Biz| Društvo| Ekonomija| Politika| Život

Čeka li Srbiju još veća kriza?

Siniša Boljanović RSS / 02.02.2010. u 11:46

 

Prve reakcije srpske Vlade na pojavu svetske ekonomske krize bile su neozbiljne i sadržale su izvesnu dozu cinizma. Premijer i neki njegovi ministri negirali su tada mogućnost proširivanja efekata te krize na Srbiju, a njen predsednik je gotovo likovao jer je bio uveren da siromašne zemlje, kakva je Srbija, neće osetiti posledice zbog toga što nam je privreda, na svu sreću, bleda i malokrvna, sasvim slična njemu.

Kada im se, posle nekoliko meseci, stvarnost podsmehnula, Žalosna sova sa ministrima i komandant Mark su preinačili svoju glupost i u Miloševićevom stilu počeli da seju propagandu kako je, zapravo, svetska ekonomska kriza naša istorijska, dugo čekana šansa i kako je to pravo vreme za investicije i razvoj. Alal vera, ali kako stvari stoje, ovde su se za to vreme, izgleda, samo „naprednjaci" razvili.

Privreda je u depresiji, domaća valuta je u depresiji, građani su u depresiji. (Ako nije tako, izvinjavam se čitaocima što ih dovodim u zabludu.) Biće, ipak, da su u zabludi svi oni koji misle da se Srbija sa ovom i ovakvom Vladom može iskobeljati iz višeslojne krize: finansijske, političke, institucionalne. (Možda sam i sam u zabludi kada mislim da neki novi ljudi mogu uraditi mnogo više, ali to onda tešku situaciju čini još težom.)

Svakoga dana slušamo o kriminalu u javnim preduzećima, svakoga dana saznamo koliko su miliona evra pojeli, popili i za druge potrebe potrošili partijski direktori tih gubitaških preduzeća, svakoga dana se zakatanči nekoliko desetina firmi, svakoga dana nekoliko stotina građana ostane bez posla i egzistencije, svakoga dana se organizuju novi štrajkovi. Svakoga dana cene rastu, dinar slabi, a primanja onih koji još uvek „rade" su zamrznuta ili se smanjuju. Istovremeno, svi imaju makar jedan potrošački kredit, a mnogi su u proteklih nekoliko godina krov nad glavom obezbedili „pozajmljujući" novac od banaka.

Lično spadam u ovu poslednju kategoriju građana i  vrlo dobro znam kakvi su efekti globalne krize i nesposobnosti vlasti da joj se suprotstavi. Politika Centralne banke je prilično restriktivna i opterećuje poslovne banke visokim procentom za obavezne rezerve. To poslovne banke koriste da povećavaju kamate. U zavisnosti od iznosa kredita, rate su veće i za nekoliko desetina evra. Recimo, rata koja je u avgustu 2007. godine iznosila 280 evra, danas je 370 evra. Istovremeno, primanje koje je u istom periodu, dakle u avgustu 2007. iznosilo 700 evra, odnosno 56.000 dinara, danas je isto toliko jer su poslodavci iz razumljivih razloga uglavnom ostali na istom kursu. To znači da rata kredita nije 370 evra, koliko nominalno iznosi, nego je mnogo veća, odnosno, budžet pojedinca je manji za razliku u kursu pomnoženu sa njegovom neto zaradom izraženom u evrima. Jednom rečju, kredit koji je, na primer, opterećivao 40 % primanja, sada opterećuje skoro 70% primanja.

Ne znam tačan podatak, ali verujem da makar nekoliko desetina hiljada stanovnika ove zemlje živi u „dužničkom ropstvu" i da je pitanje dana kada će pod težinom tog tereta sasvim posrnuti. Šta će se desiti ako toliki broj ljudi zaista više ne bude u stanju da od trenutne zarade servisira svoje stambene kredite? Zna se, naravno. Banke će aktivirati hipoteke, a hipoteke su najčešće upravo stanovi za koje je uzet kredit. U tom slučaju nekoliko desetina hiljada građana bi moglo da ostane na „ulici", a njihove stambene jedinice banke bi odmah ponudile u raznim oglasima kako bi se što pre naplatile. Ali, problem se javlja sa činjenicom da te stanove ne bi imao ko da kupi jer je kupovna moć ostalih građana veoma niska. Niko se, dabome, ne bi usudio da uzima stambeni kredit pod trenutnim uslovima, a veliku količinu keša imaju samo pojedinci koji bi mogli da kupe samo mali broj tih stanova.

Ako Vlada nastavi sa politikom koja očigledno ne daje efekte, ako javna preduzeća nastave da proizvode samo dugove, ako Centralna banka nastavi sa politikom koja suviše opterećuje poslovne banke, ako plate ne budu rasle, a dinar nastavi da slabi, ako se ne pomogne privredi, a broj nezaposlenih bude sve veći i veći, čeka li Srbiju još veća kriza? Ili je pitanje samo provokativno, ne i realno?



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

arianna arianna 14:16 02.02.2010

recesija

Pitanje je prvokativno


Edit:
čudo jedno kako ovakve textove retko ko komentariše, kao da se sve ovo dogadja drugima, a ne nama
mariopan mariopan 20:12 02.02.2010

Re: recesija

arianna
Pitanje je prvokativno


Edit:
čudo jedno kako ovakve textove retko ko komentariše, kao da se sve ovo dogadja drugima, a ne nama

Evo, komentarišem :

Skoro sam kod Saše Radulovića na temi o porezima davila o siromaštvu naroda (bezuspešno davila) toliko da sam se i sebi smučila. Isto sam imala utisak da samo ja imam male prihode, da samo ja pišem da narod nema para, bilo je tu par komentatora koji su to sve shvatili i potvrdili...niko više o tome ni reči, svi dobro žive ( jer možda ne žive ovde). Zaćutala.

Mogu samo saučešće da izjavim, jer je u pitanju mlad čovek, n e čeka da mu država reši bilo šta, rešava sam, kupio stan, radi, zarađuje, i šta da radi kada ne bude zarađivao toliko koliko je samo rata za kredit?A od čega da hrani sebe i porodicu?
Užas nas čeka, pre svega zato što se ovaj problem i tamo gde treba gura pod tepih.
Naravoučenije:
Ništa da ne radi, manje bi štete sebi naravio.
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 22:41 02.02.2010

Re: recesija

arianna
čudo jedno kako ovakve textove retko ko komentariše, kao da se sve ovo dogadja drugima, a ne nama


Nije problem što se ovakvi tekstovi ne komentarišu, problem je što je ovom narodu izgleda postalo svejedno da li će živeti loše, ili malo lošije. Imam utisak da smo kao građani potpuno otupeli na sve, pa i na egzistencijalne probleme, i da nemamo ni snage, ni volje, ni spremnih ideja kako da stanemo u odbranu ličnih (pojedinačnih) prava i potreba. (Kada to kažem, ne mislim da pojedinačno možemo da se izborimo - solidarnost je posebna tema.) Prihvatili smo igru, vrlo sporu, zamarajuće sporu igru naših političara, prihvatili smo i njihove teme, uglavnom velike, nacionalne, svetske... a zaboravili smo na sebe, na sopstveno dostojanstvo. Njima, naravno, takva igra odgovara jer nam je u njoj dozvoljeno da zviždimo, galamimo i protestvujemo do mile volje, oni su na to oguglali. Još smo se u toj istoj igri podelili i sa zastrašujućom strašću branimo svoje tabore bez obzira kuda nas vode lideri i njihovi timovi. U tom vođenju i „zavođenju“ i njima i nama prolazi vreme, ali je njihovo vreme plaćeno, a naše nije.
Filip Mladenović Filip Mladenović 00:02 03.02.2010

Re: recesija

Istorija je učiteljica života! Dogodiće se nešto obično, banalno, nekome možda sporedno i beznačajno, ali će TO kao mnogo puta do sada u istoriji, pokrenuti neumoljivi i nezaustavljivi lanac dogadjanja. Skupiće se pre ili kasnije kritična masa pobunjenih gradjanki i gradjana, koja će reći DOSTA!
Nećemo da umremo kao dužnički robovi, hoćemo da živimo kao slobodni i ponosni ljudi!
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 00:21 03.02.2010

Re: recesija

Filip Mladenović
Istorija je učiteljica života! Dogodiće se nešto obično, banalno, nekome možda sporedno i beznačajno, ali će TO kao mnogo puta do sada u istoriji, pokrenuti neumoljivi i nezaustavljivi lanac dogadjanja. Skupiće se pre ili kasnije kritična masa pobunjenih gradjanki i gradjana, koja će reći DOSTA!Nećemo da umremo kao dužnički robovi, hoćemo da živimo kao slobodni i ponosni ljudi!


Dogodiće se, i događalo se. Nije tako davno bila 2000.godina kada smo verovali da će se posle 5. oktobra dogoditi "kopernikanski obrt". Prosto je neverovatno kako ne umemo da iskoristimo svoje šanse i kako, umesto težnje ka napretku, umemo, i to vrlo često koristimo, da saplićemo jedni druge. Ja u ovom narodu ne mogu da prepoznam istinsku težnju ka boljem, lepšem, uspešnijem društvu. Sve to nekako samo iskrsne, a onda još brže potone u suprotnost.
margos margos 00:46 03.02.2010

Re: recesija

čudo jedno kako ovakve textove retko ko komentariše, kao da se sve ovo dogadja drugima, a ne nama

Zato što oni koji tu muku žive - koriste blog za razbibrigu i nije im do pisanja o tome. Oni drugi, ne znaju šta bi napisali... Oni treći, pišu pamflete, najčešće... Oni četvrti, žive daleko od bloga u dobrom... i peti - u lošem. I eto....
mariopan mariopan 03:00 03.02.2010

Re: recesija

margos
čudo jedno kako ovakve textove retko ko komentariše, kao da se sve ovo dogadja drugima, a ne nama

Zato što oni koji tu muku žive - koriste blog za razbibrigu i nije im do pisanja o tome. Oni drugi, ne znaju šta bi napisali... Oni treći, pišu pamflete, najčešće... Oni četvrti, žive daleko od bloga u dobrom... i peti - u lošem. I eto....

Imaš pravo Margos, i ja se na blogu zabavljam, retko progovorim o teškim temama, dosta mi je toga u realnom životu.
Samo ponekad
mariopan mariopan 03:09 03.02.2010

Re: recesija

će reći DOSTA!
Nećemo da umremo kao dužnički robovi, hoćemo da živimo kao slobodni i ponosni ljudi!

Toliko mi nedostaje da živim kao ponosan ćovek.
Za to je potrebano imati bar malo dostojanstva - a to je sa ovim standardom u ovoj zemlji jako teško.
Sećam se da smo poslednji put to DOSTA vikali pa dobili ovo što imamo danas, i da će zato kritična masa da ćuti još jako dugo. Ne znamo da li možda i od goreg postoji gore. Ako postoji, kakve smo sreće, nas ćebaš to da zakači stoposto..
arianna arianna 08:02 03.02.2010

Re: recesija

Filip Mladenović
Istorija je učiteljica života! Dogodiće se nešto obično, banalno, nekome možda sporedno i beznačajno, ali će TO kao mnogo puta do sada u istoriji, pokrenuti neumoljivi i nezaustavljivi lanac dogadjanja. Skupiće se pre ili kasnije kritična masa pobunjenih gradjanki i gradjana, koja će reći DOSTA!
...

Jadni su naši životi i ova naša učiteljica života, kad mi kao narod ništa ne naučismo i pored tolikog ponavljanja,i kad za bilo koju promenu tražimo revoluciju, umesto da već jednom evoluiramo kao narod




Nećemo da umremo kao dužnički robovi, hoćemo da živimo kao slobodni i ponosni ljudi!
ovo je odlična tema
arianna arianna 08:30 03.02.2010

Re: recesija

margos

Zato što oni koji tu muku žive - koriste blog za razbibrigu i nije im do pisanja o tome. Oni drugi, ne znaju šta bi napisali... Oni treći, pišu pamflete, najčešće... Oni četvrti, žive daleko od bloga u dobrom... i peti - u lošem. I eto....


Sve se ja sa tobom slažem, ali mislim da bi ovaj prostor mogli da iskoristimo za dijalog o važnim i ozbiljnim životnim temama, razmenimo mišljenja, znanja i stavove,saslušamo jedni druge, jer jedino dijalogom, možemo nešto da promenimo, ako ništa drugo ono da ne učimo više ponavljanjem i na ličnu štetu.
drug.clan drug.clan 14:03 03.02.2010

Re: recesija

Skoro sam kod Saše Radulovića na temi o porezima davila o siromaštvu naroda (bezuspešno davila) toliko da sam se i sebi smučila. Isto sam imala utisak da samo ja imam male prihode, da samo ja pišem da narod nema para, bilo je tu par komentatora koji su to sve shvatili i potvrdili...niko više o tome ni reči, svi dobro žive ( jer možda ne žive ovde). Zaćutala.



neki od nas su trajno banovani od strane autora pa ne mogu kod saleta bizmismena vise da kazu nista a imali bi sta ...
nije lepo cuti da neko kaze i nesto sto se ne slaze sa mainstream pricom punom licnog interesa

Ne znam tačan podatak, ali verujem da makar nekoliko desetina hiljada stanovnika ove zemlje živi u „dužničkom ropstvu" i da je pitanje dana kada će pod težinom tog tereta sasvim posrnuti. Šta će se desiti ako toliki broj ljudi zaista više ne bude u stanju da od trenutne zarade servisira svoje stambene kredite? Zna se, naravno. Banke će aktivirati hipoteke, a hipoteke su najčešće upravo stanovi za koje je uzet kredit. U tom slučaju nekoliko desetina hiljada građana bi moglo da ostane na „ulici", a njihove stambene jedinice banke bi odmah ponudile u raznim oglasima kako bi se što pre naplatile. Ali, problem se javlja sa činjenicom da te stanove ne bi imao ko da kupi jer je kupovna moć ostalih građana veoma niska. Niko se, dabome, ne bi usudio da uzima stambeni kredit pod trenutnim uslovima, a veliku količinu keša imaju samo pojedinci koji bi mogli da kupe samo mali broj tih stanova.



verovatno sam dosadio i bogu i ljudima ali moram opet da kazem:

dobro dosli u liberalni kapitalizam americkog tipa gde ta brojka duznickih robova nije manja od procenta kao trenutno u srbiji vec negde 60% ljudi zivi u duznickom ropstvu. I ovaj proces koji si opisala je bas ono sto mi nazivamo velikom svetskom krizom sa pocetka 21. veka. Bas to se desilo i posledice su bas ono sto sada vidimo.

Politika Centralne banke je prilično restriktivna i opterećuje poslovne banke visokim procentom za obavezne rezerve. To poslovne banke koriste da povećavaju kamate. U zavisnosti od iznosa kredita, rate su veće i za nekoliko desetina evra. Recimo, rata koja je u avgustu 2007. godine iznosila 280 evra, danas je 370 evra.


Ovu krizu je bas uzrokovala labava politika centralnih banaka. Mozda svim ljudima nije bas najjasnije ali male obavezne rezerve znace da ba banke mogu da prave vise para od vazduha. Ako su rezerve 20% onda banka od necijih 1000 orocenih evra moze da da nekome kredit od 5000 evra (tj da on vazduha napravi 4000) potom za godinu uz zelenasku kamatu dobije od tog bednika 5500 vrati onome sto je orocio 1050 i lepo zaradi 4450 evra - nije lose. Pitam se sto drzava nije mogla da napravi tih 4000 pa od bednika koji je uzeo kredit naplati 100 evra kamate a onih 4000 profita posle obavljenog posla stavi u budzet i time isplati penzije, sagradi bolnice umesto da ih stavi u dzep vlasnika banke (uglavnom strane banke).

Ako se politika centralne banke olabavi kao sto je to slucaj u americi gde su rezerve trenutno 2-3% onda od necijih 3000 dolara banka napravi dovoljno para za citavu kucu (150000). Duznik otplati banci ulozenih 3000 u prve tri mesecne rate pa kada duznik nije u stanju da otplati banka za tih ulozenih 3000 dobije kucu.

Ceo sistem zapadnog neoliberalnog kapitalizma kakav danas vidimo je zasnovan na duznickom ropstvu i stvaranju para od vazduha. Krajnji rezultat posle velikog kraha bice taj da ce banke tj njihovi vlasnici biti vlasnici 60-70% svih nekretnina, tj povratak u feudalizam.



Svojim ocima gledam vec nekoliko decenija kako se stvara sistem duznickog ropstva u kome sve sto ljudi zarade (osim malog dela za hranu i jeftinu robu iz kine) prelazi u ruke nekoliko velikih banaka. To nije amerika kakva je bila pre 30-40 godina i ono sto je najgore te se promene sire kao kuga po citavom svetu. Ljudi danas u americi u proseku rade vise od 3 sata dnevno za banke - kamatu.
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 14:51 03.02.2010

Re: recesija

Ovo sa bankama je zaista ozbiljna tema i zasluzuje mnogo vise prostora. Iskreno govoreci, u ovoj zemlji su veci problem primanja, nego rate kredita, a za to je odgovorna drzava. Drzava je ta koja obezbedjuje stabilnost i uslove da funkcionise privreda, ekonomski sektor uopste. Drzava je takodje odgovorna i za stabilnost valute. Kada privreda ne funkcionise, kada je valuta slaba i kada nema novih investivija, novih radnih mesta itd. nema ni kreditno sposobnih gradjana.
antioksidant antioksidant 15:47 03.02.2010

Re: recesija

Drzava je takodje odgovorna i za stabilnost valute

: )
vidis, to je kod nas ostalo otvoreno pitanje
da li je "problem" u monetarnoj ili fiskalnoj politici....


Svojim ocima gledam vec nekoliko decenija kako se stvara sistem duznickog ropstva u kome sve sto ljudi zarade (osim malog dela za hranu i jeftinu robu iz kine) prelazi u ruke nekoliko velikih banaka. To nije amerika kakva je bila pre 30-40 godina i ono sto je najgore te se promene sire kao kuga po citavom svetu. Ljudi danas u americi u proseku rade vise od 3 sata dnevno za banke - kamatu
ocekivanja, standard...
kako zadovoljiti danasnje visoke potrebe bez zaduzivanja?
da privreda nema "sklonost" ka ciklicnosti sve bi bilo ok
stalni rast bi bio resenje svih problema
samo... to nije moguce
drug.clan drug.clan 16:08 03.02.2010

Re: recesija


ocekivanja, standard...
kako zadovoljiti danasnje visoke potrebe bez zaduzivanja?



nije uopste u pitanju to vec raspodela
standard ljudi opada vec tri decenije dok se istovremeno gap izmedju top 5% i ostatka znacajno povecava
zanimljiv clanak koji dosta govori o ovome



da privreda nema "sklonost" ka ciklicnosti sve bi bilo ok
stalni rast bi bio resenje svih problema
samo... to nije moguce

nije problem ni u ciklicnosti jer toga je uvek bilo kroz istoriju kapitalizma

problem je u sve cescoj pojavi sve vecih balona koji svojim pucanjem osirumasuju vecinu i obogacuju top 1% populacije


ljudi sve vise rade i sve produktivniji su i sve manje imaju


i sada u srbiji neko pokusava na ubedi ljude kako je to dobro i kako bas to treba implementirati. Ne kazem da je stanje u srbiji dobro, napritiv treba ga odmah menjati ali menjati sa necim sto je bolje a ne sa necim sto je skoro unistilo i najbogatiju drzavu na svetu
antioksidant antioksidant 16:31 03.02.2010

Re: recesija

nije problem ni u ciklicnosti jer toga je uvek bilo kroz istoriju kapitalizma

upravo o tome i pricam
kad ide na dole to je "kriza"
prirodno stanje
......
nije uopste u pitanju to vec raspodela
standard ljudi opada vec tri decenije dok se istovremeno gap izmedju top 5% i ostatka znacajno povecava
raste i "gap" ali rast e iprosecan standard
zivimo u vecim kucama
vise jedemo
vise trosimo na letovanja
i na to nas podsticu da bi trosili
a onda se i zaduzujemo
............


i sada u srbiji neko pokusava na ubedi ljude kako je to dobro i kako bas to treba implementirati. Ne kazem da je stanje u srbiji dobro, napritiv treba ga odmah menjati ali menjati sa necim sto je bolje a ne sa necim sto je skoro unistilo i najbogatiju drzavu na svetu

ali sta drugo?
povratak 100% planskoj privredi?
eto je rusija ide u tom smeru (povratak korenima posle pljacke veka) ali nesto ne bih ja
drug.clan drug.clan 17:11 03.02.2010

Re: recesija

raste i "gap" ali rast e iprosecan standard
zivimo u vecim kucama
vise jedemo
vise trosimo na letovanja

ne znam na koga se ovo odnosi?

U Srbiji ali i u Americi (samo sporije) standard prosecnog stanovnika opada od kraja 70-tih.
Mozda se zivi u vecim kucama u americi i verovatno se jede vise ali se jede verovatno losije, manje se putuje odmora radi i jos manje letuje, zatim stizu najbitniji elementi standarda: teze i redje se skoluju deca, teze se leci, teze se ide u penziju i jos teze zivi u penziji, vise se radi, manje se ima vremena za bilo sta osim posla, stres je veci ...

Standard zivota nije kupovina gadget-a i mesa. Standard je mnogo vise od toga!

ali sta drugo?


pa nije valjda da je ljudsko znanje spalo na dva (propala) slova?
Valjda smo nesto naucili iz gomile pokusaja koje smo kao covecanstvo imali u poslednjih nekoliko milenijuma. Nismo valjda dotle dosli da prihvatamo lose znajuci da je lose?

povratak 100% planskoj privredi?


kod nas ekonomija nikada (osim u kratkom periodu obnove i prijateljstva sa staljinom 1945-1949) nije bila 100% planska

ekonomski model u bivsoj SFRJ je poznat u svetu medju ekonomistima kao vrsta trzisnog socijalizma
po svojoj prirodi ekonomija je u SFRJ bila slicnija kineskoj ili vijetnamskoj ekonomiji (koju na zapadu nazivaju free market capitalism) nego sovjetskoj 100% planskoj.

negde u isto vreme kada su kinezi zapoceli svoju reformu ka socijalistickoj trzisnoj ekonomiji amerikanci su poceli reformu ka neoliberalnoj kapitalistickoj. Rezultat nakon tri decenije reformi je takav da je kineska ekonomija od nule dosla skoro na mesto najvece svetske ekonomije sa rastom zivotnog standarda skoro nezabelezenog u istoriji a americka od ubedljivo najvece ekonomije na svetu dosla u situaciju da moli kinu za novi zajam kako bi prezivela uz pad standarda svog stanovnistva.
I sada mi treba da uvodimo model koji su ameri uveli negde pocetkom 80-tih?
Kao nema alternative nego americki model koji ih je unistio?
Pa ima li mozga negde?

krajnosti nisu dobre, kako sovjetska 100% planska tako ni neoliberalna potpuno neplanska i nekontrolisana ekonomija.
domazetovic.andrej domazetovic.andrej 20:36 08.02.2010

Naravno...

Pitanje sadrzi i odgovor. Naravno da nas ceka jos veca kriza... I naravno da ce biti tesko otplacivati kredite - to je svima koji su gledali uslove kreditiranja odavno bilo jasno. U doba rasta plata 20% godisnje dok je GDP rastao 5%, najmanje mogucih referentnih kamatnih stopa u svetu, nerealno JAKOG dinara usled priliva milijardi deviza od privatizacije, ljudi se zaduzivali u stranoj valuti sa promenljivom kamatnom stopom kao da ce zurka da traje do veka. Sada ih ceka sudar sa realnoscu.

Duznicko ropstvo nam preti kao drustvu zbog zaduzivanja vlasti radi potrosnje. Na suprot javnom dugu, svaki vas kredit dragi sugradjani ste uzeli kao samosvesni i inteligentni pojedinci. Molili ste banke da vam daju kredite, razmisljali, potpisali ugovore, preuzeli rizik i zaduzili ste. Sada zivite sa posledicama svojih odluka.

O ovome sto je drug clan pisao - fractional reserve banking i fiat money - mozemo pricati u nekoliko blogova. A tu je i koren svega. Hard money je osnova liberalnog kapitalizma. Nje nije bilo u USA od 1971.e. Tako da ove price o neoliberalnom kapitalizmu ne stoje. U pravom liberalnom kapitalizmu nema nezaposlenih - jer je ljudski rad deficitarna roba.... O svemu ovome neki drugi put...

Toliko od mene za sada...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana