo od pocetka, i moj kolega kreten ispali legendarnu recenicu zbog koje ga jos zezamo i ustajemo kad ulazi u kafic, mrtav ozbiljan, blago namrsten, da izgleda onako nadahnuto ko profesori kad pricaju o narodnim herojima, sa sve dramskom pauzom.

O pa da, od pocetka smo ovde, mi smo isktanuti clanovi...
Ne secam se da li je rekao otpora ili opozicije, neka eksplozivna umna dijareja je bila u pitanju.

 

Nesto mi je sve ovo u glavi ovih dana sa svim ovim cudima koja se desavaju u Ukrajini, uz standardne konstatacije da je pod slobom bilo bolje, da nasa mala revolucija u stvari nije ni bila revolucija i slicno...

Uz to, skoro sam od caleta klinca zbog kog je pocela moja revolucija cuo konstataciju da nam je isto kao i za vreme slobodana...

 

 

 

Ovaj verovatno najduzi i najdosadniji tekst u istoriji blog-a se ustvari moze svesti na sledece:

Ko misli da nam je isto i da je onda bilo bolje, moze da mi se napusi kurca...

 

 



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tajanstvena_urednica tajanstvena_urednica 08:04 22.01.2010

ni najmanje


Ako niste nista razumeli od gore navedenog, nema veze, to ionako nema veze sa pricom samo vas zajebavam (vi koji ste sve procitali se verovatno osecate glupavo u ovom trenutku a ?)



Ne, u zabludi si, pročitala do kraja, zveknula preporuku, a sad ću da se spremam za sastanak na kome treba da objasnim zašto ovaj (novi) blog ništa ne valja!
Spavaću neki drugi put, ne mora se baš svaka noć prespavati

Eizo, ulepšao si mi dan, hvala!


Izbor muzike kao i uvek, vrrrrrrrrrrrh!


p.s. ako te, odnosno tvoj blog budu ignorisali jer sam se ja javila prva, sorry, bilo je jače od mene - uživala sam da ga pročitam, a smučilo mi se da ćutim, odnosno samo odgovaram na prozivke. I urednica je ljudsko biće.


ana_radmilovic ana_radmilovic 08:48 22.01.2010

Re: ni najmanje

tajanstvena_urednica

ako te, odnosno tvoj blog budu ignorisali jer sam se ja javila prva, sorry, bilo je jače od mene

a što?

evo ja ću z'inat.

treba da objasnim zašto ovaj (novi) blog ništa ne valja!


e, ja sam se sad taman navikla... zatamnite samo, nemojte opet menjati za ime sveta, ima nas koje mrzi da se svaki čas ponovo dovijamo. ali zatamnite, ovo jes' ubitačno belo.

mislim na onu osnovnu stvar koja se desi u glavi svakog coveka kad jednom naglo i iz nekog razloga promeni misljenje.


ja svaki čas menjam mišljenje, vrlo sam revolucionarna onda, jel da? :)
'beš čoveka koji ne menja mišjenje, taj i ne misli onda.

Ko misli da nam je isto i da je onda bilo bolje, moze da mi se napusi kurca...

ima nas i koji idemo u obrnutom smeru... naime, ja sam se 5-og okt. uplašila (delovalo je suviše osvetoljubivo za moj želudac, e da bi se ispostavilo da ni to nije istina i da je to farsa sa par reprezentativnih primera) a sada mislim da je ta navodno srušena navodna diktatura (to je smešno al nema veze) samo jedna faza u našem naopakom razvoju, tj propadanju.
imam jedan problem s revolucijama - naime, ne mislim da je narod politički subjekat, kupiš (u stvari prodaš mu, što je još veća ironija) pištaljke i on pišti... revolucija je zabava, ko što se one ekipe (evo, ubite me sad ali tako mislim) zabavjaju na onih štrajkovima i ko što je rat zabava onih koji učestvuju pa posle ne mogu da se naviknu na pavila kad dodje mir... pobedili ili ne, kad prodje vreme, rećiće vam da je bilo besmisleno, ako imaju mozga. ako su pošteni, rećiće vam i da su se zabavljali tokom tih grozota... that's the mankind.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 08:55 22.01.2010

Re: ni najmanje

TU
Ne, u zabludi si, pročitala do kraja, zveknula preporuku, a sad ću da se spremam za sastanak na kome treba da objasnim zašto ovaj (novi) blog ništa ne valja!
Spavaću neki drugi put, ne mora se baš svaka noć prespavati

Eizo, ulepšao si mi dan, hvala!


Izbor muzike kao i uvek, vrrrrrrrrrrrh!


Obicno kad otvorim novu temu bacim prvo pogled na duzinu teksta pa, ako je predugacak, cesto odustanem od citanja. To mi se i kod eiza vec desavalo. Al' kad njega mi se jos nikad nije desilo da, kad/ako procitam, ne kazem: bas je bezvezan dizajn ovog bloga (i starog i novog) - morala bi da postoji mogucnost da se tekstovima majstora kao sto je eizo moze "zveknuti" (bar) nekoliko preporuka ...

Apropo novog bloga: ma ne bi trebalo bas sve kriticare uvek uzimati preozbiljno: vecina ljudi nisu revolucionari ... i tesko se odricu starih navika. Isto tako je bilo i kod prosle promene blog-dizajna.

Sto se mene tice glavni nedostaci proslog novog (sada starog) bloga su ostali i u ovom najnovijem: 1) nema liste zadnjih postova na noslovnoj na koje se odmah moze skociti (to je postojalo u onom "prastarom" dizajnu) i 2) nema jednostavnog "skakanja" od jednog do drugog NOVOG posta prilikom ponovnog citanja novoprispelih postova ... Za mene nisu dovoljna objasnjenja da je to tesko (izvodljivo etc.) - poseebno ona prva tacka

pozz

ps. Naravno to ne znaci da i "kontrarevolucionari" nisu korisni: oni teraju revolucionare da isprave svoje greske (i da se trude da dokazu da je sada bolje). Bar u pocetku - kasnije svi zaborave: sadasnji branioci starog bloga branice ovaj novi kad on postane stari ... a revolucoinari ce u nove revolucije - kako je to neko vec mudro primetio

mariopan mariopan 09:16 22.01.2010

Re: ni najmanje

I ja sam uzivala do kraja. zveknula preporukui tebi i Urednici


Nije nam isto, i ne povratilo se , puj, puj ,puj..samo je moglo mnogo, mnogo bolje.
Lepo mi je da se setim onog osecaja da smo u stanju nesto da menjamo.
Ne znam sta me tera da odem tamo gde nije dozvoljeno,u Bg, policija na svim putevima, nasi autobusi nisu prevozili pa sam morala stopom, ostala nekoliko kriticnih dana u Bg, sva moja familja bila tamo, guzva, trazimo se, gledam gde su deca, bratova, sestrina, brat tu kao cuvar svih nas da ne nadrljamo...oni se penju na zardinjere, masu pa potonu u masu.....ludnica u kojoj sam uzivala ko kreten.
Stajala sam cele noci na Terazijama cekajuci da cujem da li je pao, da nije bilo zabadava sve to, i onda krenula kuci stopom, nije bilo prevoza i ja u Vojvodinu moram, preko mosta peske...pokupe me neki direktori sluzbenim kolima i dovezu do kuce.
Ja donela komsijama one plave trake "Gotov je" i pricam kako je bilo, i toliko se nadam da to nije normalno.
Iako nije ispalo kako sam zamislila, nije mi zao, ne znam da li cu ikada vise u zivotu doziveti neku revoluciju gde cu imati tako snaznu veru i nadu kao sto sam je tada imala. Malo li je?
I ko kaze da je propala? Revolucija tece. I dan danas.
A jesi li smuvao devojcicu?
antioksidant antioksidant 10:38 22.01.2010

Re: ni najmanje

Ko misli da nam je isto i da je onda bilo bolje, moze da mi se napusi kurca...

dooobra macola
: ))))
eizo eizo 21:33 22.01.2010

Re: ni najmanje

tajanstvena_urednica
Eizo, ulepšao si mi dan, hvala!


Sluzimo narodu...

A ako me budu ignorisali to ce jako da mi povredi osecanja, ima da se bacim pod prvu kokosku...

I dalje ne kapiram sto moras da budes fina prema ljudima al' ok.

Sto se bloga tice, meni se stari vise dopadao, em' sam se navikao na njega, a i bio je malo pregledniji, ali opet treba dati malo vremena programerima da se skinu sa belog.


ana_radmilovic
a što?

evo ja ću z'inat.

Pa da novinari i studenti


Ne znam kako kod, vas ali u Rumi i okolini je isplivao najgori sljam zajedno sa ok ljudima na povrsinu e sad ko je kriv postenim ljudima sto nisu hteli da se bore za svoja mesta.
Nista strasno bice revolucija i za te sto su isplivali.


Virtuelni Vasilije
Koji ce ti revolucija bez kontrarevolucionara ?!

mariopan
A jesi li smuvao devojcicu?

Ma jok, dok smo stigli do nje, bio sam prekriven prasinom i blatom po kolenima i oznojan, i sad da li bi bilo koja devojka koja drzi do sebe muvala lika koji se valja u blatu

antioksidant
dooobra macola
: ))))

Bum
margos margos 03:44 23.01.2010

Re: ni najmanje

Iako nije ispalo kako sam zamislila, nije mi zao, ne znam da li cu ikada vise u zivotu doziveti neku revoluciju gde cu imati tako snaznu veru i nadu kao sto sam je tada imala. Malo li je?
I ko kaze da je propala? Revolucija tece. I dan danas.

Meni su najlepši bili oni dani između - od izbora do Petog oktobra- ljudi po Beogradu nasmejani, puni sigurnosti i samopouzdanja... nema natrag. Ostala mi jedna divna slika - idu tri dame, doterane, sa pištaljkama oko vrata, a njima u susret ide grupa mladića, njih desetak, mogli bi im biti sinovi - i u nekoj drugoj atmosferi, jedni prema drugima bi izrazili, makar mimikom, nepoverenje i surevnjivost, no, tada, jedni druge pozdraviše, veselo kulturno, baš radosno. Momci se pomeriše u stranu da propuste dame, one se zahvališe i cela scena kao iz nekog lepog, neverovatnog filma da je iščupana. Meni su to dominantna sećanja, na tu radost, kulturno ophođenje, dostojanstvenost koja se osećala u gradu.:)

I Slobodanov govor koji imam snimljen na kaseti sa rečenicom '..naš mali i na kriminal nenaviknuti narod...'


PS Opet si se istakao s tagovima :)))
mariopan mariopan 13:15 23.01.2010

Re: ni najmanje

To, Margos, bas to, ta radost, ta nada, ta dobrota koja je isplivala iz ljudi i prelivala se na sve...tako smo se tada svi osecali . Bas to mi je bilo lepo i ja sada pamtim taj osecaj. Mislim da ga nikada vise necu osetiti i to je ono moje blago koje cuvam. Malo li je?

Mnogo ljudi na planeti odzivi ceo svoj zivot a da to ne osete iz raznih razloga pa verujem da sam blagoslovena tom jednom revolucijom koju sam dozivela, to je kao da se zaljubis, takav osecaj , ali se tada zaljubis u sam zivot, u sve ljude, sve ih volis, svi su oni deo te tvoje revolucije i osecaj je fantastican.Eh, ala sam se raspilavila, smrc..
mariopan mariopan 13:30 23.01.2010

Re: ni najmanje

idu tri dame, doterane, sa pištaljkama oko vrata, a njima u susret ide grupa mladića, njih d

Dok su trajali protesti mi smo dolazili u BG, sin i ja , kolima, zadnje pare za benzin, bila frka za gorivo a para se nema, pa pici za Beograd, tamo je zivot a ne kod nas u gradu zabokrecina...

Tada se ulicama nije moglo proci ili od naroda ili od policije pa smo okolnim ulicama sve gledali gde da se parkiramo pa da idemo sa narodom peske...stignemo na Dusanovac, tu negde kod Krusevacke ili Maksima Gorkog, ne secam se tacno gde, noc pala...ide masa naroda nama us suret, ulica je zakcena i pokauzuju nam da ce rukama da nas odnesu, zajedno sa kolima ako se ne sklonimo...mi povadimo pistaljke pa kroz otvorene prozore i zazvizdimo, oni videli tablice da smo iz drugog grada a dosli smo kao podrska, ma kao da smo im braca rodjena...e, odmah nas grle, odmah mesto za parkiranje tu na licu mesta se spojimo sa masom i odemo sa njima dalje.
To je bio fantastian osecaj, svi smo bili jedno.Stari i mladi, deca sa roditeljima, bake i dede sa unucima...eh. bila je bas dobra ta revolucija ........ajd da je ponovimo
papaja papaja 08:47 22.01.2010

Uh

procitao :)
Gde si bre eizo?
eizo eizo 21:48 22.01.2010

Re: Uh

Tutsam...
duchesse duchesse 09:17 22.01.2010

Ko misli da nam je isto

i da je onda bilo bolje, moze da mi se napusi kurca...

miloradkakmar miloradkakmar 11:26 22.01.2010

Ne samo

pročitao, uživao, još uvek se smejem , pa nešto i nije smešno, upoznao Rumu, čini mi se jedan i po put ... Al' ti možeš/ mogao / da trčiš !?
eizo eizo 21:58 22.01.2010

Re: Ne samo

Brzina eizo-a je srazmerna kilazi misica koja juri ka njemu, imajuci u vidu da je prosecna brzina coveka u galopu oko 36,96 kilometara na sat, zavisno od kilaze misica koja ga juri eizo u svom stanistu, je u stanju da razvije brzine i do 40-50km na sat.

Ako je cinilac broj dva udat a nepoznati cinilac dolazi s posla ranije, eizo je u stanju da razvija brzine od sto, dvesta a i vise kilometara na sat ali i podzvucne brzine.
nsarski nsarski 22:10 22.01.2010

Re: Ne samo

imajuci u vidu da je prosecna brzina coveka u galopu oko 36,96 kilometara na sat

Svetski prvaci u sprintu (100m za 10 sekundi) trce brzinom od 36km na sat. 36,96 km/h ne moze biti prosecna brzina coveka u galopu.
eizo eizo 03:46 23.01.2010

Re: Ne samo

Ozbiljno nisi skapirao da je zajebancija u pitanju ?

Ajd, ok moja greska, recimo da je prosecna brzina coveka izmedju dvadeset i trideset kilometara na sat zavisno od toga i koliko mu se ide u WC.
nsarski nsarski 16:15 23.01.2010

Re: Ne samo

Ozbiljno nisi skapirao da je zajebancija u pitanju ?

Haha, to mogu i ja tebe da pitam.
mariopan mariopan 23:38 23.01.2010

Re: Ne samo

eizo
Ozbiljno nisi skapirao da je zajebancija u pitanju ?

Ajd, ok moja greska, recimo da je prosecna brzina coveka izmedju dvadeset i trideset kilometara na sat zavisno od toga i koliko mu se ide u WC.

Pesacenjem 16 km sat, izvudjacki pozdrav
godec godec 11:36 22.01.2010

Nase revolucije

A zanima me koliko ste vi revolucija imali, preziveli, odziveli, nadziveli, proziveli...

Kako je pocela vasa revolucija, odnosno ako niste mrtvi ili tiranin, kako je revolucija pocela za vas, jel bilo krvavo, cujem da prvi put uvek mora da bude krvi do kolena, kod pravih revolucija.


Imao sam tri revolucije. Za sada. Proizveo sam ih i odziveo jesam, a da li sam ih preziveo i nadziveo ne znam. Imam osecaj da cu neke od njih ponovo morati da pokusam da prezivljavam. Krvi do kolena prvi put? Po mom misljenju kod pravih revolucija uvek ima krvi do kolena. Zasto samo prvi put?

Uvek su pocinjale iznenada. Zbog neke sitnice koju inace ne primetim.

Koliko god krvi do kolena da su tvoje revolucije izazvale, hvala im jer su te oblikovale da pises i objavljujes ovako sjajne tekstove.
eizo eizo 22:08 22.01.2010

Re: Nase revolucije

Lako je vama sto imate bar komada pa imate praksu, mi imamo jednu i to nam je do sledeceg gradjanskog rata...
godec godec 10:02 25.01.2010

Re: Nase revolucije

Imaces i ti. Ratovi i Ramush su mala beba za revolucije koje ti slede. Ipak, ne brinem za tebe.
trener92 trener92 12:15 22.01.2010

Dogodilo se na jučerašnji dan!


"Vlast se valja po ulicama , samo je treba uzeti"

Владимир Ильич Ульянов

Ništa,eto, kad si već pisao o revoluciji.

drug.clan drug.clan 13:46 22.01.2010

revomilicija

mene si navukao na revoluciju

posle citam citam citam da vidim ocel biti jos kojeg revolucionara

ta je po/mi-licija svuda manje vise ista i prostorno i vremenski

preporuka
malaramona malaramona 17:32 22.01.2010

Re: revomilicija

Ko misli da nam je isto i da je onda bilo bolje, moze da mi se napusi kurca...


eizo eizo 22:11 22.01.2010

Re: revomilicija

Da polijajci uvek polivaju po istom mestu, valjda im je to u genima, oni su u neku ruku van prostorana anomalija.
geragera geragera 18:00 22.01.2010

hocu li imati isti tretman?


Ja mislim da nam je isto, da se samo promenio nacin na koji nam zavrcu jaja, da je sada rukavica svilena, a, ako ti ne mislis tako - mozes da mi se napusis kurca!
mashha mashha 19:26 22.01.2010

:)))

zgradu Lepe Brene (o da, tako se zove)

A je l' je najveća i najlepša? Ima ih i u Kragujevcu, Užicu, Vranju, Zaječaru, Boru a u Nišu postoji i "Karingtonka" Elem, uvek mi odzvanja u glavi ova pesma kad pomislim na revoluciju.
eizo eizo 22:11 22.01.2010

Re: :)))

Lepa je ko Mira...
antioksidant antioksidant 22:12 22.01.2010

Re: :)))

a u Nišu postoji i "Karingtonka"

u kg-u ih ima 2
eizo eizo 22:21 22.01.2010

Re: :)))

Kg ima zgrade ?!?!
stefan.hauzer stefan.hauzer 03:53 23.01.2010

Re: :)))

Kg ima zgrade ?!?!


eh...potcenjujes Verka graditelja
eizo eizo 04:49 23.01.2010

Re: :)))

Ajd, dobro imate zgrade, a jel imate fontanu ? a ? a ?
...pojedi se od muke...
antioksidant antioksidant 09:25 25.01.2010

Re: :)))

eizo
Kg ima zgrade ?!?!

pa rekoh ti - dve






srdjan.pajic srdjan.pajic 05:11 23.01.2010

Macola

E, osvetio si se pandurima koji su drugaru koji je stajao do mene, ispred kordona u Kolarcevoj, pendrekom razbili pistaljku u ustima. Sjajan blog, kao uvek, odvalio sam se od smeha. I od muke.
eizo eizo 05:32 23.01.2010

Re: Macola

Stvarno bi neko od vas Beogradjana trebalo da objasni nama deci iz okolnih sela taj cuveni kordon o kom sam toliko naslusao.
Osecam se nekako uskraceno za socijalni dogadjaj.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:49 23.01.2010

Re: Macola

eizo
Stvarno bi neko od vas Beogradjana trebalo da objasni nama deci iz okolnih sela taj cuveni kordon o kom sam toliko naslusao.
Osecam se nekako uskraceno za socijalni dogadjaj.


Aaaaa, prijatelju, ne moze, kordon u Kolarcevoj je bila tako jedna urbana pojava da se tesko moze objasniti nekom ko nije odrastao u K2, nesto ko koncert Darkvud Dub-a u Barutani.

Znaci, s jedne strane Mi (neuhranjeni studenti, ali zesce nadrkani). S druge Oni (planinske gorile, isto nadrkane). Pa nas pojure. Pa mi njih kamenjem (ok, ne "mi", nego navijaci). Pa ja proletim kroz izlog Jugoslovenske knjige, jebiga, sibanje posle kontramitinga, stampedo. A svako jutro pre posla, odem tamo, od sest do pola devet, pa odstojim sa drugim besposlicarima. Da ne pomisli Sloba i GSP da smo odustali. I uradimo filskulturu, uz mjuzu sa razglasa, da se ne smrznemo. Mom ortaku sa posla se rodila cerka, covek pravo iz porodilista, u cik zore, u Kolarcevu. Video sam bivseg disu, bivse firme tamo, par puta. Uvece izadju zene, nasminkane doterane, pa flertuju sa pandurima (koji su isto necija deca, iz okolnih sela, mada gorile), a mi revolucionari odemo kuci. I tako se jebavamo s njima jedno dve nedelje, onda dodje Patrijarh u uniformi za razbijanje crkvenih demonstracija i razjebe svu tu zajebanciju od kordona.
eizo eizo 21:06 23.01.2010

Re: Macola

Pa da, vi ste imali te nove uglancane pandure u opremi a mi ovde samo ove stare i zardjale...
mariopan mariopan 23:47 23.01.2010

Re: Macola

eizo
Pa da, vi ste imali te nove uglancane pandure u opremi a mi ovde samo ove stare i zardjale...

Hahahahaha.

Meni je jos u secanju ta zima, pre 5 oktobra, ako nije bilo minus 25 nije manje.
Slavija opkoljena a oni ko marsovci, kao Atom mravi samo veliki, zbijeni, ne vide se od opreme da su ljudi. Ko dodje u Bg kolima ima da vozi okolo, ulice ka centru zatvorene, ako ih nije zatvorila policija pune su naroda pa se ne moze proci.
A zima , ne pamtim posle takvu ili smo se mi tako smrzli samo zato sto smo bili mnogo napolju?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana